25
subota
veljača
2017
Bila je zima 2010/2011
Na Deezeru svira neka pjesma (Tame Impala - The Less I Know the Better) i baš me podsjeća na moj prvi posao, prvu djevojku na fakultetu... Nisam bio svjestan koliko sam tad bio rahat. Ili je to možda stvar izbora ili je neznanje kako stvari u svijetu funkcionišu. Sjećam se kako sam nekako bio "poletan" za sve, imao volje i snage za bilo šta. Svako jutro sam se budio pun energije, pa vozario sat i po do fakulteta i ništa nije bilo problem. Cijeli dan na fakultetu, pa kafa jedna, druga i hvataj posljednji autobus za predgrađe. Nekad se zakasni i plati se taksi.
Sada, sve neke kalkulacije.
komentiraj (0) * ispiši * #
17
petak
veljača
2017
Opet pad
Ispao sam iz igre za posao kome sam se nadao u Njemačkoj. Traže znanje njemačkog jezika. Ende.
Opet mi je palo samopouzdanje i nemam volje ni za šta. Ne razumijem zašto mi se ovo dešava. Moram gristi, biti uporan!
komentiraj (0) * ispiši * #
12
nedjelja
veljača
2017
Quiter
Ne znam da li ova riječ postoji u engleskom jeziku, ali mislim da sam taj tip osobe. Kad pogledam unazad i neke male primjere, vidi se da sam takav. To hitno moram promijeniti. Nema predaje.
komentiraj (0) * ispiši * #
08
srijeda
veljača
2017
Nada
U ovom periodu sam sponznao važnost nade, a i osjećaj beznadežnosti. Nada ti daje neki elan, poboljšava samopouzdanje i vjeru da će težak period proći i da su bolji dani iza ćoška. S druge strane, kada nemaš makar jednu opciju čijem se rezultatu nadaš, osjećaj je strašan. Uhvati te paraliza, misliš da si nesposoban, manje vrijedan. Mislim da je u tim trenucima važno se trznuti i tražiti izlaz, tražiti nove opcije, kopati, grebati. Iako je neizvjesno da ovo za posao u Njemačkoj uspije ipak mi je to dalo neki polet. Ako i ne uspije, uspio sam ući u neki krug interesantnih kandidata, što znači da ipak imam neke šanse, pa i dalje šaljem aplikacije. Vjerujem da ću negdje na kraju uspijeti. Moram.
S druge strane, šaljem aplikacije i ovdje. I na kraju, ima još neka opcija koju gura moj veliki drug. Nema predaje, ako nema nade, kreirat ću je.
No, pored nade, rate kredita i računi uredno stižu. Djevojka me gura koliko može. Kod roditelja sam, od njih pare ne tražim, dovoljno je što me hrane i što sam pod njihovim krovom. Mislim da sam prebrzo zaboravio koliko to znači. Dok sam imao super plaćen posao, nisam ih dovoljno cijenio. Bio sam veoma sebičan i gledao samo da ugodim sebi i svojim prohtjevima koji mi tada nisu izgledali tako nego da je to "normalno". Želim da ostavim ovaj pisani trag i obećanje da ću im se odužiti na svaki mogući način.
komentiraj (0) * ispiši * #
