I am not crazy!!!

subota, 28.04.2007.

Igra....

Ovo je zadaćnica iz hrvatskog iz koje sam of course dobila peticu uz pohvalu profesorice- Maštovito..krasno wink thumbup
Imali smo neki predložak, o svemu i svačemu i trebasmo napisat sastavak s promjenom gledišta- ja sam napisala s mog gledišta o tome zadanome tekstu... zujo smijeh zujo
pa...

Igra

Star je i prestar običaj da se čovjeku za uzorstavljaju veliki ljudi. Znam da je imati uzor sigurno nešto pozitivno, ali samo ako znaš izabrati pravoga. Uzori mogu biti roditelji, profesori, treneri, u svakom slučaju, ljudi koji su u svom životu uspijeli u nečemu, ostvarili svoj cilj. Uzorima se divimo i čak želimo ići njihovim putem. Neki ljudi se dive krivim uzorima, uzorima koji ne zaslužuju biti i nisu pravi uzori. Krive uzore najčešće imaju osobe mojih godina, odnosno djeca.
Na njih mediji često negativno utječu. Ti mediji obično su časopisi puni trač rubrika, laži, izmišljotina, potpuno ne važnih informacija za život. Djevojke žele biti vitke poput neke manekenke i postaju anoreksične. I na taj način djeca imaju krive ciljeve i loše uzore.

Kad smo već kod djece, uvijek su mi govorili- budi dijete. Nisam razumjela, što to točno znači?
Al s vremenom sam shvatila. Djeca su ponajprije mala, nemaju velikih briga kao odrasli i nikada im nije dosadno. Djeca sve pretvore u igru, oni iz bilo kojeg predmeta mogu napraviti novu igračku ili im jedan predmet može biti više različitih igračaka. Kupljene igračke brzo im dosade. Zapravo, najbolje su im one igračke koje osmisle, izume, stvore sami. Djeca imaju bujnu maštu. Moj četverogodišnji brat sada je u fazi brojeva i slova. Stalno ih piše, proučava, traži, prepoznaje, nešto broji, odbrojava mi vrijeme-to voli i zabavno mu je, a za to mu nisu potrebne nikakve kupljene igračke. Sad je izmislio i novu igru. Slane perece gricka i oblikuje u razna slova i brojeve, a ja ih moram pogađati. I tako se igra, uči, a i jede. Uvijek je lakše učiti kroz igru npr. rješavajući rebuse i osmosmjerke sa pojmovima iz biologije ili povijesti. Tako da je igra vrlo važna stvar u životu. Svi od nas traže da budemo djeca.
Na likovnom trebamo biti djeca i igrati se bojama, izmišljati i stvarati. Na matematici se igramo da smo u nekom geometrijskom tijelu i tako si lakše predočavamo prostor i riješavamo određene zadatke. U školi se zapravo dosta igramo ni ne shvaćamo koliko. Igramo se engleza, njemaca, vrsnih atletičara, kemičara, fizičara pjesnika, pisaca...
Tako je lakše, gledati školu kao određenu igru.
Ljudski život je igra iako mnogi ljudi to ne shvaćaju. Odrasli se previše žure, pa zaboravljaju na igru ili se nemaju vremena igrati. A djeca žele odrasti što prije. Njima je biti odrastao fora, a ne biti dijete. Igra? Za njih ona ne postoji.
Meni se sviđa Petar Pan koji nikada ne odraste. I ja želim poput njega ostati dijete i igrati se zato mi se sviđa kazalište i zato sam odlučila biti glumica. Da, postavila sam si taj cilj, ne zbog slave i da punim trač rubrike već samo i isključivo zbog igre. Umjetnici su djeca, glumci su djeca. Djeca su glumci. I djeca i glumci prelaze sa suza na osmijeh, mijenjaju face i igraju se.
Baš mi je drago da sam shvatila što znači biti dijete. Nadam se da ću ostvariti svoj cilj i završiti na daskama.

Svi smo mi djeca, djeca koja igraju jednu veliku i tešku igru- život!

- 22:29 - Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.04.2007.

O, zašto me ne razumju..........?

