Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
nedjelja, 07.10.2007.
Posljednje zrake Sunca
...Dobro je to što sam izgleda u svojim prošlim postovima nekima anonimcima smirio strasti i zatvorio usta..nije bilo ni tako teško..iz razloga što osim jezika mržnje..uvreda...drugi jezik ne poznaju..šteta...doista šteta..što samo ptice selice odlaze na jug kad ovo vrijeme godine dođe...šteta što to ne čine i lešinari..već ostaju...ovdje...negdje...oko nas...dok kiša kupa Hrvatsku uzduž i poprijeko..htio sam napisati jedan post o ljetu..zpravo posvećen onim događajima koji su obilježili ovo moje ljeto...kao što svi koji me poznaju znaju..za mene ljeto završava uvijek koncem mjeseca rujna..nikad se prije toga na trajno ne vraćam s mora ma koliko jesen već odavno zakucala na naša vrata......u početku mi je izgledalo lako...kao što mi je to napisati...o mjestima gdje sam bio samo se trebam prisjetiti..nije to bilo tako davno...ta jesen..tek je počela...tek odnedavno su počele kiše..more je sve hladnije..tek odnedavno otišle su ptice..tek odnedavno..ulice dalmatinskih gradova tužno su opustjele..fešte...srimarska...vodička...dan grada zadra...fešta svetoga vlaha..koncert COLONIJE u splitskom tribu...izblijedjelo je to...tamni sjećanje...I LOVE L.A. I WANNA GO HOME...ovo moje..naravno i IVANINO ljeto dok je bila sa mnom u dalmaciji...obilježilo je nekoliko stvari koje nosim u sjećanju kao svake godine...kao prošle godine !!?..ipak ne prošla je bila...TEŠKA..prošlo ljeto...tužno... i pamtit ću ove godine MAKARSKU po odlićnom koncertu grupe Colonia u tom gradu nedaleko splita... ... uvijek ću se sjećati odlićne atmosfere u makarskom noćnom klubu DEEP...neću zaboraviti ni one dvije vrele splitske noći i koncerta u tribu...doživljaja u METROPOLISU...predivne novoizgrađene rive..njenog osvjetljnja noću...kad SPLIT doslovno procvjeta...i kad ljudi izađu na prokurative...grad živi punim ljetnim plućima... ... nema nikakve dvojbe..najviše i najbolje što mlada osoba može i želi doživjeti od provoda sasvim nesputanog ljetnog ludila u onom pozitivnom smislu...jest kultna plaža na pagu u novalji...ZRČE...moram reći ovo mi je tek prvi puta da sam tamo i nikako nisam htio propustiti taj doživljaj i ove godine s obzirom da sam vremena imao koliko mi srce želi...nisam požalio ni malo...
...još tamo i prije turističke sezone posjetili smo i najljepši grad na našoj obali...cvit mediterana...DUBROVNIK...ali nažalost tek na nekoliko sati tek da ga kratko vidimo... ..iskreno se nadam da će druge godine biti više vremena i prilika za proboraviti i ostat nešto duže u tom prekrasnom gradu na samom hrvatskom jugu...to je moja velika želja..znam da sam odužio ali kako ja ovaj blog pišem najviše zbog sebe i da mi na njemu neke stvari ostanu za uspomenu moram spomenuti i naravno moju bazu na jadranu moj " ŠIBENIK "sam grad ne pruža toliko vrsnih prilika za izlazak...
