Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
četvrtak, 23.08.2007.
...COLONIA...
…izgleda da je to već postalo navika da kod mene na blogu gostuju autori sa drugih blogova…ovog puta na TINOLOVCI gostuje voditeljica službenog FAN CLUBA COILONIA…Sanja Jergović…povod ovom gostovanju je pravi blogerski rat kako bi to neki nazvali ili oštra razmjena mišljenja kako ja to zovem na blogeru..odnosno na mom drugom blogu …colonia-tino.bloger.hr
...doista pale su teške riječi..oštri mailovi..čak iz fan cluba colonia donose informaciju kako postoji mogućnost da i određeni mediji objave razvoj ove žustre rasprave koja je na momente imale sve oblike svađe…no osobno mislim da je vrijeme da se zasada stane na loptu u interesu svih nas koji coloniju slušamo ali i zdravog razuma uopće…tim prije što je na službenim stranicama fan cluba colonia…coloniafan.bloger.hr..objavljen članak isprike..ja se također pridružujem tome…isto tako važno je naglasiti i prijedlog SANJE JERGOVIĆ koji mi se čini razumnim te ga ovim putem prihvaćam i pohvaljujem..a to je da se na kavi nađemo moja MALENKOST,SANJA I TOMISLAV ( kameni )…razgovor uvijek dobro dođe i ne može štetiti nikome…sad malo o članku koji mislim objaviti..ja se naravno sa nekim stvarima u dopisu slažem sa nekim ne..ali mi smo kao ljubitelji glazbe koju colonia izvodi JEDINSTVENI kao jedan kad treba braniti interese grupe colonia i tu među nama nema razlike i nema dvojbe…bili mi članovi fan cluba ili ne…ja sam još davno nosio u sebi ideju o osnivanju alternativnog fan cluba colonia..ali ne onakvog kakvih je u hrvatskoj masu..već onog koji bi članstvom..organizacijom i po svemu bio ravnopravan ako ne i bolji od službenog fan cluba…jer ja sam takav i ne volim sredinu ili će biti najbolji ili ga neće biti…kako se u dopisu kaže..ja malo karikiram…sad sanjamo..a kad se probudimo..tko zna što će biti…
...gost autor...SANJA JERGOVIĆ...FAN CLUB COLONIA...
Na ovom blogu mogli smo pročitati mišljene vlasnika o fan clubu grupe Colonia. To mišljenje tumačimo kao izraz njegovog nezadovoljstva odnosom grupe Colonia prema njezinim fanovima. Zašto? Zbog toga jer sve vezano uz ostvarivanje prava članova isključivo odobrava i omogućuje sama grupa. Fan club je stoga zajedničko dijete Ire, Borisa i Kamenka. Fan club nije niti institucija koju Valentino toliko spominje, niti organizacija, niti išta slično. Stoga naučimo pojmove:
Institucija ili organizacija upravlja znanjem na temelju iskorištavanja znanja zaposlenika. Upravljanje znanjem odnosi se na niz postupaka koji koriste organizacije da bi identificirale, stvorile, prezentirale i distribuirale znanje za ponovno korištenje, osvještavanje i učenje preko organizacije.
Iz ovih pojmova općeg znanja i kulture vidljivo je da fan club nije niti može biti išta od navedenog.
Fan club grupe Colonia osnovan je u trenutku največe ekspanzije popularnosti same grupe. Njegovo osnivanje nije bio ničiji hir, želja niti posljedica obožavanja već sama potreba najpopularnijoj hrvatskoj grupi. 50 godina unazad najpopularnije svjetske grupe imaju potrebu za fan clubovima. Sve te grupe ili pjevači članovima fan cluba smatraju svoje obožavatelje koji se mogu identificirati njihovom iskaznicom evidentiranom pod brojem. Omogućuju im posjećivanje nastupa po najpovoljnije mogućim uvjetima, podjelu promotivnih materijala i prisniji odnos. Voditelj fan cluba mora biti osoba od povjerenja koju osobno poznaje svaki član grupe počevši od pjevača do pomoćnih vokala i montažera. Od voditelja se očekuje da bude upoznat sa karakterom članova i prema vlastitoj procjeni daje mu se ovlast da člana fan cluba dovede do pjevača. Ukoliko pjevač doživi ikakvu neugodnost od člana fan cluba, odgovornost snosi voditelj. Stoga voditelj službenih fan clubova popularnih estradnih zvijezda treba biti ozbiljna osoba čvrstog karaktera i stava.
