četvrtak, 12.02.2009.

HRVATSKA SPORTSKA VELESILA

U odnosu na broj stanovnika, naši sportaši postižu sjajne rezultate u svim sportskim disciplinama

Nije pretjerano tvrditi da su sportaši najbolji veleposlanici jedne zemlje, sport je inače medijski jako eksponiran i zahvaljujući velikim sportskim rezultatima za našu zemlju se čuje u svim dijelovima svijeta. Nerijetko mnogi ne znaju gdje je Hrvatska ali su itekako čuli za Janicu Kostelić, Gorana Ivaniševića ili Davora Šukera.



Hrvatska je za nepunih osamnaest godina kako naši sportaši nastupaju pod našom zastavom stekla status svjetske sportske velesile, čak i kad je usporedimo sa divovima, Sjedinjenim Američkim Državama, Rusijom, Kinom ili Njemačkom. Posebno što je bitno Hrvatski je sport osvajao odličja i u onim sportovima o kojima nismo ništa ni znali te do jučer mogli tek sanjati o nekakvom spomena vrijednom rezultatu, tu mislim prije svega na skijanje, do raspada zajedničke države skijanjem su se bavili uglavnom Slovenci, te je za njih i bilo rezervirano mjesto u timu državne reprezentacije, Dakle svestranost hrvatskog sporta najveće je bogatstvo, više nije kao što je nekoć bilo, momčadskim sportovima pridružili su se pojedinci , kroz plivanje, skijanje, tenis, ili atletiku, da ne zaboravim streličarstvo, boks i tako dalje. Sa jedne strane najveće zemlje svijeta osvajaju i najviše medalja, jasno možemo vidjeti i kroz nastupe na najvećem događaju u četiri godine za svakog sportaša, na Olimpijskim igrama, zemlje divovi brojem stanovnika bez nekoliko desetaka medalja ne vraćaju se natrag u svoju domovinu, sa druge strane proporcionalno broju stanovnika mala Hrvatska ( brojem stanovnika mala ) sa svake Olimpijade vraća se sa ponekim odličjem, rekli bi ipak nismo u rangu najvećih sportskih nacija, no nije tako.


Dovoljno je pogledati unazad sedamnaest godina, popis velikih rezultata našeg sporta je divljenja vrijedan, Pogotovo ako uzmemo u obzira znatno lošije uvjete koji za svoje pripreme, treninge, imaju sportaši u Hrvatskoj, od recimo sportaša iz Njemačke, Francuske ili Britanije, jasno da nam je problem relativno mali broj stanovnika, stoga ne čude pitanja raznih sportskih dužnosnika iz Europe i Svijeta kad navrate u Lijepu našu, " odakle crpite taj talent, iz kojeg bunara vadite nove Ivaniševiće, Bobane, Petroviće ", a doista Hrvatska je nepresušan izvor vrhunskih sportaša, vrelo koje ne presušuje, iako su nam neki predviđali sportski krah nakon što se iscrpi stari jugoslavenski bazen i odu sportaši afirmirani za vrijeme bivše države. Usprkos tim crnim, pomalo zlobnim prognozama, dogodilo se upravo suprotno, sportski gledano Hrvatska nikada nije bila jača.


Jugoslavija je bila ne samo tamnica hrvatskoga naroda, već i hrvatskih sportaša posebno nogometaša ili skijaša, što je toliko često znao ponoviti legendarni tvorac Janice i Ivice, Ante Kostelić. Tu tvrdnju, zapravo činjenicu, lako je dokazati, naime Jugoslavija u nogometnom svijetu velesila, barem si je tako sama tepala, u svih 45 godina postojanja nogometna reprezentacija bivše države nikada se nije ni približila trećem mjestu na svjetskom prvenstvu, ako izuzmemo šezdesete godine i četvrto mjesto ( od ukupno osam reprezentacija učesnica ) sa našim nedavno preminulim Dražanom Jerkovićem, legendarna plava devetka bila je ujedno najbolji strijelac tog svjetskog prvenstva. Što da se kaže o našim skijašima, o Janici Kostelić, Ivici Kosteliću, nikada ne bi dobili svoju priliku, niti bi svijet čuo za njih da Hrvatska nije krenula svojim putem, osamostalivši se kao neovisna država otvorila je put našim sportašima sputanim prema unaprijed ucrtanoj jugoslavenskoj šabloni, danas je Hrvatska i u skijanju respektabilna sportska nacija, čak ako izuzmemo obitelj Kostelić.