Zašto me ne razumju ?
Zašto ?
Ja ne razumjem njih... čudno je što želim biti glumica ?
Ja ih ne razumjem... zar je čudno željeti postići nešto ?
Ili... čudno je biti netko ?
Čudno je maštati, željeti, htjeti i voljeti ?

Čudno je biti drugačiji, biti poseban ?

Zar je čudno... voljeti scenu ?
Zar je čudno... živjeti za kazalište ?
Zar je čudno... biti presretan...presretan kada si tamo, u kazalištu ?
... čudno je voljeti gledati probe predstava...

ŠTO JE TU TAKO ČUDNO?

Ne razumijem ! Objasnite mi ! Zašto je to tako ? Zašto me nitko ne shvaća ? Zašto s nikime koga do sada poznajem ne mogu razgovarati o ovome što sada pišem ?

Zašto ja živim za kazalište ? Zašto sam tamo tako sretna, najsretnija u svom životu ? Zašto je kazalište jedino mjesto koje me čini tako sretnom?

Tamo je sve moguće ! Prekrasno je ! Tako čarobno !
Scena...zastori se odmiću...glumci...svijetlost reflektora na pozornici... toplina u dvorani... smijeh... obostrana radost glumaca i gledatelja... glazba... sve je dobro uvježbano... svaki pojedini pokret, korak... glumci se kreću... sjene... svijetlost... glumci... scena... kazalište !

...a kraj... obožavam ga iako sam žalosna što je sve tako brzo prošlo (za 2 sata), kao da je završilo prije početka...
... u dvorani ponovno obostrano veselje i gledatelja i glumaca koji su se odlično zabaviljali gledajući odnosno radeći predstavu...

Pa zar to nije prekrasno ?

... tako je prekrasno vidjeti glumce nakon predstave zadovoljne... obožavam vidjeti njihov smješak, radost... pljeskati jako i dugo, što dulje, da se ponovno i ponovno vraćaju na pozornicu i klanjaju se... i smješkaju... zabavno je, tada, gledati njihove reakcije... probati shvatiti njihove osjećaje... zamišljati kako je bilo teško, ali i zabavno raditi na predstavi... kako je bilo onih dana kada su svi bili živčani, kada su se nekontrolirano smijali... igrali se ! Kako je njima ljepo! Njihov se život sastoji od igre... oni glume...

I ZAŠTO ME ONDA NITKO NE SHVAĆA ?

Ni ljudi iz razreda... pa, zapravo to od njih ni ne očekujem, oni su ovak glupi, ja sam njima čudna, oni mene zezaju... s vremenom sam se navikla da me mrze, postala otporna i zapravo drago mi je zbog toga...prije nisam imala takav čvrsti stav i nisam imala hrabrosti reći što mislim...al sad se to promjenilo!
...to će sve proći...i ako je ta moja tuga i neshvaćenost dio puta do kazališta, prebrodit ću je... a onda ću biti najsretnija osoba na svijetu kada i ako upišem ADU...

...ni "najbolje frendice", također iz razreda... mislim, one vole kazalište više nego ovi ostali koji se prave kako u kazalištu nisu bili nekoliko godina ! Al' ipak te cure me ne kuže, ne shvaćaju što to ima tako prekrasno tamo... i s njima ne mogu podjeliti tu sreću !
ZAPRAVO TU SREĆU NE MOGU PODIJELITI S NIKIME !

RODITELJI !!!!!

A moji doma... bar bi mi oni trebali biti nekakva potpora... AL NE !!!
Oni me kao razumju, a zapravo vidim ja da je njima čudan taj moj najveći san. Vidim ja, osjećam ja da oni nekako baš i ne vjeruju da ću uspijeti... tak mi se bar čini... a čini mi se da mi se dobro čini...
DAKLE NE RAZUMIJU ME!

Strašno !!! A mislila sam da ću bar od njih imati kakvu podršku.
I... dugo me to mučilo... zašto ne vjeruju u mene, zašto imam takav osjećaj ?

