Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
srijeda, 31.10.2007.
HALLOWEEN
...Riječ HALLOWEEN vuče svoje korijene iz katoličke crkve...iz riječi All-hallows odnosno svi sveti...ali zapravo halloween sežu u daleku prošlost..i predstavlja keltski blagdan Samahin kojim vještice slave svoja božanstva u vidu božice starice i boga rogatog gospodara smrti..prema drevnom keltskom vjerovanju u noći 31 listopada i dana mrtvih 1 studenoga granica koja razdvaja svijet živih od svijeta mrtvih je najtanja..odnosno da mrtvi te noći se vraćaju da posjete one koje su voljeli ili da vrate dugove onima koje su za života mrzili...jedna stara priča kaže kako duhovi onih koji su umrli protekle godine traže i opsjedaju one koje će prokleti i opsjedati sljijedećih godinu dana...živi ljudi koji nisu htjeli biti opsjednuti gasili bi vatre u svojim domovima kako bi ih ućinili što hladnijim i nepoželjnijim a tada bi se oblaćili u razne kostime kako bi uplašili duhove te tako paradirali po susjedstvu.. mnogo je legendi o samom nastanku ovog pomalo morbidnog praznika da ga tako nazovemo..jedna od najpoznatijih je ona O JACKU FENJERU ircu koji je bio notorna pijanica..koji da bi pobjegao pred demonom popeo se na drvo napravivši križ zarobio vraga..da bi ga oslobodio Jack o Lantern..napravio je pakt sa đavlom..obećavši da če ga pustiti ukoliko ga ovaj više ne bude iskušavao..kada je Jack umro nije otišao u raj zbog dila sa vragom no nije otišao ni u pakao..zbog toga mu je vrag dao malu žar da mu osvjetli put u vječnom mraku koju je ovaj stavio u izdubljenu repu i tako napravio svetiljku..vjeruje se da je na taj naćin i zbog tog prastarog poganskog vjerovanja i nastala legendarna bundeva..koja na isti naćin djeluje zastrašujuće onako u mraku..osvjetljena...
naravno to je legenda a što je posebno zanimljivo cijeli niz godina ljudi su doista vjerovali u to..kao i svaka legenda ne mora biti točna već je vjerovatno nastala po usmenoj narodnoj predaji više kao bajka za pričanje u duge jesenske noći uz logorsku vatru..noć vještica najviše se obilježava u sjevernoj americi i naročito je popularna među mladima zbog veselih tuluma ili osjećaja mistike koju takve priče kod mladih ostavljaju..ogromnu popularnost halloween doživio je nakon legendarnog carpenterovog filma iz 1978 godine..HALLOWEEN..o poludjelom psihopati koji se vraća i ubija tinejđerice u noći 31 listopda..taj film postao je zaštitni znak noći vještica diljem sjedinjenih država.. ...to je do prevelike mjere iskomercijalizirao same obićaje te noći ali i donijelo ogromnu popularnost noći vještica i kod nas sve više zbog neke ljepote koju nosi u sebi i pomalo romantićnog ugođaja to postaje nezaobiilazna tema za proslavu i otkačenost sve vrsta pogotovo kod mladih.. ..ne vidim u tome ništa loše iz razloga što sam i sam na neki naćin romantićar..a i obožavam horore..posebno ako se oni pomješaju sa mistikom koju ta noć htjeli mi to priznati ili ne nudi u nama..a još je ljepše ako se u vašem društvu nalazi voljena osoba i ako možete doživjeti potpuni ugođaj..zato dragi prijatelji..izađite vanka te noći...provedite se..uživajte u mladosti pomalo nesputanom veselju..samo jednom se živi i samo jednom je halloween u godini...dvije priče posebno su mi privukle pažnju a vezane za ovaj dan..najvažnije što su ISTINITE i do danas ne razjašnjene priče o DJECI SAN ANTONIJA..američkog gradića u teksasu : Krajem četrdesetih autobus pun djece zapeo je dok je pokušavao prijeći tračnice na križanju s cestom na uzbrdici. Iako svi detalji nisu najbolje poznati, čini se da je autobus uspio prednjim kotačima prijeći tračnice, no zadnji dio je zapeo između dijelova drveta i tračnica. Kao što vjerojatno pretpostavljate, iz jednog se smjera začuo vlak, a panika koja je zavladala onemogućila je većini djece bijeg iz autobusa. Spasilo ih se samo nekoliko koji su izašli kroz prozor, no vozač i većina školaraca ostali su na mjestu mrtvi. Još zanimljiviji dio ove urbane legende kaže kako ljudima kojima zapne vozilo na istoj toj uzbrdici mnoštvo malih nevidljivih ruku pomaže pokrenuti auto. Stvar je otišla tako daleko da su neki počeli stavljati puder na auto kako bi mogli snimiti otiske. Ako im je za vjerovati, u tome su i uspjeli...ovo do dana današnjeg nitko nije uspio iztražiti iako su mnogi pokušali..ostalo je nerazjašnjeno i postalo legenda..još veću pozornost privukla mi je priča o legendarnoj mladoj tragićno preminuloj u nacističkom logoru ANNE FRANK..toj sam se mladoj djevojci oduvijek divio i njenih dvije i nešto godina gdje se anne sakrivala za vrijeme rata sa svojom familijom ali sa momkom u kojeg je bila zaljubljena do bola.. bile su to godine pune straha i strepnje ali i sreće u nevinoj mladalačkoj ljubavi sve do njene tragične smrti u logoru dva mjeseca prije oslobođenja : . Neki, naime, tvrde kako kad uđete u sobicu možete osjetiti hladne struje na nekim mjestima, a kad otkuca ponoć pojavljuje se i figura mlade djevojke. Većina, naravno, vjeruje da je riječ o Anni koja u trenucima ukazanja stoji nepokretna i gleda kroz prozor.
