|
|
Goran Karan - Kao da te ne volim
Kao da te ne volim
noćas odlazim
svu ti ljubav ostavljam
ništa ne nosim
Samo jedno dušo žao mi
to što nikad nećeš saznati
kako sam te volio
a izgubio
Neka Bog ti da
sve što nisam ja
kako sam te volio
samo on to zna
Neka Bog ti da
sve što nisam ja
i da ljubiš nekoga
boljeg nego ja
Dalmatino - Bura okriće
Ja san maća crnog vina
s tvoje bile misne haljine
koju sakrivaš pod granom ružmarina
svake nedilje
i šta je istina, šta laž iz tvoga oka
nećeš priznati,
na dnu tvoga srca tajna je duboka i tu će ostati.
Jer mi smo ona stara priča što se nosi
s kolina na kolino
ko dva anđela šta spavaju u rosi
jer se volimo.
Na kantunal kad ti jednim krilom sletin
da te poljubin prid san
sakrij me u najdonji škafetin,
tu san siguran.
Opet bura okriće,
nebo s mista pomiče,
od jubavi velike
nema ništa svetije.
Otkada me ne voliš
prati me u stopu noć
puna zvizda, puna miseca,
prije zore srebrene
zbog tebe i zbog mene
bura okriće.
Moj svit je zauvik
Tamo di vitar prosipa vale,
tamo di zimi puste su kale,
kamen iz kojeg cviće se rađa,
luka u kojoj je ostala lađa.
Drhte konopi, a misto već spava,
miriše lito i ljubav je prava,
dok stišćen ruke ja molin se za nju
zemlju od sunca na morskome žalu.
Moj svit je zauvik
tamo di su moji svi,
di je stara maslina,
otac, mati, more, TI.
Moj svit je zauvik
tamo di su moji svi,
di je sveta nedilja,
tamo je Dalmacija.
Tamo di pisma dušu mi liči,
di tuga daje najlipše riči
dok klapa piva ispod ferala
i misec svitli posrid kanala.
Drhte konopi...
Antonija Šola - Mrva jubavi (Split 2008.)
Ko ti ime nadija,
za mene te skroija
ka i veštu po miri
da ti ništa ne fali.
Ko ti oči naslika
da si takva prilika,
svako čudo iman ja
osin šta bi tribala.
Samo fali mrva jubavi,
samo ti me ličit znaš,
za te san se rodila
prid Bogon i judima,
imaš ključe moje duše
samo ti pod zvizdama.
Pitala san anđela
da mi krila posudi,
zvizde sve priletila
pa se kući vratila.
I sve dok dišen
Nije me sram šta san njen
Ni šta san još zaljubljen
Sve dok me gledaju oči te
Ti si sa neba
Sve što mi treba
I da sve pođe po zlu
A ti mi ostaneš tu
Bit će još snage za novi dan
Jer ti si sa neba
Sve što mi treba
I sve dok dišen, dok sam tu
Život sam spreman dat za nju
I svaki tren tvojim san tilom opijen
I svaki tren
Dar si sa neba
I sve što mi treba
Colonia – Najbolje od svega
Želimo istu stvar
zbog čega onda takav stav
osim ako je tvoja ljubav
samo otmjena laž
Gdje bi bio bez mene
hajde probaj sjeti se
jeftine zabave, kocka
život na ulog, ništa il' sve
Da bar okrznu te ove moje riječi
pa da mirno mogu, mogu leći
u nadi da ipak postoji način
da te vratim
I mislim na tebe sad
a s tobom koji je vrag
u našim tijelima gori plamen, znam
ja sam ti sve, sve što ti treba
ja sam ti najbolje od svega
Dalmatino - Cvit od kamena
Ispod zlatnih oblaka, plovi duga šarena
More valove po žalu proliva
Svaka dva, tri koraka stoji kuća kamena,
Mater mušku dicu glasno doziva.
To je zemja čovika, more mu je posteja,
Liston smokve zelene se pokriva
Ima srce diteta, pogled mu je kopriva,
Tu iz mora raste cvit od kamena,
Tu san rođen ja.
I da Bog za me nacrta ženu kakvu san čeka
Neka je crta ka posljednju želju,
Ja bi mu reka
Bila bi zjenica u najlipšen oku
Najlipša zvizda na nebu visoku
Bila bi ka, bila bi ka Dalmacija
Tu se igra partija, trešeta i briškula
Digod jake karte nisu isti zog
To na mojin rukama, rađa se u mukama
Moja zemja, nek je čuva dragi Bog.
Hari Rončević - Daj sebe do kraja
I kada sve ne izgleda fer
I kada osjetiš se osamljen
Misliš da tu nema nitko za tebe
Tad sjeti se da samo si kap
U moru zapletene sudbine
I da samo jedna čeka na tebe
I kada misliš da trud što si još tu
I sve je odavno već uzalud
Daj posljednji put od sebe sve u ime pobjede
I znaj nebo to zna i pamtit će sve
Tek poslije muke slijede nagrade
Do pakla ili raja al' daj sebe do kraja
Kad zbrojiš sve šta ostane
Prebrzo nakupljene godine
I ovaj grad strašno mali za tebe
Tad sjeti se da samo si kap
U moru zapletene sudbine
I da samo jedna čeka na tebe
Dino Dvornik - Ništa kontra Splita
Jučer su opet letile boce
Ovi put nije bilo zbog coce
Svud okolo kole bilo je stakla
Nije zbog Danijele nije zbog brata
Iz čista mira me vatija tip
I počea vridat u lokalu
Ka da on ne voli moju glazbu
I neka lipo idem k vragu
A ja san sve trpija i mučija
Iskustvo je reklo bit će tuča
Činija san fintu da me nije briga
Dok mi nije počea i Split spominjat
Onda je meni skočia živac
Tip me tia isprovocirat
I onda sam mu zapiva sve po spisku
Nek čuje papan beštimju
I moš govorit kontra mene
I kontra cilog svita
Ma neću da čujen ništa
Ništa kontra Splita
I tako je onda počela tuča
Bila je prava luda kuća
Katrige su letile među svit
I onda su se tako umišali svi
I nisan tija ispalo je tako
Na njegovu jednu posla san ga u tri
A moglo je isto sve lipše završit
Da mi nije na kraju spominia Split
Dino je ovaki, Dino je onaki
Posli su tako govorili svi
Dino je opet ispa kriv
I bit će kriv dok je živ
Emilija Kokić – Kad se sjetim starih ljubavi
Kad se sjetim starih ljubavi
prvi mi na pamet dođeš ti
neki nemir tijelo zagrli
a srce da može plakalo bi
Koliko sam te voljela
više od života svojega
a već dugo nismo skupa mi
zašto to srce ne prihvati
Odavno nismo skupa ja i ti