I danas sam shvatila!
Ujutro su mi počeli pričati kako je gluma zahtjevna... tamo je sve dobro razrađeno... glumci se moraju mjesecima pripremati... mozak, tijelo... ući u taj lik... doživiti ga, znati zašto je takav kakav je, zašto se tako ponaša, zašto je rekao neku rečenicu, glumcu ništa ne smije biti nejasno... i bla bla bla bla bla bla bla bla bla ....

... glumci moraju imati taj pokret tijela... i ne imati samo tu sposobnost glume...

Ne razumjem da li me o to odgovaraju od glume ? Ili mi žele dokazati da to nije za mene ? Žele mi reći kako sigurno ne ću uspijeti ?

Ja sam se počela smješkati jer mi je to njihovo laprdanje fakat bilo ne potrebno, dobro sam znala sve što su mi pričali, čitala sam u knjizi (koju sam posudila u knjižnici) kako se glumci trebaju pripremati za predstavu, kako se snaći u nekom liku. Al oni to očito ne znaju iako sam im ja probala objasniti kako shvaćam da je gluma zahtjevan posao i sve to...
... onda su poludili što se ja smijem... I rekli kao da ja imam sam 14 godina, da ja to ne razumijem, da sam premala, da ne mogu ja to shvatiti, da je meni to smiješno što mi oni pričaju, da bi ih trebala poslušati a ne cerekati se glupavo.

...i onda zadnje što su mi rekli- Ti misliš da su sapunice, i zabranjene ljubavi gluma... kao željeli su valjda reći da ja mislim da je gluma biti poznat, slavan...!!!

I tu sam tako poludila, samo sam šutila, gledala ih, nisam mogla vjerovati da mi to oni govore ! Oni ! Pa što im je???
Mislim, toliko o tome koliko me poznaju !!!!
O, kako sam sada bijesna !!!!
NE ZANIMA ME ŠTO GOVORE; JA ZNAM ŠTO ŽELIM !!!
USPIJETI ĆU !!!

Još uvijek sam bijesna!!! Jako !

Što oni misli zašto ja obožavam ići u kazalište?
Zašto me ostali zezaju?
zašto sam toliko drugačija o drugih?
Kako su me mogli tako povrijediti-da je za mene gluma slava???
To prvo nije! Ja ne želim biti slavna, uopće, ja samo želim biti dobra glumica!!!! I to je sve, a ne glumiti po serijama... kazalište volim, scena me privlači a ne televizija !!!!
Zar je to ne shvatljivo?
Da, možda je, zbog godina! Proklete godine! Zato i jesam drugačija od ostalih...
I mrzim kada me smatraju malom zbog godina. Zrelija sam od većine iz razreda (nije da se pravim)!
Zašto me neki stariji ljudi smatraju normalnom i ozbiljnom ?
Da oni to znaju...
Kao da pričaju da sam mala samo zato što moram biti, tako da oni mogu biti veliki i pametni !
Znam što želim !
Ne vidim se, u ostalom u niti jednom drugom poslu, jednostavno scena je to, to što volim, što me zanima i privlači!

Već sam si par puta dokazala da mogu što želim, ostvarila sam si snove bez njih!
Pa onda?
U čemu je ovaj san, ova želja drugačija ?
Mogu uspijeti samo ako ću jako željeti, vjerovati u sebe !
A hoću, želim to više od svega !!!!
DOKAZATI ĆU IM DA MOGU !!!!

- 12:41 - Komentari (29) - Isprintaj - #

petak, 06.04.2007.

..........snovi..........

Snovi su me oduvijek fascinirali. U zadnje vrijeme sve više me zanimaju.
Vjerujem u snove...ili samo želim vjerovati u njih. Ne vjerujem baš u one sanjarice u kojima po ključnim riječima saznajemo što znače naši snovi. Vjerujem da svaki čovjek sebi sam treba rastumačiti što neki san znači jer je on njegov san, stvoren njegovim željama i maštanjima...
Obožavam sanjati !!!

