Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
srijeda, 18.07.2007.
NIGHTMARE STORY
....pismo prijatelju....
…ovo je sasvim osobna priča,priča koja se dogodila jednom mom prijatelju relativno nedavno,mogla se dogoditi svakome od nas kad se dopusti srcu da prevlada razum,a opet možda se i nije dogodila,možda je to samo u nizu još jedna od loših srcedrapateljnih izmišljotina za razbibrigu na ovom vrelom ljetnom suncu,whatever,kako bilo da bilo ja samo iznosim stvari koje mi je frend,nazovimo ga..Lino…ispričao,a meni ostale u sjećanju,dakle…
…u jednom od Šibenskih kafića,prvi puta vidio je curu koja mu se po njegovim riječima odmah svidjela i stvarno cura je bila na prvi pogled ok,relativno zgodna,ali nije bila za njega to se odmah vidjelo,na to su ga upozoravali i svi oni koji su tu curu i prosječno poznavali…
….nemoj prijatelju,nemoj s njome,nije dobra…
Ma kakvi nije slušao.Počeli su razgovori mobitelom,pa vip friends broj,klasika.Ispričala mu je je priču o svom životu koji je doista bio težak,dijete rastavljenih roditelja,u a da bi situacija bila još gora,navodno majka bi je često znala i udarati i to svakako samo ne nježno,nikad nije lak život.Petra,nazovimo tu curu Petra,upravo je izašla iz jedne stresne veze sa jednom djevojkom neznatnih godinu dana starijom od nje same,nikad nije imala sreće u ljubavi,bivši momci bili su do krajnjih granica loši prema njoj,prema njenim riječima maltretirali je i zlostavljali na svake načine,zato je i sama kad je bila ljubav u pitanju bila vrlo nepristupačna i nepovjerljiva prema drugima…»momci s rive»..Marko i Ante ostavili su doista dubok ožiljak u njenom životu.Sve te priče koje je Lino čuo od Petre izazvale su u prvi mah kod njega nevjericu i sažaljenje,zatim i ljubav, strašno se osjećao Lino,kako se samo mogao osjećati momak koji voli i to jako,iako su ga opet frendovi upozoravali,da postoji i druga strana priče i da nije sve tako kao što se čini,da istina sasvim drugačije stoji…
…Naravno da ništa nije vrijedilo i kad ga je počela varati na sve strane,opet se ništa nije promjenilo,dolazio je do nje kad god je mogao,tretirao je kao kraljicu,te koncert Colonije u Vodicama,Skradin,Murter,Tribunj,gdje god je htjela,konačno je i on sam počeo shvaćati kako tu nešto nije u redu,pogotovo nako što su Linu počele stizati što tekstualne što slikovne poruke različitog sadržaja,a sve od kako je ona tvrdila njenih bivših.Sad je i njemu bilo jasno kako je ona s njime samo iz koristi ne zato što ga je voljela,takva cura za to ne može biti sposobna,njihovu tzv,vezu naravno sve više nagrizale su te očito smišljene poruke,možda čak koje su bile slane uz sam Petrin blagoslov,sad je i njemu bilo jasno da to treba prekinuti i odlučio je sve reći njenom ocu,naravno to je bio kraj veze a Petra je jasno demantirala cijelu priču,savršeno odglumivši sveticu pred ocem,kao i mnogo puta do tada,no postupio je ispravno iako mu se ponekad čini i nerijetko se pita a što bi bilo kad bi drugačije bilo,jesam li možda pogriješio?
…nisi prijatelju i sam to znaš,to je bilo jedino moguće…
Petra naravno kao i svatko ima i svoje dobre strane,strašno voli glazbu,zamalo da je u tome i uspjela,u ostvarivanju svog sna ( sad nebi morala trčkarati kroz Tribunj na snimanje spota već bi bila tamo odavno,no to je druga priča,nije uspjela,za glazbu je to šteta i gubitak,a za moral ljudi koji se glazbom bave prava je sreća ) samo netko ih ima više netko manje,nažalost,ona pripada ovim drugima,što je daljnji tijek događaja više nego jasno dokazao..Kako je i počela tako se i raspala njihova veza u laži i nepovjernju,s vremenom Linu je Petra sve više nedostajala i počeo se pitati,nisam li možda pogriješio.,iako su mu govorili…
…nisi stari,nisi vjeruj nam…
…očajnički mu je nedostajala,često joj je slao poruke i tu je pogriješio nije smio,nije trebao,iako su te poruke bile više nego prijateljskog karaktera,Lino je podcijenio zločestu narav svoje bivše cure…U međuvremenu život je krenuo dalje,naravno ostao je u dobrim prijateljskim odnosima sa Petrinom frendicom iz Benkovca,dopisivali su se,bili prijatelji,bilo mu je to drago jer je tako,na taj način,Lino mislio da nije previše izgubio,nije mu ni bila prijateljica kad je tako reagirala na grozne priče što je Petra ispričala o Linu, Samanti ali ne samo njoj,za njega to je bio šok i mislim da se tada prelomilo u njemu i shvatio tko je i kakva je zapravo bila ona..Nije joj to bilo dosta već je iz obijesti,frustriranosti tko zna čega,Lina i njegovu sadašnju curu prijavila zbog prijetnji,što je smiješno,da Vi znate Lina shvatili biste to odmah,nema beda on će se vrlo lako obraniti,samo je teško shvatiti što je u njoj toliko prokleto da je takva i kako to da on nije skužio,ranije tko je ona nakon svih bajki koja mu je ona ispričali o sebi nije ranije prokužio…
e moj prijatelju,oprosti,ali nikad ne zaboravi…
Takve priče o Linu Petra je proširila cijelim gradom,no nije uspjela istinski njegovi frendovi znaju tko je i kakav je,za ostale ga nije briga,jedino je koliko ga ja osobno poznajem malo povrijeđen jer je izgubio prijateljicu za koju je mislio da mu je prava i iskrena koliko znam Ella joj ime,bili su ok frendovi sve dok u Primoštenu nisu se srele Ella i Petra,pogađate opet su na dijelu bile Petrine riječi i opet je izgubio navodnu prijateljicu,opet mu je moj savjet isti,pusti,ne vjeruješ valjda da je Ella bila tvoja iskrena prijateljica,ma kakvi niti govora za nju ti kažem hvala bogu što se više ne čujete,to je tvoja sreća,čujem da si ti pokrenuo prijavu protiv bivše??sretno ti stari vjerujem kako ćeš uspjeti..
..znam koliko si patio...
…e moj prijatelju,što je tebi ovo trebalo…
Što se desi kad se ljubav pretvori u najgoru noćnu moru,a osoba kojui ste voljeli pokaže svoje pravo i jedino lice…
….Neki bi rekli da se ovo nije dogodilo da je nemoguće da se dogodi,možda i nije,možda je ovo samo jedan loš ljubavni roman,ali moglo se dogoditi,a kad bi se dogodilo,Bog pomogao mome prijatelju i svima nama…
…..nažalost..story continue…
…svaka slučajnost sa stvarnim događajima je-!!!…V.M.