a ne mogu objasniti
zašto te srce ne pušta
nakon toliko vremena
Odavno nismo skupa mi
a ti si još uvijek u meni
nije dovoljno otići
da srce prestane voljeti
Emina Arapović – Dobrodošao
Ti imaš stila i mjeru
i podižeš atmosferu
a ja te pratim iz sjene
ti to dobro znaš
al' praviš se
otporan na mene
I svaka spontana gesta
ostavlja me bez teksta
slučajan pogled na meni
to je ono što mi jako godi
kao svakoj ženi
Strah mi znoji dlanove
mijenjaš moje planove
a ja ti se ne odupirem
Vrata srca otvaraš
u mene se useljavaš
i smiruješ moje nemire
Dobrodošao si
ako i tebi kao meni
treba ljubavi
Tvoja blizina me mijenja
sva gorim od nestrpljenja
u moru sreće se gubim
i na najboljem putu sam
da se u tebe zaljubim
ET – Ako te volim još
Više nije to to
malo nam je falilo
ja povukla sam crtu već davno
što smo bili, bili smo
sad za ljubav prekasno
vrijeme ne radi za nas
Ako te volim još i sad
znam, neću priznati
jer uzalud ponos kada ja
sebe moram lagati
Moram mijenjati zrak
na oči padne mi mrak
kad te vidim kako glumiš mi sad
nije mjesto ni tren
baš me briga što si njen
kaže ona dobra pjesma stara
ET – Što mi je trebalo to
Dan po dan mi sporo sad prolazi
a nije mi svejedno
na moja vrata više ne dolaziš
znam kad nisam te vrijedna
I preko usta laž mi prođe
da do tebe priča dođe
da se grizeš kako sam sretna sad
Što mi je trebalo to
da te zavolim ja ludo, neopisivo
ne znam što si mi trebao ti
kad je srce to znalo
nismo jedno za drugo stvoreni
Da ti samo čujem glas nije dovoljno
ko ni duga bez boja
stare slike sad su mi društvo svo
i prazna ulica tvoja
I možda slučajno baš te sretnem
a tamo samo spuštene rolete
kažu bolje da te zaboravim
Gibonni – Oprosti
Malo je reć da se prelija pjat
kad se vonj od nevoje u zraku ćuti
ja ne idem leć da ne osjetim led
sa tvoje strane postelje di mučiš
Di svako drži svoju stranu
i ponosa i gluposti
moglo bi bit da je lakše umrit
neko ljudima reć oprosti
Ja te ne mogu nać takvu kakvu te znam
i to šta hoćeš od mene ja ne razumin
i ovo ovde nisi ti ni ovo ovde nisan ja
to su neki furešti, bisni ljudi
O, Bože, da mi te prominit
ili tebe ili sebe, isto je
moglo bi bit da je lakše umrit
nego ljudima reć oprosti
Say, say to each other I'm sorry
Giuliano – S tvojih je usana riječ
Kreni svojim putem, došao je kraj
ja tu sam sa sobom, a ti uživaj
bezbroj teških dana ima, a čovjek preživi
znam, za ljubav nikad neću, nikad neću moliti
S tvojih je usana riječ
otrovna strijela što ubija
i ruši kule od sna
što ljubav je gradila
A sada prekasno je
ispravit ono što krivo je
tražiti slamku za spas jedne ljubavi
Jeftino si prodala sreću, zaboravi sve
ja predajem se u Božje ruke
Kako ćeš pred Boga, sad se zapitaj
da li će te sreća, il' pakao il' raj
bezbroj teških dana ima, ali ćeš preživjeti
znam, za ljubav nikad nećeš, nikad nećeš moliti
Hari Rončević – Kad bi se moga rodit
Sa ovo malo zemlje
sa ovo šakon zelja
mogu život proć
Uz bocun crnog vina
i s pismon mandolina
tokat će me noć
di čekaš ti
dok ležiš poput vile
uz miris robe bile
bez tebe sve bi ovo
već odavno kvragu otišlo
Kad bi se moga rodit
na bilo kojem mistu
opet bi bira tebe
i ovu ljubav istu
i ove uspomene
i tvoju dušu čistu
more, Dalmaciju
i pismu splitsku
S kaićen od tri metra
parangal, mriže bacit
u zoru ću poć
Uz bocun crnog vina
i s pismon mandolina
tokat će me noć
di čekaš ti
dok ležiš poput vile
uz miris robe bile
bez tebe sve bi ovo
već odavno kvragu otišlo
Ispod sunca zlatnoga
Ispod sunca zlatnoga
blista riva najlipša
na planeti malena
al' u srcu najveća
puna duša radosti
kad ti šapnem ime
grde moj
Dok te maze oblaci
i kad ti bura zazvizdi
isto takaješ mi
sve niti s tobom spletene
puna duša ljubavi
kad ti šapnem ime
Splite moj
Zauvik si tu
u mojim mislima i grudima
dok kroz plač i smij
lipotu poklanjaš svim ljudima
Splite moj
Kad bi svako ljubi te
samo pola od mene
tvoja lipost kamena
još bi jače zasjala
puna usta ljubavi
kad ti šapnem ime
Splite moj
Zauvik si tu
u mojim mislima i grudima
dok kroz plač i smij
lipotu poklanjaš svim ljudima
Splite moj
Dok te truju sile zla
znaj da čuvat ću te ja
i lični meni
moja ljubav bit ćeš ti
naša ljubav bit će štit
samo kreni, rati i cvitaj
Massimo & Nina Badrić – Stranac u noći
Znaju me svi, prodajem
dušu zbog tebe
zbog nježnosti
zbog ljubavi, zbog nas
Prošlo je sve, za tebe
ja sam sad stranac u noći
a želim te i zovem te
Pjevat ću dok suze me ne zabole
ljubit ću dok usne mi ne izgore
voljet ću dok oči se ne zatvore
zauvijek ćeš biti tu
Dalmatino - Moran biti jak
Ako ikad privališ priko usna rič za jubav
koja više nema ime
to je ono čega ja najviše se bojin
da ne ostanen ka kolona bez cime
i kad me zadnji put ka suzu potraš
grube beside kad prikinu mi dah
i nema načina da pomirin se s time
da san vako osta sam ka pas
zoven te, a puka mi je glas...
Sad znan da jubav ništa ne vridi
srcen kad na nju san iša, uvik bi pâ
i da provon bi puka o hridi
koje podlo je sakrila magla, ledena kiša i mrak...
a moran biti jak.
Digod kad san sam, povirin u spomenar
a nije baš da dičin se sa njime
jerbo tuče me ka bič svaka slika oli rič
šta je predugo u srcu podstanar.
I nema milosti za jude kao mi
grišne kada su na svit zinili
ja pomolit ću se Bogu, ali podnit ću to s nogu
da san vako osta sam ka pas
zoven te, a puka mi je glas...
