|
|
| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Free Hit Counters
Mail
Ak me kaj trebate....
pošalji mi e-mail
• Albert Einstein
o "Mašta je važnija od znanja."
• Alfred Hitchcock
o "Postoji nešto što je mnogo važnije od svake logike: to je mašta."
• Arturo Graf
o "Jadna je ona ljubav kojoj mašta prestaje biti prijateljica."
O Meni
Ime: ma, ko da je bitno
Spol: ž
Horoskop: jarac
(podznak- rak)
Slušam: ma niš posebno ali...
Ne slušam: narodnjake, Škoru
i slično smeće !!!
Hobi: ritmika, balet, karate
Kada niš ne radim: bacim se na krevet i ... maštam
(ponekad čak i razmišljam)
Volim: pročitat dobru knjigu/pogledat dobar film,
bit u dobrom društvu
Obožavam: ...you know that...
The Dream: postati (dobra) glumica
pogledat mjuzikl na Brodway-u
Ne podnosim: neorganizaciju,
ljude koji nemaju svoj stav
il se boje iskazat mišljenje,
glupačice-Think pink! I am the best! The...?
and ...
Something you must know...
-Život je borba!
-Budi dijete!
-Budi svoj!
-Maštaj!
DO NOT WORRY BE HAPPY!!!
and do not forget
ENJOY the LIFE!!! :)
Create your custom cookie at bigoo.ws
Sam se smješkaj!:
To mi se često dogodi, da ne znam šta se događa.
KAZALIŠTA (u kojima sam gledala fenomenalne predstave)
Trešnja
Komedija
KNAP
Exit
teatar.hr
ADU-moja (nadam se) buduća akademija
Broadway - raj... ;)
radimpredstavu
Blog.hr
Još samo 2 fotke Chicaga...
Zašto me ne razumju ?
Zašto ?
Ja ne razumjem njih... čudno je što želim biti glumica ?
Ja ih ne razumjem... zar je čudno željeti postići nešto ?
Ili... čudno je biti netko ?
Čudno je maštati, željeti, htjeti i voljeti ?
Čudno je biti drugačiji, biti poseban ?
Zar je čudno... voljeti scenu ?
Zar je čudno... živjeti za kazalište ?
Zar je čudno... biti presretan...presretan kada si tamo, u kazalištu ?
... čudno je voljeti gledati probe predstava...
ŠTO JE TU TAKO ČUDNO?
Ne razumijem ! Objasnite mi ! Zašto je to tako ? Zašto me nitko ne shvaća ? Zašto s nikime koga do sada poznajem ne mogu razgovarati o ovome što sada pišem ?
Zašto ja živim za kazalište ? Zašto sam tamo tako sretna, najsretnija u svom životu ? Zašto je kazalište jedino mjesto koje me čini tako sretnom?
Tamo je sve moguće ! Prekrasno je ! Tako čarobno !
Scena...zastori se odmiću...glumci...svijetlost reflektora na pozornici... toplina u dvorani... smijeh... obostrana radost glumaca i gledatelja... glazba... sve je dobro uvježbano... svaki pojedini pokret, korak... glumci se kreću... sjene... svijetlost... glumci... scena... kazalište !
...a kraj... obožavam ga iako sam žalosna što je sve tako brzo prošlo (za 2 sata), kao da je završilo prije početka...
... u dvorani ponovno obostrano veselje i gledatelja i glumaca koji su se odlično zabaviljali gledajući odnosno radeći predstavu...
Pa zar to nije prekrasno ?
... tako je prekrasno vidjeti glumce nakon predstave zadovoljne... obožavam vidjeti njihov smješak, radost... pljeskati jako i dugo, što dulje, da se ponovno i ponovno vraćaju na pozornicu i klanjaju se... i smješkaju... zabavno je, tada, gledati njihove reakcije... probati shvatiti njihove osjećaje... zamišljati kako je bilo teško, ali i zabavno raditi na predstavi... kako je bilo onih dana kada su svi bili živčani, kada su se nekontrolirano smijali... igrali se ! Kako je njima ljepo! Njihov se život sastoji od igre... oni glume...
I ZAŠTO ME ONDA NITKO NE SHVAĆA ?
Ni ljudi iz razreda... pa, zapravo to od njih ni ne očekujem, oni su ovak glupi, ja sam njima čudna, oni mene zezaju... s vremenom sam se navikla da me mrze, postala otporna i zapravo drago mi je zbog toga...prije nisam imala takav čvrsti stav i nisam imala hrabrosti reći što mislim...al sad se to promjenilo!
