subota, 13.10.2007.

COLONIA web BIOGRAFIJA

…godinama najpopularnija hrvatska dance grupa osnovana je sad već davne 1996. godine…dakle prije punih jedanaest godina…u slavonskom gradiću VINKOVCIMA…i sama grupa dobila je naziv po tom gradu…naime Vinkovci se na latinskom još zovu i COLONIA AURELIA CIBALE…kako oni koji me poznaju znaju koliko volim putovati… kolika je moja strast prema vožnji i autmobilima…tako sam i osobno u više navrata obišao mnoge dijelove Slavonije…Vinkovci…Vukovar…Županja…. Osijek…uz taj razlog postoje i još neki…prijateljski…obiteljski..ali oni za ovu priču nisu nimalo važni…pa stoga…

…mlađahni tada 23-godišnjaci BORIS ĐURĐEVIĆ i TOMISLAV JELIĆ radili su na jednoj vinkovačkoj radio postaji kao DJ-i…snimali su jinglove i sanjali o tome kako i na koji način da osnuju bend a koji bi ujedno i nešto uspio napraviti u Hrvatskoj ali i šire..i pogotovo da to ne bude ništa slično onome što je u tadašnja vremena vladalo hrvatskom glazbenom scenom…sjetimo se samo niza bendova koji su se svi furali na dance ili nešto slično… ne bi li na taj način brzo i lako došli do novca …međutim kako su brzo nastajali još brže bi nestajali sa glazbene scene…...momci nikako nisu htjeli osnovati još jedan u nizu takvih bendova sa jednokratnom upotrebom…prvi puta vidjevši INDIRIN nastup…koja je pjevala neku pjesmu od Jasne Zlokić ako se ne varam…BORIS je zaključio kako je to uistinu to…i rodio se trio…COLONIA… koji je u ovih deset godina zaista postigao sve što se u Hrvatskoj glazbom može postići…ili gotovo sve…jedna su od najprodavanijih i najizvođenijih grupa na području bivše Jugoslavije…još tamo od davne 1996.godine i njihovog prvog singla NEK VATRE GORE SVE…pa do današnjih dana grupa colonia niže uspjehe i što je najvažnije u svakom poslu a posebno u glazbi… trend popularnosti im ne opada dapače…obožavatelja kao da je sve više kako onih koji su prije deset godina bili tek klinci…tako i nova generacija s jednakim guštom i žarom sluša coloniju i prati je na njenim koncertima po Hrvatskoj ali i inozemstvu….osvojivši brojne nagrade colonia je i od novinara koji grupi nikada nisu bili previše skloni proglašena kao zaštitni znak dance glazbe u Hrvatskoj..doduše ne svih..ali iznimka potvrđuje pravilo…brojne nagrade koje su osvojili za svoj rad najbolje to dokazuje…na samim počecima…nastupom na DORI sa pjesmom U RITMU LJUBAVI osvajaju četvrto mjesto…mada ja o Dori imam svoje sasvim određeno mišljenje i ono je krajnje negativno…isto kao i o PORINU…međutim svaki početak je težak…makar je na sreću njihov bio munjevit i gotovo trenutačan…pjesma BUDI MI ZBOGOM na Hrvatskom radijskom festivalu osvaja odlično drugo mjesto..a 2001.godine osvajaju sa pjesmom ZA TVOJE SNENE OČI Grand Prix na HRF-u…ta pjesma postaje veliki hit i najizvođenija pjesma te godine…iste godine u Zagrebačkom Domu sportova održan je legendarni i sigurno jedan od najvećih koncerata koje je grupa colonia ikada imala pred rekordnih dvanaest tisuća ljudi…time su na najbolji način začepili usta uvijek dežurnim kritičarima koji već deset godina najavljuju njihov raspad i pad popularnosti a oni su svaki dan sve jači…slijedeće 2002.sa pjesmom ODUZIMAŠ MI DAH ponovo osvajaju Grand Prix na HRF-u i ta pjesma postaje najizvođenija pjesma te iste godine…među ostalim osvojili su i Večernjakovu ružu… prema glasovima čitatelja…nabrajati sve nagrade zaista bi potrajalo…stoga bolje da prestanem dok nisam ostario…meni osobno najbolji album…njihov četvrti…objavljen 2001.MILIJUN MILJA OD NIGDJE…postao je najprodavaniji album u Hrvatskoj u zadnjih 12.godina te je prodan u nevjerovatnih 300.000 primjeraka u Hrvatskoj i Svijetu…grupa je naravno imala i međunarodnih uspjeha u Japanu…Koreji…Češkoj…Slovačkoj…Sloveniji…Austriji…nabrajati sve njihove izdane albume i pjesme je ovdje je bespotrebno jer vjerujem da svaki njihov i malo veći obožavatelj to dobro zna…od prvog…do zadnjeg objavljenog prošle godine…u ovih jedanaest godina INDIRA je sa svoja dva mušketira ( iako BORIS rijetko putuje na koncerte osim onih većih ) obišla svako i malo značajnije mjesto u lijepoj našoj …i ne samo po Hrvatskoj nego i po prostorima bivše države…kao i šire po inozemstvu…uveseljavajući među ostalim i brojnu hrvatsku dijasporu razasutu diljem globusa…nije im to bilo teško…IRA kao strogi profesionalac oduvijek je znala svoje dužnosti i svoje obveze…daleko bolje od ostalih komunicirala je sa publikom na koncertima…i bila svjesna kako je zapravo glazbenik bez publike ništa i svrha sam sebi…





