DOP - ing

srijeda, 28.01.2015.

Coca-Cola- najpoznatije piće današnjice!

Božični blagdani i zimske čarolije danas su teško zamislive bez Deda Božičnjaka koji sa Coca-Colom u ruci potvrđuje njihov smisao. Nove reklame, svaki put iznova potvrđuju status Coca-Cole kao najpopularnijeg bezalkoholnog pića na svijetu. Osim ovog privilegiranog statusa, Coca-Cola je pored ikoničkih figura pin-up diva, postala jednim od simbola suvremenog kapitalističkog i konzumerističkog društva od Drugog svjetskog rata do danas. Teško da se na tržištu bezalkoholnih pića bilo koja kompanija može pojaviti kao konkurencija Coca-Coli. Međutim, ni ovaj fenomen suvremenog društva nije ostao neispisan brojnim mitovima i pričama. Dok su jedni neizbježno povezani sa popularnom pričom o globalnoj zavjeri, drugi sadržavaju mitove ili istine o njenim sastojcima i štetnosti.

Svatko od nas je surfajući netom naišao na razne članke i informacije kako Coca Cola nije zdrava te da česta konzumacija može oštetiti organizam. Unatoč brojnim upozorenjima zdravstvenih stručnjaka na štetnost Cole i ostalih gaziranih pića, njihova potrošnja nije u opadanju. Nedavno sam pročitao da je jedna žena navodno preminula od pretjeranog konzumiranja Coca-Cole na dnevnoj bazi. Mnogo puta smo čuli kako je Coca-Cola štetna za bubrege i jetru. Istina, ne radi se samo o fenomenu ovog pića, već o navodnoj štetnosti svih gaziranih napitaka. Međutim, zabrinjava činjenica da se mnogi žale na to da su zbog učestalog konzumiranja postali ovisni o Coca-Coli.Neki stručnjaci smatraju kako je fenomen ovisnosti o Coca-Coli isto što i fenomen ovisnosti o čokoladi. Ukratko, jedini potencijalni krivac za ovisnost može biti šećer.

Zanimljivosti

Coca-Cola je u sebi sadržavala pravi kokain sve do 1906. godine kada je kokain zamjenjen kofeinom.


Što se tiče ambalaže, limenka je uvedena 1960., dvolitarska Coca-Cola 1978., a iste godine uvedena je i plastična boca.

Najveću potrošnju Coca-Cole po glavi stanovnika imaju Meksiko i Island. Coca-Cola na kineskom zanači - Učiniti usta sretnima. Neko je preračunao da kada bi do sada sve proizvedene boce Coca-Cole poredali jednu uz drugu, njima bi se Zemlja mogla opasati više od 11.863 puta.

Najveću potrošnju Coca-Cole po glavi stanovnika imaju Meksiko i Island. Coca-Cola na kineskom znači "Učiniti usta sretnima". Netko je preračunao da kada bi do sada sve proizvedene boce Coca-Cole poredali jednu uz drugu, njima bi se Zemlja mogla opasati više od 11.863 puta.

Godine 1915. The Root Glass company izradila je vitku staklenu bocu koja je do danas ostala zaštitnim znakom ovog proizvoda. 1923. Robert W. Woodruff postaje predsjednikom Coca-Cola Company. Pod njegovim, više od šest desetljeća, dugim vodstvom kompanija doseže neslućeni komercijalni uspjeh.

ponedjeljak, 19.01.2015.

Ekološka dimenzija društveno odgovornog poslovanja

Jedna od dimenzija društveno odgovornog poslovanja je i briga o okolišu, zaštiti okoliša. Proizvodi koja poduzeća proizvode za zadovoljenje potreba ljudi ne bi smjeli biti na štetu tih istih ljudi te budućih generacija. Ekološka dimenzija podrazumijeva aspekte iskorištenosti materijala, vode i energije u proizvodnim procesima, odnos dobavljača prema okolišu te stopu recikliranja odnosno ponovne uporabe proizvoda. Imperativ svim poduzećima bi trebao biti " proizvodnja da, ali ne pod svaku cijenu", odnosno zaštita životne sredine

Prijatelj okoliša

U Hrvatskoj još od 1993.godine datira sustav dodjele znaka "Prijatelj okoliša". To je nacionalni znak koji pokazuje da se poštuju visoki standardi zaštite okoliša iznad propisanog zakonskog minimuma. Usklađen je sa europskim znakom za visoki ekološki standard Europske unije Flower. Ovaj znak na određenim proizvodima je i putokaz kupcima kako kupovinom određenih proizvoda mogu i sami doprinijeti zaštiti okoliša. Kada ispune određena mjerila i uvjete znak će se dodijeliti proizvođačima koji racionalno koriste energiju, vode računa o otpadu, proizvode proizvode koji nisu štetni za okoliš.

