Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
petak, 03.08.2007.
...NOVI MJESEC...NOVE NEVOLJE...
...kolovoz je mjesec za uživanje u moru,ljetu,mjesec kupanja,provoda ludih tuluma…a može biti i drugačiji ovisno kakve ste sreće…danas sam bio kod odvjetnika…što su ti ljudi skupi…ajme majko moja…jedna obična prijava..koja do duše sadrži i zahtjev za psihijatrijaskim vještačenjem…te zahtjevom za izlazak na teren ljudi iz socijalne skrbi….stoji nevjerojatnih 1500 kuna…samo u prvoj rundi…a to još nije ni početak..ali nadam se barem je kraj početka…koliko će me ta priča još stajati kad sve privede se svome kraju…bojim se uopće sada pomisliti na to...otkuda ovakav početak posta…priča seže u rano proljetno vrijeme…uoči samog Uskrsa…odmah da kažem nisam pretjerano religiozna osoba…ali držim do nekih običaja…do tradicije…toliko da poštujem što i većina u ovoj zemlji…dakle tada…bili su blagdani za mnoge produžen vikend…a mi Hrvati majstori smo u spajanju neradnih dana….zove mene cura negdje petak popodne…kako su nju i njenog starog toga jutra priveli u policijsku postaju…koju…to sada nije važno…zbog navodnih prijetnji…upućenih mojoj bivšoj…hvala bogu..strašan je to bio šok za mene…kad su blagdani pred vratima…prvi gosti već stigli i zauzimaju prazne sobe u vašem stanu planirajući ostati narednih nekoliko dana…skandal…blamaža…bruka…no da stvar bude gora…a gore je uvijek moguće…policija traži mene…naravno kad sam to čuo od nje i njenog s pravom razjarenog…ljutitog oca…povrijeđenog i šokiranog prije svega…odmah sam osobno otišao u postaju…razgovor…kratki ugodni…za isto djelo traže i mene…naime prijetnje…nisam mogao vjerovati svojim ušima…možda sam bio malo naporan mojoj bivšoj dragoj…možda nisam dolazio uvijek kad bi ona htjela…ali prijetio svakako nisam…pogotovo ne nekome…koga ste beskrajno voljeli prije toga...nevjerica…razočarenje u meni bilo je razumljivo strašno…grozno… tako došli mi doma…moji nakon prvotnog šoka opalili u smijeh…jer znaju…zapravo svatko tko mene poznaje….zna kako ja jednostavno nisam u stanju nauditi nikome…nisam takav tip…dapače…zato takvog mišljenja nisu bili roditelji moje sadašnje djevojke…ovo nam je zamalo uništilo vezu tek nakon intervencije mojih…te nakon što su me ti ljudi bolje upoznali…znali su…ne mogu ja nikom nauditi,,,nisam ja takav…znali su da nisam kriv…dopustili nam vezu u kojoj nam je za sada super i u kojoj jednostavno uživamo…i zaboravio bi ja to…oprostio…neka je vjetar nosi dalje od mene…da nisam ovih dana dobio poziv za sud…lagano se nasmijavši…rekao sam sebi...ma k vragu…neka ide sve…obranit ću se lakoćom kako mi je tada i rekao odvjetnik…zaboravi…riješi to…idi dalje…tako bi…međutim…kao svako ljeto došao sam u ŠIBENIK…uvijek tamo odlazim super je…sa curom…sjednem u kafić…nije važno koji…kad konobar..kojeg inače znam…meni ovako…slušaj jesi ti onaj koji je prijetio preko poruka…da o tome se radi…jednoj curi odavde…skamenjen…odgovorih…ja sam, taj…prijetio nisam…riječ po riječ…i normalno povjerova mi čovjek…vidi da govorim istinu…nasmijali se…popili piće…no tu nije stalo…kakvi…moja bivša draga razglasila po cijelom gradu tu ekskluzivu…čak i mojim prijateljima…naravno više nisam mogao a i ne želim trpjeti da ljudi govore na taj način o meni…pa sa mnom nikada nitko nije imao nikakvih problema sve dok se nije pojavila moja ex draga koja me očito jakooo voljela….potpomognuta svojim prijateljima uspjela je progurati priču pa se ti sinko peri koliko znaš...najbolji primjer...jedna noć...3.07...poruka...čiji sadržaj zbog dobrog ukusa ja ne želim ovdje objaviti...ignoriram...rekoh proći će...sutra..ručak...svi za stolom...ja sestra mlađa...starija sestra...mater i ćaća...opet ista poruka..s obzirom da je moj otac još uvijek za stolom bog i batina i posebno alergičan na zvonjavu moba za vrijeme ručka,,,uzima mob..čita poruka...zahtjeva da odgovorim sa njegovog...odgovaram kako diktira...pokušavajući ubaciti molbu da ne piše na taj broj...uspjevam...ali vraga...poruka za porukom pa sedam...sve poruke gore od najgore,,,ali problem...ja tu osobu nikad vidio nisam...hvala bogu...što sam pak njoj uradio..frendica moje bivše...namjerno... ...zašto...zašto...zašto...stoga ona moja prijava s početka priče…pretjerala je…nažalost…postavljam sam sebi pitanje kako je kod nekih ljudi kratak korak od ljubavi do mržnje...što je to nama trebalo…udarila je namjerno…udarila je ciljano na Uskrs…udarila je žestoko…i promašila…ja nažalost nisam imao izbora…nemam izbora…a Bog mi je svjedok kako to nisam htio…za nekoga je kolovoz mjesec uživanja…provoda…za mene višom silom…mjesec suda i tuge…no bit će provoda ne bojim se ja za to…u subotu je na PAGU u Aquariusu na ZRĆU heiniken party…tako da se nadam da ću tamo barem nakratko zaboraviti…cijelu ovo ružnu priču…koja nikome ne koristi…a samo tjera na razmišljanje…koliko zapravo uistinu nekoga poznajete kad volite…..za one koji EVENTUALNO žele znati više… ..na moj mail..
