Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
četvrtak, 02.04.2009.
FOTO - Velika akcija za Sandru Paović
Tiskovna konferenciji povodom humanitarne akcije:"Sandra ti to možeš", koja će se održati dva dana uoči Sandrinog 26. rođendana, 13. 04.
Povodom najave programa humanitarne akcije ''Sandra, ti to možeš!'' održana je konferencija. Humanitarna akcija će se održati dva dana prije Sandrinog 26. rođendana, 13. travnja, na Uskrsni ponedjeljak i to na nekoliko lokacija u Gradu Zagrebu. Završnica akcije bit će emitirana uživo na HTV-u s početkom u 20 sati i trajat će do 22 sata.
" Krug za Sandru "
Na konferenciji su bili prisutni trener stolnotenisačica Neven Cegnar, Tamara Boroš, predstavnica Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, predsjednik Hrvatskog kluba olimpijaca Stojko Vranković, Damir Šegota, predstavnici Sportske udruge studenata visoke poslovne škole Libertas i Bruno Kovačević sa HTV-a.
Riječi Damira Šegote, kao i predsjednika Kluba hrvatskih olimpijaca bile su više nego optimistične jer su obojica naglasili kako će sve učiniti da bi pomogli ovoj akciji.
- Od trenutka kad smo čuli što se dogodilo Sanji odlučili smo da joj moramo pomoći i nadamo se da ćemo uspjeti. U akciji će sudjelovati najveći i najbolji sportaši i kulturnnjaci, a ona će se odvijati na nekoliko mjesta s kojih će izvještavati naši reporteri. U sredini studija u Prisavlju bit će stol za stolni tenis kao simbol ove akcije - rekao je Bruno Kovačević u ime Hrvatske televizije.
Cijeli program će započeti na RŠC Jarun utrkom ''Krug za Sandru'', a veliko finale će biti revijalne nogometne utakmice za koje će karte biti besplatno podijeljene, stolnoteniski turnir i na kraju veliki koncert na Cvjetnom trgu. Uz to će biti organiziran i call centar koji će građanima omogućavati uključenje u akciju. Na Cvjetnom trgu će se prodavati majice po cijeni 40kn kojima se također sudjeluje u akciji, a iste te majice su prijavnica za utrku na Jarunu, kao što je 40kn prijava na stolnoteniski turnir.
Colonia se pridružila akciji
- Zahvaljujem inicijatorima ove akcije. Od početka su svi treneri i sportaši u kontaktu sa Sandrom, a drago mi je da ova akcija ide baš 2 dana prije njezinog rođendana i nadam se da će joj to biti dobar poklon - rekao je trener stonotenisačica Cegnar.
U akciji se može sudjelovati telefonskim pozivima već od danas na broj 060 9006, a isto tako jingl sa promocijom ove akcije kreće u emitiranje večeras od 18 sati. Za tvrtke je omogućeno da doniraju veće iznose na račun, a tu se prva istakla slovenska tvrtka MEDISARIA koja je donirala 30.000 kuna.
- Prošli tjedan sam bila kod Sandre. Psihički je jaka, ali je svjesna da je čeka najtežih godinu dana u životu. Rekla je da se sbvima zahvalim u njezino ime i da joj dođe da se rasplače kad čita koliko je ljudi uz nju - rekla je Tamara Boroš.
Neki od sportaša i estradnih zvijezda su potvrdili svoje sudjelovanje, pa ih se može i pohvaliti, a to su: Dubravko Šimec, Slavko Goluža, Zvonimir Bilić, Ante Kostelić, Nika Fleis, Ana Jelušić, te grupa Colonia, Feminem, Žanamari Lalić i Lana Klingor. Sve grupe i pjevači nastupit će s 3-4 pjesme. U stolnoteniskom turniru računa se na sudjelovanje mladeži, a nogomet će igrati Dinamo, Hajduk, Marić akademija, 24sata, te zvijezde protiv nogometaša, a kako doznajemo sudjelovat će i ministar Primorac.
Cilj cijele akcije je prikupiti 4.000.000,00 kuna za devetomjesečnu rehabilitaciju olimpijke Sandre Paović, a na HTV-u računaju kako će toliko biti prikupljeno do 23 sata 13. travnja. Isto tako na konferenciji je ukratko naglašeno kako bi trebalo korigirati neke medijske izvještaje koji govore da se Sandra Paović oporavlja u francuskom glavnom gradu Parizu, naime to nije točno, Sandra se trenutno na oporavku nalazi u mjestu 150 kilometara udaljenom od Pariza, Rouanu, uz dobre želje izražavamo nadu kako će ova akcija polučiti i više nego uspješne rezultate.
POJAŠNJENJE - Slike sa konferencija, kako iz Vlade, sa političkih konferencija, tako i sa sportskih događanja osobno fotografiram budući da se honorarno bavim novinarstvom, tek toliko reda radi da ne ispadne kako ih "posuđujem" od nekuda. Pratite HRT i NOVU TV i vidjeti ćete...Hvala.
