Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
srijeda, 30.01.2008.
KARNEVAL
...Karneval,poklade ili maškare...vrijeme maskenbala..već je otpočelo odavno iako fašnička kluminacija se događa zapravo u mjesecu koji je pred nama...neki ove karnevalske ludosti nazivaju i vjesnicima proljeća..daleko je od toga zima je tek na polovici...kako su božićno novogodišnji blagdani netom završili..ljudi se sa skijanja vratili svojim kućama..uglavnom ona elita koja si može priuštiti skupa mondena ljetovališta....ljudi trebaju novi ispušni ventil kojim će barem za trenutak zatvoriti oči pred stvarnošću koja se oko njih zbiva...a ona je sve samo ne ružićasta... ima li bolje prilike nego sakrite se iza maske biti barem na tren netko drugi...u ljudskoj je prirodi da teži za nečim drugim..nećim boljim..pa makar to bilo i za kratko vrijeme..samozavaravanje je oduvijek bio najbolji ljudski obrambeni štit..ispod maske svi smo mi jednaki ili bi barem trebali biti...
...Rijec poklade neizvjesna je podrijetla, pa su i misljenja o tome vrlo podijeljena: od posve proizvoljnih, poput onoga da bozica Klada pomaze Mladom Suncu da gori, do znanstveno utemeljenih, od cega valja izdvojiti ltinskog pozdrava Carne vale! (Zbogom meso!), sto je srodno znacenju izraza mesopust. Prema pravnom povjesnicaru Vladimiru Mazuranicu (1845.-1928.) mesopust dolazi od latinskog carnis privium, sto znaci "posljednji dani mesojedja, kad treba da se pusti meso". Po njemu je staroslavenskog podrijetla i postoji u gotovo svim slavenskim jezicima, iako s donekle razlicitim znacenjem...kao što vidite karnevalski običaji u hrvatskoj događaju se već stoljećima i malo se toga promijenilo od nekada...naravno razlikuje se slavljenje fašnika po selima i manjim mjestima lijepe naše gdje se radi o pučkim svečanostima u kojima uglavnom ili većinom uživaju djeca ili najmlađi...od naprimjer gradskog karnevala koji je više organiziran i korišten u turističke svrhe da ne kažem komercijaliziran...bilo kako bilo u oba slučaja ljudi se zabavljaju na samo sebi svojstven naćin....
največi karneval u hrvatskoj je naravno onaj RIJEČKI...pznat i daleko van granica lijepe naše...tisuće ljudi tih dana hrle u grad da se pridruže karnevalskim svečanostima...riječki karneval počinje 18.01 izborom KRALJICE karnevala i predajom ključeva grada u ruke meštru od maskenbala...niz događaja u najvećem hrvatskom lučkom gradu nastavljaju se sve do sredine veljače kada sve kulminira završnom karnevalskom paradom kroz grad i riječki korzo..imao sam tu sreću..doduše sad već davno da posjetim rijeku u vrijeme karnevalskog ludila...mnoštvo šarenila...boja...igara i smijeha doista su ostavili trajan dojam na mene...
...nema nikakve dvojbe gdje u svijetu bude najveće karnevalsko ludilo...jedna od najljepših zemalja svijeta sredinom veljače bude domaćin najvećeg i najljepšeg te najluđeg karnevalskog ludila..naravno riječ je o zemlji CARIOCA, o BRAZILU...četiri milijunski grad sa legendarnom copacopanom doslovno poludi u karnevalsko doba...sa brojnim milijunskim turistima iz cijelog svija koje se tih dana slijevaju u RIO DE JANERIO pružaju pravi spektak...a sve započinje na coapcobani...a završava velikim spektaklom sedam dana kasnije na SAMBADROMU...zemlja sambe...lijepih djevojaka i nogometa pravi je i nepogrešiv izbor za svakoga onog tko voli lude zabave,lijepe djevojke ples i društvo...nešto kao zrče kod nas samo mnogo veče...iskreno se nadam da ču jednog dana otići tamo..za nekoliko tisuća eura možete doživjet provod za sva vremena...
...kod nas u EUROPI karnevalski događaji imaju također dugo tradiciju...uostalom i kod nas su fašnički događaji stigli iz ITALIJE..najprije do rijeke pa u cijelu hrvatsku još tamo davno..nije stoga ni čudno da je jedan od najljepših i najvećih karnevala u europi onaj u gradu LJUBAVI...romantike i ljepote..u VENEZIJI...Venecija je najfotogeničniji grad na svijetu, pogotovo u vrijeme karnevala. Tradicija karnevala prenosi se još iz srednjeg vijeka kada su bili nešto drugačiji običaji i maske ali ista dobra volja i veselje. Održavale su se utrke u tačkama, hvatanje gusaka i lov na bika koji je bio pušten među ljude. Muškarci su na ljude bacali trulo meso i jaja, a žene smrdljivu vodu. Danas su igre i zabava ipak malo bezopasnije i čišće...zaljubljeni posebno uživaju u moućnostima koje im pruža venecija...posebno je atraktivna vožja gondolom ispod tzv.mosta ljubavi sa kojeg se pruža nevjerovatan prizor na pokladne svečanosti..grad je to gdje če svatko naći nešto za sebe...bio sam u venecija kao mali..dok smo bili u ROVINJU..turističkim brodom iz rovinja na tri dana..ono malo što sam vidio oduševilo me...sigurno je da ču se vratiti..šteta što nije bilo vrijeme maškara...
...to bi bilo uglavnom sve uživajte dok možete dragi prijatelji u ovo vrijeme dok još maske nisu pale..a nekim su maske odavno spale sa lica..izbori su završili..sve poskupljuje..sve je više igra a sve manje kruha...kad neka javna osoba dođe na televiziju smatra se da ima barem malo moralnog kredibiliteta..baem bi to po mojem razmišljanju trebalo biti tako..no gledajući latinicu neki dan ne mogu se oteti dojmu da mi još ništa nismo usvojili od europskog ponašanja..čovjek moralna vertikala..sa navučenom MASKOM đentlmena i uglednog intelektualca..odvjetnik..ANTO NOBILO..poznat po tome da je u nekoliko navrata izudarao suprugu po pisanju medija..cijelu emisiju dražao je moralne savjete u emisiji posvećenoj bivšem ministru obrane gojku šušku..nebih reagirao..ali moram reći kao klinac dobro sam poznavao MILU ŠUŠKA brata pokojnog ministra obrane...u to vrijeme nisam o politici i bilo kakvim društvenim kretanjima ništa znao osim onog što sam čuo doma ili od svojih..ali mogu reći da smo nas dvojica bili prijatelji veoma se dobro razumjeli i bio je ugodna osoba te ostavio snažan dojam na mene..sve samo ne lopova ili nedaj bože zlićinca...nabavio nam je i karte za tekmu croatia-partizan..do kojih je bilo nemoguće doći tada..šo se tiče šuška ja znam da nije bio ni loš kao čovjek ni kao prijatelj ni kao osoba...za njega to znam..a za nobila tek bi se trebalo saznati kad zbac masku uglađenog gospodina sa sebe..u nijednoj demokratskoj zemlji svijeta nakon toga ukoliko je istina da je napravio to što se govori za njega nebi bilo prostora u medijima barem sto godina..no mi nismo normalna zemlja iako se već 18.godina trudimo to biti..uporno..no bezuspješno...
