Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
četvrtak, 20.09.2007.
STOP govoru MRŽNJE
…svi znate da sam često u svojim postovima govorio o svom osobnom životo,glazbi,koncertima,svemu što mi je palo na pamet,da sam govorio o svojoj bivšoj djevojci,ali uglavnom na fin i korektan naćin i NIKADA nisam koristio govor mržnje ili nešto slićno što bi nekome moglo nauditi,ja sam uvijek spreman za okrenuti drugi obraz,oprostiti zaboraviti i tako će i ostati…no međutim ovih dana moj blog izložen je žestokim napadima anonimnih komentatora sa jedne osobite web stranice koju sam već jednom u svom boxu spomenuo….….i nebi to bilo po sebi ništa čudno da ja sa velikom sigurnošču ne nagađam i ne shvaćam od koga i za koga ti napadi i blago rečeno uvrede dolaze…sasvim sigurno radi se o pokušajima moje bivše cure ili nekih njenih prijatelja da me zaustave u nastojanju da ispričam svoju istinu,onako kako ja vidim događaje koji su se događali ali onako kako je sve to i bilo…ne mogu razumijeti moderatore te vodičke stranice da dopuštaju takve stvari stoga sam od njih zatražio objašnjenje putem maila i dobio slijedeći odgovor….
Stovani,
na forumu su javno objavljena pravila foruma te za
zlouporabu ne odgovara vlasnik foruma.
Ukoliko smatrate da je potrebno obrisati neke teme
mozete slobodno poslati mail na ovu adresu pa ce mo to
uciniti.
Domena je registrirana u 15111 N. Hayden Rd., Ste 160,
PMB 353 Scottsdale, Arizona 85260 pa je tu i nadlezan
Sud !
zdravi i veseli bili
…zahvaljujem se na odgovoru i žao mi je što ljudi ne vide da mržnja,vrijeđanje nije rješenje,ljudi vodite ljubav a ne rat,zašto tim naćinom pokvariti barem ono malo uspomena koje su bile lijepe između mene i tadašnje cure,zašto takav naćin čemu to i kud to vodi…drage kolegice i kolege blogeri u ovom postu odlućio sam to sve podijeliti s vama…neka ljudi procjene kakva sam ja osoba…na ovaj naćin moči čete se uvjeriti što sam ja prolazio proteklih mjeseci..a zašto…zato što sam jednom više od života volio curu….
…Istinite laži…
evo nekoliko komentare…nekoliko od mnogih jer ja sam zbog dobrog ukusa podosta toga i obrisao…inače me ovakvi komentari kad nebih znao od koga su nebi smetali no ovako me pogađaju direkt u srce..no nema veze…neka im bude…
· najbolja.........odj!!!!!
Ej,ma samo kratko...ja nemam pojma koliko ti imas godina ali me nije ni briga...samo mi nije jasno zasto si tako retardiran i zasto se svadas s mulcima koji uzivaju u ovim blogovima...
U biti,shvatila sam da si ti stari konj koji nema pametnijeg posla nego se ispovijeda na svom blogu...
joj,decko...jedan savjet...nadi si zivot.....anja....
· xy
Ovako Petra je moja prijateljica već dosta dugo vrimena i neću dopustiti da neki seronja ka šta si ti piše loše o njoj...ona uopće nije takva cura,a ti si samo ogorčena baba koja nema ništa pametnijeg nego srati o njoj...tvoje ime uopće nije valentino i nisi tako dobar i svet kakvim se prikazuješ zato molin te srićo odi potraži pomoć...ta cura,tvoja suatorica bloga koja oće biti psiholog mogla ti je ustanoviti dijagnozu...ti si poremećen,lud,izdaješ se za neku drugu ličnost...poremećaj ličnosti...i skini ove slike jer se vidi da je čista fotomontaža...i ne dolazi u šibenik jer ću se ja osobno pobriniti da se ''dobro'' provedeš...
I nju ne diraj i ne zajebaji...zapamti da ćeš samo priko mene mrtve nešto uspiti...još jednu rič na ovom blogu i kunem ti se više ga neće imati...
…pa da ih malo ja prokomentiram….što se tiče društvenog života dragi prijatelji preko mojih postova mogli ste se I sami uvjeriti koliko je on sadržajan I bogat…koja sam sve mjesta posjetio I gdje sve bio…no to nije najvažnije…najvažnije je da sada imam napokon uz sebe djevojku…osobu…koja je sa mnom u dobru I zlu…koja me voli I koja je na vlastitoj koži iskusila “ dobrotu “ moje bivše cure…u što se budete mogli uvjeriti ukoliko pogledate video…
….uvrede na osobnoj razini ne želim komentirati..nije važno što se govori nego tko govori jer na taj naćin najbolje govori o sebi…a to da ja blog neču više imati..dragi prijatelji hakiranje je zabranjeno…no međutim ukoliko se to i desi ja sve postove kopiram u word tako da mi ponovo podizanje bloga nebi predstavljalo ozbiljnih poteškoća… …neki u tim komentarima govore kako su sve moje fotke odavde FOTOMONTAŽE stoga vas ja dragi blogeri pozivam da svi slobodno koji žele provjere sliku po sliku u bilo kojem foto studiju i ako nađete na bilo koju kopiju odmah ču osobno zatvoriti blog…ja drugačiji način obrane jednostavno ne znam…
….meni je stvarno žao zbog svega…meni je jako žao ukoliko je moja bivša djevojka nesretna..ali to ne smije biti razlog ili opravdanje da zbog toga šteti i sebi i drugima jer meni je do nje još uvijek stalo…stalo mi je do uspomene…zato me čudi što je ona sve ispričala o našoj vezi a mislio sam da me voljela barem po ovim dolje SMS porukama koje mi je svojedobno znala slati….
