Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
srijeda, 26.09.2007.
...Šibenski urlik...
...Taman kad pomislite da ste svojim prošli postom donekle objasnili situaciju...sve kreće iznova...pripremate se da napišete novi post..vedriji..sretniji...no nekome vaša je sreča za njega nesreča...novi komentar sa okusom gorčine..sa okusom mržnje doletio je iznenada danas oko 14.sati i trideset minuta...najprije da ga objavim...zatim se žarko želim osvrnuti na njega...
· pRIJA
Ja neznan šta je tebi,Valentino ili MIROSLAVE.KAKO TE NIJE SRAM PISATI I STAVLJATI NA BLOG OVAKVE STVARI!!!!!!!!!!!!!!!!!I SAM ZNAŠ ŠTA SI JOJ SVE RADIJA SVIH ONIH MISECI KOLIKO STE BILI SKUPA...PA I SAD GODINU NAKON TOGA..TI NJU PRAKTIČKI 2 GODINE NE OSTAVLJAŠ NA MIRU.I SRAM NEKA TE BUDE ŠTA SI JOJ SVE RADIA I SAD SE TU PREDSTAVLJAŠ KA NEKI SVETAC!!!MA DAJ MOLIN TE..VALJDA DOVOLJNO GOVORI O TEBI ŠTA PIŠEŠ O NJOJ,I LJUDIMA MAŽEŠ OČI.I TAKO VEĆ MISECIMA.ONA NIKAD O TEBI NIŠTA NIJE NAPISALA NA INTERNETU..A DA POĆNE IMALA BI O ČEMU...KAKO SI JE GNJAVIJA I MALTETIRA DANONOĆNO NA SVE MOGUĆE PSIHIĆKE NAĆINE...SVE TE LAŽI..SVA TA SRANJA...KAKO ĆEŠ JOJ OSIGURAT KARIJERU,UPOZNAT JE SA ONON NJENON VOLJENON COLONIOM KOJU ČITAV ŽIVOT ŽELI UPOZNAT,UZ ČIJU MJUZU IDE,SPAVA,PLAČE I SMIJE SE...ODMALENA..KAKO SI JOJ 24 SATA VISIJA NA MOBITELU,A ONA S NAMA NIJE SMILA NI NA KAVE OTIĆ..ZABRANJIVA SI JOJ SVE,,,,PRITIJA....MA NEMAN KOMENTARA...SKLONI SE TOJ DOBROJ I POŠTENOJ CURI VIŠE S PUTA!!!!marshhhhh!!!!A SVI VI KOJI NJEMU VIRUJETE,I KOJIMA SE KRIVO PREDSTAVLJA_KAKO VAMA ,TAKO I NAMA TADA_ I DALJE BUDITE U NEZNANJU..ONA S NJIM NIJE IMALA NIKAKAV KONTAKT GODINU DANA...PA MU STOGA NIJE MOGLA NI PRITIT,NI NJEMU,NI NJEGOVOJ CURI.ZA RAZLIKU OD NJEGA PETRI NEPRESTANO ŠALJE PORUKE...PETRA SVI SMO UZ TEBE!!!!
...moram se osvrnuti na to jednostavno moram...i to od samog početka rečenicu po rečenicu...najprije nije me SRAM pisati ovo na blogu što pišem...zašto...zato jer je sve istina...jer ja IMAM sve poruke na mobitelu i znam što se događalo tada...imam i poruke njenih prijateljica iako ni jednu od njih nisam imao čast upoznati...neke su tvrdile da su rezale žile...neke da su uvijek pijane pa čak i u školi..neke ovo neke ono..ali to mene ne zanima...ja stvarno ne želim takvu vrstu komunikacije...takvo neprijateljstvo...od svih njenih prijateljica imenom sam čuo samo za..NATALI,FILIPU,SAMANTU,ŽANU...to je uglavnom sve...i nikome od njih nikada nisam rekao ružnu riječ...dapače...nije me sram...ali žalostan sam zbog toga strašno žalostan...ja NIKADA..baš nikada nebih na svojim stranicama spomenuo PETRU...ni u kakvom kontekstu...da nije bilo jedne SITNICE...naime prije nekoliko mjeseci petra je mene i moju IVANU prijavila ničim izazvana...kako mi njoj prijetimo i ne samo to nego da ja namjeravam...citiram od riječi do riječi..." poklati...ubiti...zapaliti..." nju i njenu familiju...to je grozno..to je strašno...ja NIKADA u životu nikome nisam nanio zlo...posebno to nije ućinila Ivana..pa kako bi onda to mogao ućiniti curi do koje mi je do jučer bilo i više nego stalo...možete zamisliti kakve je samo probleme time zadala meni...ne samo meni...lako za mene..već mojoj curi...i njenim roditeljima...koji su doslovno doživjeli živčani slom..bilo je to uoći uskrsa i bilo je to grozno...strašno..žalosno...stoga i zato sam se ja ovdje odlućio ispričati istinu i kako je doista sve i bilo...iako kad sam trebao sve objaviti i razgovore i sve poruke...nisam mogao..stegnulo me nešto u grlu...ne mogu ja toliko mrziti nekoga koga sam volio..to ostavljam njima i njihovoj savjesti...JA nisam svetac u svemu tome ima i puno moje krivice i vjerovatno sam bio posesivan...i vjerovatno sam dosađivao svojoj tadašnjoj curi i vjerovatno sam puno...previše očekivao od nje...pogriješio sam i žao mi je u tome se ispričavam...mnoge stvari danas bi ućinio drugačije...ali nikada nisam ni na koji naćin