Općenito

Već smo mnogo puta čuli, vidjeli ili pročitali kako nam trećina života otpada na noćno izležavanje u krevetu, poznatije kao spavanje. A što se točno događa u tom periodu nismo ni čuli, ni vidjeli, ni pročitali, vjerojatno zato što se točan odgovor na to pitanje još ne može dati. Spavanje je vrlo zanimljiva pojava za istraživače, te se ono istražuje u brojnim centrima diljem svijeta i evo što su oni uspjeli doznati.
Spavanje se sastoji od dvije velike faze – nonREM i REM faze spavanja. U nonREM fazi postoji još 4 faze, koje se razlikuju po električnoj aktivnosti mozga, a kada nonREM spavamo tada nam se smanjuje brzina disanja, brzina rada srca, a i manje smo osjetljivi na podražaje iz okoline. Druga faza, REM spavanje, svoje je ime dobila zbog karakterističnog brzog pomicanja očnih jabučice (Rapid Eye Movement). Popratne pojave REM spavanja su trzanje rukama i nogama, potpuno opuštanje mišića, nepravilan rad srca i nepravilno disanje. REM i nonREM faza se izmjenjuju u pravilnim devedesetominutnim intervalima tijekom noći. Mnogi ljudi često izjavljuju da ne sanjaju, no to nije točno. Svi mi sanjamo svake noći, i to po nekoliko puta, točnije, skoro svaki put kada smo u REM fazi, mi sanjamo, a snova se sjećamo jedino ako se probudimo direktno iz REM faze spavanja. 90 % ispitanika je izjavilo u istraživanjima da su sanjali, ako ih se probudilo iz REM faze spavanja, dok buđenje iz nonREM faze nema takve popratne pojave. Isto tako, suprotno čestom mišljenju, snovi ne traju dvije do tri sekunde, neko mogu trajati i do 45 minuta.

A zašto uopće spavamo i sanjamo?

Postoje dva odgovora na pitanje zašto spavamo. Jedan kaže da je to prilagodba organizma za očuvanje energije u trenucima dana kada bi inače bili neaktivni. Druga teorija pretpostavlja da se naš organizam tijekom perioda spavanja zapravo obnavlja.

A zašto sanjamo i što su to uopće snovi?

To je pitanje koje jako zanima i stručnjake i laike, a pravog i jednostavnog odgovora na ovo pitanje, nažalost, još uvijek nema. Freud smatra da su snovi zapravo potisnute želje (iz ove pretpostavke proizišle su zapravo mnoge teorije ili proročanstva o tome što znači sanjati određenu stvar)

, a druge teorije govore da su snovi rad mozga na organiziranju svih informacija koje primamo tijekom dana. Općenito se smatra da je REM faza odmaranje mozga i da ima velike veze sa učenjem i pamćenjem, a nonREM faza odmaranje tijela. Tu pretpostavku potvrđuju i istraživanja o tome koliko pojedine faze sna sadrži san određenih skupina ljudi – tako male bebe, kao i studenti imaju mnogo veći udio REM spavanja tijekom noći. Ove dvije skupine karakterizira učenje – male bebe uče i upijaju ogromnu količinu informacija i zapravo u prvim godinama života usvoje ogroman broj informacija, dok su studenti skupina koju karakterizira stalno učenje novih informacija.
Ovo su samo neke od informacija vezanih uz spavanje. Kao što rekoh, prave i jedine istine o svrsi spavanja nema, jer je to fenomen (kao i mnogo drugih fenomena u psihologiji) koji se ne može niti jasno definirati niti istražiti. No malo misterije oko spavanja i sanjanja je rasvijetljeno, tako da se ono ne smatra, kao što se davno prije smatralo, znakom bogova ili oblikom komunikacije sa bogovima i duhovima.

Noćne more

Podsvijest je najupornija onda kad imamo problem koji stoji na putu našem duhovnom razvoju -tada nam šalje snove koji se ponavljaju, koji sliče jedan drugome a sadrže jednu te istu poruku. Ako tu poruku ne shvatimo, nakon nekog vremena možemo sanjati nešto što se zove noćna mora.
Tako nam se dogodi da se probudimo vrišteći, znojni, ubrzanog rada srca - sanjajući san koji je snažno emocionalno nabijen i iz kojeg se budimo imajući osjećaj da se to stvarno dogodilo. Sanjamo da nam netko želi nauditi, u strahu bježimo od nekoga ili nečega, skrivamo se, ne želimo se suočiti ili ne uspijevamo pustiti glas, borimo se s čudovištima kojih se ne bi postidio niti neki horor film, i uglavnom nas preplavljuje strah ili neka druga vrlo neugodna emocija.