1.….daj nazovi potukla sam se sa jednom ženskon sad i baš san u k….Došla san doma.Pribila san žensku na mrtvo ime,eno je leži sva krvava kraj pivnice….
2.…ostani u šibeniku reći ču ti sve o sebi.ne vridi ništa priko poruka i poziva oči su ogledalo dušei ja te sad lipo molin da ostaneš u gradu,molin te.PLEASE!…
3.…Zašto mi ne daš šansu?Pa,normalna sam cura.Zašto?Hm? Nikad me ljudi nisu odbijali..a sad evo,ti,j…..Daj nađimo se sada tko te sputava u tome?….
4.…j…. Tebi i sekretarici.čim upališ mobitel nazovi me inače ču puknit i napravit neočekivane stvari meni nažao….
5….Nazovi me odmah.ne šalim se.znaš da san dovoljno luda za naudit sebi..Nadan se da češ mi doći na sprovodi koji put mi posjetiti ljes za dan mrtvih…
6…Da ne mogu.trebaš mi kao voda ribi,kao ptici zrak,kao pčeli med,kao čovjeku ljubav.Ne mogu bez tebe,boli me,daj me nazovi,daj dođi.molim te kao nikad nikoga…
…zavaralo me sve to i nažalost kao i mnogo toga izgleda da su i ove poruke bile lažne…čovjek si postavi pitanje zašto na taj naćin reagirati…što se to desi kad netko toliko brzo sve zaboravi…jer ja sam još uvijek onaj isti…i odijelo ne čini čovjeka…zvalo se ono ovako ili onako…
>ne želim zabraniti komentare anonimcima iz jednostavnog razloga jer svi imaju pravo na mišljenje…drugim riječima onda nebih imao čast i zadovoljstvo pročitati i ohrabrenje..podršku koja mi je dolazila ovih dana također odavde…iz ŠIBENIKA…poput ovoga…
· neverending story
Ajd hvala na odgovoru, tesko da se meni neko takav nebi zamjerio nakon nekog vremena, svaka cast ako ju jos mozes imalo cijeniti!!! Drz se sadasnje cure, mora da je super cim se zove Ivana (ko ja, hehe) i pazi ju da ju ta rospija ne maltretira, pozdrav!
E da, nemam blog pa sam "anonimac", nemam ja inspiracije za to·
neverending story
Ej!!!! Posto me sve ovo fascinira i NE MOGU VJEROVAT ako je sve bilo tako kako kazes s tobom i tom Petrom, daj mi molim te reci koliko ona ima godina i kako nisi prije shvatio da je psihijatrijski slucaj (bez uvrede)??? Jer meni djeluje ko da ju dramaticno puca pubertet ili je skroz uvrnuta, cak ne zla nego poremecena......? I sta je s tim sudom, sta mozes zbog poruka slat prijavu, ja sam mislila da oni to ne sljive ni malo!!! Ajme katastrofa..em> E da sorry ako si negdje prije pisao koliko ima godina i to, uzasno mi blokira ovaj blog pa bi mi trebala cijela noc da sve procitam
…nije ona takva kakvom je ti u svom komentaru N.S.opisuješ ona je i lijepa i pametna samo ne znam što joj bi...ja nikada nikome nebih mogao nauditi a kamolli njoj za koju i danas bi dao život svoj...
…poruka mog posta bila bi…vodimo ljubav a ne rat…a…
….BAD PEOPLE,BAD PLACES,BAD MEMORIES….
>…jednostavno sa tugom u srcu…zaboravimo…uz zadnju poruku mojoj prošlosti koju pjesmom želim reći zbog onih lijepih starih vremena…nisam ovdje htio stavljati naše razgovore jer kako GEORGE CLOONEY..kaže u jednom filmu…jesam gad ali nisam baš toliki gad…
...oba oka sklopi…
…dobri anđele…
…nek oproste mi tvoje…
…dječje godine…
…ti bi nešto vruće…
…da te zagrije…
…a meni noćas pašu…
…stvari lagane...
….i nebi to bilo po sebi ništa čudno da ja sa velikom sigurnošču ne nagađam i ne shvaćam od koga i za koga ti napadi i blago rečeno uvrede dolaze…sasvim sigurno radi se o pokušajima moje bivše cure ili nekih njenih prijatelja da me zaustave u nastojanju da ispričam svoju istinu,onako kako ja vidim događaje koji su se događali ali onako kako je sve to i bilo…ne mogu razumijeti moderatore te vodičke stranice da dopuštaju takve stvari stoga sam od njih zatražio objašnjenje putem maila i dobio slijedeći odgovor….
