darsena-time after time
četvrtak, 29.07.2010.
Instant "znanstvenici"
KRASOTA!!! Ekipa izađe na ispit čitajući recenzije i tuđe seminare povezane s knjigama koje su bile na popisu obavezne literature i onda su ONI pametni i snalažljivi, a JA glupa i nepraktična, jer čitam original literaturu (i to cijele knjige, shame on me "blesavu"!) i tako "gubim vrijeme"?!? Ma, takvi mi pušu za vrat i prate me k'o sjene još iz doba srednje i pun mi ih je k.... Ma, nije to pitanje PETLJE, već OBRAZA! I što??? Naposljetku, je li ovo jebeni tečaj patchworka ili IPAK nekakav poslijediplomski studij??? Fuj!!! Imam Sartre-a u želucu od takvih!!!
utorak, 27.07.2010.
Mala lekcija iz oholosti...
Ili...
Uzročno - posljedična skepsa 
Dogodilo se tako da sam se ovih dana imala čuti s kolegicom s faksa glede nekog seminara. Bliže se rokovi, ljeto u svom zenitu, motivacija bježi kao pijesak sa dlana... Nezaustavljivo...
Odlučim joj se javiti prije neka dva tjedna, da makar osmislimo strateški plan, što, gdje i kako naprijed... Poruku pošaljem, radi žena, pa da ne smetam, a i... nikad ne znaš kad možeš upasti u kakav nezgodan momenat... Sms-ovi mi zato nekako... izgledaju najprikladniji. Vide se... tu su... odgovoriš kad možeš i - to je to.
Obzirom da je stvarca bila poprilično urgentna, očekivala sam odgovor najkasnije do kraja dana, a ako ništa drugo, a ono makar tijekom sljedećeg... Ništa, pa ništa. Ni nakon dva dana...
I dok sam ja sad već razvijala mali milijun scenarija o neodgovornosti, rastresenosti, bahatosti, nebrizi i sličnim "bajnim" epitetima, prođe tako i dan peti. Već mi se po glavi vrtio film nekih ranijih "zgoda", kad bih ostala "kratkih rukava" ufajući se u kooperativnost drugih (a nije ih bilo malo!), gotovanstvu, pak, nekih drugih koji bi došli i "pobrali" plodove moga truda i njihovoj bahatosti, dok bi ti se pri tom slatko smijali u lice (a ni potonjih nije manjkalo), kadli... stigne poruka!
Cura je imala prometnu nesreću!!!
Srećom, njoj ništa, auto je malo gore prošao, no... vragu brige i za auto!!! Glavno da je ona čitava!!!
POSRAMLJENA! POSRAMLJENA PRED SAMOM SOBOM! I TO FULL!!!
Pa, zar je moguće da sam se toliko promijenila??? Zar je moguće da sam zaboravila svoje zlatno pravilo ne - osuđivanja ljudi "a priori"??? Zar je moguće da su me toliko srozale neke interne dvojbe??? Zar je moguće da mi je ova, više nego teška i po mnogočemu vrlo turbulentna godina toliko "dala po glavi", da se pretvorih u svoj vlastiti antipod??? Zar je moguće da više zbilja nisam kadra vidjeti ljepotu u ljudima??? Zar je moguće da stvarno više ne znam misliti pozitivno??? Ja, koja sam više od pola života hodala širom otvorenih očiju i bila otvorena do bola?!? Ja, koja sam tako uporno vjerovala u dobrotu ljudi?!? Ja, koja sam tako voljela za sebe misliti da dajem Svjetlost i Ljubav?!? Ja, koja čak nisam ni bila sposobna razlikovati laskavce i farizeje?!?
Sve i pod uvjetom da je sad vrijeme da se sve polako izlivelira i dođe na svoje... sve i pod uvjetom da je ovo samo akutna faza... sve i pod uvjetom da me oni koji čitaju osude zbog ovoga... a u nadi da mi se ovo nikad više ne dogodi u životu...
Ovaj post je moj vid pokore... onu u mislima napravih još puno ranije...
Ovaj post je moj stup SRAMA!
ponedjeljak, 05.07.2010.
Vidiš...
Ja ne mogu tek tako, lakonski
slegnuti ramenima i krenuti dalje...
Kao da nikad ničeg nije ni bilo i kao...
kao da se nije ni dogodilo...
Ne mogu biti mirna i gluha na tišinu riječi,
koje više ne nalaze ni puta, ni načina...
Kao da nikad ničeg nije ni bilo i kao...
kao da se nije ni dogodilo...
I ostat ćeš tu kao znamen prošlosti,
kao nijemi trag zajedničkih modrih sjeta...
Kao da nikad ničeg nije ni bilo i kao...
kao da se nije ni dogodilo...
I možda ću te još noćima zvati, uzalud i bez glasa,
dok tonem u san bez snova, cvijeće puno korova...
Kao da nikad ničeg nije ni bilo i kao...
kao da se nije ni dogodilo...
Zvijer se budi, ranjena i divlja, osvetu traži,
za krvlju žeđa... bolesti moja i ovisnosti vječna...
Večeras te vidjeh, dalekog i stranog...
lice neznanca, pogleda umornog i tužnog...
Ništa od tebe ostalo nije...
ni meni od mene... nakon tebe...
A opet...
Kao da nikad ničeg nije ni bilo i kao...
kao da se nije ni dogodilo...