Noćne more imaju jedan vrlo neugodan prizvuk na nešto negativno i ljudi se trude da ih što prije zaborave, a ustvari, jedina njihova svrha je ta da nam pomognu, da nas razdrmaju, probude iz začaranog kruga bježanja od samoga sebe.
Noćne more ne predstavljaju majku koja nas pogladi po kosi i zaželi nam dobro jutro, već oca koji nas savjetuje i pokušava nam pomoči da riješimo problem, a mi ga jednostavno i namjerno ignoriramo i ne čujemo. Onda on zaurla i to samo zato da skrene pažnju na sebe i na savjete koje nam daje da nam pomogne.
Mnogih noćnih mora ljudi se prisjete te one isplivaju na površinu svijesti tek kad se osoba prihvati rada na sebi i rada na snovima, kad poželi rasti, shvatiti sebe i dalje se razvijati. Noćne more i snovi koji se često ponavljaju su snovi kojima bismo se trebali prvo pozabaviti ako želimo potražiti odgovore i pomoć putem snova, jer takvi snovi govore o srži i izvoru nekog našeg problema.

Onog trena kad osvijestite problem, kad poradite na njegovom rješavanju i kada taj problem konačno nestane, noćne more i opetovani snovi se neće više pojavljivati

Svi mi nešto sanjamo...

Značenjem i tumačenjem snova ljudi se bave od najstarijih vremena. Tumačenje snova je umjetnost razjašnjavanja značenja (ili mogućeg značenja) simboličkog sadržaja snova. Ova umjetnost je veoma stara i spominje se u Starom zavjetu, gdje Josip tumači faraonove snove (sedam debelih i sedam mršavih krava). Isto u Starom zavjetu Danijel je također imao dar tumačenja snova za koje on tvrdi da "Bog s neba okriva svoje tajne".
Ljudi u tijeku dana percipiraju stvari kojih nisu svjesni, ali ih se sjete u snu, jer tada su tijelo i duh potpuno opušteni. Zato nam se odgovori na naša pitanja i rješenja za naše probleme pojavljuju upravo tada. Stoga snove ne smijete zanemariti. Zašto ne iskoristiti ono što vam poručuje vaša podsvijest?! Ipak, ponekad snovi nemaju neko duboko značenje. Mogu biti tek neke banalne slike, sjećanja upotpunjena našom maštom.

Većina ljudi ne pamti svoje snove niti obraća pozornost na njih i ne sluteći da time propuštaju vrlo vrijedan i zanimljiv dio života koji im umnogome može olakšati i rješavanje problema s kojima se susreću na javi.

Snovi su blagoslov koji smo dobili rođenjem (pa čak i prije njega) ali, u isto vrijeme, slabo iskorišten dar koji smo mi, “civilizirani” ljudi, zaboravili koristiti pa ih najčešće zanemarujemo i gledamo na njih kao na neke čudne slike koje naš mozak svaku noć bez ikakvog logičnog slijeda, nasumično odabere.
Podsvijest je najupornija onda kad imamo problem koji stoji na putu našem duhovnom razvoju -tada nam šalje snove koji se ponavljaju, koji sliče jedan drugome a sadrže jednu te istu poruku. Ako tu poruku ne shvatimo, nakon nekog vremena možemo sanjati nešto što se zove NOĆNA MORA.
Noćne more i snovi koji se često ponavljaju su snovi kojima bismo se trebali prvo pozabaviti ako želimo potražiti odgovore i pomoć putem snova, jer takvi snovi govore o srži i izvoru nekog našeg problema.
Moj savjet je da ne gledate na takve, emocijama snažno nabijene snove, kao na nešto negativno i uznemiravajuće već kao na blagoslov i pokušaj pomoći na vašem putu unutarnjeg rasta
ključ za tumačenje i rad sa snovima je u vašim rukama i samo ako vi to želite možete ga odmah upotrijebiti.

Slatko sanjajte!