…kad razgovaram sa ljudima često me pitaju…pa kako možeš slušati nešto takvo..što je već godinama sve na isti kalup…jedan album sličan drugom…koliko se zapravo varaju i koliko slabo poznaju rad grupe u cijelosti pokazuje i dugovječnost same COLONIE…dvanaest godina mnogo je u životu čovjeka…a kako neće onda jednog benda i to u Hrvatskim okvirima..i čini mi se tada kako u ovoj zemlji nitko i ne sluša tu našu grupu…no onda dođe koncert i prodaju se albumi…za naše prilike u ogromnim nakladama…i sve to demantira naše skeptike…kao i svaka grupa…tako i colonia ima svoj FAN CLUB…koji postoji već dugih osam godina…broji više-manje 1200 članova…i stvarno bez obzira na međusobni animozitet između mene i fan cluba…zaista su
u puno napravili za samu grupu i za promociju Colonie…što se mora iskreno priznati jer ljudi bliski rukovodstvu tog fan cluba gotovo su na svim koncertima i nastupima colonie…te su za sada jedini službeni fan club grupe…uostalom kakva bi to dance institucija bila bez svog fan cluba i svojih najvjernijih obožavatelja… nastupi colonije oduvjek su plijenili pozornost maštovitom koreografijom i atraktivnim plesačicama još od prvog nastupa Zdenke Sokač…prve plesačice colonijinog plesnog tima davne 1998.godine…pa sve do današnjih dana…njihova je sreća i velika prednost što su svi jedna generacija…istih godina i logično onda kako se međusobno dobro razumiju…tako da u jedanaest godina bilježimo tek tri četiri svađe vrijedne spomena koje su naravno već nakon dan dva riješene na prijateljski način i dalje furaj ( kako bi rekao Boris ) kao da ništa nije bilo….iako različitih karaktera…to samo govori o međusobnom povjerenju i prijateljstvu koje je kroz tolike godine stvoreno izmeđunjih troje…

