Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
četvrtak, 28.02.2008.
Idu li Nacisti u nedjelju za Vukowar !?
..Nisam mislio pisati post ovaj tjedan,več duže vrijeme osjećam da mi treba lagani predah od svega,iako su se na moje zadovoljstvo ali i na zadovoljstvo svih normalnih ljudi polako stvari počele odmotavati i riješavati same od sebe,to je obićno tako kad pokrenete jedan kotač zamašnjak,on melje sve pred sobom i nemoguće ga je zaustaviti...većina od vas zna za moj drugiblog ,iako mi je postao jako drag ne može se mjeriti sa TINOLOVKOM...upravo zahvaljujući tom svom drugom blogu dobio sam inspiraciju za ovaj post,verovatno neće biti ništa posebno ali vrijedi pokušati...
...kao što znate u ponedjeljak navijačke udruge predvođene BBB i TORCIDOM organiziraju prosvjed u herojskom gradu VUKOWARU,kao odgovor na divljanje prije dva tjedna u organizaciji više desetaka primitivaca koji su pod znakovljem beogradskih klubova PARTIZANA i CRVENE ZVEZDE,kulminirali napodom na učenički dom u BOROVU kraj vukowara...uzvikujući pogrdne parole na račun hrvatske države i prvog hrvatskog predsjednika...potpuno dokazujući svoju veliku miroljubivost i suživot sa sugrađanima razbijajući prozorska stakla i vrata na jednom objektu opće kulture u borovu...
...taj incident koji se dogodio prije dva tjedna,samo je jedan u nizu incidenata sa nacionalnim predznakom koji se dogadio u istočnoj slavoniji..vrlo je vjerovatno da je dodatni fitilj masi u ionako naelektriziranom podneblju i nedavno proglašenje kosovske neovisnosti...hrvatske državne vlasti i predstavnici srpske manjine u hrvatskoj osudili su taj događaj,ali po osobnom mišljenju veoma mlako i neodlučno..što samo daje mogućnost za ponavljanjem takvih incidenata u skoroj budućnosti...sa svoje strane mogu reći kako podržavam ovaj prosvjed,ukoliko on bude u onakvom ozračju kako ga najavljuju lideri navijačkih udruga,miran i dostojanstven,razumijem skeptičnost jednog djela hrvatske javnosti,jer naši navijaći i nisu baš poznati po svojem pacifizmu i miroljubivosti...a dovoljan je samo fitilj da plane buktinja i krene događanje naroda kao nedavno na BEOGRDSKIM ulicama....no zašto zazivati nesreću i prije nego se ona dogodila,iako su me nekoliko puta razočarali u ovom trenutku i ovog puta spreman sam povjerovati u iskrenost i patriotizam hrvatskih navijača,uvjeren sam da znaju što je dobro za hrvatsku,a to nisu neredi,valjanje ulice,več miran i dostojanstven prosvjed kakav bi trebao biti onaj nedjeljni po vjerujem lijepom i sunčanom vremenu...
..povod mom postu je ipak nešto drugaćiji od svega do sada napisanog,a povezan je tek jednim većim djelom sa dosadašnjim tijekom posta,surfajući danas internetom naišao sam na jedan blago rečeno sporan članak ,pod naslovom : BBB i TORCIDA FASICST REUNION,autor tog članka osvrće se na najavljeni prosvjed navijačkih udruga u nedjelju kraj vukovara,na osebujan naćin u kojem iako se ništa još nije dogodilo..iako se zapravo i nezna koliko će ljudi u tom prosvjedu sudjelovati i hoće li sam prosvjed i uspjeti,odmah poput pravog vizonara ala Ranković predviđa nasilje i nerede..generalizacijom svih navijaća u zadnjih 17.godina hrvatske demokracije..nazivajući ih generatorom svega zla koje se na ovim poručjima dogadjalo u ratnom vihoru devedesetih godina,naravno uz obilatu pomoć,predsjednika tuđmana ( a koga drugog ) ...znam bilo je u prošlosti i vjerovatno će biti opet izgrednika medju navijaćima koji su odavno prevršili svaku mjeru dobrog ponašanja i mnogo gore od toga...zaslužili doživotnu kaznu dolaska na utakmice pa i zatvorske sankcije,..kako autor tog članka podsjeća,sjetimo se kukastih križeva i fašističkih pozdrava,sjetimo se nereda po austriji i francuskoj..sve je to točno,ali iza toga nikad nije stajala većina navijača več onaj mali dio,najektremnijih ljudi..premladih da bi uopće što znali o nacističkom pokretu ,..mladih i jedva ušlih u tinejđerske godine...stoga njihova generalna usporedba sa nacističkim hitler jugend pokretom apsolutno je promašena..no to nije ono najgore..onaj pravi razlog ovom postu jeste..da je autor u svom članku znameniti i poznati grafit iz Zagrebačke Dubrave,posvećen poginulim bbb-ovcima usporedio sa nacističkom vojskom,a njihove odore sa odorom koju su nosili pripadnici njemačkih postrojbi za vrijeme zloćinačkog trečeg reicha...tako nešto i pomisliti je nedopustivo,uspoređivati na bilo koji naćin nacističku armadu sa hrvatskim braniteljima apsolutno je van svake pameti i u sukobu je sa zdravim razumom...naši navijaći su sve samo ne miroljubive ovce,vjesnici mira,glasnici miroljubivosti,ali nisu NACISTI..većina od današnje generacije navijača mladi su ljudi koji rat jedva da i pamte onakvim kakav je on doista bio,nesretan,krvav i razoran s jedne strane a opet sa druge strane i obrambeni i nametnuti i ponosan...stoga dragi prijatelji pogledajte ove dvije fotografije pa vi meni recite,sliče li vam hrvatski branitelji na ovom spomen grafitu fašističkoj vojsci :
....kao što vidite..na ove dvije fotografije drage kolege blogeri i blogerice nema ama baš nikakve slićnosti..čak ni po kacigama..jedino zajedničko im da su na obje fotografije vojnici..sve ostalo je razlićito...ne oduzimam autoru tog teksta pravo na mišljenje,naprotiv u demokratskoj zemlji svatko ima pravo iznositi svoje stavove slobodno i obrazlagati ih svojim argumentima...i to dobrim djelom zahvaljujući i ljudima koje sam autor nacistima zove..vjerujem da se radi o nenamjernoj pogrešci napravljenoj u prevelikoj žurbi i mogućim pristiglim rokovima...jer se radi o mladom i veoma nadarenom autoru koji kad korigira ovakve svoje početničke pogreške u hrvatskom novinarstvu itekako ima svoje zapaženo mjesto pod suncem...ali ja se ne mogu oteti dojmu da je to napisano sa cljem upravo podgrijavanja atmosfere uoči nedjeljnog prosvjeda kako bi se u slučaju nedaj bože nekog incidenta moglo reći : " jesam li vam rekao " ..upravo zato ja apeliram prvenstveno na armadu,torcidu,bbb,da pokažu dostojanstvo i odgovorno ponašanje kako nebi ovakvim i sličnim napisima dali povoda jer neki jedva čekaju nerede..od toga naime žive...na kraju ovog posta ne mogu a da se ne zapitam..tko to ide u nedjelju u vukowar !? navijači,hrvatski branitelji ili možda nacisti !?...odgovor vjerovatno znadete sami kao i većina hrvatskih građana...
