|
|
| < | kolovoz, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Free Hit Counters
Mail
Ak me kaj trebate....
pošalji mi e-mail
• Albert Einstein
o "Mašta je važnija od znanja."
• Alfred Hitchcock
o "Postoji nešto što je mnogo važnije od svake logike: to je mašta."
• Arturo Graf
o "Jadna je ona ljubav kojoj mašta prestaje biti prijateljica."
O Meni
Ime: ma, ko da je bitno
Spol: ž
Horoskop: jarac
(podznak- rak)
Slušam: ma niš posebno ali...
Ne slušam: narodnjake, Škoru
i slično smeće !!!
Hobi: ritmika, balet, karate
Kada niš ne radim: bacim se na krevet i ... maštam
(ponekad čak i razmišljam)
Volim: pročitat dobru knjigu/pogledat dobar film,
bit u dobrom društvu
Obožavam: ...you know that...
The Dream: postati (dobra) glumica
pogledat mjuzikl na Brodway-u
Ne podnosim: neorganizaciju,
ljude koji nemaju svoj stav
il se boje iskazat mišljenje,
glupačice-Think pink! I am the best! The...?
and ...
Something you must know...
-Život je borba!
-Budi dijete!
-Budi svoj!
-Maštaj!
DO NOT WORRY BE HAPPY!!!
and do not forget
ENJOY the LIFE!!! :)
Create your custom cookie at bigoo.ws
Sam se smješkaj!:
To mi se često dogodi, da ne znam šta se događa.
KAZALIŠTA (u kojima sam gledala fenomenalne predstave)
Trešnja
Komedija
KNAP
Exit
teatar.hr
ADU-moja (nadam se) buduća akademija
Broadway - raj... ;)
radimpredstavu
Blog.hr
Još samo 2 fotke Chicaga...
:Terenska nastava...ujedno i naš jedini izlet u osmom razredu...išli smo u nekakvu špilju......
U autobus nismo smijeli unjeti ruksake!!!! Nije bilo dozvoljeno piti ni jesti...bili smo počašćeni ako su nas pozvali da čitamo nekakve dugačke referate...naravno ne zanimljive...preko onog lošeg autobusnog mikrofona da ni sam čitač nije imao volje slušati sam sebe...
učenik- Zar smo mi u aušvicu??? 
profesorica- Posao je posao, služba je služba, a družba je družba.
profesorica- Ponašate se gore od koza koje su puštene iz staje u proljeće! (koja usporedba)
Nakon izleta...
-Matko je strgao stalaktit....(kojemu treba valjda 80 godina da naraste par centimetara)
-otpadci od bombona, maramice nađeni razbacani po špilji.
Ali izvukli smo se...zapravo su se...vodič je rekao da mu sljedeči tjedan dolaze Talijani pa će njima pripisati...stvoren nered!!!
U učionici...
profesorica- Proučimo ženski spolni organ.
Marcel- Da vidimo, što žene kriju!
Ravnatelj- Tko ovaj razred dovodi u smrad i trulež???
Profa iz likovnog...posebna priča...jednom smo se pobunili što svaki put za uskrs crtamo Isusa na križu...već nam je išlo na živce...pa smo rekli da tri cure ni ne idu na vjeronauk jer ne vjeruju...pa da nije fer prema njima...nešto smo skenjali...a profa...izvukla Bibliju iz kabineta i počela čitati na glas...sva je u crkvi...
učenik- Kak si glup, sada si mi uprskao cijeli rad
Likovnjača- Ne prostači....blagoslovi ga....
Na vjeronauku....
Nitko nije bio u crkvi...pa se profa "malo" naljutila...
Vjerkasica- Gorjet ćete u paklu!!!.....to ti je vjera...razumjevanje...oprost...hehe
Na nastavi matematike kod zamjenskog profesora...
Profesor- Vidite, Matej (odbačeni "štreber") ima cijeli kompletić...(pribora iz matematike)
Profesor- Zašto govoriš ovako, u križ? (točke na kvadru učenik ne govori nekim redosljedom)
Učenik- Zato što i gleda u križ! (sprda se)
Profesor- Zar gledaš u križ?
Profesor- (uvijek je imao svoja pravila...
