Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
utorak, 01.04.2008.
Prvoaprilski splet nevjerovatnih događaja
..bas danas drage kolegice i kolege blogeri ne mogu doci k sebi,splet nevjerovatnih događaja,okolnosti ne samo vaznih za mene vec i za cijelu nasu domovinu a i sire,toliko me preplavio da moram to podijeliti sa vama,od silnih pustolovina koje oduzimaju dah i sudbonosnih odluka nasih najdrazih vlastodrzaca,izdvojio bih tek tri,zbog nedostatka vremena i prostora..pa idemo redom..jedva cekam,jer ovoliko dobrih vijesti nije bilo jos od kada se djed bozicnjak pojavio iznad sabora proslog bozica...
ŠIBENSKA OPASNOST KUPOVANJA
Dragi prijatelji,
Ovo pisem da vas upozorim na nesto sto mi se desilo i zato sto sam postao nevina zrtva prevare ispred supermarketa.
Desilo se je ispred Konzum centra u Šibeniku, a vrlo lako moze se desiti i vama.
Evo kako to izgleda.
Dvije zgodne, tamnopute 18 - godisnjakinje prilaze do vasega auta upravo kad slazete namirnice, koje ste kupili, na pod ispred prednjeg sjedista i spremate se za odlazak iz centra.
Jedna od njih pocne cistiti vjetrobransko staklo sa Windex-om za prozore, dok druga prilazi do vas i naginje se kroz prozor tako da joj grudi skoro ispadnu iz grudnjaka i kaze: "Zivio!" sa juznjackim naglaskom.
Nemoguce je ne pogledati je!
Kad im se uljudno zahvalis za ciscenje stakla i ponudis nesto novaca, kazu da im treba prijevoz do Sinja i pitaju mozes li ih povesti.
Ako pristanes, obje udju u auto i sjednu na zadnje sjediste.
U toku voznje, odmah nakon sto izadjete na autoput, one se pocinju dirati, maziti i ljubiti, a onda jedna preskoci na prednje sjediste i otkopca ti hlace, i, dok izvodi oralni seks, druga ti ukrade novcanik...
Ja sam na taj nacin bio napadnut u utorak, srijedu, cetvrtak i petak, ali u subotu i nedjelju nisam ih vise mogao naci.. a onda sam pogledao kalendar na njemu isticala e jedinica..pouka za vas prijatelji,pazite kako trosite namirnice..
VLADA RASPISALA REFERENDUM ZA NATO
..probudim se ujutro,popijem prvu kavu ,zapalim prvu cigaretu,lijepo suncano jutro,proljece prvog travanja,upalim TV samo na kratko kao i obicno svakog dana,ono vise iz navike nego sto mi je to potreba,kad ono imam sto vidjeti,na prvom kanalu nase nevjerovatno objektivne i korektne javne televizije,vidim intervju novinarke htv-a, sa potpredsjednicom vlade i glavnom zagovornicom referenduma o ulasku hrvatske u NATO pakt,gospođom jadrankom kosor..
..svecanim glasom,onako uvjerljivo kako samo ona zna,u mikrofon nasoj novinarki izjavljuje :
" kao sto znate ja sam oduvijek bila zagovornica referenduma o ulasku hrvatske u nato pakt,neznam cemu ove peticije i potpisi,kad ce referenduma sigurno biti,o tako necem krupnom građani imaju pravo sami odluciti na referendumu..evo bas danas prvog travnja vlada doktore ive sanadera po njegovom rolex satu tocno u podne donijela je odluku o raspisivanju referenduma na kojem bi građani odlucili zele li ili ne zele uci u jedan od najmiroljubijivih saveza na svijetu uopce,ako nam ne vjerujete,hrvatice i hrvati,dr.sanader spreman vam je izdati jamstvenu karticu o toj odluci,kako bi vas uvjerio u svoje dobronamjerne ciljeve,to cemo odlucno reci i predsjedniku bushu kad za tri dana dođe u nasu zemlju "
..ja naravno sav sretan,da je napokon jedna građanska incijativa urodila plodom u hrvaskoj sjedam u svoj mali privatni tenkic,ponos hrvatske oklopne brigade najnovje tehnologije,zvucnog naziva TINOLOVKA PANZER T 007-1911,i sav ushicen krenem sa svojim vozilom da se pridruzim paradi i mimohodu te opcem odusevljenju koje u hrvatsku donosi svjetski mirotvorac broj jedan,predsjednik george bush-mlađi..pa dragi moji pogledajte na slici mene i moj najnoviji rover za subotnje izlaske,kupljen prvog travnja u đuri đakovicu,na leasing..
POMIRENJE SA BIVSOM DJEVOJKOM
..Secer sam ostavio za kraj,bio je lijep i suncan dan,spremao sam se za izlazak,prilicno dobre volje,kad odjednom zvoni mi mobitel,koji sam bio ostavio tamo pored kompjutora,jer nisam ga mislio ponijeti sa sobom vanka,buduci da sam zelio malo mira i provesti prijepodne bez ove inace opasne stvarcice za zdravlje i mir covjeka,dakle zvoni mobitel,sa druge strane glas iz proslosti : zove me moja bivsa cura iz sibenika,drhtavi glas sa druge strane zice,koliko sam puta samo pozelio cuti taj glas jos jednom,koliko sam puta pokusao da uspostavim prijateljske odnose sa djevojkom koju sam nekoc veoma volio i do koje mi je na neki prijateljski nacin jos bilo stalo,ali uzalud..tim je taj drhtavi glas sa druge strane zice mene iznenadio,da ne kazem sokirao..isprekidanim glasom moja nekadasnja djevojka pocinje svoj kratki monolog :
" cuj..ja san..znas nisan htjela da sve tako bude..nisan namjeravala tako..oprosti..otislo je predaleko,nisan to htjela..volila san ja tebe..sicas se..volila bi kad bi sve ovo prestalo,kad bi bili baren dobri prijatelji,ipak smo jednom se volili,baren san ja volila tebe,sta si ti osjecao prema meni..nisan sigurna..evo saljen ti i svoju sliku da budes siguran da mislin sta govorin..oprosti..i ..nazovi me.."
..tu tu tu..prekida se veza..tisina,ostajem zbunjen,zapravo iznenađen novo nastalom situacijom,ali vec sam bio izgubio svaku nadu i ovo me iznenadilo..iako moram priznati ugodno..to sam htio zar ne..dan odjednom postao je nekako lijepsi,pogled na dan kroz ruzicaste naocale..poletan,druzeljubljiv,sretan,ukratko opisujem osjecaje,spremam se u grad,sretan i pun sebe,pun entuzijazma,postavim si samo jedno pitanje : zar je moguce,da budemo dobri prijatelji,nakon svega,imali toga nakon ljubavi !? " ..a onda pogledam na kalendar,i opet da prokleta jedinica,prvi april..odgovor kao od sebe padao mi na um..nema...
..ali barem mogu reci da sve posjetitelje tinolovke moja bivsa sa gustom pozdravlja,i salje poljupce,sa svog novog fotosesiona pa uzivajte..
