Marketing
Igra....
Ovo je zadaćnica iz hrvatskog iz koje sam of course dobila peticu uz pohvalu profesorice- Maštovito..krasno
Imali smo neki predložak, o svemu i svačemu i trebasmo napisat sastavak s promjenom gledišta- ja sam napisala s mog gledišta o tome zadanome tekstu...
pa...
Igra
Star je i prestar običaj da se čovjeku za uzorstavljaju veliki ljudi. Znam da je imati uzor sigurno nešto pozitivno, ali samo ako znaš izabrati pravoga. Uzori mogu biti roditelji, profesori, treneri, u svakom slučaju, ljudi koji su u svom životu uspijeli u nečemu, ostvarili svoj cilj. Uzorima se divimo i čak želimo ići njihovim putem. Neki ljudi se dive krivim uzorima, uzorima koji ne zaslužuju biti i nisu pravi uzori. Krive uzore najčešće imaju osobe mojih godina, odnosno djeca.
Na njih mediji često negativno utječu. Ti mediji obično su časopisi puni trač rubrika, laži, izmišljotina, potpuno ne važnih informacija za život. Djevojke žele biti vitke poput neke manekenke i postaju anoreksične. I na taj način djeca imaju krive ciljeve i loše uzore.
Kad smo već kod djece, uvijek su mi govorili- budi dijete. Nisam razumjela, što to točno znači?
Al s vremenom sam shvatila. Djeca su ponajprije mala, nemaju velikih briga kao odrasli i nikada im nije dosadno. Djeca sve pretvore u igru, oni iz bilo kojeg predmeta mogu napraviti novu igračku ili im jedan predmet može biti više različitih igračaka. Kupljene igračke brzo im dosade. Zapravo, najbolje su im one igračke koje osmisle, izume, stvore sami. Djeca imaju bujnu maštu. Moj četverogodišnji brat sada je u fazi brojeva i slova. Stalno ih piše, proučava, traži, prepoznaje, nešto broji, odbrojava mi vrijeme-to voli i zabavno mu je, a za to mu nisu potrebne nikakve kupljene igračke. Sad je izmislio i novu igru. Slane perece gricka i oblikuje u razna slova i brojeve, a ja ih moram pogađati. I tako se igra, uči, a i jede. Uvijek je lakše učiti kroz igru npr. rješavajući rebuse i osmosmjerke sa pojmovima iz biologije ili povijesti. Tako da je igra vrlo važna stvar u životu. Svi od nas traže da budemo djeca.
Na likovnom trebamo biti djeca i igrati se bojama, izmišljati i stvarati. Na matematici se igramo da smo u nekom geometrijskom tijelu i tako si lakše predočavamo prostor i riješavamo određene zadatke. U školi se zapravo dosta igramo ni ne shvaćamo koliko. Igramo se engleza, njemaca, vrsnih atletičara, kemičara, fizičara pjesnika, pisaca...
Tako je lakše, gledati školu kao određenu igru.
Ljudski život je igra iako mnogi ljudi to ne shvaćaju. Odrasli se previše žure, pa zaboravljaju na igru ili se nemaju vremena igrati. A djeca žele odrasti što prije. Njima je biti odrastao fora, a ne biti dijete. Igra? Za njih ona ne postoji.
Meni se sviđa Petar Pan koji nikada ne odraste. I ja želim poput njega ostati dijete i igrati se zato mi se sviđa kazalište i zato sam odlučila biti glumica. Da, postavila sam si taj cilj, ne zbog slave i da punim trač rubrike već samo i isključivo zbog igre. Umjetnici su djeca, glumci su djeca. Djeca su glumci. I djeca i glumci prelaze sa suza na osmijeh, mijenjaju face i igraju se.
Baš mi je drago da sam shvatila što znači biti dijete. Nadam se da ću ostvariti svoj cilj i završiti na daskama.
Svi smo mi djeca, djeca koja igraju jednu veliku i tešku igru- život!
Post je objavljen 28.04.2007. u 22:29 sati.