Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
petak, 13.06.2008.
EURO 2008 - Hrvatska nogometna Čarolija
Hrvatskom je zavladala euforija,od Prevlake do Dunava ma koliko to patetično zvučalo.Koliko samo jedna nogometna pobjeda pa bilo to i protiv toliko moćnog i velikog suparnika kakav Elf nesumnjivo jeste može donijeti zadovoljstva ovom narodu,čovjek zaboravi i na cijene benzina i na inflaciju i na one svakodnevne probleme koje tište obićnog čovjeka.I pravo je tako,danas je veliki dan hrvatskoga sporta,hrvatskog nogometa,pa je red i da se ljudi vesele,da mi obićni navijači guštamo malo zbog ovako velike pobjede,tako to rade diljem globusa,pa zašto nebi kod nas.
Točno deset godina je prošlo od one legendarne i mnogo puta opjevane pobjede sjajnih Ćirinih sinova na svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj,mnogi su danas radili slične paralele i stručnjaci i navijači između utakmice koja je odigrana prije deset godina i ove danas u Klagenfurtu,više zato da sebi podignemo moral nego što bi stvarno vjerovali da možemo uistinu savladati moćni njemački stroj posebice nakon loših šezdeset minuta protiv Austrije,u pun uspjeh naših momaka vjerovatno uz nekoliko navijača fanatika punu vjeru imao je samo stručni stožer na čelu sa našim izbornikom Slavenom Bilićem.Nakon toliko razočarenja i ispadanja u prvim kolima jakih svjetskih takmičenja,bezobzira na odlićne igre protiv velikih nogometnih momčadi rezultat nas nije htio ni u Japanu i Koreji,ni u Portugalu a bogami ni u Njemačkoj,no nešto je budilo pritajeni optimizam,naime ovu momčad za razliku od prošlih naših ekipa ne Svjetskim i Europskim prvenstvima vode sve odreda pobjednici,sve odreda momci koju su aktivno kao igrači sudjelovali u onim slavnim danima hrvatskog nogometa,danima koji su započeli još tamo davno onom čudesnom pobjedom u kvalifikacijskoj utakmici za europsko prvenstvo u Englenskoj protiv Italije usred njenog dvorišta na stadionu u Palermu, golovima Davora Šukera sa 2-1. Bilić,Asanović,Prosinečki,Mrmić.Jurčević,prvi vatreni,koji su uvelike i sami svojim igrama stvarali kult obožavanja koji danas naša nogometna reprezentacija ima.Rođeni pobjednici poveli su novu vatrenu generaciju u nove pobjede i nova slavlja,već i na stratu novog izbornika Bilića vidjelo se da je novi duh uselio u svlačionicu,više se nisu tolerirale fontane,derneci i slična mjesta za opuštanje toliko omiljena nekim našim nogometašima.Došla je nova generacija i vodećih ljudi i igrača,budućnost koja je već počela.
Kiša koja je cijeli dan dosadno i neumorno padala Hrvatskom i Austrijom,nije pokvarila događaj,more ljudi navalilo je tijekom današnjeg ali i prošlih dana prema Austriji,prema malom austrijskom gradiću Klagenfurtu ili kako bi ga Slovenci zvali Celovec,u popodnevnim satima Klagenfurt je bio brojem ljudi brojniji nego ikad stotinu tisuća Hrvata iz svih krajeva lijepe naše ali i sa svih krajeva svijeta slilo se u taj gradić kako bi bodrilo naše momke u još jednom pokušaju da dohvate četvrtfinale i napokon taj dugoočekivani drugi krug na jednom velikom svjetskom natjecanju.Na stadino atmosfera kao da se igra u Hrvatskoj,kao da smo mi domaćini ovog europskog prvenstva,barem dvostruko više naših navijača na tribinama klagenfurtskog stadiona koji suk tome bili i trostruko glasniji od njemaca.Prvu bitku,onu navijačku vatreni su dobili.Sad je na njima bio red da navijačima vrate na ovolikoj požrtvovnosti koju su uložili na put po ipak jednom više jesenskom nego rano ljetnom vremenu,a ni potrošeni novac nije bio za zanemariti.Što je ipak manje važno,pravi navijač kad njegova reprezentacija igra ne pita za cijenu,njega vodi srce a ne novčanik.
