srijeda, 28.01.2009.

OBAMA, NDH, ZASTAVE, RUKOMET...

Odjeci tjedna ( 8. )

Od američkog glamura, navijačkog ludila, nevladinih organizacija, Žarka Puhovskog, porečkog slučaja, do slovenskog sljepila.

Tjedan koji je za nama obilovao je nizom događaja, pa idemo redom. Teško je u cijelom kolopletu događanja izdvojiti nešto posebno, no pokušat ćemo kroz kratki tjedni osvrt istaknuti ono što po našem subjektivnom mišljenju čini glavno obilježje proteklih sedam dana:

Obama za povijest



Naravno da meni nije ni na kraj pameti veličati američku politiku, a posebno ne glorificirati povijest Sjedinjenih Američkih Država, jer ako je netko izvršio etničko čišćenje i to nekažnjeno, onda su to nekadašnji stanovnici, odnosno naseljenici novog kontinenta, žalosno što u svemu tome velike " zasluge " imaju američki predsjednici, kao apsolutni nositelji vlasti u SAD-u ( Amerika ima čisti predsjednički sustav ). Svi veliki američki predsjednici učinili su znatne povijesne iskorake, Od Georga Washingtona, Abrahama Lincolna do Franklina D. Roosvelta, međutim ono dobro ipak ne može u potpunosti opravdati i puno štetnih, po civilizaciju pogubnih posljedica. Recimo George Washington utemeljitelj je Sjedinjenih Američkih Država, potpisnik zaista povijesno i civilizacijski nemjerljivo vrijedne deklaracije o nezavisnosti iz 1776. godine, no isto tako prvi američki predsjednik itekako je odgovoran za masakr nad drevnim starosjediocima divljih prostranstva Amerike, nekoć ponosni narod, narod Indijanaca koji je saživio sa prirodom i od prirode, nemilosrdno je proganjan, zatvaran u često neugledne, za život neprihvatljive rezervate, posebno ako znamo da su oni oduvijek naučili živjeti u nesputanoj slobodi, a sve pod krinkom civilizacije, riječ civilizacija lijepo zvuči, no u ime nje učinjena su neka od najvećih nedjela ljudske povijesti. No vratimo se u sadašnjost, euforija ili zaluđenost novim američkim predsjednikom polako splašnjava, ipak jedno je nedvojbeno, izbor a onda i inaguracija Baracka Huseina Obame za predsjednika najveće sile svijeta, povijesni je događaj bez presedana, događaj koji je već u startu promijenio budućnost, a da novi predsjednik nije povukao niti jedan konkretan potez, ukoliko ne računamo nekoliko folklornih poteza perom, bez stvarnog značenja. Naime, sjetimo se koliko su SAD-e imale problema sa segregacijom, a i danas u rubnim dijelovima Amerike nije znatno bolje, sjetimo se kako se u često s pravom nazivanoj kolijevci demokracije živjelo do prije nekoliko desetljeća, sjetimo se Rose Parker i Martina Luthera Kinga, naposljetku sjetimo se Rosewooda i KKK-, između ostalog zato su ovi izbori povijesna prekretnica u životu najveće sile svijeta. Naravno nitko nema iluzija da će Obama učiniti neki povijesni zaokret, barem ne preko noći, ako je išta lako dokazivo, onda je to Američka politika, to je zemlja kontinuiteta, to je zemlja koja prije svega štiti vlastiti kapital i vlastite državljane, po principu: " gdje je jedan Amerikanac, tu je i Amerika. ". Bezobzira na moralno dvojbenu podršku koju Amerikanci daju Izraelu u njihovom nemilosrdnom pohodu na nedužno civilno stanovništvu Gaze, pohodu u kojem kao kolateralne žrtve stradavaju prije svega teroristi, što je samo po sebi tragedija, dok su im standardne mete postali cvili, žene, djeca, što reći ukoliko je omjer poginulih jedan naprema tisuću, što reći kad pogine više od 500 djece, a tek nekoliko desetaka terorista Hamasa, ništa osim zaplakati, od užasa, od nemoći. Povijesna je činjenica da države Izrael ne bi bilo da se nije dogodio najmračniji dio ljudske povijesti da nije bilo holokausta, nažalost neki i danas taj zločin, nezapamćeni zločin u ljudskoj povijesti, pravdaju novim zločinom, na teror odgovarajući terorom. Usprkos svemu nabrojanome Amerikanci bez rezerve podržavaju Izraelce, bezobzira na tu tužnu činjenicu, Amerika je ipak kolijevka demokracije. Kad vidimo rasprave na internetu u kojem često slabije obrazovani ljudi postavljaju sami sebi pitanje: " ako Truman nije ratni zločinac, a bacio je atomsku bombu na Japan i to u dva navrata, zašto bi to onda bio Tito? " Odgovor je veoma jednostavan i nalazi se svakome na dohvat ruke, naime kao i uvijek radi se o sustavu, Truman je došao i otišao, nakon isteka mandata, demokratskim putem. Tito je došao te ga je samo biologija uspjela maknuti sa doživotnog predsjedničkog mjesta. Da se ne govori o sustavu, o društvenom uređenju, dok je komunizam kao sistem zločinački, neprirodan i veoma opasan, demokracija ipak ima neke vrijednosti koje totalitarni režimi nemaju, i nikad nisu imali.