nikome a pogotovo njoj zaprijetio ni u čemu..to je laž..to je kleveta...stoga je i normalna naša reakcija da podignemo PRIVATNU tužbu protiv moje tadašnje djevojke...tu nemamo izbora...u svemu ostalom...ponosim se u načinu kakav sam bio prema petri...nitko ne spominje kad sam znao po cijele noći pisati sastavak njoj za školu...tko se još sjeća AKAKIJA AKAKIJEVIĆA...nitko nije spomenu kako sam i po nekoliko sati ućio zapisivao neke stvari iz frizerstva da pomognem curi da prođe razred i stavila je slušalice u uši..nastavnica pitala...ja govorio ona odgovarala....to gotovo cijeli njen razred zna..sve njene takozvane prije...i još uvijek imam te bilježnice kod sebe doma...ućinio sam to od srca...ućinio sam to zbog ljubavi i opet bi to ućinio...samo to mi je hvala...neka bude...meni je s petrom bilo lijepo i ne želim to blatiti više nego što budem morao ali ne mogu dopustiti neke stvari da se govore o meni koje ne stoje...kad se spominju godine...to ne želim komentirati..osim postaviti retoričko pitanje...koliko su godina imali...ANTE D..,MARKO S..,KREŠO..,KONOBARICA IZ ZABLAĆA..,VILJAC..,mnogi drugi...neki su po godinama bili stariji i od njenog oca...da nebi netko opet rekao da lažem..opet ponavljam...za sve što kažem imam i dokaz ja ne pričam u vjetar...za neke stvari koje sam ja ućinio ispričao sam se...i zbog nekih stvari žalim i žalit ču do kraja života...međutim u globalu ponosim se sa onim kakav sam bio prema mojoj tadašnjoj curi..ni mrvicu nasilan..uvijek ispunio gotovo svaku njenu želju...od srca jer bilo mi je odlićno družiti se s njom...ali zašto sam bio u neku ruku posesivan...pa zato jer me samo u mjesec dana prevarila dva puta...od toga jednom je too pokušala učiniti sa mojom bivšom curom..onom prije petre...jednostavno zaboljelo me to...ovog puta...NEĆU spominjat MMS-ove i neću spominjati kako sam se ja zbog toga osjećao ali petra če znati o čemu govorim..o tme budemo imali prilike raspraviti tijekom sudskog procesa...COLONIA...istina nikad nisam vidio curu...koja toliko voli i uživa u muzici od indire...ona joj je neka vrsta idola i uz petru coloniju sam i ja zavoliuo...istina je također da sam ja petri obećao upoznati je sa irom...istina je također da smo nas dvoje snimili i neke pjesme ( koje ču vam ja stavit u nekim od slijedećih postova ) koje sam ja obećao pokazati INDIRI...sve je to istina...i kunem se životom to bih ja i učinio da nije bilo nekih stvari koji su meni pokazali kako zapravo ona mene NE VOLI nego jednostavno na taj naćin želi doći do Ire...to je mene povrijedilo i bilo mi jasno od početka ali si sve do kraja nisam htio to priznati...međutim još uvijek ja to mogu i budem pokazao iri na jednom od slijedećih koncerata...možda već sad ove subote u PETRINJI...ne zato da bih vratio petru već zato jer sam davno obećao...isto tako ja ne šaljem petri nikakve poruke unatrag puno puno vremena...i doista osim preko suda kontakta mi doista nemamo nikakvih...moja draga komentatorica,,,petrina prijateljica...završila je komentar u stilu SVI SMO MI MIRKO NORAC...prijo vjerujem da ti je stalo do petre i zato te razumijem...no iskreno meni je stalo i više nego tebi...samo što ti to ne znaš a opet napadaš...sasvim sigurno dok se ne sazna potpuna i čista istina o svemu tome u kojem ponavljam i ja snosim dobar dio odgovornosti,,,ja ne mogu...ja ne želim prestat pisati o svemu ne vrijeđajući nikoga i poštujući svakoga......uz poruku čast mi je bilo poznavati te...kao što sam već i rekao vodimo ljubav a ne rat uz poznatu ŠIBENSKU pjesmu o najvećem šibenčaninu ikad rođenom...DRAŽENU PETROVIĆU...
....život leti kapetane...
...mladost biži...
...a u srcu friži...
...svoju si dobrotu,ostavia svima...
...nekoj novoj dici...dici s baldekina...
...dragi prijatelji..blogerice i blogeri...ovo je previše osobno a da bih dopustio komentare na ovaj post...nadam se da razumijete i da ne zamjerate...hvala vam....