Vatreni su se odužili na najbolji moguću naćin,odmah u prvih desetak minuta igre,vidjelo raspoloženje naših igrača da pruže jedno veliku nogometnu predstavu.Svojim ulaskom umjesto Petrića,svježi Rakitić doista je unio onu potrebnu dozu brzine,svježine u našu momčad.Hrvatska je u tim pocecima utakmice bila više nego ravnopravna,razvikanim njemačkim vedetama iz bundeslige i ostalih velikih svjetskih liga od Engleske do Španjolske.Kako je vrijeme odmicalo postalo je jasno da je Hrvatska tehnički znatno superiornija jakom elfu,Modrić - Kranjčar - Niko Kovač,dakle hrvatski srednji red doslovce je sakrio loptu njemcima i favoriziranoj njemačkoj momčadi nije preostalo ništa drugo osim ubacivanja dugih lopti sa boka ili preskakanjem igre u naš šesnaesterac,što je bio lagan plijen za raspoložene stopere naše reprezentacije Kovača - Šimunića -Ćorluke.Kako je vrijeme prolazilo Hrvatska je potpuno kontrolirala utakmicu,spustila loptu na zemlju,brzim pasevima dolazila u opasne situacije pred njemački šesnaesterac.Konačno u 24.minuti napad koji je započeo i danas neumorni olić po lijevoj strani,spustio loptu do Pranjića,odlićan centaršut i Darijo Srna izbjegao Jensenu i postigao vrlo efektan gol,hrvatska je napokon povela 1-0,zasluženo.Tijekom slijedećih 65.minuta bilo je to nadigravanje u kojem Njemci nisu imali realnu šansu osim u slučaju ako bi netko od naših ućinio neku fatalnu pogrešku,no njemci su uvijek njemci i Bilić je to dobro znao,stoga je oprez bio nužan,tim prije što je u dva navrata inače odlični danas Niko Kranjčar promašio dvije čiste prilike da deklasiramo Njemce baš kao u legendarnom Lyonu još legendarnije 1998.godine.Strpljivo,mirno,od noge do moge Hrvati su nastavili i u drugom poluvremenu,kao plod jedne sasvim zrele igre došao je pogodak u 62.minuti utakmice,sa lijeve strane fantastićno je centrirao Rakitić,međutim u putanji lopta je okrznula jednog njemačkog igrača promijenila smjer i prevarila vratara Lehmanna i pogodila vratnicu na odbijenu loptu natrčao je jedan od naših najboljih igrača Ivica Olić i postigao nenadoknadivo vodstvo od 2-0.Tko bi se tome nadao nakon što smo protiv Austrije pružili jednu objektivno lošu partiju.No sa Njemačkom nikad ne znaš i nikad nije gotovo oni igraju 90.minuta uvijek kao stroj i bez popuštanja.Igrala se 73.minuta,centaršut je stigao s lijeve strane, Ballack spušta glavom i pogađa Roberta Kovača, od kojeg se lopta odbija prema Podolskom. Prvi strijelac Njemačke na Euru nije imao milosti, s desetak metara zakucao je loptu u mrežu - 2:1!Ali onda je stiglo ono što nas je sve razveselilo,Njemci nisu uspjeli u zadnjih petnaest minuta nametnuti svoju igru,dapače Jerko Leko je imao jednu prilku da povisi rezultat ali je inače solidni Lehmann odlično obranio njegov udarac.Da su njemci na kraju osim utakmice izgubili i živce pokazalo je i isključenje Schweinsteiger a u 82.minuti nakon nasrtaja na igrača koji je ušao sa klupe,Jerka Leku.Rutinski,kao da igraju sto godina zajedno vatreni su ovu utakmicu priveli kraju,kolosalna igra i isto takva pobjeda,jedna od najvećih i najblistavijih igara u povijesti hrvatskoga nogometa posljednjih osamnaest godina.
Pred više od 30.000 gledatelja utakmicu je sudio odlično Frank de Bleeckere,belgijski sudac,odavno nisam vidio bolje suđenje za razilku od navijačkog suđenja u prvoj utakmici slabog Petera Vinka ovog puta naša reprezentacija je imala fenomenalno suđenje,odličnu igru,famozne navijače i kad se te tri stvari saberu na jednom mjestu,vatreni ne mogu izgubiti.Sve ovo nas je neodoljivo podsjetilo na francuske dane,na jedno predivno ljeto,kada je hrvatska živjela zajedno sa svojim dečkima,sa trenerom svih trenera Ćirom Blaževićem,kad je tih mjesec dana Hrvatska živjela nogomet.Ma što mi mislili o sportu,o nogometu,nedvojbeno je da on pokreče mase,da tjera ljude u euforiju ili depresiju,da ga ogromna većina populacije ovog planeta voli i na kraju da donosi nevjerovatan promidžbeni uspjeh zemlji koja ga najbolje prezentira.To smo shvatili 1998.to shvaćamo danas kad cijela sportska Europa govori o fantastičnoj prezentaciji Bilićevih Boysa.Dovoljno je uzeti daljinski upravljač i prošetati satelitom : Sky Spotrt,Eurosport,Cnn,Zdf,da ne nabrajam dalje.Svi govore o Hrvatskoj pa i oni koji nikada za jednu malu zemlju sa velikim sportašima nisu čuli.Ovom pobjedom Hrvatska je ušla u četvrtfinale i to jedno kolo prije kraja i to nakon punih deset godina.Hrvatska je među osam najboljih nogometnih nacija u Europi,kao prva u skupini,ispred jedne velike i moćne Njemačke,ispred Poljske i ispred ne tako slabe kao što se mislilo reprezentacije domaćina - Austrije.
Pred nama je sada jedna dosta velika šansa,po svemu sudeći izbjeći ćemo jaki Portugal sa jednim genijalcem kakav je Cristiano Ronaldo i vrlo vjerovatno idemo na pobjednika susreta Turska - Češka,a ovakva Hrvatska protiv bilo koje od te dvije reprezentacije veliki je favorit,mogu samo reći,Bože moj,kakva nam se priilika prema polufinalu otvara,uvjeren sam da će to Bilić i njegovi momci itekao znati prepoznati.
Za kraj jedna zanimljivost,danas su legendu njemačkoga nogometa Lothara Matheusa,inače velikog prijatelja sjajnog nekadašnjeg vatrenog kapetana Zvonimira Bobana,pitali,jeli možda Njemačka podcijenila Hrvatsku,na što je simpatićni Lothar odgovorio : nikako,ja dobro poznajem Hrvatsku,Hrvati su jedan mali ali ponosni narod,nikad ih nebi podcijenili,uostalom kako podcijeniti zemlju koja ima jednu Janicu Kostelić,dragi moji prijatelji što više dodati nakon tih riječi,možda bih tek dodao jednu izjavu koju je davno rekao,već dugo nažalost pokojni legendarni predsjednik Varteksa Anđelko Herjavec - bila je to bleščeća noć. Da prijatelji,uistinu je bila.