...ali ja sam se svaki put samo nasmijala...) Nisam ja desetobojac, ne ću ja preskakat torbe, drugi put će torbe letit van! (prigovor jer je svaki učenik kao što to obično i radi stavio torbu na pod pored svoje klupe...no i to je očigledno pogrešno...)
Raska- Nisi na divljem zapadu, daj, molim te, pa tako sjede kauboji! (prigovor, uputa učeniku kauboju koji sjedi raširenih nogu)
Ema- Ali što sam napravila??? Što sam kriva???
Raska- Kriva si što si živa!!!
Raska- Koji imaju opomenu dobit će ukor, a koji nemaju dobit će opomenu!!! (jadnoj, sve joj se već pobrkalo)
Raska- Stvarno ću se onesvjestit!!! (...to se traži...)
Raska- Bacit ću te Ivana s padobranom kroz zatvoreni prozor!
- Ma nemoj da te najurim!
- Ja nisam niti naivna niti blesava ( ma ne sumnjamo 
hehe), vi ste previše lukavi, ali ja nisam ništa blesavija od vas!!!........Još uvijek nisam blesava!!!........Nisam blesava, zapamtite to!!! ili možda je, ha?
Da objasnim jednu stvarčicu...rasku smo zvali šišmiš...to je bilo zbog njene 2 majce...roze i zelene...koje su bile razrezane na rukavima...a oko tog povećeg izreza bile su srebrne šljokice...ta majca preljevala se...odnosno ta tkanina...pa je podsjećala na šišmiševa krila...a još žena nije baš bila u rascvijetalim, mladim danima...imala je i crnu kovrčavu kosu, dosta rijetku...neki su govorili da nosi periku još od saobračajne nesreće...ali mislim da su to bile samo priče...dakle...šišmiš...
Tako je jedan dečko, Majer napravio papir poput onih ne ulazi, spavam...koji se zatakne na kvaku...i zataknuo na kvaku učionice povijesti...naše matične učionice...hehe...a na papiru je pisalo:
NE SMETAJTE, LETIM !!!
(a ispod teksta nacrtao je šišmiša, onako dječji)
hehehehahahahahihihihi
Na satu razrednika uvijek je bilo problema...ko će s kime sjediti...
Raska- Ma nećemo se stalno premještati kao nomadi...(imala je i verzije kao cigani...)
a evo i jedne pametne ideje...
Marcel- Ma najbolje da se podjelimo u staleže...hehe
Profa iz engleskog...to je isto posebna priča...ona je iz Splita...pa je imala neke svoje fore...ah da čudan je to bio smisao za humor...kao npr...
- Tko to tamo žumori? (kada bi netko razgovarao u ne dozvoljenom trenutku)
- Čuje te i moja mama do Splita. (ako se netko došaptavao pod testom)
Tu profu zvali smo jaketa i/ili vampirica....bila je mršava, niska, kose crne kao ugljen...dosta koščata lica...ali nije bila ružna...samo strašna...nikada ne ću zaboraviti njen pogled...imala je tamne oči...taj pogled tjerao je strah u kosti...i ako si nešto znao...pogled ti je iščupao iz pameti sve...strašno!!! Svaki sat sam imala ogromnu tremu...stalno sam pogledavala na sat...užas...
- Ti si jedna ne korisna buba!!!
- A ti vampirice jedna!!!
- Ma sve ste vi cure debele!!!
- Da si ti Nika barem lijepa koliko si prokleta!!!
( a što je , voljela je uveseljavati slatkim komplimentima...da...)
...a onda dođe i beba...profina beba...mali vampirić...
Evo i prigodne pjesme....iz chicaga...naravno 
i tako profa je ostala na porodiljnom...pa su se u međuvremenu zaredale 4 profe .....nitko nije mogao izdržati s nama...to je bio stvarno kaos...jer smo navikli da se ove profe vampirice bojimo...onda nam se vampirica malo po malo vraćala...pa je jedno vrijeme opet nije bilo...svi smo se žalili na nju zbog gore navedenih pogrdnih komplimenata...čak su se i prvašići žalili...onda nas je vampirica još više mrzila...i tako je na kraju rekla da nas se ona jako boji i dala otkaz...
