Marketing
I... KRUG SE ZATVORIO
A lijepo sam rekla u prethodnom postu da neću više drviti o ovoj temi 
. A moji bliski znaju da sam inače od riječi. Evo iznimke koja potvrđuje pravilo, a zašto - to će uskoro biti jasno.
Nisam navela u prethodnom napisu da je Narcis, nekako baš u travnju mjesecu prošle godine upoznao Čarobnu Zlatokosu 
. O bila je Zlatokosa i ohola i tašta, nadasve prezriva u ophođenju sa svima koji nisu bili njenog ranga. I bila je tip osobe koja nijednog muškarca u svojoj blizini nije ostavljala ravnodušnim. Znala je jako dobro presti kad bi procijenila da bi joj to moglo koristiti. Ta, znam je dobro - već više od pola života. Background joj dobar. Tata imućan, mama na položaju, živi cura u vlastitom stanu, vozi bijesno auto, radi u zvučnoj ustanovi. Taman po Narcisovoj mjeri 
. Svi kriteriji zadovoljeni 
. I tvrdila je da je nitko od ovdašnjih frajera intelektualno ne zadovoljava. Garancija uspjeha, nađoše se oni na istoj valnoj duljini. Mašala 
!
I vjerojatno je bilo vrlo zabavno okretati očima svaki put kad bih se pojavila ispred nje dok bi bila u društvu sa kvazi Zlatoustim.
I vjerojatno je bilo vrlo slatko gledati kako se Narcis naslađuje upućujući mi svoje nadasve produhovljene žaoke.
I vjerojatno se čovjek osjeća jako slavodobitno dok se smatra pobjednikom u nekoj svojoj imaginarnoj igri, spletenoj od niza slučajnosti.
I vjerojatno je tada bilo pitanje prestiža drsko i naglas komentirati, ponekad čak tako "diskretno" i slatko otpuhnuti na svaku moju riječ.
I vjerojatno je bilo jako glamurozno oblijetati po svim promocijama, izložbama, koncertima i predstavama u društvu Mr. Slatkorječivog. Vanity fair. Draže meni moje šetnje uz more i šutnja uz blisko lice, kad je svaka riječ suvišna.
A puštala sam vas, draga, da živite u svom filmu, omotanom vrpcama šarenih laži 
. Ne reagirah zbog svega što sam bila, što jesam i što ću biti.
I vjerojatno, ni u najluđem snu nisi očekivala da će ti se dogoditi upravo isto što i meni.
Jer, Narcis je zaključio da se Čarobna previše emotivno angažirala u tom njihovom odnosu i strugnuo u vidu lastina repa 
. To mu, jadničku malenom, bila prevelika odgovornost 
. Počele njega progoniti njegove interne, paranoidne utvare. Tko li se to usudio približiti njegovoj Dragocjenosti? Pa, on je od vrste koja se voli ogrijati, a da se ne opeče. Pa, njemu si interesantan samo dok misliš da ne postoji. I ne - ne postoji nitko na svijetu tko bi mu ikad mogao zasjeniti njegovo blagoporno JA 
. A trebala si znati. Ta, mogli ste se intelektualno pratiti, zar ne ? I gdje smo sad?!? I bijes... i povrijeđen ponos... i suze... i nevjerica... i kletve... i tisuću pitanja bez odgovora... Gdje li smo, draga, SAD???
Isto tako nije dobro ni previše "vidjeti". Drugi te ne mogu pratiti, pa često puta ispada da govoriš u vjetar. Ma, točnije rečeno - uglavnom - nije. Jer, govorili su meni da Ona nikad neće dopustiti da se on tako odnosi prema njoj, da je krivnja na meni, jer sam nastupila previše otvoreno. Pa što i da jesam? Naposljetku i tako sve dođe na svoje, a meni je savjest čista . I did my lesson well 
. Potom, govorili su meni da se On to njoj nikad neće usuditi napraviti, jer su istog kova i iz istog kruga, a ona mu jako imponira. Konzekventno vrištalo iz opaske: "A ti nisi!" So, fucking what 
? A ja klimala glavom... Sve dok mi nije postalo apsolutno nebitno.
Jedini razlog zbog kojeg ovo sad pišem je samo luda, puknuta i komična koincidencija datuma. Ispada tako da sam o Narcisu i Ludi pisala upravo u vrijeme kad se spomenuti raskol povijesnih razmjera i dogodio. A cijelu već vječnost nisam u kontaktu ni s jednim, ni s drugim, a bogme ni s trećom. Točno, skoro u dan. Valjda se trebalo dogoditi, valjda je trebalo biti upravo tako... I jesam li sretna zbog toga? Iskreno rečeno - nisam, jer su to već davno odgledani filmovi. I nečija tuđa nesreća nikad nije bila uzrokom moje vlastite sreće. Neki drugi ljudi i neke druge scene već poodavno vladaju svjetlima pozornice 
. Jesam li sretna što sam znala što će se dogoditi? Ama... jesam, jer znam da me onaj moj dragocjeni unutarnji glasak nije iznevjerio i jer dobijem sve odgovore upravo onda kad mi trebaju 
. Kad je vrijeme da se krene dalje.
A krug se zatvorio. Prošli tjedan. Prethodnim postom. Večerašnjim retcima. The end. Fine. Koniec. 
Možda je ovo sve skupa bila preresko, preogorčeno, precinično, što li ga već?!? Ma, ovo je samo "malo skrovište neizgovorenih misli" da bih sutra opet mogla biti nasmijana, pozitivna, pristupačna i svijetla. To znaju moji bliski, ljudi od kalibra. Za one ostale... frankly my dear, I don't give a damn .
Post je objavljen 03.09.2009. u 22:19 sati.