Sad znan da jubav ništa ne vridi
srcen kad na nju san iša, uvik bi pâ
i da provon bi puka o hridi
koje podlo je sakrila magla, ledena kiša i mrak...
a moran biti jak
Gibonni – Mirakul
Divno je kad žena ima petlju
da te uzme k sebi onda kad si slab
divno je kad ćutim snagu njenu
koja vadi me iz moga blata van
divno je
Divno je kad izlazim na svjetlo
dok priviknu se oči ja znam da nisam sam
divno je i ne događa se često
taman toliko da sam o njoj ovisan
divno je
Je te donne ma liberte
a to ne sliči na mene
jer sve je moje njeno
kao zapleteno
prokleto i sveto za mene
sve je moje njeno
Something in my bones
something under skin
something in her words
it's a miracle to me
it's a miracle
Bože, divno je
je te donne ma liberte
a to ne sliči na mene
jer sve je moje njeno
kao zapleteno
prokleto i sveto za mene
sve je moje njeno
Odakle joj pravo
znati me ovako
i ući mi pod kožu zauvijek
odakle joj pravo
Something in my bones
something under skin
something i her words
it's a miracle to me
she makes me a better man
Tony Cetinski – Znaj da bit ću tu
Možda nisam znao
uvijek istom mjerom vratiti
zato otvaram ti srce kao pismo
neću ništa skrivati
Pročitaj me do zadnje
strane ti i znat ćeš
da si najbolje do sada
što su prsti dotakli
Ti si kao zrno soli
tvoja ljubav nježno boli
nađi sreću u mom oku
kao more duboku
I znaj da bit ću tu
i kad navrati nam tuga
ti u meni nađi snagu
prijatelja, vjernog druga
I znaj da bit ću tu
da ti dobro dobrim vratim
i na vrhu i na dnu
da omijehom te pratim
I možda nisam znao
uvijek prave riječi birati
ali nizašto na svijetu
tebe ne bi, ne bi htio mijenjati
Ti si kao zrno soli
tvoja ljubav nježno boli
nađi sreću u mom oku
kao more duboku
Toše Proeski – Pratim te
Baci pogled preko ramena kad pođeš
kad po meni ko po suhom lišću prođeš
pa me makar laktom u grudi pogodi
makar grub tvoj dodir bio još mi godi
Baci osmijeh ispod uvojaka barem
da u tvoje misli bar na kratko stanem
ko u usporenom filmu se spotakni
preko mojih nogu ruku mi dotakni
Pratim te, sve u korak
svaku stopu poljubim
svaku suzu, svaki uzdah osjetim
tu sam da ti nadu vratim
ako padneš da te uhvatim
Pratim te, i kad ne gledam
po koraku te znam
svaki drhtaj tvoga tijela osjećam
tu sam da ti nadu vratim
ako padneš da te uhvatim
pratim te
Kad se ispod tvoga kišobrana stisnem
ja sam sretan iako na pola kisnem
pa me makar laktom u grudi pogodi
makar grub tvoj dodir bio još mi godi
Krv u glavu udari
i ko struja oživi
ovo tijelo bar
na kratko ozdravi
Pratim te.
Vesna Pisarović – Jutro donosi kraj
Pričali su mi
ljeto glavu zavrti
mislila sam lažu svi
došao je on
pogledao me
nosio je poljupce
Ja sam znala da on
ima nekoga svog
u novčaniku
sliku imao je
ali ljeto i more
stara mangupa dva
karte su izmiješala
Jutro donosi kraj
a u prije svitanja
budi još malo moj
sutra već znam
ti odlaziš zauvijek njoj
Masline i vino
crna oka dva
bila nam je sudbina
ne bih žalila
i ne bih plakala
ja bih sve ponovila
Tony Cetinski – Kad bi dao Bog
Minutu pred kraj
za naš oproštaj
ja priznat ću grijeh
ko slamku za spas
i past ću na dno
zaslužujem to
da sudiš mi ti
Da nam Bog noćas da
ljubav kao zadnju priliku
rađe nego cvijet uzeo bi nju
i ne bi nitko kao ja
tvoju ljubav tako čuvao
nju sam imao pa izgubio
kad bi dao Bog
I stid me i strah
što ostat ću živ
ne postoji riječ
koliko sam kriv
i spreman je stol
da večeram bol
odeš li ti
Pred tvojim vratima
Kad jednom prođe sve
kad se pretvori u uspomene
kad više nisu važna lica
imena ni godine
kad jednom stvorim se ja
pred tvojim vratima
Da li ćeš shvatiti sve
ljubavlju ogrnut me
da li ćeš dignut me s koljena
žednog tvog oprosta
kad jednom stvorim se ja
pred tvojim vratima
Ispod ovog neba samo ti
dušu znaš mi taknuti
i kad kapnem na tvoj dlan
kad se stisnem kraj tebe
nek' me čvrsto drže ruke
tvoje ruke sigurne
Petar Dragojević – Prva i jedina
Pomoglo bi da vratiš mi
neko pismo, makar nečitko bilo.
Pokušaj, jer imaš ti ruku
koja briše crno i sivo.
Svaki sat ima ritam moga srca
koje za te kuca.
Otišlo je u vitar sve
sve što ikada smo rekli, dali
jedno drugome i brine me
što ću sad kad tvoja ljubav mi fali.
Svaki sat ima ritam moga srca
koje za te kuca.
Dane si moje odnila
noći umorila
uvik san zna da
za me ćeš bit prva i jedina.
Nisan za ovo vrime ja
možda san lud i mlad
uvik san zna da
za me ćeš bit prva i jedina.
