darsena-time after time
subota, 12.09.2009.
Sretnemo li se...
Zvižduk bure u mom kraju priziva mi sjećanja. Zvižduk, sudbinski i opor... možda konačan...
A sretnemo li se opet, moj davni i daleki, zbacit ću masku stida, impregniranu i tešku.
I bit ću ono što oduvijek željela sam biti u tvom naručju...
I krotka i divlja i pokorna i strastvena...
Jer... ti si taj koji je oduvijek znao učiniti da spadnu maske....
Ti si taj za čiju bih ljubav čak i ja bila kadra moliti...
Ti si taj koji je znao otkriti tajnu duše... bez ijedne izgovorene riječi...
Sretnemo li se opet.
A sretnemo li se opet, željela bih ti poljupcima izbrisati svu bol koju nosiš...
Ljubiti ti vjeđe dok ne usnu snove o anđelima...
Skutima svojim odnijeti svu tugu ovog svijeta koja ti se spustila na pleća...
Dok si tu... i dok si moj... a voljela bih da taj trenutak potraje vječno.
Moj divni lutalice kristalnih misli, prijatelju mojih snova, odrazu duše iz davnine...
Možda bih ti se čak i usudila reći da te volim...
Što već jednom propustih, nesigurna i slaba...
I nedostaješ mi... dragi...
Toliko da me tijelo boli, a duša vrišti...
Ispod zvijezda ove kasne, ljetne noći...
A ostaje mi žal, ostaje mi kajanje...
Ostaju mi uspomene... i tvoja toplina.
Odjek neke davne sreće i nedosanjanih snova...
A sretnemo li se opet... jednom...
U sljedećem životu...
Reći ću ti sve...
petak, 04.09.2009.
JEDAN VRLO PROMISKUITETAN POST
Evo, petak je, "izborni" dan. Prošli tjedan predala papire za jedan natječaj. Potegnula, protiv svih svojih postojećih principa, sve moguće i nemoguće veze do kojih sam uspjela doći. Jučer saznala ime i prezime osobe za koju je taj natječaj "friziran". Krasota - priče iz Hrvatske.
Ma, jebe mi se što je njegov stari sveučilišni profesor! Moj ne može ni biti, jer ga nema već ravnih dvadeset godina 
.
Dok čekam (vrlo izglednu) odbijenicu, sve i svašta mi se roji po glavi. Moje "pretendentske" etide, na primjer. Dok sam se, još puna ideala i netom apsolvent, prijavljivala na na cijelu hrpu natječaja (ne nužno u struci), odgovor je bio: "Pa, što Vi mislite? Niste još ni diplomirali!". Potom, a da se boja na čarobnom papiru koji je, kao, trebao otvoriti mnoga vrata, nije još ni osušila, ponovno krenuh u "obijanje" vrata s istim naumom. Odgovor tada bješe: "Pa. što vi mislite? Vi ste tek diplomirali!". Umorna od pokušaja i promašaja, s pozamašnom kvotom zamolbi u kompjuterskom file-u, a u očekivanju odgovora na potonju aplikaciju, zamišljam si odgovor: "Pa što Vi mislite? Otkad ste Viiii diplomiraliiii!". Da, tko traži izliku, taj je i nađe. Jebe se meni za vašu retoriku, dajte mi da radim, znam koliko znam i koliko mogu!
Da, prekjučer mi se ponovo javio jedan vremešni striček iz metropole. Kontaktirao me je još i lani, s podjednako neodgovarajućim uvjetima. Želi da mu vodim jednu galeriju ovdje kod nas, a sve za tri tisuće kuna mjesečno. Osam sati dnevno, šest dana tjedno. Ma, daj! Želiš da ti visoko stručna i kvalificirana osoba radi taj posao od deset ujutro do šest navečer za tu svotu? Nemoj me vrijeđat! Ako želiš kvalitetu, onda je i plati kako spada. Jebe se meni što je recesija, ja sam u svojoj osobnoj već cijelih dvanaest godina, pa se sjednice Sabora ne sazivaju zbog te činjenice. Nisu i neće - kako zbog mene, tako ni zbog mnogih drugih sličnih . Izvoli napraviti adekvatnu ponudu, pa ću možda i razmisliti! Dosta sam radila i puno gore poslove od tvog (koji, nota bene, uopće nije loš, čak i dapače - samo da je adekvatno stimuliran). Još od moje šesnaeste!
I govore mi mnogi mamini i tatini sinovi i kćeri, da ne smijem ovako razmišljati već prihvatiti koji god posao, jer... teška su vremena. Kažu meni oni, dobro uhljebljeni... Ma, jebite se i vi i to u koloru! Hoćemo se mijenjat'?
četvrtak, 03.09.2009.
I... KRUG SE ZATVORIO
A lijepo sam rekla u prethodnom postu da neću više drviti o ovoj temi 
. A moji bliski znaju da sam inače od riječi. Evo iznimke koja potvrđuje pravilo, a zašto - to će uskoro biti jasno.