Poduzeća sa znakom "Prijatelj okoliša" podižu ekološku svijest zaposlenika te svih sudionika. Znak doprinosi i samoj kvaliteti određenih poduzeća te će privući sve veći broj ekološki osviještenih gostiju. Dodjeljuje se na razdoblje od tri godine te se nakon isteka roka može podnijeti zamolba za produljenje prava na korištenje znaka.

Recikliranje



Rastuća potrošnja proizvoda i sirovina te gospodarski rast rezultiraju stalnim porastom količine otpada u svim europskim zemljama tako i u Hrvatskoj te se javlja problem zbrinjavanja otpada. U Hrvatskoj godišnje proizvedemo 1,3 milijuna tona komunalnog otpada. Najrazvijenije zemlje Europe recikliraju 56 % komunalnog otpada, dok se u Hrvatskoj reciklira samo 20 %. Recikliranje je nužno sve više primjenjivati jer ono pridonosi očuvanju prirodnih resursa. Time štitimo okoliš te smanjujemo gomilanje otpada na odlagalištima.

Reciklirati možemo 90 % otpada kojeg napravimo ili imamo u kući. Reciklirati se može papir, plastika, staklo kao i biootpad iz naših kućanstava. U samom postupku recikliranja potrebno je prvo odvojiti i razvrstati otpad prema vrsti. Odgovornost je na svima nama. Svi možemo sudjelovati u stvaranju društva gdje će se otpad tretirati kao vrijedne sirovine koje ponovno vraćamo u tehnološki proces.

ponedjeljak, 12.01.2015.

Nefinancijska izvješća

Što su nefinancijska izvješča?

Nefinancijska izvješča su poslovna izvješča koja sadrže podatke koji se odnose na pitanja u vezi sa zaštitom okoliša, socijalna pitanja i ona u vezi sa zaposlenicima, poštovanjem ljudskih prava te borbom protiv korupcije i mita. Uglavnom sve komponente takvih izvješča su itekako povezana s temeljima načelima društveno odgovornog poslovanja.

Poteškoće u provedbi

Iako je koncept nefinancijskog izvještavanja itekako hvalevrijedan, podaci ipak ukazuju na to da izrazito mali postotak poduzeća provodi ovu vrstu izvještavanja. Smatra se da manje od 10 posto najvećih europskih kompanija pruža ovakva izvješća, a brojke koje se odnose na manja poduzeća su još više poražavajuća.

Koji su mogući razlozi ovoliko lošoj statistici? Odgovor je jednostavan. Nefinancijsko izvještavanje nije obavezno. Poduzeća dakle nemaju gotovo nikakvog interesa kod izdavanja ovakvih izvješća budući da takvo izvještavanje zahtjeva znatne resurse te su troškovi sastavljanja izvještaja značajni.

Određena poduzeća možda i mogu racionalizirati odluku za nefinancijskim izvještavanjem u slučaju da se očekuje da će takav izvještaj imati pozitivan utjecaj na ugled poduzeća te da će na taj način izazvati pozitivnije trendove u prodaji. Nažalost ovakvo razmišljanje svodi nefinancijsko izvještavanje na čistu marketinšku aktivnost. Posljedice su takve da nefinancijska izvješća ne odražavaju istinito stanje društveno odgovornog poslovanja poduzeća, nego jedno fiktivno stanje koje služi samo da bi se to poduzeće prikazalo u što boljem svijetlu prema javnosti. Iako ovakvo ponašanje poduzeća nije nimalo pozitivno, nije ni iznenađujuće. Naime, poduzeća su po svojoj strukturi i svojoj prirodi "profit-seeking" organizacije tj. primarni cilj im je ostvarenje profita. Za očekivati je, dakle, da takve organizacije neće nepotrebno ulagati resurse u projekte koji im ne donose pozitivne povrate na investiciju, tj. "NAJpozitivnije" povrate na danu investiciju.