Tony Cetinski – Blago onom ko te ima
Tek sad vidim da te volim
Kad su kiše počele
Sve je teži korak dalje
Noge su mi umorne
Ja sam jedro u oluji
Oko mene valovi
I ko da ovo vrijeme smiri
Kad kraj mene nisi ti
Blago onom ko te ima
Ko te ljubi
Dok ja lutam noćima
Blago onom ko te ljubi
Neka bude
Bolji čovjek nego ja
Što me čeka iza magle
Sunce ili oblaci
To mi više nije važno
Kad tu nećeš biti ti
Stara zvona
More diše, škojić spava
a na srid kanala gajeta je stala
di san ja, di si ti
pokraj mora na vrh bora slavij piva
još te tako volim, mila
u daljini ispod sunca letiš ti
Opet zvone stara zvona
a ja ne znan di si, prva ljubavi
možda ispod neba plava
s nekim spavaš ti
More diše, slavuj piva
a na srid kanala ja i moja gitara
di san ja, di si ti
pokraj mora, pored bora
zori zora, ti si zvijezda jutarnja
u daljini sve do neba letiš ti
Tužno zvone kampaneli
bolje da se nismo sreli
jer ispod neba plava
s nekim spavaš ti
Vječna ljubav
Ako mi kažeš riječi dv'je
a ja ti ne znam reći ne
na kraj svijeta ja ću poći
samo za tebe
I obećanje dat ću ti
grijehe sve oprostiti
tople suze s plavog neba
u smih pretvoriti
Trebam samo
jedan mali znak
osmijeh, barem
da ti čujem glas
Sve same laži i pakosti
previše tuge i žalosti
meni ništa to ne smeta
dok si tu kraj mene ti
Nek' me odnesu vjetrovi
neka me prekriju valovi
ovo srce jače od svijeta
tebi da donosim, vječna ljubavi
Antonija Šola-Pada tiha noć
Ovaj Božić želim samo jedno
ništa veliko ni pozlaćeno
da u ponoć kada zvona zvone
stvoriš se na pragu mome
I u trenu kada padne zvijezda
moja želja bit će samo jedna
da se kraj tebe za Božić budim
da te kao dijete grlim, ljubim
neću pahulje, niti darove ako nisi kraj mene
Evo pada tiha noć, samo javi kad ćeš doć
i oprostit ćemo sve jedno drugome
sve što želim to si ti, a Badnja večer prolazi
samo zovi, dolazim
Dalmatino - Ditelina s cet'ri lista
Na mom srcu jedina
stoji piz od vrimena
stoji krik od galeba
i za tobon potriba
priko mora duboka
plovija san od oka
dugo san te tražija
dušu san iscidija
već san i posidija
a ja san iz oka zalija
a ja draču ispod maslina
znan da tamo rasteš ti
ti si ka ditelina s čet'ri lista
za te uvik ima mista
dobrodošla mi
moja srića, to si ti
na mom dlanu crte dvi
života i jubavi
prva mi je preduga
to me nije ni briga
a ona druga malena
puno mi je važnija
nemoj me rastužiti
provaj je produžiti
jer to možeš samo ti
http://anngell.blog.hr/
| < | siječanj, 2011 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Uber baze
1. dabogda ti svi u obitelji bili profesori latinskog (
ova mi je prejaka)
2. dabogda ti džoker zovi bio na wc-u
3. dabogda ti se u vrtu sve osušilo osim veša
4. dabogda ti punica na momačkoj bila
5. dabogda plaćao Hitlerove račune za plin (crni humor, neka skuža neko ako vriđa)
6. dabogda studenti medicine nad tobom praksu radili
7. dabogda imao pun džep love, a ne imao ju čim izvaditi
8. dabogda ti se srušili Windowsi dok skidaš pornjavu
9. dabogda ti Mchael Jackson čuvao djecu (uuu opasno 
)
10. dabogda kupovao čunga-lungu na kredit (predoro )
Ima još toga, al' ove su mi jedne od "jačih"....čitajte, ja san se lomila dok san čitala
Ludo je zaželjeti
da se vrate stari dani
i kad dođe novo ljeto
neće biti kao lani.
I dok vrijeme ne izliječi
stare rane,
do skorog susreta
brojim teške i spore dane.
Vidjet ću što donosi novi dan,
možda novu ljubav, iluziju, san.
I dok spušta se noć
duša žalosno misao krije:
Bilo je lijepo, al' trajalo nije.
*UbEri uBeRa XD*
1.Gdje se nalazi slijepo crijevo kod žena? -Kad uđeš desno.
2.Sine, nemoj ljuljati baku. Nije se zato objesila.
3.Žene gutaju pilule kako muškarce ne bi bolila glava.
4.Da mi je ženska pamet pa da se malo odmorim.
5.Da nije našla muškarca žena bi pripitomila neku drugu životinju.
6.Dobar grah daleko se čuje.
7.Ostavite pušenje, štetno je za koljena.
8.Vrhunac gluposti je kada ti vlastiti otac objašnjava da si postao od majmuna.
9.Bolje ispasti budala nego iz aviona.
10.Žene šute jer znaju da muškarci ne bi mogli podnijeti istinu o sebi.
11.Voli svoje prijatelje, ali nemoj biti uhvaćen!
12.Tko se zadnji smije, nije shvatio vic.
13.Bolje biti malo udaren nego pretučen.
14.Sex ubija. Umri sretan!
15.Najbolja boja za jaja je ruž.
16.Krave muzare su nesretne jer se sve završava na predigri.
17.Tko ima sreće u kartama, ima novca za ljubav.
18.Želim biti ministar spolnih poslova.
19.Mojoj ženi ne fali daska u glavi već cijela drvna industrija.
20.Ne daj se Ines, nije ti se ni mater dala.
Mogla sam imati svijet na tvome dlanu... Sve si mi pružao, i ono malo što si imao, sve si bio spreman dati meni. Ti si bio onaj koji me uzeo z ruku da me pokaže čitavom svijetu onda kad sam to namjanje zaslužila, onda kad sam bila najgora. U meni si vidio sve što drugi nikad nisu. Činilo se kao da si jednostavno zatvorio oči i prepustio se meni da te vodim kroz život, da radim s tobom što me volja. A ja to nisam znala prepoznati. Povrijedila sam te na najgori mogući način. Čak i nakon toga me nikad nisi mrzio. Dapače, bio bi sretan kad bih te se sjetila. I onda se pitam, čime bih te ja zavrijedila?
Još uvijek živim u noći - - -, u noći koja je ponovo otvorila moje srce. Ta noć me promijenila i još je se rado sjećam. Neće ovaj osjećaj tako brzo proći. Još uvijek ne želim zaboraviti te oči. Tražim ih svakodnevno u prolaznicima ulica mojeg grada. Ali takve neću naći više nikada. Zaista su posebne. Ne, neću ti još otkriti tajnu jer se bojim, priznajem to. Lakše je sve samo promatrati sa sigurne udaljenosti ne znajući pravu istinu. Jer ona može biti i najljepša, ali i najbolnija. strpljivo čekam te i odbrojavam dane do mog rođendana. Moraš doći. Biti će mi to najljepši poklon koji mogu poželjeti. Samo dođi i budi tu. Ja ću da te gledam i te večeri neću da te ikom predam. Biti ćeš uz mene, makar samo kao jedan od uzvanika, ali meni ćeš biti puno više. Tko je ikada mogao pomisliti da ćeš ti zauzeti moje srce? Tko te birao da budeš moj? Sve se dogodilo tako iznenada. Ne, ne mogu ti priznati da svaku večer razmišljam o tebi, gdje si, s kim li si. Ne mogu ti priznati da ti je tako malo bilo potrebno da se zaljubim u tebe. Ne mogu ti priznati da me izluđuješ. - - -
Iako imam sve ono o čemu sanjam već duže vrijeme, nisam sretna. Nešto još uvijek nedostaje. Došao si u krivi trenutak. I ti, a i on. Jer nakon tebe kako da se u njega zaljubim? Ne, ne mislim na to da nije dovoljno dobar. Dapače, predobar je za mene. A on tebe je bolji milion puta. Ali nema ono nešto čime si me ti osvojio. Ja sam s njim, a sanjam da sam s tobom. Svi trenuci provedeni s njim bili bi najljepši da ja nešto osjećam za njega, da ne mislim na tebe pritom... Nije u redu od mene da to radim, a ne mogu ga odbaciti jer se i dalje nadam da će se priča uskoro promijeniti, da ću te zaboraviti. Pokušavam, ali vezala sam te za sebe i sad kako da te odvežem kad se nadam da ćeš otići od nje. A svi oni koji su bili za nas, zašto su sad za nju? Možda znaju da nisi za mene, ili da nisam ja za tebe. A samo tebe želim. Bolja je od mene, ha? Ili je jednostavno to ono čisto razumski-s njom si iz istog razloga iz kojeg sam i ja s njim-bolje je tako? Možda bi mogli biti sretni zajedno. A znamo i ti i ja da sve gubimo ostavimo li ono što je naše sada. Možda jednog dana...kad se ponovo sretnemo..u gomili lica se prepoznamo....