… TOMISLAV kao menadžer grupe…kao DJ…osoba koja uvijek stigne prije ostalih…marljivo priprema stage za nastup…karakterom sušta je suprotnost INDIRI…dobrica…ili dobri duh Colonije…teško…gotovo nemoguće ga je izbaciti iz kontakta..uvijek smiren…koncentriran na ono što radi…zapravo je poveznica fanova colonije sa samom grupom…rođen 2.svibnja u jednom malom slavonskom mjestu Otoku nedaleko Vinkovaca…život ga nije mazio…sa nepunih 8.godina ostao je bez oca…naravno da mu se tada život promijenio…ostati u kući sa dvije godine mlađom sestrom i majkom kao profesorom u školi glazbenog odgoja…veoma je teško pogotovo za osmogodišnjeg dječaka…odličan učenik..mirno dijete…epiteti su koji se vezuju uz tomislava iz tog vremena…već sa 13.godina počinje raditi po diskotekama…i kao dječak počeo zarađivati za svoj život…po čemu se vidi koliko je Tomi bio stariji ispred svoje generacije…nadimak KAMENI vuče za sobom još iz osnovne škole…i dobro mu stoji….mislim da to nema naravno nikakve veze s time što njegovi djed i baka vuku porijeklo iz Dalmatinske zagore…godine 1997.na radio postaji u Vinkovcima puštaju prvu pjesmu od Colonije na radiju BOŽIĆNA NOĆ …kao čestitku drugim radio postajama u Hrvatskoj…međutim pjesma se počela puštati po radio stanicama kao pjesma…više nego čestitka… i ubrzo postaje pravi hit…iste godine Boris i Tomislav…daju otkaz na radio postaji u Vinkovcima…COLONIA seli u ZAGREB…tako počinje najljepša glazbena priča…


….BORIS je sasvim drukčija osoba od Ire i Tomislava …čovjek iz sjene…tako bi ga nazvao…ne voli gužvu…pa i ne odlazi na većinu koncerta koje grupa odrađuje godišnje osim
na one najveće…kako sam kaže…takav put ga ubija i uništava mu koncentraciju…ipak je Gembo ( nadimak još iz rane mladosti ) autor i producent svih colonijinih hitova i njegova uloga je sasvim različita nego recimo dvojca Ira-Kameni u bendu…duhovit..elokventan…mislim da je jedan od stupova Colonije onaj stup koji drži na okupu grupu svih ovih godina…čovjek sa osobitim smislom za podizanje atmosfere..razbijanje napetosti…baš ono što svatko od nas u životu tako često treba…
..rođen 13.ožujka u Vinkovcima i jedini je iz benda rođeni Vinkovčanin..u ranim tinejđerskim godinama…sakupljao je stripove ( time je na neki način veoma sličan meni samo što sam ja sakupljao Zagora,a Boris Alan Forda i Dilan Doga ) …kasnije ih prodavao po kolodvorima kako bi zaradio za đeparac…jednostavno snalažljiv tip…završio je gimnaziju u Zagrebu i potom se vrativši u Vinkovce 1994.zajedno sa Tomislavom počeo raditi na radio postaji u Vinkovcima…Sa KAMENIM poznavao se još iz srednje škole…brzo su se sprijateljili..neposredno prije osnivanja benda za instrumente snalazili su se na sve moguće načine…od Jastrebarskog do Zagreba jer se sa onih 1500 kuna plače sa radija jednostavno ništa moglo napraviti…bez da se digne kredit…zaista bilo je to za naše junake teško ali ipak nekako romantično vrijeme…uostalom što se ikada vrijedno spomena rodilo na lagan način…ništa…i nikada…zato sada beru plodove svoga rada…sasvim zaslužno…Boris je danas sretan čovjek…listopada prošle godine oženio se sa višegodišnjom djevojkom i bivšom plesačicom grupe Colonija MEDEOM MOŽANIĆ…imaju sina Lukasa i jedna su prava happy family…ponekad ih ljeti možete sresti u Zatonu kraj Šibenika…gdje Gembo zna ljetovati kod svog dugogodišnjeg prijatelja…tako čovjek iz sjene…kako ga ja zovem…gotovo uvijek…neprimjetno je u prvom planu…

…INDIRA VLADIĆ-MUJKIĆ …

…Županja…grad u istočnoj Slavoniji na lijevoj obali Save…na granici između Bosne I Hercegovine i Hrvatske…sa svojih četrnaest tisuća stanovnika ubraja se u manje gradove u Republici Hrvatskoj…grad koji je u nedavnom ratu pretrpio strašna razaranja i bio pod udarom skoro pet godina…tko se još sjeća natpisa na Hrvatskoj televiziji… uzbuna Slavonskibrod….Vinkovci….Županja….