Nefinancijsko izvještavanje ne samo da zahtjevaju znatne resurse, nego i potencijalno može služiti kao izvor informiranja konkurenciji. Naime, što je opsežniji i ispravniji takav izvještaj, to je on bolji izvor informacija konkurenciji i potencijalnoj konkurenciji, što naravno uopće nije povoljno nekom poduzeću koje odlučuje da li da sastavi jedan takav izvještaj. Uzimajuči sve ove činjenice u obzir, to poduzeće naravno donosi odluku da ukoliko sastavi nefinancijski izvještaj, ono mora što pozitivnije prikazivati to poduzeće, iako neki navodi unutar izvješća možda neće biti sto posto ispravni, a neke druge značajne istine će se prešutjeti jer bi mogle naštetiti ugledu poduzeća ili otkriti određene poslovne tajne konkurenciji.




Zaključak

Koje je rješenje spomenutim problemima? Regulacija. Europski parlament je već implementirao direktive u vezi nefinancijskog izvještavanja. Nažalost te direktive se odnose isključivo na velika poduzeća unutar EU te ne reguliraju oblik izvješća i njihovu ispravnost, već jedino reguliraju postojanje takvih izvješća. Dok ne nastanu jače regulacije, poduzeća će bez sumnje nastaviti sa svojom trenutnom politikom potpunog zanemarivanja nefinancijskog izvještavanja.

ponedjeljak, 15.12.2014.

Kad se mnogo malih složi

KAD SE MALE RUKE SLOŽE...



Ako može Krk, zašto ne bi mogla i cijela Hrvatska?

Zadruge su dobrovoljna, samostalna i neovisna društva. Zadrugom upravljaju zadrugari – članovi. Članovi društva po načelu uzajamne pomoći unapređuju i štite svoj interes (gospodarski, socijalni, kulturni), kao i ciljeve zbog kojih je zadruga i osnovana. Jasno je da je cilj prvenstveno osobna, a i zajednička dobit. Zadrugar je osoba koja sudjeluje u radu zadruge (prodaja, nabava,prerada), te neposredno sudjeluje u ostvarenju ciljeva cjelokupne zadruge.
Osnivanje zadruga je vrlo uspješno, te vrlo korisno za male obrtnike, tj. Za sve male gospodarske subjekte. Ovako udružena skupina može konkurirati na tržištu, te biti profitabilna. Osnivanjem zadruge rješavaju se brojni problemi mikro subjekata, te se smanjuju njihovi rashodi, budući da nabavu sirovina, materijala, strojeva, inventara, usluga, te mnogih drugih potrebnih usluga i proizvoda vrši zadruga za njih. Udruživanjem u zadruge poduzetni ljudi smanjuju troškove proizvodnje, pojednostavljuju i skraćuju operativne procese na taj način uspostavljaju efikasnu proizvodnju. Zadruga omogućuje poslovnim subjektima da se bave i specijaliziraju u onome što rade, time ih potiče na veću efikasnost i produktivnost. Otvara vrata mikro subjektima da izađu na nova tržišta, da poboljšaju kvalitetu, produktivnost, profitabilnost, osiguraju nova radna mjesta…
Razlika između zadruga I trgovačkih društava je u donošenju odluka. Kod zadruga svi zadrugari sudjeluju na principu jedan član=jedan glas, dok se to kod trgovačkih društava uzima u obzir visina vlasničkog udjela.




Zadruge u RH

U RH najviše je zadruga osnovano u poljoprivredi, i to sačinjava oko 40 posto od ukupnog broja zadruga, to je i sukladno europskim zemljama. No, zadruge su puno zastupljenije u svijetu, nego u Hrvatskoj. Prema podacima Hrvatskog saveza zadruga na dan 17. Prosinca 2010. U RH je bilo ukupno 1.691 zadruga.