Nestao je u očima saj, odlaziš u njen zagrljaj...
Iako su mi porušene sve nade, moram se pokazati jačom no ikad. Pretvaram se da mi nije stalo, glumim da sam sretna, a u sebi se lomim. Boli, pogled na vas dvoje, boli jako. Bolje je da sam saznala sada, kada još nije prekasno...ili se barem nadam da nije. Nema tu više ni trena sumnje, njen si definitivno. Ostaju jedino nerazjašnjeni trenuci u kojima si mene grlio, a nju volio. Jesi li je tada volio?
Ostavio si me bez daha svakim novim susretom. Noćas sam ostala bez daha kad sam vidjela vas dvoje, kad si potvrdio ono što sam već i sama znala. Kada si potpisao moju presudu i poraz. Kad mi svega bude dosta, pokupiti ću svoje stvari i netati zauvijek iz vaših života. Ali još ne. Još imam ženski ponos i inat koji mi ne da da pređem preko vas i da njoj priznam pobjedu.
Zaustavljam se na nama. Malo prije ovoga večeras sam pričala prijateljici o tebi, prisjećala se naših trenutaka s najvećim osmijehom na licu i s tolikom toplinom oko srca. Ponovo si vratio onaj osmijeh na moje lice! Oživio si me i neću ti to zaboraviti. Jednako tako kako si me oživio možeš me i ponovo usmrtiti, zato te i ne želim pustiti. Hvatam se za vrijeme koje je ostalo pred nama, za pokoju večer s tvojim osmijehom, s tvojim usnama, s tvojim dodirima.
Želim te sada ovdje, uz sebe. Vani je kiša i želim tvoj topli zagrljaj, tvoje ruke koje kažu da će sve biti u redu i da nema straha jer si uz mene. Ali nisi tu. On je tu, uvijek kad ga poželim, a ne želim ga. Želim tebe. On je bolji prema meni nego što bi ti ikad mogao biti, svejedno želim tebe. On me smiruje, a ti me izluđuješ i zato te i želim. S tobom mogu proživjeti svaku minutu i osjetiti da sam je iskoristila na najbolji način. Znam da nisi za mene, razlog više da te želim. Kao da želim sama sebi nanijeti bol, ha? Ne želim protiv srca. Znam da mogu i da bih trebala ovaj put, ali jednostavno NE ŽELIM!
Svi spavaju, utihnuo je moj grad i pitam se gdje si ti sad. Da li si sa njom dok ja razmišljam o tebi? Da li je grliš i ljubiš onako kako bi nekada mene? Da li me želiš još ili si zaboravio sve trenutke provedene sa mnom? Što će biti kad se idući put sretnemo? Hoćeš li me ikada više onako snažno zarliti i pogledati onim pogledom punim plama? Jer ja, slaba na tebe, samo čekam da ti se ponovo bacim u naručje.
Uskoro će jutro, novi dan. Trebam nabaciti novu masku koja govori da mi nije važno što me zaboravljaš, ali ipak ću zadržati ovo srce koje je ludo za tobom.
Kažu mi nemoj, patit ćeš zbog njega,
niste vi jedno za drugo.
Ostat ćeš sama kao Penelopa,
čekat ćeš ga predugo.
Bit će to njemu usputna afera,
kažu mi da ne pokleknem.
K'o da je bolje da me više nema
nego da zvijezde dotaknem!!
Večeras sam zavodljiva,
sklona avanturama,
samo me jako zagrli
i voli me k'o nikoga.
Ne znam što jutro donosi,
više me to ne zanima.
Neka se noćas dogode
ratovi među zvijezdama!!
* To se samo dogodi i bez riječi pogodi *
Noći su bile naše. Vladali smo njima. Kad će neka nova naša noć? Hoće li biti još koja? Još uvijek živim u onom trenutku našeg posljednjeg susreta, u onoj noći pod zvijezdama, u onoj noći kada sam bila tvoja, u najljepšoj noći mog mladog života. Još uvijek u meni tinja onaj plam nade da i u tvom sjećanju djelić zauzima naša noć. Učinio si da se ponovo zaljubim, da osjetim onaj žar u srcu, da sam živa. Nakon dugo vremena opet si užga moje srce. Mili moj. Luda sam, znam da ću patiti, ali ludom si me učinio prvi puta kad smo se vidjeli. Vidjela sam nešto u tvojim očima. Ponudio si mi more u njima. Ali more čega? More patnje? Ili ipak more ljubavi i sreće? ... Nedostaješ i noćas...hladno je bez tvog zagrljaja. Trebam te na tren, da te sačuvam, da te ne izgubim. Želim još jedan ples otplesati s tobom, i ne samo jedan, želim ih mnogo!!! Znam da se ona noć neće više ponoviti, ali znam i gdje je zapisana zauvijek, zauvijek, zauivijek :))))
*** Noćas si moja plesačica i gorim kao prskalica. Igraju sjene kao nikad prije pod nebom boje vanilije ***
Miliiii 
Over and over I look in your eyes
you are all I desire, you have captured me.
I want to hold you, I want to be close to you
I never want to let go,
I wish that this night would never end.
I need to know could I hold you for for a lifetime?
Could I look into your eyes?
Could I have this night to share this night together?
Could I hold you close beside me?
Could I hold you for all time?
Could I could I have this kiss forever?
Over and over I've dreamed of this night.
Now you're here by my side, you are next to me.
I want to hold you and touch you taste you
and make you want no one but me.
I wish that this kiss could never end,
oh baby please...