'Zabilježen' je i zvuk kotrljanja podno stepenica, na kojima se jednom prilikom prosula vreća graha. Navodno se identičan zvuk ponavlja s vremena na vrijeme bez nekog određenog vanjskog faktora. Kako god bilo, čak i ako ne vjerujete u nadnaravno, morate priznati da kada je Noć vještica u pitanju djeluje zabavnije od zamaskiranog izlaska u lokalni kafić. A prođe li vas jeza ili žmarci na nekom mjestu, što god radili, ne okrećite se... dragi moju nadam se da vas nisam udavio ovako dugim postom...meni je bilo zanimljivo iztraživati o tome uvijek su me fascinirale misterije i tajanstveni događaji te se nadam da za vas čitanje ovog posta ne predstavlja horor priču...
SISVETE
...Sutra su sisvete pa samo kratko..ako ste nekog voljeli ikada..a više ga nema..pa ako i nista odite zapalite svijeću...razmislite koliko je ta osoba vama znaćila i prisjetite se...samo jednom se živi...
mnogo je legendi o samom nastanku ovog pomalo morbidnog praznika da ga tako nazovemo..jedna od najpoznatijih je ona O JACKU FENJERU ircu koji je bio notorna pijanica..koji da bi pobjegao pred demonom popeo se na drvo napravivši križ zarobio vraga..da bi ga oslobodio Jack o Lantern..napravio je pakt sa đavlom..obećavši da če ga pustiti ukoliko ga ovaj više ne bude iskušavao..kada je Jack umro nije otišao u raj zbog dila sa vragom no nije otišao ni u pakao..zbog toga mu je vrag dao malu žar da mu osvjetli put u vječnom mraku koju je ovaj stavio u izdubljenu repu i tako napravio svetiljku..vjeruje se da je na taj naćin i zbog tog prastarog poganskog vjerovanja i nastala legendarna bundeva..koja na isti naćin djeluje zastrašujuće onako u mraku..osvjetljena...
..ne vidim u tome ništa loše iz razloga što sam i sam na neki naćin romantićar..a i obožavam horore..posebno ako se oni pomješaju sa mistikom koju ta noć htjeli mi to priznati ili ne nudi u nama..a još je ljepše ako se u vašem društvu nalazi voljena osoba i ako možete doživjeti potpuni ugođaj..zato dragi prijatelji..izađite vanka te noći...provedite se..uživajte u mladosti pomalo nesputanom veselju..samo jednom se živi i samo jednom je halloween u godini...dvije priče posebno su mi privukle pažnju a vezane za ovaj dan..najvažnije što su ISTINITE i do danas ne razjašnjene priče o DJECI SAN ANTONIJA..američkog gradića u teksasu : Krajem četrdesetih autobus pun djece zapeo je dok je pokušavao prijeći tračnice na križanju s cestom na uzbrdici. Iako svi detalji nisu najbolje poznati, čini se da je autobus uspio prednjim kotačima prijeći tračnice, no zadnji dio je zapeo između dijelova drveta i tračnica. Kao što vjerojatno pretpostavljate, iz jednog se smjera začuo vlak, a panika koja je zavladala onemogućila je većini djece bijeg iz autobusa. Spasilo ih se samo nekoliko koji su izašli kroz prozor, no vozač i većina školaraca ostali su na mjestu mrtvi. Još zanimljiviji dio ove urbane legende kaže kako ljudima kojima zapne vozilo na istoj toj uzbrdici mnoštvo malih nevidljivih ruku pomaže pokrenuti auto. Stvar je otišla tako daleko da su neki počeli stavljati puder na auto kako bi mogli snimiti otiske. Ako im je za vjerovati, u tome su i uspjeli...ovo do dana današnjeg nitko nije uspio iztražiti iako su mnogi pokušali..ostalo je nerazjašnjeno i postalo legenda..još veću pozornost privukla mi je priča o legendarnoj mladoj tragićno preminuloj u nacističkom logoru ANNE FRANK..toj sam se mladoj djevojci oduvijek divio i njenih dvije i nešto godina gdje se anne sakrivala za vrijeme rata sa svojom familijom ali sa momkom u kojeg je bila zaljubljena do bola.. bile su to godine pune straha i strepnje ali i sreće u nevinoj mladalačkoj ljubavi sve do njene tragične smrti u logoru dva mjeseca prije oslobođenja : . Neki, naime, tvrde kako kad uđete u sobicu možete osjetiti hladne struje na nekim mjestima, a kad otkuca ponoć pojavljuje se i figura mlade djevojke. Većina, naravno, vjeruje da je riječ o Anni koja u trenucima ukazanja stoji nepokretna i gleda kroz prozor. 