Naši sportaši uvijek su u onim presudnim, odlučujućim trenucima znali prepoznati pravu stranu i stati uz svoj narod, tako je bilo 1990. godine kada je Hrvatska bila na prekretnici i kada je bila suočena sa užasom nametnutog rata, naši vrhunski sportaši toga vremena odigrali su svoje možda i presudne uloge u tim neizvjesnim danima, sjetimo se prosvjeda Stojka Vrankovića i Dražena Petrovića ispred zgrade UN- a na East Riveru ili nastupa Gorana Ivaniševića, u to vrijeme jedne od najvećih zvijezda svjetskog tenisa, sa maramom oko čela na kojoj je bio izvezen jasno vidljivi hrvatski grb. Znali su sportaši i izraziti svoje neslaganje sa aktualnom politikom, stanjem u društvu kad su osjetili bilo naroda, nezadovoljstvo sa smjerom kojim ide Hrvatska, sjetite se potpisivanja peticije potpore našim generalima Ćirinih brončanih nogometaša, bilo je to vrijeme kada se Račan po drugi puta spremao izdati Hrvatsku ( prvi puta je to učinio razoružavši Hrvatsku i otevši joj sve oružje teritorijalne obrane ), a u saboru je donesen zakon o nadležnosti haškog suda nad Olujom, čime je otvoren lov na hrvatske generale. Nogometaši su se našli na udaru tadašnjih režimskih medija, od Hrvatske televizije do tiskanih izdanja EPH. Teško je izdvojiti deset najblistavijih trenutaka Hrvatskog sporta u zadnjih osamnaest godina, a biti objektivan, no ipak vrijedi pokušati.


Rezultati Janice Kostelić - Višestruka olimpijska pobjednica, višestruka svjetska prvakinja, dvostruka ukupna pobjednica skijaškog svjetskog kupa, osvajačica malog kristalnog globusa u slalomu, pobjednica u svih pet skijaških disciplina…



Treće mjesto nogometne reprezentacije na svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine, najveći uspjeh Hrvatskoga nogometa, svih vremena, Ćiro sa svojim vatrenima ušao je u povijest Hrvatskoga sporta.



Goran Ivanišević osvojio Wimbledon 2001. godine, turnir koji je bio Goranova sudbina, tri puta finalista, i uvijek Amerikanac u finalu, Agasi ili Sampras, zaustavljali su Gorana u pohodu da osvoji turnir svojih snova, kada se nitko nije nadao, i kada je u London, na drevne travnate terene kišnog Londona stigao kao nepostavljeni igrač, Goran Ivanišević u finalu je pobijedio Patricka Raftera, velikog Australca, u finalu u pet setova, finalu koje je zbog tradicionalne wimledonske kiše odigrano iznimno u ponedjeljak, doček u Splitu, na rivi, bio je fantastičan.

Iva Majoli osvoji Roland Garros, koliko je teško osvojiti jedan Grand Slam turnir, pokazuje nam činjenica da jedna Jugoslavija koja je imala znatno veći izbor sportaša nikada nije uspjela ostvariti više od polufinala na najvećim svjetskim teniskim turnirima, bio je ovo 100-ti Roland Garros na crvenoj zemlji u Parizu.

Srebrena medalja na legendarnim, prvim Hrvatskim Olimpijskim igrama u Barceloni, košarkaška reprezentacija Hrvatske predvođena sa Draženom Petrovićem igrala je finalnu utakmicu protiv po mnogima jedinog, pravog dream tema, košarkaške reprezentacije SAD-a sa Michaelom Jordanom i Magicom Johnsonom kao najistaknutijim svjetskim igračima svih vremena, čarobnjacima košarkaške lopte. Prepuna dvorana u Barceloni u kojoj je bio i prvi hrvatski predsjednik, svjedočila je legendarnom zakucavanju Franje Arapovića za povijesno vodstvo protiv nepobjedivog DREAM TEMA. Nikad prije, nikad poslije ovakvo finale nije igrano, dva najbolja svjetska tima sudarila su se na festivalu košarke, bila je to ujedno i posljednja olimpijska medalja naše reprezentacije.