Čekala sam tu noć, potajno se u sebi nadala da ćeš opet doći...i bio si tu, gledao si me u oči, onako kao i prvi put, bez stida, kao da ti je dozvoljeno. A ja sam se opet predala tvojim rukama da me grle čitavu noć. Tvoj zagrljaj mi je bio dovoljan, nisam previše tražila. A imala sam osjećaj da si sav moj te noći i da je sve ostalo nebitno. Pogledi sa strane nisu me oteli tvom naručju, samo si me još čvršće privinuo na svoje tijelo. Željela sam da ta noć potraje vječno, a minute su samo letjele pored nas. Žarko sam te željela, gorjela sam od želje za tobom, za tvojim usnama, za tvojim dodirima i milovanjima. A samo tvoj pogled ledio je moju uzavrelu krv. Samo s tobom sam osjetila da sam živa. Imao si me. Imao si me čitavu. Cijela sam ti se predala. Vodio si me kroz tu noć, a ja sam se prepustila jer sam ti vjerovala. I nisam nikada požalila ni sekundu provedenu s tobom. I ponovila bih sve, samo da zadržim taj osjećaj, samo da te osjećam i dalje uz sebe.
*think i'm fallin' in love with you baby*
Ovaj post pišem na poticaj komentara ostavljenog na mom posljednjem postu. Zaista, dugo me nije bilo. A nema me jer kao što sam već rekla, sretna sam. Napokon sam i ja počela uživati u malim stvarima. Nemam ništa posebno što bi me veselilo, ali veselim se svakom novom jutru, svemu što i dan donosi, svakom lijepo osmišljenom i provedenom trenutku, a pogotov onim trenucima koji su se nenadano dogodili i odigrali tako čudesno =))
Još uvijek ne shvaćam da sam sretna. Osjećam kao da sanjam. Kao da se ovo sve ne može događati meni. Ali jest, jest. Događa se i to upravo sada. Hvala Ti, Bože! Hvala što nisi dao da skrenem s puta i što si me cijelog puta nosio i vodio, išao si sa mnom kada nitko drugi nije htio. I sada je to to. Sretna sam, sretna sam, sretna sam!! Sretna sam =)
Ah...memories...sjećanja. To je sve što nam je ostalo od zadnjeg puta. I ne žalim što smo to napravili, samo mi nije jasno di smo nakon svega. Jesmo li ostali? Da li postojimo mi? Možda ponovo, jednoga dana kada se nađemo u toplini osunčanog ljetnog dana, na magistrali od srca do usana. Možda se jednom vrate oni sati, najljepši i srcu najdraži. Nezaboravni. Nije mi žao…tko zna što bi bilo da se nije desilo? Žalim jedino što su ti posljednji sati kratko trajali, proletili su zajedno s onim vitrom pokraj mora… Hoćemo li ih ikada više uhvatiti?
Evo završilo je lito pomalo... Al' moran priznat da mi je lipo završilo. Oke, je malo tužno jer san morala napustit najmiliji mi dom i moje ljude, sve ono di pripadan...ali baren mi je obilježilo predivan kraj lita =)) I tako sad se nadam da cu iduce lito otic ranije doli i uživat :) Sve mi fali =( i znan bit tužna danima i noćima. Al' kažu da ne triba bit tužan šta je završilo, već da triba bit sritan šta se uopće dogodilo. Sad se triba naviknit na nešto novo šta dolazi. A jebiga, što je lipo kratko traje. Triba se dovest u normalu i sad krenit u školu. Triba izdržat do idućeg lita... MA bit će to sve dobro ;)
Konačno ću zatvorit naše poglavlje koje odavno nije naše, već samo moje jer tebi nisam odavno u srcu. Toliko nadanja, toliko vjere u besmrtnu ljubav, toliko snage ostavljam iza sebe sad i započinjem novu stranicu. Ne znam kako ću započeti, no znam da tebe neće biti tu... Ne želiš ti, a ja sama ne mogu se nositi s time. Samo jedno bih te pitala. Jesi li uživao gledajući me ovih godina kako se nosim sa životom bez tebe? Jesam li konačno isplatila svoj dug prema tebi? Jesam li suzama naplatila svoju mladost? Pitala bih te osjetiš li išta kad prođem kraj tebe ulicom, da li i tebi ponekad zatreperi srce ili možda osjećaš mržnju prema meni, bijes, ljutnju, gađenje? Što? Osjećaš li išta? Znam da nisi santa ledena, samo se skrivaš iza oklopa. A eto, neka druga je imala više sreće od mene da bude tvoja voljena. UVijek ćeš ostati u mom srcu, znaš to. Neizbrisiv trag u mome srcu, mojim sjećanjima, neizostavni dio moje prošlosti. Znam da će biti teško neko vrijeme sve dok ponovo nekog ne zavolim kao što sam tebe voljela...i još uvijek volim... Teško je kada čovjek nema koga voljeti, to je i razlog zašto sam te voljela ovih godina kad je već bilo jasno da se više nećeš vratiti. Ali eto, nada je umrla posljednja. Moje srce je puno ljubavi, a nemam je kome pokloniti. I sada moram paziti kome ću je darovati, da više nitko nikada ne ostavi ožiljak na mome ranjenom srcu kao ti koji si urezao svoje ime, svoj lik i ostavio trag svog ledenog pogleda i toplog osmjeha u njemu. Zauvijek!
Svatko od nas u sebi krije barem malo dobrote. Trudimo se ostaviti dobar dojam pri upoznavanju novih ljudi. No, to nam često ne polazi za rukom. Ipak, nađe se par dobrih duša koje te žele bolje upoznati, kojima se svidiš odmah ili koji shvate da si drugačiji od onoga kakvim se predstavljaš. Toj nekolicini ljudi otvaramo vrata svojeg života i darujemo ključeve svoga srca. Sve je dobro dok traje upoznavanje, pa i nakon što te osoba dobro upozna, neko vrijeme želi dijeliti svoju svakodnevicu s tobom. No, što se dogodi nakon izvjesnog vremena? Te osobe naglo izlete iz tvoga srca. K tome još i snažno zalupe vratima tako da se osjeća trag njihova odlaska. Odlaze bez pozdrava, bez riječi objašnjenja. Nestaju u moru života gdje ih je teško ponovo pronaći. No, možda upravo nas pogodi jednom zrno sreće i pronađemo ono što smo tražili i vratimo ga na mjesto te još pomnije brinemo o tome kako ga više nikada ne bismo izgubili. Ali, što ako nas zrno sreće promaši? Što ako se sagnemo netom što nas je namjeravalo pogoditi? Što ako ga izbjegnemo jer smo se vratili korak natrag, u prošlost? Što ako previše požurimo, u budućnost, pa nas sreća jednostavno ne može uhvatiti? I konačno, što ako ne pronađemo ono izgubljeno i umorimo se od silnog traženja i lutanja? Hoćemo li odustati? Najvjerojatnije da. Svim silama ćemo se truditi zaboraviti to izgubljeno i pokušati ga zamijeniti nečim novim. A to novo može biti ili bolje ili gore od staroga. Jedno je sigurno, a to da neće biti isto. Novo i staro nikad nisu, niti će ikada biti jednaki. Sve ima svoje prednosti i nedostatke, vrline i mane.