…prije gotovo 34.godine u tom gradiću…
…u sasvim prosječnoj….radničkoj obitelji Vladić…15.rujna rodila se mala INDIRA …bila je drugo dijete u domu vladićevih…već su imali žensko dijete Irinu stariju sestru Emiliju…sedam godina nakon Irinog rođenja dobili su još jednu curicu Sanelu…tako da se tiha želja tate Franje o dobivanju sina nisu baš ostvarila…no nesumnjivo Franjo Vladić bio je sretan…presretan sa curicama…nakon svega pa zar Indira nije uvijek imala energije u sebi za dva muškića……uvijek buntovnica bez razloga…jednom riječju slavonski James Deen…pričati o njenim dječjim dogodovština bilo bi pomalo pretenciozno i nalikovalo bi na kult ličnosti a ja to ne volim…iako je istina kako je Indira po svom ponašanju više se furala na dečke nego na svoje vršnjake…takva crta njenog karaktera ostala je u njoj i do danas…prvi susret sa glazbom ima još sa 12.godina svirajući u gradskoj limenoj glazbi u
Županji…znate kako je to u malim mjestima…svirali bi na sprovodima ..svadbama…zabavicama..u srednjoj školi sa frendicama osniva i prvi bend koji je bio potpuno ženski sastav karakterističnog naziva « ZAUVIJEK MLADI «kako to i u tim godinama života biva htjele su se prikrpati bilo kome od relativno poznatih…za pizzu…sok…sendvič…jedan od njih je i onaj hvala Bogu davno zaboravljeni « ubi Bože « dancer Sena M…ili ti Senad od Bosne…majke ti mile…strašno…nakon logičnog raspada benda naša Ira završava u grupi BIS..sve su to naravno bili eksperimenti sa glazbom kakvih u adolescentskoj dobi ima svugdje u svijetu…ono pravo tek je dolazilo…iz to razdoblja još tek jedna zanimljivost…nadimak RAMBO..stekla je u srednjoj…pogađate…uvijek je igrala ulogu dežurno policajca…braneći slabe od onih nasilnih kakvih u svakoj školi imate na bacanje..dakle uz Jamesa Deena imamo i slavonskog Robina Hooda..nakom avanture sa pokerom…uslijedio je i prvi ozbiljni posao..

… kao državni službenik u Vinkovcima..mora se priznati imala je sreću..jer u ono ratno vrijeme dobiti posao bila je lutrija…kako mi svi u životu često lutamo..tražimo sami sebe..tako je i naša Ira u to vrijeme i mala za uzora Josipu Lisac i naravno vječnu TINU TURNER…slučajnost je htjela da njen život krene drugim tijekom i to na jednom sprovodu u Županji gdje ju je Boris koji i inače ima nos za pronalazak talenta zamijetio prvi…dok je s jedne strane netko drugi umirao sa druge nova zvijezda se rađala…kako život piše najbolje romane…sve ostalo slijedilo je brzo…od Vinkovačkog kafića Mozarta pa sve do glavnog grad išlo je vrtoglavom brzinom….Zagreb je sasvim drukčije podneblje i veliki grad tu se trebalo snaći…ali s vremenom…i to je prošlo od prvog stana u Zagrebačkoj Dubravi…pa sve do danas i elitnog kvarta na sjeverno zapadnim obroncima grada.. ..Zagrebačkim Gračanima…


…od dna do zvijezda…Ira kao borac sve je to prošla i sve dobila zasluženo…od tada sasvim prosječne kuće u Županji…

…do stvarno prekrasne visoko etažne vile u Gračanima…uskoro je kupila i pizzeriu u UTRINAMA…na mamutici …i prekrasno ju uredila…često sam odlazio tamo…