Slovenske Ustaše




Nakon što unutar same države imamo problema sa uvijek nabrušenim, dežurnim higijeničarima kojima se na svakom koraku priviđaju Ustaše, a ponekad u nedostatku snoviđenja i sami se preoblače u ustaške odore, i Slovenci se javili, i njih tišti Ustaški režim. Doista ustaški pokret bio je jak u Istri, posebno oko Dragonje i na Piranskom zaljevu. Sigurno da najnovija glupost iz dežele nije došla sama po sebi, imaju takvi ideolozi mržnje, svoje sponzore u našoj zemlji, to su ljudi koji svaki Thompsonov koncert prate kroz posebnu dioptriju, a onda šalju izvještaje van granica Lijepe naše, sretni i zadovoljni što su potvrdili svoju davnu tvrdnju, " svaka Hrvatska država, fašistička je država ", Slovenska službena politika ni sama nije svjesna koliku pomoć ima u hrvatskim " kvislinzima " ( obožavatelji Dječaka sa Sutle ), naravno govorimo o ekstremnim političarima iz Istre ili sa Riječkog područja te djelu medija, nevladinih organizacija, poput GONG-a. Ako samo površno pogledate izjave narodnih tribuna iz Istre vidjeti ćete da se one nimalo ne razlikuju od gluposti koje nam serviraju Slovenci uz svesrdno sufliranje djela hrvatske javnosti, vidimo što nam zadnjih godina dolazi od notornih i do bola kompromitiranih medija, GONG kao takozvana nevladina organizacija a u stvarnosti ekstremna skupina ljudi gladnih državnog novca te prema raspodjeli proračuna, određuju trenutne ciljeve i smjernice svoje organizacije ( već smo ranije spomenuli nekoliko slučajeva kad su navodni volonteri na posljednjim izborima izravno sugerirali građanima za koga da glasuju u stanju blaženstva pod utjecajem jeftine votke ili rakije ), svi oni u jedan glas govore o Hrvatskoj kao o " zemlji u kojoj buja fašizam pod utjecajem Thompsona ( koga drugoga ) ". Zrinka Vrabec Mojzeš, Denis Latin, Damir Kajin, predvodnici su ideje o Hrvatskoj kao fašističkoj zemlji, što će nam " vanjski neprijatelji, kad imamo u vlastitoj državi par idiota " uvijek spremnih na suradnju sa svima, pa čak i Veritasom Save Štrbca. Njihov kredibilitet ne treba plašiti većinu građana ove zemlje, budući da kredibiliteta nemaju, naime u jednoj demokratskoj Americi Kajin i njemu slični odavno bi gulili u Quantanamu zbog veleizdajničkih projekata o odcjepljivanju Istre, bio je to klasični pokušaj rušenja ustavnog poretka zemlje, veleizdajnički potez prvog reda., srećom " Zemlja Istra " nije zaživjela i zbog otpora u stranci na čijem su čelu notorni političari poput Kajina i Jakovčića. Žalosno je što Hrvatska nije država kontinuiteta, poput recimo jedne Amerike, bilo bi nam puno lakše, i ne bi nam se dogodio treći siječanj, ne bi bilo moguće u parlamentu donijeti odluku o nadležnosti haškog suda nad Olujom i time otvoriti lov na časnike pobjedničke Hrvatske vojske. Da se veleizdaja honorira u djelu hrvatskih medija ( pitanje je sada u kojoj mjeri se radi o hrvatskim medijima, budući da su im izvori financiranja daleko van granica Lijepe naše, preko otvorenog društva ili nevladinih organizacija svojim načinom djelovanja identičnih " našem " GONG-u ), možemo se osvjedočiti svih ovih godina, no to je neka druga tema i dok je financijskih interesa mali dio medija podržavati će svaki potez svojih zaštitnika i sponzora na društvenoj sceni, pa čak i veleizdaju. NDH usprkos svim optužbama bila je upravo ono što je pokojni predsjednik Tuđman govorio, izraz težnji hrvatskog naroda, naroda koji je sa oduševljenjem pozdravio stvaranje Nezavisne Hrvatske Države, međutim kao i mi, Tuđman je govorio o pučanstvu, ne o režimu, budući da narod nikad nije prihvatio marionetski nacistički režim kao svoj, nikada nije postao dio tog režima, te se aktivno uključio u borbu protiv njega, nažalost oni koji su predvodili tu borbu nisu bili ništa bolji od onih protiv kojih su se borili, naprotiv, po mnogim svojim metodama jednaki ili čak i gori od nacista. Uz opasku kako niti jedan narod nije prihvatio komunistički režim sa oduševljenjem, već se radilo o klasičnoj prevari, nakon rata umjesto slobodnih izbora, dobili smo diktaturu najgore vrste. Kad je tome tako, Hrvatska se nema kome zašto ispričavati ni zbog zločina počinjenih u vrijeme NDH ni zbog zločina počinjenih za vrijeme Titove Jugoslavije, obzirom da oba ta režima narod ove zemlje nikada nije prihvatio kao svoje, nikad se nije slagao sa metodama kriminalne elite na vlasti. Jasenovac i Bleiburg tamne se mrlje u povijesti hrvatskoga naroda, ali mrlje i zločin sa kojim hrvatski narod a onda i Hrvatska ( govorimo demokratskoj Hrvatskoj ) država nikakve veze nije imala. Ako već nekoga moraju procesuirati, a moraju, neka se obrate Fumiću i Rojnici., nas neka napokon puste da živimo život dostojan čovjeka, van ovih besmislenih rasprava i podjela, podjela koje smo prevazišli Tuđmanovom politikom pomirbe i u Domovinskom ratu.