...to će sve proći...i ako je ta moja tuga i neshvaćenost dio puta do kazališta, prebrodit ću je... a onda ću biti najsretnija osoba na svijetu kada i ako upišem ADU...
...ni "najbolje frendice", također iz razreda... mislim, one vole kazalište više nego ovi ostali koji se prave kako u kazalištu nisu bili nekoliko godina ! Al' ipak te cure me ne kuže, ne shvaćaju što to ima tako prekrasno tamo... i s njima ne mogu podjeliti tu sreću !
ZAPRAVO TU SREĆU NE MOGU PODIJELITI S NIKIME !
RODITELJI !!!!!
A moji doma... bar bi mi oni trebali biti nekakva potpora... AL NE !!!
Oni me kao razumju, a zapravo vidim ja da je njima čudan taj moj najveći san. Vidim ja, osjećam ja da oni nekako baš i ne vjeruju da ću uspijeti... tak mi se bar čini... a čini mi se da mi se dobro čini...
DAKLE NE RAZUMIJU ME!
Strašno !!! A mislila sam da ću bar od njih imati kakvu podršku.
I... dugo me to mučilo... zašto ne vjeruju u mene, zašto imam takav osjećaj ?
I danas sam shvatila!
Ujutro su mi počeli pričati kako je gluma zahtjevna... tamo je sve dobro razrađeno... glumci se moraju mjesecima pripremati... mozak, tijelo... ući u taj lik... doživiti ga, znati zašto je takav kakav je, zašto se tako ponaša, zašto je rekao neku rečenicu, glumcu ništa ne smije biti nejasno... i bla bla bla bla bla bla bla bla bla ....
... glumci moraju imati taj pokret tijela... i ne imati samo tu sposobnost glume...
Ne razumjem da li me o to odgovaraju od glume ? Ili mi žele dokazati da to nije za mene ? Žele mi reći kako sigurno ne ću uspijeti ?
Ja sam se počela smješkati jer mi je to njihovo laprdanje fakat bilo ne potrebno, dobro sam znala sve što su mi pričali, čitala sam u knjizi (koju sam posudila u knjižnici) kako se glumci trebaju pripremati za predstavu, kako se snaći u nekom liku. Al oni to očito ne znaju iako sam im ja probala objasniti kako shvaćam da je gluma zahtjevan posao i sve to...
... onda su poludili što se ja smijem... I rekli kao da ja imam sam 14 godina, da ja to ne razumijem, da sam premala, da ne mogu ja to shvatiti, da je meni to smiješno što mi oni pričaju, da bi ih trebala poslušati a ne cerekati se glupavo.
...i onda zadnje što su mi rekli- Ti misliš da su sapunice, i zabranjene ljubavi gluma... kao željeli su valjda reći da ja mislim da je gluma biti poznat, slavan...!!!
I tu sam tako poludila, samo sam šutila, gledala ih, nisam mogla vjerovati da mi to oni govore ! Oni ! Pa što im je???
Mislim, toliko o tome koliko me poznaju !!!!
O, kako sam sada bijesna !!!!
NE ZANIMA ME ŠTO GOVORE; JA ZNAM ŠTO ŽELIM !!!
USPIJETI ĆU !!!
Još uvijek sam bijesna!!! Jako !
Što oni misli zašto ja obožavam ići u kazalište?
Zašto me ostali zezaju?
zašto sam toliko drugačija o drugih?
Kako su me mogli tako povrijediti-da je za mene gluma slava???
To prvo nije! Ja ne želim biti slavna, uopće, ja samo želim biti dobra glumica!!!! I to je sve, a ne glumiti po serijama... kazalište volim, scena me privlači a ne televizija !!!!
Zar je to ne shvatljivo?
Da, možda je, zbog godina! Proklete godine! Zato i jesam drugačija od ostalih...
I mrzim kada me smatraju malom zbog godina. Zrelija sam od većine iz razreda (nije da se pravim)!
Zašto me neki stariji ljudi smatraju normalnom i ozbiljnom ?
Da oni to znaju...
Kao da pričaju da sam mala samo zato što moram biti, tako da oni mogu biti veliki i pametni !
Znam što želim !
Ne vidim se, u ostalom u niti jednom drugom poslu, jednostavno scena je to, to što volim, što me zanima i privlači!
Već sam si par puta dokazala da mogu što želim, ostvarila sam si snove bez njih!
Pa onda?
U čemu je ovaj san, ova želja drugačija ?
Mogu uspijeti samo ako ću jako željeti, vjerovati u sebe !
A hoću, želim to više od svega !!!!
DOKAZATI ĆU IM DA MOGU !!!!