Energetske zadruge

Ovakve zadruge daju primjer kako i takva vrsta udruženja mogu imati utjecaj na društveno odgovorno poslovanje. Upravo se energetske zadruge bave i promoviraju razvoj obnovljivih izvora energije. Cilj djelovanja energetskih zadruga jest zadržati energetsku djelatnost u vlasništvu lokalne zajednice kako bi ona od nje imala maksimalnu ekonomsku i društvenu korist uz očuvanje okoliša.
Sve veći rast cijena energije u domaćinstvima i poslovnim subjektima, kao i potrošnja fosilnih goriva koja nestaju poticaj su za osnivanje upravo ovakvih tipova udruživanja. Naša prva takva zadruga je ,,energetska zadruga otok Krk’’, osovana 31.srpnja 2012.
Sve se više otoka i lokalnih zajednica okreće prema ideji da svoje energetske potrebe u potpunosti zadovolji iz obnovljivih izvora energije. Time se direktno doprinosi lokalnoj ekonomiji. Otvaraju se nova radna mjesta, sprječava se iseljavanje i ovako rijetko naseljenih otoka, razvoj turizma, te se područje brendira kao ''ljubitelj'' prirode. Budući se uvode nove tehnologije, to privlači mlade i obrazovane ljude, koji dobivaju priliku za radom, usavršavanjem, te učenjem, a ujedno i mjesto profitira na raznim aspektima.
Cilj takvih zadruga je promovirati obnovljive izvore energije u vlasništvu lokalnih zajednica. Baziraju se na solidarnosti, demokratičnosti, brizi za zajednicu, obrazovanju, te neovisnosti.

Energetska zaduga ''Otok Krk''

Zadruga za cilj ima pretvoriti otok Krk u energetski neovisan otok. Cilj je obnovljive izvore energije učinit dostupnim svima, i pravnom i privatnom i društvenom subjektu.
Kako bi ostvarila svoje ciljeve, zadruga je pokrenula edukaciju stanovnika i poduzetnika o važnostima i mogućnostima proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. Poslani su brojni letci, i na njima su pojašnjene vizija i misija zadruge, te je dostavljen i upitnik.
Zadruga ima preko 200 članova, čiji su članovi i pojednici, i pojedine općine na otoku, te poslovni subjekti (lokalno građevinsko i komunalno poduzeće).
Cilj zadruge je educirati stanovnike i poduzetnike s područja otoka Krka i uključiti ih u korištenje obnovljivih izvora energije.
Te projekte ne treba promatrati samo kao financijski isplative, nego se treba sagledati cjelokupan efekt koji dobiva zajednica – doprinos turizmu, smanjenje štetnih plinova, zaštita ograničenih resursa, smanjenje zaposlenosti.

Ostvareno:


Planovi:



Krk kao prvi otok na Jadranu ima mogućnost postati do 2030. Godine otok koji u atmosferu ne ispušta štetne plinove, prema stručnjacima iz njemačke konzultantske tvrtke IGR d.o.o.
Vidljivo je iz svega navedenog da su zadruge vrlo bitne i možda su baš one pravi put do ostvarenja bolje Hrvatske.

ponedjeljak, 08.12.2014.

ODRŽIVI RAZVOJ

"Odgovoriti na zahtjeve današnje generacije a da se
pri tome ne unište mogućnosti da buduće
generacije odgovore na svoje zahtjeve."

Održivost je zahtjevan koncept, s obzirom na to da zahtijeva načelne promjene u svim područjima - političkom, društvenom, ekonomskom. Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća učinjeni su brojni pokušaji konceptualnog i operativnog određenja pojma ekološke svjesnosti. Osim marketinške literature, tom su se tematikom bavile i druge znanstvene discipline: prije svega, psihologija, sociologija, političke znanosti, ekološke studije i poslovna istraživanja.

Iako je pojam ekološke svjesnosti većini ljudi intuitivno jasan, može se zaključiti kako ne postoji opće prihvaćena jasna definicija; čak niti jasno određena terminologija. Ekološku svjesnost moguće je šire definirati kao stav koji se odnosi na posljedice ljudskog ponašanja na okoliš. Polazeći od uobičajene definicije stava, ekološka svjesnost je predispozicija za reakciju na ekološke probleme na poseban način. Ona je element individualnog sustava vrijednosti i uvjerenja i dio je društvene svjesnosti.
Predlaže se dvodimenzionalni pristup razumijevanju ekološke svjesnosti. Postoje dakle dva motiva ili razloga koji potiču ljude na brigu za okoliš. Naime ekocentrični pojedinci vrednuju prirodu zbog nje same i zbog toga prosuđuju da ona zavrjeđuje zaštitu zbog njezinih intrinzičnih vrijednosti. Nasuprot tome, antropocentrični pojedinci smatraju da okoliš treba štititi zbog njegove vrijednosti za održavanje i povećavanje kvalitete života ljudi. Antropocentričan pristup zaštiti okoliša – u fokusu je razvoj i interesi čovjeka.