Nisam navela u prethodnom napisu da je Narcis, nekako baš u travnju mjesecu prošle godine upoznao Čarobnu Zlatokosu 
. O bila je Zlatokosa i ohola i tašta, nadasve prezriva u ophođenju sa svima koji nisu bili njenog ranga. I bila je tip osobe koja nijednog muškarca u svojoj blizini nije ostavljala ravnodušnim. Znala je jako dobro presti kad bi procijenila da bi joj to moglo koristiti. Ta, znam je dobro - već više od pola života. Background joj dobar. Tata imućan, mama na položaju, živi cura u vlastitom stanu, vozi bijesno auto, radi u zvučnoj ustanovi. Taman po Narcisovoj mjeri 
. Svi kriteriji zadovoljeni 
. I tvrdila je da je nitko od ovdašnjih frajera intelektualno ne zadovoljava. Garancija uspjeha, nađoše se oni na istoj valnoj duljini. Mašala 
!
I vjerojatno je bilo vrlo zabavno okretati očima svaki put kad bih se pojavila ispred nje dok bi bila u društvu sa kvazi Zlatoustim.
I vjerojatno je bilo vrlo slatko gledati kako se Narcis naslađuje upućujući mi svoje nadasve produhovljene žaoke.
I vjerojatno se čovjek osjeća jako slavodobitno dok se smatra pobjednikom u nekoj svojoj imaginarnoj igri, spletenoj od niza slučajnosti.
I vjerojatno je tada bilo pitanje prestiža drsko i naglas komentirati, ponekad čak tako "diskretno" i slatko otpuhnuti na svaku moju riječ.
I vjerojatno je bilo jako glamurozno oblijetati po svim promocijama, izložbama, koncertima i predstavama u društvu Mr. Slatkorječivog. Vanity fair. Draže meni moje šetnje uz more i šutnja uz blisko lice, kad je svaka riječ suvišna.
A puštala sam vas, draga, da živite u svom filmu, omotanom vrpcama šarenih laži 
. Ne reagirah zbog svega što sam bila, što jesam i što ću biti.
I vjerojatno, ni u najluđem snu nisi očekivala da će ti se dogoditi upravo isto što i meni.
Jer, Narcis je zaključio da se Čarobna previše emotivno angažirala u tom njihovom odnosu i strugnuo u vidu lastina repa 
. To mu, jadničku malenom, bila prevelika odgovornost 
. Počele njega progoniti njegove interne, paranoidne utvare. Tko li se to usudio približiti njegovoj Dragocjenosti? Pa, on je od vrste koja se voli ogrijati, a da se ne opeče. Pa, njemu si interesantan samo dok misliš da ne postoji. I ne - ne postoji nitko na svijetu tko bi mu ikad mogao zasjeniti njegovo blagoporno JA 
. A trebala si znati. Ta, mogli ste se intelektualno pratiti, zar ne ? I gdje smo sad?!? I bijes... i povrijeđen ponos... i suze... i nevjerica... i kletve... i tisuću pitanja bez odgovora... Gdje li smo, draga, SAD???
Isto tako nije dobro ni previše "vidjeti". Drugi te ne mogu pratiti, pa često puta ispada da govoriš u vjetar. Ma, točnije rečeno - uglavnom - nije. Jer, govorili su meni da Ona nikad neće dopustiti da se on tako odnosi prema njoj, da je krivnja na meni, jer sam nastupila previše otvoreno. Pa što i da jesam? Naposljetku i tako sve dođe na svoje, a meni je savjest čista . I did my lesson well 
. Potom, govorili su meni da se On to njoj nikad neće usuditi napraviti, jer su istog kova i iz istog kruga, a ona mu jako imponira. Konzekventno vrištalo iz opaske: "A ti nisi!" So, fucking what 
? A ja klimala glavom... Sve dok mi nije postalo apsolutno nebitno.
Jedini razlog zbog kojeg ovo sad pišem je samo luda, puknuta i komična koincidencija datuma. Ispada tako da sam o Narcisu i Ludi pisala upravo u vrijeme kad se spomenuti raskol povijesnih razmjera i dogodio. A cijelu već vječnost nisam u kontaktu ni s jednim, ni s drugim, a bogme ni s trećom. Točno, skoro u dan. Valjda se trebalo dogoditi, valjda je trebalo biti upravo tako... I jesam li sretna zbog toga? Iskreno rečeno - nisam, jer su to već davno odgledani filmovi. I nečija tuđa nesreća nikad nije bila uzrokom moje vlastite sreće. Neki drugi ljudi i neke druge scene već poodavno vladaju svjetlima pozornice 
. Jesam li sretna što sam znala što će se dogoditi? Ama... jesam, jer znam da me onaj moj dragocjeni unutarnji glasak nije iznevjerio i jer dobijem sve odgovore upravo onda kad mi trebaju 
. Kad je vrijeme da se krene dalje.
A krug se zatvorio. Prošli tjedan. Prethodnim postom. Večerašnjim retcima. The end. Fine. Koniec. 
Možda je ovo sve skupa bila preresko, preogorčeno, precinično, što li ga već?!? Ma, ovo je samo "malo skrovište neizgovorenih misli" da bih sutra opet mogla biti nasmijana, pozitivna, pristupačna i svijetla. To znaju moji bliski, ljudi od kalibra. Za one ostale... frankly my dear, I don't give a damn .