..msn..
..kod odvjetnika su sva imena-za blog ne važno..
..kad sve prođe uz dopuštenje objavit ću cijelu priču..
..nešto možete saznati i na VODICE-online..
..uskoro vedrije teme,na blogu,iz boxa..
tako došli mi doma…moji nakon prvotnog šoka opalili u smijeh…jer znaju…zapravo svatko tko mene poznaje….zna kako ja jednostavno nisam u stanju nauditi nikome…nisam takav tip…dapače…zato takvog mišljenja nisu bili roditelji moje sadašnje djevojke…ovo nam je zamalo uništilo vezu tek nakon intervencije mojih…te nakon što su me ti ljudi bolje upoznali…znali su…ne mogu ja nikom nauditi,,,nisam ja takav…znali su da nisam kriv…dopustili nam vezu u kojoj nam je za sada super i u kojoj jednostavno uživamo…i zaboravio bi ja to…oprostio…neka je vjetar nosi dalje od mene…da nisam ovih dana dobio poziv za sud…lagano se nasmijavši…rekao sam sebi...ma k vragu…neka ide sve…obranit ću se lakoćom kako mi je tada i rekao odvjetnik…zaboravi…riješi to…idi dalje…tako bi…međutim…kao svako ljeto došao sam u ŠIBENIK…uvijek tamo odlazim super je…sa curom…sjednem u kafić…nije važno koji…kad konobar..kojeg inače znam…meni ovako…slušaj jesi ti onaj koji je prijetio preko poruka…da o tome se radi…jednoj curi odavde…skamenjen…odgovorih…ja sam, taj…prijetio nisam…riječ po riječ…i normalno povjerova mi čovjek…vidi da govorim istinu…nasmijali se…popili piće…no tu nije stalo…kakvi…moja bivša draga razglasila po cijelom gradu tu ekskluzivu…čak i mojim prijateljima…naravno više nisam mogao a i ne želim trpjeti da ljudi govore na taj način o meni…pa sa mnom nikada nitko nije imao nikakvih problema sve dok se nije pojavila moja ex draga koja me očito jakooo voljela….potpomognuta svojim prijateljima uspjela je progurati priču pa se ti sinko peri koliko znaš...najbolji primjer...jedna noć...3.07...poruka...čiji sadržaj zbog dobrog ukusa ja ne želim ovdje objaviti...ignoriram...rekoh proći će...sutra..ručak...svi za stolom...ja sestra mlađa...starija sestra...mater i ćaća...opet ista poruka..s obzirom da je moj otac još uvijek za stolom bog i batina i posebno alergičan na zvonjavu moba za vrijeme ručka,,,uzima mob..čita poruka...zahtjeva da odgovorim sa njegovog...odgovaram kako diktira...pokušavajući ubaciti molbu da ne piše na taj broj...uspjevam...ali vraga...poruka za porukom pa sedam...sve poruke gore od najgore,,,ali problem...ja tu osobu nikad vidio nisam...hvala bogu...što sam pak njoj uradio..frendica moje bivše...namjerno... 
...zašto...zašto...zašto...stoga ona moja prijava s početka priče…pretjerala je…nažalost…postavljam sam sebi pitanje kako je kod nekih ljudi kratak korak od ljubavi do mržnje...što je to nama trebalo…udarila je namjerno…udarila je ciljano na Uskrs…udarila je žestoko…i promašila…ja nažalost nisam imao izbora…nemam izbora…a Bog mi je svjedok kako to nisam htio…za nekoga je kolovoz mjesec uživanja…provoda…za mene višom silom…mjesec suda i tuge…no bit će provoda ne bojim se ja za to…u subotu je na PAGU u Aquariusu na ZRĆU heiniken party…tako da se nadam da ću tamo barem nakratko zaboraviti…cijelu ovo ružnu priču…koja nikome ne koristi…a samo tjera na razmišljanje…koliko zapravo uistinu nekoga poznajete kad volite…..za one koji EVENTUALNO žele znati više… ..na moj mail..