Hrvatska rukometna reprezentacija, dvije zlatne Olimpijske medalje, prvaci svijeta, vice prvaci svijeta, vice prvaci Europe, brončani na europskom prvenstvu još tamo sredinom devedesetih...Posebno se tu ističe Červarova generacija, sa pet medalja, osam polufinala od mogućih devet, jednostavno najljepša rukometna priča ikada ispričana. Iako je Červar suočen sa mnogobrojnim, uglavnom neutemeljenim prigovorima, pogotovo od strane bivšeg izbornika Velimira Kljajića, koji je doduše osvojio zlatnu olimpijsku medalju 1996. u Atlanti, međutim sa znatno jačim igračkim imenima samo nekoliko mjeseci kasnije strmoglavio se naš rukomet u svjetsko podzemlje u provaliju iz koje nas je Lino izvukao tek sedam godina kasnije nakon Atlante.



Osvojen Davisov Cup 2005. godine, Ljubičić-Ančić, godina u kojoj je popularni Ljubo bio u životnoj formi, bez poraza nanizao je sve svoje protivnike u jednom od najjačih svjetskih reprezentativnih natjecanja, natjecanja koje je do sada osvajalo tek 12 država, u više od stoljeća staroj tradiciji. Svake godine 140 zemalja sudjeluje u takmičenju za Davisov pokal, od 140 zemalja , pod vodstvom Nikole Pilića, velikog Splićanina, Hrvatska je osvojila trofej i ušla u tenisku povijest.

Blanka Vlašić, iako tek na početku karijere, već u svom džepu ima osvojenu srebrenu Olimpijsku medalju, prošla godina bila je za pamćenje, bila je to sezona sa najvećim nizom pobjeda na raznim atletskim mitinzima diljem globusa, malo snaga, malo koncentracija, glavni su uzrok što već danas Blanka nema u svojoj vitrini sve ono što jedan sportaš može imati, no vrijeme radi za nju, najbolji dani tek dolaze.



Hrvatska vaterpolo reprezentacija, svjetski prvak sa Ratkom Rudićem kao izbornikom, srebrena sa Olimpijskih igara u Atlanti, nažalost nikada nismo osvojili više od europskog srebra, usprkos nedvojbene kvalitete koja krasi naš vaterpolo, prošle godine na Olimpijadu otišli smo kao favoriti no potpuno smo razočarali.


Ivica Kostelić, da Ivica nije imao takvu nesreću, toliko peha i ozljeda, sigurno da bi danas bio jedan od najuspješnijih svjetskih skijaša svih vremena, možda uz bok jednom Ingemaru Stenmarku ili Pirmanu Zurbigenu.Što dokazuje ovih dana, svojom svestranošću Ivica je vodeći skijaš svijeta u ovom trenutku. Unatoč brojnim pehovima, brojnim ozljedama, Ivica je svjetski prvak u slalomu, osvajač malog kristalnog globusa također u slalomu i srebreni sa Olimpijskih igra u kombinaciji. To su veliki rezultati, a kako sam kaže, najbolje tek dolazi.



Skijanje, vaterpolo, nogomet, rukomet, tenis, košarka, atletika, sve ovo samo dokazuje ono što sam na početku rekao, Hrvatska je sportska velesila, sposobna u svim sportovima zagorčati život i svjetskim divovima kao što su Rusija, Njemačka, Francuska, Kina ili Sjedinjene Države, zemlje koje brojem stanovnika daleko nadmašuju jednu relativno malu Hrvatsku.



Mogao bih ovdje izdvojiti čitav niz imena koje nisam spomenuo, Filip Ude, Zoran Primorac, Željko Mavrović, Snježana Pejčić, Duje Draganja, klupske prvake Europe, Zagreb u rukometu, Podravka u rukometu, Jadran, Jug, Mladost u vaterpolu, i ne bih pogriješio, međutim, nekom drugom prilikom. Hrvatski sportaši, kao i Hrvatska država, tek su na svom početku.