...i onda je došla moja draga profa iz engleskog...koju sam zavoljela čim je došla...jasno je i zašto.... : )
Imenik....
Dakle, naši su profesori smislili sljedeće....jednu dodatnu knigu gdje će se zapisivati opomene i ta knjižurda, odnosno ta bilježnica biti će zataknuta u imenik...
....a možda su to smislili i zato što je skoro svaki učenik (naravno, ja sam u svem bila iznimka...pa su me ljepo puf! izbacili, ma iz društva...) imao i više nego puno opomena u svojem djelu imenika...na svojoj vlastitoj stranici s ocijenama...gdje pri vrhu jednostavno piše ime optuženoga koji pohađa dotičnu školu...jednostavno sve se crveni od kemijski s razlogom razjarenih profesora...kojima je istini za volju stvarno bilo teško s nama...jer našem je razredu bio i cilj biti najgori...pa mislim da smo i uspijeli...hehe...ali uskoro će naš uspijeh u ne radu i neredu samljeti nove generacije koje će biti još opakije...podlije...i zlobnije od nas......Da li je to uopće moguće? Postavlja se tako jednostavno pitanje...na prvi pogled jednostavno...
...dakle i tako je ta bilježnica o zločestima krenula u pogon...a ta bilježnica zapravo je bila drek!
...da, da drek...zato jer smo mi bili najgori razred...i jednostavno smo i razmišljali kao najgori...u svemu smo sve vidjeli najgore...uvijek je bila nekak kvaka i dobro se trebalo pripaziti ako nas se mislilo prevariti...ah takvi smo mi bili...i naravno uvijek smo imali zeznute ciljeve...al ajde barem smo imali nekakve ciljeve...Da li je dobro imati zeznute ciljeve? Ili je bolje uopće ih nemati...u jednoj knjizi sada ne davno pročitala sam da je bolje uopće raditi neki posao nego raditi ga dobro...ne znam baš se i ne slažem s tom izjavom...dakle, opet odskačem s teme, naša gnjusna ideja bila je ta- popuniti cijelu tu bilježnicu opomenama!!! Hahahaha Zapravo, mi se to nismo dogovarali (odnosno, oni, ti moji iz razreda), nisu, stvarno, nisu se sastajali, razrađivali planove...to je bilo puno jednostavnije...jednostavno se svima (koji su bili dovoljno opaki-ja ne!) u taj čas, čim su vidjeli tu bilježnicu (koja je željela ili ne željela postala zla samim time što su u njoj pisale zle stvari...jadna bilježnica, nije imala pravo glasa, to ti je tak kad si bilježnica, pero pisaca te zamete i tebe se ništa ne pita) upalila jedna crna lampica pling! ...i oni su bili zaluđeni tom svojom crnom idejom...svatko je znao što mu je činiti, svi su bili povezani jednim zlom......i ne znajući oni to...željeli su biti najgori i željeli su tu bilježnicu pretvoriti u opaku bilježnicu...željeli su se zabaviti problemima iz kojih su znali da će se izvući bez većih posljedica...
...a najbolje je što je to što su oni ne znajući planirali...prava dječja igra...a oni žele vjerojatno biti veliki i velike ( štikle vam ne će pomoći cure, kako biste bile velike......hehe- morala sam im reć...da znaju istinu...da se ne bi razočarali...hehe... znajte ja nisam zlobna samo se zezem,hehe)
...pouka ove pripovjetke....( O, bože!)...Djeca su zla!
...druga pouka ove pripovjetke....(O, Bože, spasi me!!!)....Svatko ima pravo izbora! Svaka osoba ili pak biće (u ovoj pripovjetki) ima pravo glasa, pa makar to bila jedna najobičnija bilježnica kojoj je sudbina predodredila da bude zločesta!!! A možda je i ta bilježnica poput nas imala neke loše namjere i željela biti puna opomena...i željela nam zagorčati život!!!! Aha, a mi smo je zeznuli! Jer smo mi voljeli, ma obožavale opomene...koje su nam bile jedino svijetlo u školi...koje su nam uveseljavale i razvedrile cijeli dan ili čak tjedan...pa baš je super nakon loše ocijene, nasmijati se sa svojim prijateljima ili ne tako dobrim prijateljima, ali nasmijati se (to je ono glavno), onako nasmijati se od srca...dati dušu tom našem smijehu...i zagonetno se smiješkati pokrivajući jedni druge u našim podlim namjerama...izluđivati profesore...a najbolje je i kada se profesor nasmije nama djeci....onda je taj smijeh i veselje još smiješnije i još veselije...jer i profači su bili djeca...( odmah se sjetim profe iz hrvatskog...i nadam se da ću imati još takvih super dragih, obožavanih profesora...i nadam se da ću i ja biti u njenim godinama tako zaigrana...)...neki još uvijek i jesu i to je prekrasno...kada nas razumju...treba tražiti pozitivne stvari...treba se smijati i veseliti...začinjavati ovaj čaroban svijet malim slasticama koje nemoraju baš uvijek biti čokolada!
