nedjelja, 18.05.2008.

FOTO TINO ( 6 ) - Bleiburg 1945-2008

...u vihoru drugog svjetskog rata i nakon njega svijet je izgubio toliko ljudskih zivota kao u ni jednom sukobu svjetskih razmjera prije toga,uzas koji je tih godina poharao svijet trajno je obiljezio ljudsku civlizaciju,u mnogim godinama i desetljecima koja su usljedila nakon zavrsetka drugog svjetskog rata..za vecinu zemalja,zavrsetkom rata nastupilo je razdoblje mira i doduse traumaticnog oporavka i suocenja sa prosloscu..no nije tako bilo u svim zemljma svijeta..posebno onim sa komunistickim predznakom,te narode,cekao je rat nakon rata..

ANAMNEZA ZLOCINA

...potpunim slomom njemackog saveznika u svibnju mjesecu,stotine tisuca hrvatskih vojnika i civila bjezeci pred partizanskom vojskom pocelo se povlaciti prema austriji,kako bi se predali u ruke saveznika,bojeci se osveta,odmazde ,hrvatske oruzane snage za kojima su krenule i kolone tisuca i tisuca hrvatskih civila,staraca,zena i djece imalo je za cilj staviti svoju sudbinu u ruke zapadnih saveznika,uz pritajenu u to vrijeme i ne toliko nerealnu mogucnost sukoba između zapadnjaka i staljinovog sovjetskog saveza,u tom slucaju hrvatske oruzane snage stavile bi se na raspolaganje zapadnim saveznicima..no to je bila mogucnost ali ne i cinjenica..nakon nekoliko dana iscrpljujuceg marša,uz velike zrtve i teske borbe hrvatska vojska sa civilima uspjela se probiti iz obruca izbivsi na bleibursko polje,odmah pri prvom kontaktu i dojmu vidjelo se da to nece ici tako lako i jednostavno kako se vodstvo porazene NDH nadalo i kako se obecavalo ocajnom narodu koji se povlacio iz domovine u strahu od komunizma..u dvorcu povise blebiruga,sluzbene pregovore zapoceli su sa hrvatske strane CRLJEN i HERENCIC,sa britanske strane konzervativni general PATRICK SCOT,te sa partizanske strane komesar 51.vojvođanske brigade MILAN BASTA...svjestan svoje nadmocne pozicije partizanski komesar milan basta dao je generalu herencicu i pukovniku crljenu sat vremena za predaju,suludih sat vremena,nedovoljnih i za normalan razgovor sa ljudima a kamoli za normalnu predaju,i sve to uz potpuni blagoslov britanskog generala scota koji je cak ponudio pomoc svom jugoslavenskom " savezniku "..nakon povratka iz dvorca na bleiburskom brdu,obližnjim poljem među civilima,vojnicima zavladala je neviđena panika,strah od partizanske ruke bio je realna a ne vise neka daleka mogućnost,vojnici i civili predani su na milost i nemilost titovih partizana..



...nije bilo jedinstvene odluke o toj novoj za hrvatske vojnike i civile teskoj situaciji,ustaske vođe i glavesine,kako to obicno i biva u rezimskim drzavama uspjeli su se izvući i pobjeći ostavivši narod i obicne vojnike na cijedilu..glavni hrvatski pregovarač general Herenčić na užas hrvatskih vojnika zapovijeda im polaganje oruzija a sam sebi je presudio izvršivši samoubojstvo..drugi su se odlucili na prodor i borbu do posljednjeg covjeka..vecina i to uglavnom oni nedužni civili,žene,djeca,kao i oni najmanje krivi,obicni vojnici,ostali su na mjestu predaje i uz blagoslov britanaca stavili svoje živote i svoje sudbine u ruke titovih partizana...

..nakon toga uslijedio je pokolj,masakr i jedna velika tragedija,od bleiburga,do kocevlja..tragedija u hrvatskoj nazvana KŽIZNI PUT,na križnim putevima diljem jugoslavije od slovenije do makedonije stradao je neviđen broj i do sada neutvrđen broj hrvatskih civila i vojnika..od tih dana do uspostave slobodne i demokratske drzave,republike hrvatske godine 1990...nastaje razdoblje u hrvatskoj zvano HRVATSKA ŠUTNJA..razdoblje u kojem se o toj tragediji nije uopce razgovaralo,ni u polušapatu a kamoli javno,tek negdje u tisini,negdje u dubini ljudske duše ljudi su se sjecali svojih stradalih,svojih najmilijih tog strašnog svibnja,tog proljeca davne 1945.godine..i danas kad prebrojavamo žrtve,bilo one sa jasenovca ili bleiburga,ne tretiramo ih jednako,onako kako zasluzuju,svaka žrtva,je žrtva,svaki covjek ima svoje dostojanstvo..dok jasenovac i to sa pravom,drzava tretira onako kako zaslužuje sa najvisom razinom drzavnog izaslanstva,u bleiburg i dalje se odlazi krisom,nekako sa strahom,zadrškom,valjda je to jos uvijek u genima,u kostima ostalo narodu,kroz 45 godina komunisticke diktature.. konacan broj zrtava jos uvijek nije utvrđen,no svakako nije manji od 80.000 ljudi,sto je zastrašujuca brojka,zlocin jednog sasvim zlocinackog rezima..i dok neki govore kako TITO za takvo što nije ni znao,ja cu samo pustiti da jugoslavenski diktator govori sam za sebe,njegova izjava od 26.svibnja 1945.godine :