Moje zastave



Svi su osudili zadarskog gradonačelnika nakon što je u trenutku pomračenog uma sklonio sve zastave sudionika svjetskog prvenstva sa mjesta gdje su bile istaknute. To je necivilizacijski čin, čin bez presedana, Hrvatska je domaćin velike svjetske priredbe, za koju smo se toliko borili, lobirali da je dobijemo, previše toga uložili da bi sada suludim potezom jednog gradonačelnika osramotili sami sebe, to je za svaku osudu i tu dvojbe nema i ne može biti. Taj potez osudili su svi, od vlade, predsjednika, do oporbe i naravno sve prisutnih nevladinih organizacija. Pa čak i onih nevladinih organizacija čiji članovi kradu scenarije te ih iako plagijate prodaju kao svoje za jeftinih 15.000 kuna, kad im scenarij vrijedi toliko, što mislite za koliko novaca bi takvi prodali državu? Nije teško dokučiti, bilo bi to veoma jeftino, kako jednom netko reče: " ne samo da im se nude, već im se i prodaju za Judine škude ". Dok su zadarski incident svi osudili, sa druge strane slučaj u Poreču na poluotoku kojim vladaju narodni tribuni, potpomognuti sa slijednicom komunističke partije, rijetko tko da je i spomenuo, spaljivanje Hrvatske zastave očito je postalo normalno u poprilično nenormalnoj zemlji. Dok razumijemo dežurne higijeničare, njihova prvobitna briga ipak su hrvatski fašisti, kojih je svaki dan sve više, iako sedamdeset godina od rata, oni se svakim novim danom pomlađuju, ne možemo razumjeti borce za ljudska prava, sveprisutni svjedok režima u slučaju proljećara iz 1972. godine, Žarko Puhovski, bio je zauzet etničkim čišćenjem, on koji je bio najgori sluga režimu, i čovjek koji bi u svakoj normalnoj demokratskoj zemlji završio iza rešetaka, govori o etničkom čišćenju, sami smo si krivi, kad je bilo vrijeme trebali smo uhititi sve one koji su na bilo koji način naudili građanima u brojnim montiranim procesima onog vremena, a on je bez sumnje bio jedan od njih. Od takvih očekivati da osudi spaljivanje hrvatske zastave je isto kao od IDS-ovaca očekivati da se napokon civiliziraju, i jedno i drugo je utopija, iluzija. I Zadar i Poreč pokazuju kako Hrvatska još uvijek nije u pravom smislu normalna država, samo što je desnica toga svjesna, a ljevica? Ona nikada nije ni željela Hrvatsku samostalnost, barem ne ona koja korijene vuče iz komunizma.

Naprijed kauboji



Tema o kojoj se nema što puno reći, a mogli bi se napisati romani. Ide sedma godina kako su momci Line Červara u samom vrhu svjetskog rukometa, nitko nema takav kontinuitet, ni u jednom sportu, osvojiti nije lako, ali je osvojeno još teže zadržati. Novo polufinale, novi uspjeh naših rukometaša, dvorane su pune, poglavito kad igra Hrvatska, hoće li dvorane zjapiti prazne nakon što se završi svjetsko rukometno prvenstvo, to je pravo pitanje, bila bi šteta, previše su nas koštale, previše je u njih uloženo a da bi tako bilo. Ostaju još tri utakmice, Hrvatska i Francuska, vjerojatni finalisti, po svemu viđenom pokazali su najviše, u eventualnom finalu neka pobjedi bolji, a svi mi znamo tko je za nas najbolji.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.