Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
subota, 24.05.2008.
FOTO TINO ( 7 ) - FARMA - Farma,Ja,Colonia...
...ja nemam bas najbolje misljenje o reality showu,posebno stoga sto su moja iskustva sa onim smijesnim celebrity BIG BROTHEROM na RTL televiziji ocajna,ono je ispalo smijesno,tragikomicno,do veceras nisam imao nikakvo pozitivno misljenje o realitiy showu bilo koje vrste u Hrvatskoj a onda sam otisao na snimanje FARME NOVE TV i sve se promijenilo..najprije da pocnem odpocetka,kome prije zahvaliti,dali super ljubaznoj djevojci DARIJI koja je od naseg prvog kontakta bila nevjerovatno usluzna,ljubazna,strasno simpaticna osoba,koja je,neznam kako to drugacije nazvati pa laicki ovako - zaduzena za primanje i organizaciju ljudi prilikom snimanja farme,ukratko ako netko mene moze kupiti bilo sa cime onda je to dobra rijec,onda je to osmijeh i ljubaznost,a toga je veceras na zagrebackom paviljonu broj 16.,bilo na tone...
..ispred paviljona br.16.okupio se dobar broj ljudi,neki od njih stalni su posjetitelji petkom farme nove tv..
..naravno u studiju nije bilo dozvoljeno slikanje osim u pojedinim trenucima kada su bile pauze i slicno..
..odnekuda izviruje jedan od velike colonia trojke-BORIS ĐURĐEVIĆ..
..sa druge strane pak DJ colonije TOMISLAV JELIĆ - KAMENY..
..zatim imamo i sam nastup jedne od najpopularnijih dance grupa u hrvatskoj,colonia..
..razgovor u studiju..STEFANI HOHNJEC,i momak od jedne sudionice farme..
..idemo dalje sa samim showom te veceri..
..evo i moje IVANE u samom studiju farma..u pozadini colonia..
..ivanina EKIPA sa snimanja..
..tomislav i boris,kao dva brata,sloga kucu gradi..
..veoma atraktivne plesacice..
..dvorana uoci pocetka..
..slijedi veliki finale MIA KOVACIC..
..a kad je sve doslo kraju..NARCIS MUJKIĆ..
..i INDIRA VLADIĆ-MUJKIĆ..
..kad smo pitali narcisa za fotografiju lakonski je odgovorio u sali naravno-joj nemoj mene kad ja izdam album onda odmah dolazim na fotosesion..no na kraju je ipak popustio,kad je saznao da smo sa FC colonia.tino..
..modni Mačak MARKO GRUBNIĆ...
..a sada meni najdraze,voditeljica FC colonia.tino i INDIRA VLADIĆ MUJKIC u prijateljskom zagrljaju..indira je doista veoma pristupacna osoba i svaka joj cast..u pozadini NARCIS..
..zatim nasa IRA prima kalendar od FC colonia.tino,iz prve ruke saznaje neke informacije ( vise na : COLONIA),te je veoma odusevljena,sto su se mogli uvjeriti svi nazocni te veceri,nasa ira obecala je posjetiti i web stranice naseg fan cluba..usput nas je ira podsjetila kako uskoro izdaje novi album i kako to nebi smjeli propustiti,naravno da necemo..
..zatim su to i dva musketira,GEMBO ( BORIS ) i TOMISLAV ( KAMENY ),naravno i njima smo podjelili kalendare,na kojima je i zapis triju web stranica,tinolovke,colonia.tino i colonia cafe,da ce tomislav posjetiti te stranice ne treba sumnjati..
..doslo je vrijeme rastanka,negdje oko 22.30 petak navecer..
..INDIRA je dosla sa svojim kolima,bijeli džip.a NARCIS standardno sa svojim audijem minhenske registracije..
..jednostavno moram reci,bila je ovo divna ZAGREBACKA NOĆ,tih sati fc colonia.tino dozivio je svoje zvjezdane trenutke,i konacno potvrdu,onoga sto svi odavno znaju da je jedan i jedini,najbolji uz iru i momke uvijek..sada cu ipak sa rezervom pogledati neki realitiy show na televiziji,ili slijedeci petak ponovo doci na zagrebacki velesajam na finalnu vecer,zasto ne..jer ipak ne moram vise apriori sve sa skepsom odbacivati kada se radi o showu takve vrste u hrvata..uslužnost i ljubaznost dragih ljudi kupila je povjerenje a povjerenje je kod covjeka ispunjenog skepsom kakav sam ja izuzetno vazno,stoga jos jednom zahvala i na posebnom tretmanu fan cluba colonia.tino od strane osoblja i sto su nas odmah po dolasku uveli unutra,i na svemu ostalom,lijepo je ovaj dan zvati se colonia.tino FAN..moji dojmovi su izuzetno povoljni..i pogledat cu vhs snimku sutra naravno..umjesto zakljucka mozda samo za kraj,vidimo se na FARMI..