Što ako osobe koje smo uzaludno tražili godinama iznenada pokucaju na vrata našeg života nakon što su svojevoljno napustili taj dom. I tako dok oni stoje na pragu, očiju punih želje za novom prilikom, razmišljamo o potraćenom vremenu za njihovim traganjem, o olupini na vratima kojima su snažno zalupili, o ožiljku kojeg su ostavili na našem srcu, o nadanjima i iščekivanjima…
"Umorna sam da se meni sudi, a moju ljubav uzeli i potrošili krivi ljudi..."
Mala, slabašna stvorenja o kojim se nitko nema brinuti... Kako je to kad dođeš na svijet i od prvog dana si sam, ne dobivaš potribnu ljubav, prepušten si sam sebi, da se koprcaš u ovom nemilom svijetu. Kako je to kad ljudi uza te prolaze i gledaju na tebe kao na nekoga tko nije ni zaslužio da se rodi, a tebi kao da nije dovoljno to šta si sam, već si i osuđen od društva. Nevolja ide na nevolju, za nevoljom... a sretnicima se nudi sreća na dlanu. Život nije pošten! Tko nije naučio biti sretan, neće ni uugledati sreću. A tko je od rođenja osuđen, nosi brime osude cili život.
Eto vidin šta te snašlo...nije baš jednostavno, ha?..kad ostaneš sam i napušten u životu, kad ti oni koje si volia više od ičega na svitu okrenu leđa...i kad se okrićeš za prošlosti i pitaš se šta bi bilo kad bi bilo? Kada poželiš vratiti presudne trenutke u svom životu i prominiti svoje postupke koji će utjecati na tvoju bolju budućnost.. Kako je teško, zar ne? A sad...ja san sve to prošla..a tebe sad čeka patnja, znaš to. Ja jesan kriva za većinu stvari, ali nisi ni ti baš pomaga u tome da se one drukčije odvrte...tako da...nemaš pojma kako se sad pobjednički osjećam i koliko se ponosim sama sobom. Jer uspila san nadvladat sve nedaće koje su me snašle. I izašla san iz te borbe kao pobjednik...a ti i dalje ostaješ...gubitnik
Lyrics | Nickelback Lyrics | Gotta Be Somebody Lyrics
Tužno je kada u životu nakon dugo godina shvatiš da si svoje vrijeme dijelio s pogrešnim osobama, s ljudima koji su te zaboravili, a htio si im dati sve... Možemo li samo tako pustiti nekoga kog jako volimo da jednostavno ode, izađe iz našeg života...zauvijek? Kad borba nema smisla...ne možemo mijenjati ljude, oni će uvijek činiti po svome, oni će ili voljeti ili neće voljeti, ili će prezirati i osuđivati.... Trebamo platiti za sve svoje pogreške...vratit će nam se za to što smo druge povrijedili...jednom hoće... Ali što ako su neke naše pogreške napravljene u najboljim namjerama, da obranimo sebe ili druge? Nije to stvar sebičnosti!! To je stvar obrane od ovog nezdravog društva koje te osuđuje za banalne stvari...i ubrzo postaješ meta napada, onaj na koga se baca kamenje... A ti, koji bacaju kamenje, jesu li dostojni bacati ga? Jesu li oni bez grijeha? Što kada nakon nekog životnog razdoblja uvidimo da smo pogriješili odabirom osoba kojima želimo biti okruženi...što ako se nakon nekoliko desetljeća odlučimo vratiti na staro..ili pronađemo novo, bolje? Hoće li se izdvojiti pojedinac iz skupine i stati u našu obranu ili će samo biti dio svjetine koja će osuđivati i prezirati? Hoćemo li tada moći podnijeti težinu pogleda uperenih u naše lice...težinu pogleda koji su možda još nečistiji od naših, ali se tope u mnoštvu...? Mnogo je pitanja u zraku, a na koliko ćemo dobiti željeni odgovor?...i koliko dugo ćemo čekati na taj odgovor? Hoćemo li ga uopće pronaći...?...
Kao da počinjem zatvarati jedno poglavlje svog života...i kao da imam osjećaj da je sve loše naaapoookon iza mene i da, mislim da osjećam da dolazi nešto novo, nešto bolje. Za tebe će, ljubavi moja stara jos uvik biti otškrinuta vrata moga srca ako se uksoro poželiš vratiti...ali neću te dugo čekati...jer i ja imam pravo na sreću i naći ću je, makar s drugim. Trenutno se osjećam baš nekako olakšavajuće amoreć jer napokon san se rišila osoba koje su me morile. Ka da mi je toki teret pa sa srca otkad san rekla sve šta mi je na duši. Oslobodila san se osoba koje su mi zagorčavale život. I sad san bolje odma. Gledan na ovi svit s drugačijim očima. Pokušavan gledat očima diteta....
Pitan se kako neki ljudi mogu bit snažni u svakom trenutku. Odakle pronalaze tu snagu, taj optimizam koji im ne da da posrnu? Kako na neku nevolju mogu bezbrižno odmahnuti rukom i ne ispustit ni jednu suzu. Pitam se je li bolje tako se nositi s problemima? Ne znam, ali meni osobno je uvijek lakše nekako ako pustim koju suzu. Pa i ponekad more suza. Kao da čistim dušu tako. Uvik san bila preosjećajna i možda to i nije bas dobro...ali opet...ja barem ne skrivam svoje osjećaje, ne potiskujem ih... I da, draže mi je bit poput diteta koje gleda svit suznim očima, jer tada su oči najbistrije nego bit ladna kučka koju boli briga za cili svit, ona kojoj je srce ledeno....
Po ko zna koji put opet si otiša i ostavia prazninu...ali ovi put nije tako jako bolilo... Znan di ideš...ideš u susret novom porazu, opet prihvaćaš laži.. Čemu sve to? Pitan se imaš li ti imalo dostojanstva i ponosa? Znan da si naivan i da te zato ljudi veslaju, ali ko te jednom iznevjeri, najvjerojatnoje će i drugi put. Ma bez obzira i na to. Šta možeš očekivat od ženske koja je u 2 ipo tjedna aprominila 4 muška? Misliš da možeš očekivat ljubav? Poštovanje? Misliš da ti ona to može pružit? Ma ljube ti si joj samo zamjenska roba, skuzaj ali moran ti rec tako. Njena igračkica, kad ostane sama da nađe utjehu. Kako možeš bit tako naivan? A ja sad stvarno neman volje d ate izvodin na pravi put. Pa se ti koprcaj sam. I nemoj dolazit k meni kad bude kasno....