" Što se tiče izdajnika koji su se našli unutar naše zemlje-to je stvar prošlosti. Ruka pravde, ruka osvetnica našeg naroda dostigla ih je već ogromnu većinu, a samo jedan mali dio uspio je pobjeći pod krilo pokrovitelja izvan naše države. Ta manjina neće više nikada gledati naše divne planine, naša procvjetana polja. A ukoliko bi se to ipak dogodilo, trajalo bi samo kratko vrijeme "

..ovo sto je vođa partizanskog pokreta rekao u ljubljani,dovoljno je zastrašujuce i dovoljno je indikativno samo po sebi da ne zaslužuje komentar,vec je komentar za sebe sam...

..jesu li hrvatski civili i vojnici zrtve neke vece,visoke politike,na svjetskoj razini ? ..naravno da jesu..žrtve englenske politike ali i samog WINSTONA CHURCHILLA,velikog antifasite i velikog vođe protiv zlocinackog HITLEROVOG treceg reicha,ali i veliki trgovac i ono najgore sto politika predstavlja u svm negativnom kontekstu,trgovinu ljudima i ljudskim sudbinama...stoga je u pozadini iz svega svoje prste imao i covjek od churchillova velikog povjerenja HAROLD MCMILLIAN..bilo je to vrijeme,kada je umrla humanost i covjekoljublje..vrijeme kad je civilizacija dozivjela svoj sumrak..drugim rijecima,hrvatski civili su žrtvovani zbog necega za nešto..zbog cega !? ..vrijeme ce sigurno pokazati,kad i ako svi arhivi budu dostupni javnosti..najbolje o tome je pisao i najobjektivnije o tim mracnim dozivljajima istraživao slavni NIKOLAJ TOLSTOJ,ali naravno u polumontiranom procesu,britanski sud kaznio ga je ogromnom globom od milion i petsto tisuca funti,godine 1989...no kad-tada istina ce izaci na vidjelo,i to ona potpuna,ona apoliticna i stvari ce sjesti na svoje mjesto,tesko je zaustaviti istinu kad se kotac povijesti pokrene...



MOJ OSOBNI DOZIVLJAJ BLEIBURGA

..nikad nisam upoznao svog djeda,umro je davnih sedamdesetih godina,no iz price svog oca znam sto je prozivljavao kao sudionik križnog puta..zbog cega je i posmrtno odlikovan bleiburskom poveljom,kao sto se na prilozenoj fotografiji vidjeti moze,iz pijeteta obrisano je njegovo ime i prezime,mislim da je on ziv nikako nebi volio biti predmetom internet portala..zajedno sa hrvatskim vojnicima i civilima svibnja 1945,povlaci se ka bleiburgu,nakon sto je zarobljen,sa jos trojicom prijatelja pobjegao je kod ZIDANOG MOSTA i pridruzio se KAVRANOVOJ grupi,bio je pripadnik zrakoplovnih snaga NDH,kao takav sudionik mnogih ratista od bosne i hercegovine do hrvatske,ali i covjek koji nikome nije naudio i covjek koji je fasizam kao ideju sa gnusanjem odbijao,uostalom kao i ja sam..nakon sto je kavranova grupa zbog izdajnika u vlastitim redovima otkrivena i razbijena,uspio je,iako tesko ranjen pobjeci udbaskoj zasjedi,osam godina sakrivavši se po bunkerima i šumama,diljem hrvatske rekao bih,sve do 1953 godine i amnestije koju je tadasnji jugoslavenski predsjednik dao za neke sudionike drugog svjetskog rata..vratio se kuci,ali taj mir nije bio mir,svakodnevno ne birajuci ni vrijeme dana,ni mjesto jugoslavenska tajna policija maltretirala ga je sve do smrti,sedamdesetih godina,proslog stoljeca..iako se cini da se na temu partizanskih zlocina ne događa zapravo nista,sreca pa nije potpuno tako,u zadnje vrjeme policijski inspektori,bave se i tim do sada nekaznjenim zlocinima komunistickih izvršitelja sredine proslog stoljeca,pa je tako prosle godine i nas dom posjetilo dvoje inspektora,temeljito se raspitavsi o tom slucaju,kako bi dobili jasniju sliku o zbivanjima iz proslog rezima jedne totalitarne,policijske drzave..

