darsena-time after time
petak, 04.09.2009.
JEDAN VRLO PROMISKUITETAN POST
Evo, petak je, "izborni" dan. Prošli tjedan predala papire za jedan natječaj. Potegnula, protiv svih svojih postojećih principa, sve moguće i nemoguće veze do kojih sam uspjela doći. Jučer saznala ime i prezime osobe za koju je taj natječaj "friziran". Krasota - priče iz Hrvatske.
Ma, jebe mi se što je njegov stari sveučilišni profesor! Moj ne može ni biti, jer ga nema već ravnih dvadeset godina 
.
Dok čekam (vrlo izglednu) odbijenicu, sve i svašta mi se roji po glavi. Moje "pretendentske" etide, na primjer. Dok sam se, još puna ideala i netom apsolvent, prijavljivala na na cijelu hrpu natječaja (ne nužno u struci), odgovor je bio: "Pa, što Vi mislite? Niste još ni diplomirali!". Potom, a da se boja na čarobnom papiru koji je, kao, trebao otvoriti mnoga vrata, nije još ni osušila, ponovno krenuh u "obijanje" vrata s istim naumom. Odgovor tada bješe: "Pa. što vi mislite? Vi ste tek diplomirali!". Umorna od pokušaja i promašaja, s pozamašnom kvotom zamolbi u kompjuterskom file-u, a u očekivanju odgovora na potonju aplikaciju, zamišljam si odgovor: "Pa što Vi mislite? Otkad ste Viiii diplomiraliiii!". Da, tko traži izliku, taj je i nađe. Jebe se meni za vašu retoriku, dajte mi da radim, znam koliko znam i koliko mogu!
Da, prekjučer mi se ponovo javio jedan vremešni striček iz metropole. Kontaktirao me je još i lani, s podjednako neodgovarajućim uvjetima. Želi da mu vodim jednu galeriju ovdje kod nas, a sve za tri tisuće kuna mjesečno. Osam sati dnevno, šest dana tjedno. Ma, daj! Želiš da ti visoko stručna i kvalificirana osoba radi taj posao od deset ujutro do šest navečer za tu svotu? Nemoj me vrijeđat! Ako želiš kvalitetu, onda je i plati kako spada. Jebe se meni što je recesija, ja sam u svojoj osobnoj već cijelih dvanaest godina, pa se sjednice Sabora ne sazivaju zbog te činjenice. Nisu i neće - kako zbog mene, tako ni zbog mnogih drugih sličnih . Izvoli napraviti adekvatnu ponudu, pa ću možda i razmisliti! Dosta sam radila i puno gore poslove od tvog (koji, nota bene, uopće nije loš, čak i dapače - samo da je adekvatno stimuliran). Još od moje šesnaeste!
I govore mi mnogi mamini i tatini sinovi i kćeri, da ne smijem ovako razmišljati već prihvatiti koji god posao, jer... teška su vremena. Kažu meni oni, dobro uhljebljeni... Ma, jebite se i vi i to u koloru! Hoćemo se mijenjat'?