… i danas iako to više nije njena pizzeria rado navratim… skoro uvijek ako je neki koncert u okolici Zagreba ili u samom gradu… Amerikanci imaju uzrečicu za takav uspon… AMERICAN DREAM… i bio je samo na Hrvatski način…svaka zvijezda mora imati svoje omiljeno mjesto za šoping...tako i Ira kako sama prizb
naje najviše voli kupovati u Zagrebačkom NEW YORKERU...na tom mjestu uvijek nađe neke sebi drage krpice…
...naravno sa uspjesima uslijedila je i ljubav…
…2001.godina upoznaje kontroverznog bogataša Narcisa Mujkića…kad kažem kontroverznog onda prije svega mislim na ono što su tijekom godina novine pisale o njemu…njegovim brzim vožnjama…na granici razuma…ali i o njegovim poslovima… naravno mene nikad nije bilo briga za takve priče da bi pisao o nekome objektivno moraš ga i poznavati…… njegov karakter..prije svega kakva je ta osoba kao čovjek…uostalom brojne su humanitarne akcije u kojima je Narcis sudjelovao samo se o tome ne govori gotovo ništa…to je tako novinari su oduvijek bili žedni senzacija..kako bi inače opstali…šest mjeseci kasnijie njihova ljubavna veza završava brakom…kako sama Ira kaže sretan brak…ali i uzbudljiv…znaju tu i frcati iskre…tako da među susjedima kruži priča…koja ne mora biti iskrena…da kad bi se u domu Mujkićevih čula malo žučnija rasprava…susjedi bi komentirali..» to se susjedi opet vole «..nema sumnje…djevojka iz Županje pronašla je u kršnom Narcisu svoju životnu ljubav…



…KAKO SAM ZAVOLIO COLONIJU …

….iskreno govoreći do prije kojih petnaestak mjeseci nisam baš previše mario za tu vrstu glazbe….moj stil više je bio NIRVANA ili u drugom slučaju Gunsi…onda sam u Šibeniku upoznao jednu djevojku….blago je reći da je cura bila luda za INDIROM…njen stil oblačenja ponašanja…čak i fizička sličnost Iri…naravno Iri iz srednjih devedestih…bio je zapanjujući…naučila me slušati te pjesme…tada sam zapravo shvatio koliko one imaju dušu i da nisu tek dance poskočice…ubrzo zatim nas dvoje smo prohodali i ja sam je učlanio u Fan
Club…makar ona o Fan Clubu ima mišljenje slično mojem ili gore…zajedno smo čak i otišli na koncert onaj u Vodicama prošle godine…
… naša pjesma Cest la vie ( francuski.takav je život..) vodila nas je nekoliko mjeseci…ubrzo sam shvatio što ona želi zapravo od mene…da je upoznam sa Irom i da tu nema velike ljubavi...a Indira sve može oprostiti osim koristoljublja….između nas je puklo…odavno je svatko otišao na svoju stranu….Petra je krenula nekim svojim čudnim putem…a ja svojim….šteta jer dugo nisam vidio takav talent za glazbu kao što je ona imala…mogla je odlično otpjevati puno toga…međutim kod mene ostala je ljubav prema toj vrsti muzike…barem nešto pozitivno od svega…od svih ovih koncerta u zadnjih nešto više od godinu danu…izdvojio bi onaj Makarski… bilo je odlično…kao i onaj u rodnom gradu legendarnog generala Ante Gotovine Pakoštanima…
…njihovom Soda Baru…kako mi sad prazno zvuči priča jednog mog dosta starijeg poznanika iz Vinkovaca.. Ivana V.kad je davno došao do mojih doma…a na telki spot od colonije…a on onako važno « ej poznam tu malu…mala je opičena sto posto «…kako mi to sad smiješno zvuči….
…kroz sve ovo vrijeme nakupilo se nešto slika…nešto albuma…puno doživljaja…pumo…puno uspomena…