BLEIBURG 17.05.2008.

- najprije smo dosli u mjesto LOIBACH,kilometar,dva od beliburga,mjesto na kojem je spomenik i grobiste poznatih stradalih hrvatskih vojnika iz svibnja 1945...



- kod spomenika i nekoliko jos zivih svjedok tog masakra...



- da nebih stalno ponavljao i ove godine bilo je nekoliko grupica i to onih mlađih ljudi u NEPRIMJERENIM ustaskim odorama i znakovljem,sto jasno i energicno osuđujem...

















- bio je tu i jedan izrazito simpatican covjek,drag,hvala mu, iako se na prvi pogled ne cini tako,koji mi je kao veliki stovatelj hrvatskog heroja generala ANTE GOTOVINE pristao pozirati...



- nakon loibacha,kolona ljudi uputila se prema bleiburskom polju,uz budnu pratnju ali i korektnu i tolerantnu austrijske policije..





















- stigao je i autobus HRVATSKE DEMOKRATSKE ZAJEDNICE...



- uz zastitu austrijskih policajaca...





- dok smo isli prema mjestu teskih stradanja hrvatskog naroda,promatrale su nas ponosne austrijske planine,nijemi svjedoci strasnih zbivanja...



- nekoliko desetaka minuta kasnije,duga kolona ljudi napokon je stigla na mjestu komemoracije..



























- hrvatska televizija je vec tu osigurala svoj kamp,neznam samo zasto nasa objektivna u svojoj neobjektivnosi javna televizija na te komemoracije salje novinare kad uvijek imaju svoj krajnje negativisticki stav prema bleiburgu..



- nova tv također je imala svoju novinarku na mjestu događaja,na sto moram se posebno osvrnuti,znate kako novinari u žurbi trce sa jednog na drugo mjesto,ne postuju nikoga,no kad je pocelo misno slavlje,novinarka NOVE TV,uz obilazak okupljenih građana aktivno je sudjelovala u sv.misi,sto sam na vlastite usi cuo nakon sto me upitala,za moje motive dolaska na bleiburg..na slici novinarka sa snimateljem...



- doista na bleiburgu se okupilo preko 10.000 ljudi,oni koji redovito pohode to mjesto tragedije hrvatskog naroda,kazu da autobusa je rijetko kada bilo vise,no da je ljudi prosle godine u brojkama bilo ipak vise nazocnih..na bleiburgu u organizaciji,bilo HVIDRE,HRVATSKOG DOMOBRANA,HDZ-a,HSP-a,i ostalih udruga proisteklih iz domovinskog rata. preko stotinu autobusa,doslo je u taj mali austrijski gradić,zastave i obiljezja iz cijele hrvatske od prevlake do dunava..cijela hercegovina,dobar dio bosne,kanada,njemacka,amerika,austrija,hrvati iz cijelog svijeta,okupili su se na bleiburgu..

- moji dragi prijatelji iz ŠIBENIKA...





- koji su eto i meni posudili kapu,ustasku ipak nisam htio staviti,moj stav o tom rezimu krajnje je negativan..





- autobus iz rijeke,sa slikom onoga tko je napustio i ostavio svoj narod na milost i nemilost komunistickim zlocincima,vođa jednog također zlocinackog rezima- ANTE PAVELIĆ...



- vidjeli smo ovdje i neke poznate face,drago sopta nekadasnji saborski zastupnik hdz-a,odlazi pjeske prugom..



- general hrvatske vojske...



- ANTE KOVAČEVIĆ,bivsi saborski zastupnik HKDU-a od milja zvan madrac,sa mojim dragim prijateljima iz ZADRA...



- posebno sto je mene odusevilo,s obzirom da volim motore i vožnje,jeste dolazak MOTORISTA iz svih krajeva hrvatske i svjeta,predivno i prelijepo...












- pogled na bleiburg tijekom mise i malo kasnije...



























- policija vjerno i sa distance promatra ovu komemoraciju...