Odgovornost poduzeća usko je povezana s principima održivog razvoja u tome što predlaže da se poduzeća obvežu na donošenje odluka, ne samo na temelju financijskih/ekonomskih čimbenika, već i na temelju društvenih i okolišnih posljedica svojih aktivnosti.

ponedjeljak, 01.12.2014.

HOW TO BE A GREAT MANAGER

Mogu li poduzeća ostati konkurentna i kompetentna u današnjem poslovnom okruženju ukoliko se nastoje držati etičnog i društveno odgovornog ponašanja, te uz sve navedeno ostvariti i profit?
Poslovno okruženje je sve složenije i nestabilnije. Biti odgovorna osoba – manager u takvom okruženju nije nimalo lak zadatak. Odluke nije lako donijeti, a i kada se donose to mora biti brzo i efikasno, bez prostora za greške. Nema isprike za kašnjenje, ne postoji ‘’undo’’.

Kako, dakle ostati moralan, kako se držati standarda i principa koje nameće poslovna etika? Kako ugraditi kodeks etičnog poslovanja u sve odluke koje se donose, a da to bude brzo. Razmišljajući na taj način, pokušavaju se shvatiti postupci I odluke managera.
Da bi manager bio uspješan mora vrlo dobro poznavati unutarnje I vanjske čimbenike poslovanja. Manager je osoba koja posao obavlja u suradnji drugih ljudi, te putem njih. Kako su ljudski potencijali srž uspješnosti poslovanja, vrlo je jasno da je vođenje ljudi iznimno bitan I zahtjevan posao. Kako postoje različiti profili ljudi, različiti karakteri, tako postoji i bezbroj načina kako se ophoditi sa pojedincima. Dakle, iz toga se zaključuje da manager mora imati znanja o ljudskom ponašanju, kako bi poticao zaposlenike, motivirao ih I inspirirao.
Uz znanja o ljudskom ponašanju potrebna su I tehnička znanja, te razumijevanje odnosa na tržištu, te prilagođavanje novonastalim situacijama.



Blues mutne vode

Konkurencija je zvjerka, koja igra na svoj način, bilo poštenu ili prljavu igru. Poduzeće I njegov management se moraju prilagoditi svim nastalim situacijama. Prilagodba mora biti brza, stoga poduzeća moraju biti fleksibilna. Uspjeh managera u sve većoj neizvjesnosti poslovanja ovisi o njihovoj moći prilagodbe, ponašanju, prihvaćanju različitosti, te o znanju i sposobnostima, te o vrlo dobroj komunikaciji I interakciji, te željom za svakodnevnim učenjem I usavršavanjem
Upravo to vanjsko okruženje za management predstavlja veliki problem, tj. mutnu vodu u kojoj se vode bitke za opstanak i napredak.
Management mora reagirati na prve znakove, jer zakašnjela reakcija vodi smanjenju konkurentnosti. I ta brzina reagiranja na znakove profilira I izdvaja najbolje.
Tu je bitno spomenuti i pojam - Corporate Darwinism. Pojam se odnosi na vjerovanje u poslovnom svijetu da postoji proces ‘’prirodne’’ evolucije stručnog osoblja (koji obavljaju posao efikasnije I bolje od drugih) na veće I značajnije pozicije u poduzeću.
Manager ne smije biti statičan. On mora biti osoba spremna na istraživanje, puna energije I volje. Nema prostora za odmor, jer konkurencija ne spava. Potrebna je konstantna budnost. Pogreške koje nastanu moraju se preskočiti I brzo nastaviti dalje.
Kada se ukratko sagledaju obveze manaera, postavlja se pitanje da li društvo ima pogrešnu predodžbu manager?
Svaka poslovna situacija je specifična I zahtijeva od managementa poseban pristup. Zato ne postoji naputak kako biti dobar manager. To je naprosto način života, želja za učenjem, prilagođavanje I prihvaćanje različitosti I novosti.


Priča…

Uoči odlučne bitke dugogodišnjeg rata, kineski Vladar upita Mudraca koji će biti njegov ishod. General Su bio je željan pobjede i spreman umrijeti, ali mu je vojska bila slabo opremljena i malobrojna. Njegov protivnik, general Li vodio je brojniju, bolje naoružanu, dobro nahranjenu vojsku i bio siguran u svoju pobjedu.

