Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
subota, 31.05.2008.
FOTO TINO ( 8 ) - Thompson na Trgu Bana Jelačića
...iako je u predvecerje tog koncerta,Zagrebu prijetilo strasno nevrijeme praceno grmljavinom i na trenutke jakom kisom te najavilo mogucnost otkazivanja samog spektakla na zagrebackom glavnom trgu sve se smirilo negdje sat vremena prije nego je trebao zapoceti thompsonov koncert,najavljen za 21.sat,kazem trebao jer je sam koncert zapoceo punih sat vremena kasnije,iz objektivnih razloga,s obzirom na vremenske neprilike ni finalna provjera samog stagea organizatora nije mogla biti zavrsena na vrijeme..negdje oko 22.sata konacno na odusevljenje prepunog trga bana jelacica,na kojem se natiskalo po mojoj slobodnoj procjeni blizu 100.000 ljudi,jer su i djelovih okolnih ulica bili dosta popunjeni,MARKO PERKOVIĆ THOMPSON pojavio se na pozornici ,dupkom punog zagrebackog glavnog trga...
..glavni organizator ovog spektakularnog koncerta bile su udruge branitelja grada zagreba cije se dan jucer i slavio,30.svibnja i do 2001 DAN DRZAVNOSTI republike hrvatske...
..dolaskom na zagrebacku pozornicu thompson je pozdravio najprije cijelu hrvatsku,sve branitelje,casnike i docasnike,generale hrvatske vojske,generala MIRKA NORCA koji je upravo jucer nepravomocnom presudom osuđen na jos sedam godina zatvora,u tzv.slucaju MEDACKI DZEP,pritom da usput dodam general RAHIM ADEMI je isto tako nepravomocno oslobođen optuzbi..na spomen generala norca okupjeno mnostvo aklamacijom je reagiralo uzvicima odobravanja..na kraju naravno uz također odobravanje mase thompson je pozdravio i vrhovnog zapovjednika vojske RH u ratno vrijeme pokojnog prvog hrvatskog predsjednika dr.FRANJU TUĐMANA ( sto mozete vidjeti u video isječcima ) ...
..probiti se naprijed do same pozornice bila je gotovo NEMOGUCA MISIJA,no u jednom trenutku smo uspjeli i te slike se jos uploadjuju na internet pa ih kasnije dodam postu...
..ljudi su doista improvizirali trazeci da budem patetican svoje mjesto pod suncem te veceri i trazili nacin sa koje pozicije na super popunjenom trgu mogu sto bolje pratiti tijek koncerta...
..da je bilo lako, nije bilo,jer bilo tu među tolikim mnostvom i ljudi pod utjecajem alkohola,ali sam koncert je doista protekao u korektnoj atmosferi,kad to kazem zelim reci da nasilja bilo nije,cijeli tijek markovog nastupa koliko ja znam pratile su kamere lokalne zagrebacke TV postaje Z1,zelim također reci,NIKAD MANJE nije bilo ljudi sa neprikladnim znakovljem,doista na prste obje ruke mogli bi se nabrojati ti ljudi,sto me posebno radju,jer NITKO ne moze kontrolirati 100.000 ljudi i kako ce se odjenuti te jos manje sto ce govoiti,usprkos neviđenom policijskom osiguranju koje je pod budnom paskom drzalo polovicu zagreba,posebno onaj dio koji je vodio na sam trg i oko samog jelacicevog trga trga,tvorivsi na neki nacin dvostroki obruc ili prsten oko nazocnih ljudi na koncertu..
..sa tako pojacanim osiguranjem MUP slazem se jer u tolikoj masi nikad ne znate sto se nenadano desiti moze..isto tako bilo je i neprimjerenih povika,uzvika,koje vec idu kako na nekim utakmicama ili na koncertima posebno kad je u pitanju tako popularan ali i kontroverzan glazbenik kakav MARKO doista i jeste,no zanimljivo te osobe ,koje su rabile takve uvike mahom su bile jako mlade,prakticki djeca od 14,pa cak i manje godna do 17,godina..docim su ih neki stariji upozoravali na to,jer time stete i marku i sebi i hrvatskoj,jer thopson niti jednom svojom rijecju ove veceri nije pozivao na mrznji i netrpeljivost prema bilo kome vece na ljubav prema vlastitom narodu i domovini,a to slozit cete se dragi prijatelji nije zlocin,bar jos uvijek nije u ovoj nasoj svakim danom sve cudnijoj zemlji...
..za kraj ( ponavljam jos uplaodiramo neke slike iz blizine ),MARKO PERKOVIĆ -THOMPSON,bez sumnje je kontroverzna osoba ne samo hrvatske estrade vec i cijelog hrvatskog drustva.međutim ono sto zelim reci,za veliku vecinu stvari on nije kriv,sinoc na koncertu niti jednom svojom rijecju nije pozivao na mrznju,jer da jeste ja bih bio otisao,isto tako dobar dio ajmo reci naseg drustva nije sa odobravanjem prihvatio ovaj markov koncert na trgu bana jelacica,ali za to nije bilo razloga,sam koncert doista je velicanstven i nikom nije naudio,tako da oni koji su vec unaprijed sve znali a takvih je bogu hvala u svim sferama hrvatskog drustva i ovog puta su ostali bez argumenata..među masom od sto tisuca ljudi uvijek se nađe nekolicina kojoj nije ni do koncerta ni do marka perkovica ni do hrvatske iako se verbalno u hrvatsku zivotom kunu..meni je naposljetku jako drago sto sam bio dio te ipak uspjele proslave dana branitelja grada zagreba,pa im ovim putem cestitam..