Iz navedenih pravila kojih se pridržavaju svi članovi udruženja svjetskih fan clubova u koji je primljen i službeni fan club grupe Colonia prije nekoliko godina. Od tuda vjerujem proizlazi i Valnetinova riječ «bahatost» usmjerena na rad grupe i fan cluba. Pitate se zašto grupu i fan club stavljam pod isto okrilje ovdje? Odgovor pronađite u četvrtoj rečenici ovog dopisa, također iza pitanja «Zašto?».
Prve dvije godine rada fan club imao je časopis «IRAzin» u kojem je također objavljivao (kao sad na blogu www.coloniafan.bloger.hr ) osvrte sa koncerata, najave koncerata, novosti vezane uz grupu kao i osvrte drugih javnih ličnosti (Severina, Dvornik, Babić...). Također je obljavljivao i radove svojih članova i nagrađivao najbolje. Na blogu ne objavljujemo radove jer današnje doba informatizacije članove fan cluba ne nadahnjuje za crtanjem i kreativnim izražavanjem, a kompilacije skinutih slika sa interneta ne smatramo njihovim uratkom, jer nisu autentični i jedinstveni, te bez odobrenja vlasnika fotografa ne objavljujemo slike.
Članovi fan cluba dolaze sa svih svjetskih kontinenata. Točan broj članova ne želimo objavljivati na ovom blogu jer vlasnik nije član istoga i nismo stekli povjerenje u njega. Njegovo iznošenje privatnih detalja same voditeljice samtramo kršenjem ljudskih prava. Voditeljica nije javna ličnost jer fan club nije niti institucija niti organizacija, što smo utvrdili na samom početku ovoga članka.
Malo smo vas upoznali sa pravnim stanjem fan cluba. Što je njegova budućnost? Dok postoji Indira kao pjevačica grupe Colonia postojat će i ovaj fan club koji će i dalje članovima omogućavati više navedene mogućnosti. Do sada imali so samo jednu nezadovoljnu članicu fan cluba koja je tražila isključivanje. Kao nezadovoljstvo navela je privatne obiteljske razloge. I danas čuvamo njezino dirljivo pismo u kojem se oprašta od nas.
Mnogi mladi pokrenuli su alternativne (sekundarne) fan clubove sa kojima smo u dobrim odnosima i kontaktima. Oni su također članovi službenog fan cluba i mi im pomažemo koliko god smo u mogućnosti. To su sve pristojna mladež koje ovim putem pozdravljam!
Osobno, moram priznati da sam u nekoliko navrata razmišljala o svojoj eventualnoj zamjeni. O tome sam naravrno i razgovarala sa članovima grupe. No vrlo malo je osoba u koje bi članovi grupe imali povjerenje, pa i ja, koji bi bili sposobni obavljati tu odgovornost savjesno. Ovdje ću imenovati Katarinu, Mirelu, Jasminu i Ines. Da je Dragan (grupacolonia.bloger.hr ) stariji i bliži hrvatskoj metropoli uvrstla bih ga u ovaj popis jer se pokazao kao vrlo pametan, vrijedan i fin mladić, sa dovoljnom dozom «bahatosti» ukoliko zatreba. Smatram da bi i on bio kadar jednako kvalitetno i «pegristi si jezik» kada treba kao i «odbrustiti» bukvalno i direktno stvarno stanje stvari.
No probudimo se iz ovog sna, ja ću i dalje biti voditeljica fan cluba kao što i Indira pjevačica grupe. Ukoliko imate pitanja, primjedbe i pohvale slobodno pišite na mail: info@coloniafanclub.com.hr . Jamčimo vam diskreciju mailova prema općim pravila interneta. Ukoliko zatražite, možemo objaviti vašu pohvalu ili kritiku te ju proslijediti u pisanom (printanom) obliku članovima grupe Colonia.
Ukoliko posjedujete iskaznicu fan cluba možete se najaviti mailom da stavimo vaše ime na popis diskoteka ili dvorana gdje se održava koncert kako bih vam grupa Colonia omogućila besplatan ulaz. Ne zaboravite u mailu navesti broj vaše iskaznice! Ukoliko vlasnik diskoteke ne odobrava besplatan ulaz manager grupe Colonia ugovara popust članovima fan cluba uz predočenje iskaznice. To je već utvrđena višegodišnja praksa, stoga vas za sada srdačno pozdravljam uz stihove moje najdraže pjesme: zauvijek tvoja u dobru i zlu!