Evo gluposti iz dotične bilježnice...
Profesori koji su s nama poludili...i nisu znali izaći s nama na kraj...potpuno ih razumjem, sa dozom žaljenja iskrenog...:
......Učenici me gađaju kredom.
......Matea, Ivana i Matej imaju privatnu zabavu u zadnjoj klupi...!
......Riccardo krade krede i mrvi ih!
......Po običaju katastrofalno!!!
......Pojedinci bacaju knjige i pernice kroz prozor!!!
......Matej se razočaran ocijenom histerično dere i lupa knjigama po stolu!!!
......Netko pušta vjetrove pa se ne može raditi...
......Smije mi se u lice...
......Dečki skidaju šminku s lica!!!
......Sve smrdi po šibici....
pozdrav!
...pa...počela sam ga trenirati 1999. godine, kada sam bila 1. razred...
...ma evo...sada ću napisati kako...ja sam od svoje četvrte ili pete godine počela plesati u zkm-u kod Dese...a moj buraz (2. godine mlađi od mene)...nije trenirao ništa...a moji roditelji željeli su da nešto trenira...da nešto malo radi...i kada su predložili upisati ga u karate klub "Jarun" jer je to baš fora za jednog takvog klinca (a ne kao onaj glupi nogomet)...
...poželjela sam i ja ići na karate......moji su me u čudu gledali, objašnjavali mi da ja već idem na ritmiku...i ...ne ja sam željela ići...
<em>a eto, od malena sam bila jako ambiciozna...hehe...KARATE...pa kaj ne zvuči fora...ko ide na KARATE...???...e, pa ja ću ići...
...tek reda radi reći ću vam da su se treninzi toga kluba održavali u školskoj dvorani...mislim da ponedjeljkom i srijedom...toliko ...
...e sada...na upise su nas doveli roditelji...kada smo došli trening je već trajao...dvorana je dosta velika...pa je i bilo mnogo ljudi...dječjih ljudi...nakon upisa sjeli smo na klupu i gledali ostatak treninga...
...kako sam ih gledala...dok su trenirali...pomalo sa strahom jer je to bilo za mene nešto sasvim novo...iznenadila sam se da i dosta djevojaka trenira tako grub sport...
...pa tako sam trenirala...trenirala...moj brat se uvijek švercao...a ja, tako sam bila ponosna što sve dobro obavljam...
...na prvom polaganju za bijeli pojas...bila sam među najboljima...od tri jačine (razine) tog istog bijelog pojasa...ja sam zaslužila najbolji, najviši...
...kako je samo fora bilo biti u kimonu...
...i tako sam još trenirala...žuti pojas sam preskočila jer sam bila predobra...hehe...položila sam i za narančasti...i tako...
...glavni trener...savjetovao me da odem ponekad i u drugi klub...jer će mi biti od koristi...a u tome klubu trener je navodno bio ono mrak!...mislim da je taj klub bio u Prečkom ili Španskom...nisam sigurna...
...kad dođem ja u taj klub...a ono...neki bahati klinci...stalno su me pogledavali jer nisam bila iz njihovog kluba...kada sam se jedan trening pojavila sa zelenim pojasom (koji sam naravno položila u svom klubu)...i stala se na početak kolone kod pozdrava...us...na početku treninga...dečki koji su imali zeleni pojas, "znali" karate i bili "face"...nisumogli dopustiti da djevojčica iz drugog kluba stane na njih...zauzme njihovo mjesto...pobijedi na njihovom terenu...pa su me izgurali iz kolone...ja sam se stala negdje na kraj i ispustila suzu...trener naravno ništa nije vidio...moš mislit jakog treninga!!!...tako je završilo to s Prečkom...ili Španskom...još uvijek nisam sigurna
...između borba i kata (to su borbe sa zamišljenim, ne postojećim protivnikom) odlučila sam se posvetiti katama...u katama nema kontakata sa protivnikom...