...možda neznam... SKIPER na samoj rivi i DOMALD...BASS naravno ako se i zateknete u tom najstarijem jadranskom gradiću izbjegavajte u širokom luku..to je je jedna ozloglašena birtija na rivi sa sada hvala bogu ograničenim vremenom rada...ali u samom starom gradu...INDIGO..meni. ... bez sumnje odlićan kafić..sa super ljubaznim konobarima...atmosfera opuštajuća...romantićna...meni je tamo jednostavno super...prema vodicama još je jedan klub HACIJENDA...na lijevoj strani zna biti ok i ove godine bili smo tek dva puta ali bilo je ok..u samom gradu VODICAMA..i nije nešto spektakularno... ...noćni klub exit i naravno mnoštvo lijepih kafića uz obalo do spomenika pa u samom gradu...ipak koliko malo mjesta za izlazak ipak više no u samom gradu šibeniku...usput ove godine u haciendi trebala je nastupiti i grupa COLONIA...no nažalost zbog kornatske tragedije koncert je otkazan..doista je ovo ljeto šibenik i tu županiju kao i cijelu zemlju tom strašnom tragedijom zadesila grozna nesreća...sjećam se lica tih ljudi....izgubljenih na gradskim ulicama...strašno i nepotrebno zbog nečije nepažnje i nemara...MURTER i slanicu neću spomi njati...kao ni ZADAR..forum i gotham...s obzirom da sam o tome već i pisao na svom blogu ali da je bilo odlićno bilo je...na kraju te ove moje ljetne epopeje...spomenuo bi još...RAB...... moram taj grad spomenut iz sentimentalnih razloga kao i SAN ANTONIO GRAND na tom otoku...rajsku plažu ili hotel padovu jednostavno moram...moram i spomenut i koncert grupe colonia u opatiji u sedmom mjesecu..bilo je fakat odlićno...... ... wow..već me ruka zabolila od pisanja a nismo prošli tek par gradova na jadranu...što sada na kraju našeg obilaska...jesen je stigla i sjećanje svakako blijedi...tamo negdje za božić...novu godinu izgledat će kao daleki san davno izgubljen u mašti...vračam se zagrebe tebi...tebi na obale save...da svakako ali ne i definitivno...još barem ne ne neko vrijeme i ne za stalno ove godine...after all...ove godine tako i tako u hotelu JADRAN sa ivanom dočekujem novu 2008.ako sve bude teklo sukladno našim planovima... a i naša INDIRA mogla bi uskoro imati i koji koncert u šibeniku...lijepi grade moj...šubićevac....crnica...dolac....brodarica...
...odlazim da bih se vratio...nekako s proljeća...
...u početku mi je izgledalo lako...kao što mi je to napisati...o mjestima gdje sam bio samo se trebam prisjetiti..nije to bilo tako davno...ta jesen..tek je počela...tek odnedavno su počele kiše..more je sve hladnije..tek odnedavno otišle su ptice..tek odnedavno..ulice dalmatinskih gradova tužno su opustjele..fešte...srimarska...vodička...dan grada zadra...fešta svetoga vlaha..koncert COLONIJE u splitskom tribu...izblijedjelo je to...tamni sjećanje...I LOVE L.A. I WANNA GO HOME...ovo moje..naravno i IVANINO ljeto dok je bila sa mnom u dalmaciji...obilježilo je nekoliko stvari koje nosim u sjećanju kao svake godine...kao prošle godine !!?..ipak ne prošla je bila...TEŠKA..prošlo ljeto...tužno... i pamtit ću ove godine MAKARSKU po odlićnom koncertu grupe Colonia u tom gradu nedaleko splita...
... uvijek ću se sjećati odlićne atmosfere u makarskom noćnom klubu DEEP...neću zaboraviti ni one dvije vrele splitske noći i koncerta u tribu...doživljaja u METROPOLISU...predivne novoizgrađene rive..njenog osvjetljnja noću...kad SPLIT doslovno procvjeta...i kad ljudi izađu na prokurative...grad živi punim ljetnim plućima... 
...noćni klub exit i naravno mnoštvo lijepih kafića uz obalo do spomenika pa u samom gradu...ipak koliko malo mjesta za izlazak ipak više no u samom gradu šibeniku...usput ove godine u haciendi trebala je nastupiti i grupa COLONIA...no nažalost zbog kornatske tragedije koncert je otkazan..doista je ovo ljeto šibenik i tu županiju kao i cijelu zemlju tom strašnom tragedijom zadesila grozna nesreća...sjećam se lica tih ljudi....izgubljenih na gradskim ulicama...strašno i nepotrebno zbog nečije nepažnje i nemara...MURTER i slanicu neću spomi njati...kao ni ZADAR..forum i gotham...s obzirom da sam o tome već i pisao na svom blogu ali da je bilo odlićno bilo je...na kraju te ove moje ljetne epopeje...spomenuo bi još...RAB...
... moram taj grad spomenut iz sentimentalnih razloga kao i SAN ANTONIO GRAND na tom otoku...rajsku plažu ili hotel padovu jednostavno moram...moram i spomenut i koncert grupe colonia u opatiji u sedmom mjesecu..bilo je fakat odlićno...... 