NADAHNUTA PROPOVJED I HISTERICNO PONASANJE

- drski redar i drski biskup... SLOBODAN ŠTAMBUK..naime tijekom nadahnute propovijedi biskup štambuk izrekao je rijeci koje bi svatko od nas potpisao,naprimjer,zrtva je zrtva i nema ni nacionalnog ni vjerskog predznaka,i porucio je preživjelim pripadnicima partizanske vojske da progovore ( na sto ja osobno kazem,dragi moj biskupe nažalost jos cete se i Vi i mi toga nacekati ) o onima koji su taj zlocin cinili u ime jedne ideologije i da priznaju grijeh i bit ce im OPROŠTENO...no ono najljepse sto je biskup rekao a vezano je za bleiburg,to je izjava : ja imam dvije velike i jedine stranke a to su MOJA CRKVA i MOJ NAROD,sto je prekrasna poruka..naišla je na sveopce odusevljenje nazocnih na komemoraciji..no nakon zavrsetka sv.mise dogodila se podjela naroda na vaznije,one politicke pripadnike naroda i na one "nevažne",one obicne ljude koji imaju tek srce i ljubav prema tom narodu i toj crkvi..prilikom polaganja vijenaca na spomenik tragicno stradalim ljudima svibnja 1945..kako to biva,narod,onaj obicni, nagrnuo je stvorivši guzvu,kako bi i on zapalio koju svijecu,za nekog mozda i rođaka,mozda sestru,mater ili oca,ali NE - vazniji je bio politicki narod,onaj koji voli kamere,objektive fotoaparata,onaj narod kome nista nije sveto,vec dođe s vremena na vrijeme..posebno onaj hdz-eov narod,ne birac,vec politicari,koji su sramotno zaobisli ovu komemoraciju,gotovo do ignoriranosti,najavljen ministar RONCEVIĆ,u ime vlade,koja se ocito bavi azbestom,boze pomozi nam,nije ni govorio na ovom komemorativnom skupu,nisu izbori ove godine,doci ce oni slijedece,tada bi mi,obicni narod, trebali jasno poruciti sto mislimo o njihovom politickom narodu,koji kupuje jeftine bodove gdje god stigne,sabor je tek poslao svog dopredsjednika iz redova HSS-a i predsjednika te stanke,JOSIPA FRISCICA..njegov govor bio je niz mlakih floskula i fraza,pa ga nije potrebno ni ponavljati ovdje..ono sto je mene zasmetalo jeste,kad su ljudi,obicni ljudi,htjeli zapaliti svjecu,pravo prvenstva dobili su politcari,iako su obicni ljudi hitno žurili u svoje autobuse jer u 15.sati,svi autobusi poceli su napustati bleiburg,dragi biskup ŠTAMBUK histericnim glasom na SVOJ narod pozvao je redare..sa kojim sam imao verbalni sukob jer se izderao na jednu nemocnu staricu,ja sam naime ipak imao pristup do spomenika,tako da razlog za verbalni sukob nije bio osobno motiviran..pogledajmo malo polaganje vijenaca,tzv obicnog malog,onog najiskrenijeg naroda i naseg vrlog redara..















- koliko toliko ljudima okupljenim oko ZELJEZNE ZAVJESE pomogle su casne sestre koje su primale od okupljenih ljudi svijece i same ih nosile do spomenika te ih zapalile u cast i spomen zrtava...

- kad se sve razislo,bleibursko polje ostalo je pusto,pomalo pitoreskno,no ipak duboko ispod povrsine natopljeno krvlju zrtava jednog rezima,koji se gle cinizma nazvao narodnim..samo su okolna brda i planie cuvale istinu o polju istina stara 63.godine...a ja sam kao sumanut trazio bleiburskim poljem,nase demokrate FUMIĆA i MESIĆA,jer nisam ni sumnjao da bi toliko humani i demokracijom zaraženi ljudi odali počast svim žrtvama,bez obzira na ideologiju,no naravno nisam im mogao cestitati,tamo tih vrhunskih demagoga bilo nije...





ZAKLJUCAK

..bilo je to za mene jedno lijepo iskustvo,pomalo sam razocaran ljudima koji uporno guraju ustasku odoru,iako je ta odora i taj rezim mnoge unesrecio,te ga ja prezirem iz dna duse,za razliku od govorom mrznje nabijenog rijecnika iz JASENOVCA,svi govornici bili su veoma koncizni i veoma,rekao bih pomirljivi,miroljubivi i nije se koristilo tzv govorom mrznje,susreo sam mnoge osobe iz politickog zivota među njima i jednog veoma zanimljivog clana SDP-ovog tima na parlamentarnim izborima-LJUBU JURCICA...zatim ZDRAVKA TOMCA -bivseg saborskog zastupnika sdp-a,snimio sam i nekoliko kratkih videa,koliko sam mogao sa mobitelom,s obzirom da sam dobrano ispraznio baterije na digitalcu,mozete ih ovdje pogledati,tko zna mozda ovo komemorativno hodocašce postane tradicionalno i za mene,kao uostalom i za mog starog..vidimo se slijedece godine..