Mudrac povede cara do jezera i baci u njega cvijet. Neko su vrijeme gledali kako njegova bjelina mirno leži na vodi, a onda se upute dalje. Mudrac uzme drugi cvijet i baci ga u potočić koji ga hitro odnese u daljinu, veselo žuboreći.

Potočić je malen, ali teče i nosi sa sobom cvijet, što jezero ne može, reče Mudrac. Vojska generala Lija je kao jezero, velika, s puno oružja, ali spora i nepokretna. Njen vođa, siguran u pobjedu, smjestit će se u pozadinu. Dotle će general Su biti u stalnom pokretu, u prvim borbenim redovima.

Zato će on i pobijediti.
Oružje i ljudi su važni, ali pobjedu donosi odlučan, poletan i inventivan general (manager).

ponedjeljak, 24.11.2014.

Društvena odgovornost poduzeća

Što je društvena odgovornost?


Želimo li definirati pojam društvene odgovornosti primjećujemo da različiti autori pojam
društvene odgovornosti definiraju na različite načine. Europska komisija društvenu
odgovornost poduzeća definira kao "koncept prema kojem poduzeće na dobrovoljnom
principu integrira brigu o društvenim pitanjima i zaštiti okoliša u svoje poslovne
aktivnosti i odnose s dionicima (vlasnicima, dioničarima, zaposlenicima, potrošačima,
dobavljačima, vladom, medijima i širom javnošću)".

Pojam i praksa društvene odgovornosti poduzeća odnose se na cjelokupni raspon djelovanja
poduzeća i na sve odnose koje poduzeće pri tom uspostavlja. Polazište ove tvrdnje leži u
činjenici da poduzeće preuzima punu odgovornost za svoje aktivnosti koje nadilaze sferu
isključivo ekonomskih interesa. Dakle, što neko poduzeće proizvodi, kako pri tome utječe na
okoliš, kako zapošljava, osposobljava i utječe na razvoj vlastitih ljudi, kako ulaže u društvenu
zajednicu i poštuje ljudska i radna prava, kako kupuje i prodaje na tržištu - sve to zajedno
određuje ukupan utjecaj tog poduzeća na društvo. Bit društvene odgovornosti sastoji se u
održavanju dobrih odnosa, ne samo s potrošačima, već sa svima zainteresiranima za
poslovanje poduzeća.

Starbucks - Primjer fair trade poslovanja





Mnogi od nas su čuli za Starbucks, ali mali broj ljudi je upoznato sa Starbucksovim društvenim
poslovanjem.
Starbucks je jedna od rijetkih kompanije koja je uvela kontrolu dobavljača s ciljem da
dokaže da je svaki dio njihovog proizvoda napravljen u skladu sa vrijednostima odgovornog
poslovanja koje kompanija propagira. Svrha ove inicijative kao i cijele ideje društveno
odgovornog ponašanja u dobavljačkom lancu je razvoj lokalnih zajednica koje ovise o
njihovom poslovanju. Mnogi smatraju da je ovo najozbiljniji pristup razvoju lokalnih zajednica,
jer direktno podiže ekološke i druge standarde poduzeća koje djeluju u toj zajednici, osiguravaju
zaposlenje i smanjuju stupanj siromaštva u zajednici, smanjuju zagađenje okoliša u toj zajednici
(ako se radi o politici kakvu provodi Toyota) te pozitivno utječu na odnos prema zaposlenicima
u zajednici (kad se radi o politikama ne iskorištavanja djece, poštivanja radnih zakona i sl.).

Starbucks je devedesetih godina prošlog stoljeća pokrenuo veliku lavinu svojom akcijom društveno
odgovornog ponašanja prema svojim dobavljačima kave. Tržište koje je bilo poznato po raznim
lobijima, igrama s cijenom nauštrb proizvođača te sirovine ostalo je iznenađeno njihovom hrabrošću
da svojim dobavljačima obećaju unaprijed cijenu po kilogramu bez obzira hoće li cijena te sirovine
na burzi biti duplo niža i bez obzira na mogućnost da još više uštede na sirovini. Starbuks je zato
znao iskoristiti ovu ideju i promovirati je na pravilan način potrošačima i široj javnosti te osigurati
lojalnost potrošača i povećati prodaju čak i pri višim cijenama od konkurenata.

nedjelja, 16.11.2014.

<	siječanj, 2015
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (2)