Marketing
Nefinancijska izvješća
Što su nefinancijska izvješča?
Nefinancijska izvješča su poslovna izvješča koja sadrže podatke koji se odnose na pitanja u vezi sa zaštitom okoliša, socijalna pitanja i ona u vezi sa zaposlenicima, poštovanjem ljudskih prava te borbom protiv korupcije i mita. Uglavnom sve komponente takvih izvješča su itekako povezana s temeljima načelima društveno odgovornog poslovanja.
Poteškoće u provedbi
Iako je koncept nefinancijskog izvještavanja itekako hvalevrijedan, podaci ipak ukazuju na to da izrazito mali postotak poduzeća provodi ovu vrstu izvještavanja. Smatra se da manje od 10 posto najvećih europskih kompanija pruža ovakva izvješća, a brojke koje se odnose na manja poduzeća su još više poražavajuća.
Koji su mogući razlozi ovoliko lošoj statistici? Odgovor je jednostavan. Nefinancijsko izvještavanje nije obavezno. Poduzeća dakle nemaju gotovo nikakvog interesa kod izdavanja ovakvih izvješća budući da takvo izvještavanje zahtjeva znatne resurse te su troškovi sastavljanja izvještaja značajni.
Određena poduzeća možda i mogu racionalizirati odluku za nefinancijskim izvještavanjem u slučaju da se očekuje da će takav izvještaj imati pozitivan utjecaj na ugled poduzeća te da će na taj način izazvati pozitivnije trendove u prodaji. Nažalost ovakvo razmišljanje svodi nefinancijsko izvještavanje na čistu marketinšku aktivnost. Posljedice su takve da nefinancijska izvješća ne odražavaju istinito stanje društveno odgovornog poslovanja poduzeća, nego jedno fiktivno stanje koje služi samo da bi se to poduzeće prikazalo u što boljem svijetlu prema javnosti. Iako ovakvo ponašanje poduzeća nije nimalo pozitivno, nije ni iznenađujuće. Naime, poduzeća su po svojoj strukturi i svojoj prirodi "profit-seeking" organizacije tj. primarni cilj im je ostvarenje profita. Za očekivati je, dakle, da takve organizacije neće nepotrebno ulagati resurse u projekte koji im ne donose pozitivne povrate na investiciju, tj. "NAJpozitivnije" povrate na danu investiciju.
Nefinancijsko izvještavanje ne samo da zahtjevaju znatne resurse, nego i potencijalno može služiti kao izvor informiranja konkurenciji. Naime, što je opsežniji i ispravniji takav izvještaj, to je on bolji izvor informacija konkurenciji i potencijalnoj konkurenciji, što naravno uopće nije povoljno nekom poduzeću koje odlučuje da li da sastavi jedan takav izvještaj. Uzimajuči sve ove činjenice u obzir, to poduzeće naravno donosi odluku da ukoliko sastavi nefinancijski izvještaj, ono mora što pozitivnije prikazivati to poduzeće, iako neki navodi unutar izvješća možda neće biti sto posto ispravni, a neke druge značajne istine će se prešutjeti jer bi mogle naštetiti ugledu poduzeća ili otkriti određene poslovne tajne konkurenciji.
Zaključak
Koje je rješenje spomenutim problemima? Regulacija. Europski parlament je već implementirao direktive u vezi nefinancijskog izvještavanja. Nažalost te direktive se odnose isključivo na velika poduzeća unutar EU te ne reguliraju oblik izvješća i njihovu ispravnost, već jedino reguliraju postojanje takvih izvješća. Dok ne nastanu jače regulacije, poduzeća će bez sumnje nastaviti sa svojom trenutnom politikom potpunog zanemarivanja nefinancijskog izvještavanja.
Post je objavljen 12.01.2015. u 13:00 sati.