...samo da kažem...2 puta sam se natjecala u borbama i umrla od straha...tako sam se bojala tući...svaki puta kada bi protivnica krenula prema meni trepnula sam, a žmirkajući se nisam mogla braniti...
...dobro da se vratim...Moj trener... Kiki (mladi trener koji je trenirao kikiće u "Jarunu")...vidio je u meni neki potencijal...jednostavno prepoznao je da bi od mene možda moglo biti nešto...i samovoljno me preuzeo...posebnim terminom radio je samo samnom (i još s jednom curom od koja je ubrzo odustala)...podučavao me, trenirao...imao toliko strpljenja...toliko volje, snage...želje...toliko dugo...naučio me početke...pomogao mi sagraditi ono najvažnije- temelje...
...bio je samnom i na mom prvom natjecanju...bodrio me...poticao...tješio kada sam izgubila...na tome prvome natjecanju bila sam 3. zahvaljujući baš njemu...
...kako smo u klubu većinom radili borbe premjestila sam se u klub "Croatia"...naravno treneri se nisu nimalo ljutili...oni su me sami savjetovali na tu promjenu...čak su mi dali mogućnost da mogu doći na bilo koji trenig u svoj stari klub kada god želim...i da otišla sam par puta...i to mi je bilo super!!!
...kako sam već rekla oni su znali par osnovnih kata iako su imali viši pojas od mene...pa kada sam došla trener me postavio ispred svih pa su gledajući me zajedno samnom radili...osjećala sam se baš moćno...jer tada sam imala samo 9 ili 10 godina...
...što se tiče buraza...od njega nije bilo ništa...odustao je prije početka...mislim da ga je čak tata ispisao jer se on uopće nije trudio niti radio...
...vratimo se na mene...ja sam tako trenirala u novom klubu...i moj dragi trener sada trenira dječicu u "mome" klubu...ja sada imam 1. smeđi pojas od postojeća 3...i mrzim polagat pojaseve...uvijek nekaj zeznem jer ne znam imena udaraca...
...u klub je došla još jedna cura i par dečkiju...
...ja sam oduvijek imala veliku želju nastupati ekipno...u katama a za to su mi bile potrebne još 2 cure mojih godina...i ove smo godine i osnovale tu ekipu... to mi je baš super...išle smo na natjecanja i svaki put bismo pobijedile, čak i na državnom!!! ...no sada imamo mali problem jer je jedna cura ja mislim 2. godine starija od nas pa sada kada je ona prešla u stariju katekoriju moramo svi zajedno biti u starijoj katekoriji i znati mnogo majstorskih kata ( to sam vam kompliciranije kate...naravno i tu ima težih i lakših)...no dobro... i meni se čini da ja najviše volim tu našu ekipu iako sam najlošija...valjda volim timski rad...ne znam...nas tri trenirao je trener isto samovoljno, posebnim terminom...
...prošle sam godine istegnula ligament pa nisam mogla pred kraj godine trenirati...i sada me ponekad zna malo zaboljeti koljeno...
...a 2 mjeseca na kraju ove školske godine...prestala sam dolaziti na treninge...prvo sam bila u ogromnim zaostacima s školskim gradivom...pa sam se svako malo javljala treneru...to mi se već činilo glupo...i bilo me je sram...pa sam se prestala javljati...puno sam puta ( i prije ove stanke) razmišljala o prekidu...( ovaj post još nije gotov, daleko je od toga...moram napisati svoje razloge i mišljenja...naravno i osjećaje...al moram hitno kod kume na ročkas...moji su već "ludi" ...)
...ovo je fotka ekipe...fotografirana za neki časopis...( nadam se da se cure neće ljutiti zbog
Što mislite? Trebam pomoć... Da li da prekinem sve što sam gradila ovih 8. godina?