Evo napokon je i meni svanilo sunce. Nakon svih onih kišnih i tmurnih godina, konačno je moj život obasjan najlipšin suncem. Konačno bonaca na moru mog života. Kažu da su bure zaslužne šta korinje uranja dublje u zemlju. Mene su bure dugo ništile i pokušavale isčupat korinje moga života, ali nisan se dala. Držala san se čvrsto, ponekad i za najtanje niti. Bure su me ništile i udarale, ali nisu me ubile. Samo su mi pomogle da očvrsnen i postanen snažnija i zrelija osoba. Sada kad pogledan oko sebe i shvatin da su sva nevrimena konačno nestala, teško je povirovat. Vrime me držalo na kušnji, i nisan se pridala. Valjda san u svakom teškom trenutku svog života imala neki razlog za dalje, razlog zbog kojeg se nisan pridala, nešto za šta bi se uvatila i nisan puštala. I nakon svega opet vidin da nisu bile uzaludne moje borbe kada san nakon njih dobila život o kojen san nekad mogla samo sanjat. Sve je došlo na svoje, sve je kako triba bit. I pari mi se život savršen. Nije, znaden ja to. Ali svejedno sritna san, napokon, nakon dugo vrimena. I smatran da to i zaslužujen nakon svih suza šta san ih isplakala, nakon svih neprospavanih noći i nakon svih teških dana. Ovo san ja. Ovo je moj život. To bi tribali vidit i sa mnom podilit POBJEDU.
Volin te. To je sve šta iman reć. Opet nakon dugo vrimena koje san te pokušavala zaboravit, shvatila san da te volin i da ne mogu protiv srca. Jače je od mene. I fališ mi. I sama san sad. Neman nikog. Jer čekan tebe. Opet te čekan. I još ću te čekat. Sve dok ne dođeš, budeš zauvik moj. Moj i ničiji. I znaš da ću te volit ka šta te nijedna druga nikad nije i neće volit. Jer to san ja. I to si ti. To smo mi. I niko nam se neće ispriječiti na putu do sriće. Jer ja neću dat. Ne, ne, jube. Čuvan našu jubav i štitin je. Tu, u srcu. Volin te. Svakog dana sve više i više se zaljubjujen u tebe. I ne mogu te pustit. Jer znan da mi život ne bi ima smisla bez tebe. A ne bi ni tvoj. I ti to znaš. Ali znan da ti tria vrimena. I dala san ti ga već. I samo te čekan. Čekan oni dan. Kad ću zauvik bit tvoa jedina. =)
Sanjala san...moj život je bia bajka...a sve samo zato šta si ti bia u njemu. I opet je sve bilo savršeno. Bila san sritna, jube. Jer znaš da me niko ne može učinit sritnom ka ti. I nakon svih ovih burnih vrimena koja su nas zatekla ja znan da te još uvik volin, volin od prvog dana, da nikad nisan prestala i neću prestat. Jednostavno ne mogu. Ne mogu radit protiv srca. Život mi se svea na ništa bez tebe. I teško je tako živit. Al' još bi teže bilo tebe ne volit, viruj mi. Jer bez tebe ja ne postojin, fali jedan dio mene, nisan potpuna. Sanjala san bajku. I šta misliš kako mi je bilo kad san se probudila... Suze san lila, jube jer mislila san aj, konačno je nebo napravilo nam put, konačno san sritna, bila san beskrajno zahvalna. A onda se probudila.... A znan da te volin. A znaš li ti? A voliš li ti mene? Eto tako mi prolaze dani... Mislila san da će ovaj vikend bit presavršen, a nije bia. Prolazija je dugo, a kad je proša, ka da ga nije ni bilo nikad. Vidila te jesan, nakratko da, ali opet san i za to zahvalna. Falu mi stara vrimena, ali opet s druge strane, veselin se novin, boljim vrimenima koje ce nam ovi život donit. Veselin se tebi, jube. I čekan te. Ne mogu te tek tako pustit iz svog života. Lipoto moja, volin te puno, puno, nikad nisan niti ću prestati!
Pusti sad što je bilo kad ne ide i nemoj uzet meni za zlo. Što sam mogla, dala sam onda. Ostala samo je bol. Tko da ti sudi za grijehe kad slomiš srce ženi? Znaj, sada povratka nema jer što sam mogla, dala sam. Daj mi zadnji tvoj osmijeh da pamtim sretan kraj, a onda idi, suze da te prate nemam ja. Sad je kasno da se kaješ, nije sve po tvom. Ja moram dalje, ponosna, sama, živjeti po svom.
Eto, neću žaliti što je završilo, već moram biti sretna što se dogodilo. Moglo je biti i bez toga, ali nije. A valjda je i u moj život trialo uć malo svitlosti. Bilo je lipo, al' nije trajalo. Ma sve šta je lipo, kratko traje. A hepi san zbog toga. Mislin, lipo je kad ti u život uđe malo uzbuđenja, izazova. Neznam šta da pišem. U zadnje vrime san ostala bez inspiracije, a puna sam ideja. A kako sam ja vako poznata po tom da volim lajat, eto pričan gluposti. A kako sam poznata i po tom da sam lijena, ne da mi se stavljat fakin smajliće hehe.
Čini se da je polako došao kraj mome strpljenju. Izgleda da se napokon budim iz sna u kojem sam provela tri duuuge godine. Probudila sam se sama. Ne voliš me više, to je to. Zašto prije to nisam mogla prihvatiti i poštedjeti se boli koja mi je obuzela srce? Zašto je bilo tako teško prihvatiti istinu i nositi se s njom? Ali, to ne bih bila ja kada se ne bih hvatala za najtanje niti što su ostale od naše davne ljubavi. A ona se rasplinula kao pjena nošena valom u naletu vjetra. Koja je bila svrha mojih suza? Koji je bio njihov smisao kad su bile daleko od tebe, daleko da ti padnu na rame i da osjetiš kako je meni? Koji je bio cilj mojih ispruženih ruku, koje traže, traže ono što im pripada, a ne pronalaze ništa? No, nakon dugo vremena nađoše stranca.
To be continued...
Eto, da se malo prisjetimo događaja koji su uljepšavali naše školske dane proteklog polugodišta, evo jedan kratki pregled provala koje su kružile našom učionicom (inače oblika kutije šibica, veličine 5x6 metara, naravno). Sat povijesti iliti sat borbe za život ako nisi ispitan, a ako si ispitan, sat...isto borbe za život (jer je moguće dugo umiranje od dosade). Dakle, sat povijesti. Znači je po petstoti (nisam točno sigurna kako se piše 500. riječima, al' za vašu informaciju, idem na natjecanje iz hrvatskog) put izgovorila svoje omiljeno "znači". Znači, znači da je znači pisano velikim slovom (Znači) nadimak naše profesorice koja u svaku rečenicu voli ubaciti riječ znači. Ali, znači može doći do male zbrke ako znači napišem na početku rečenice...i onda vi ne znate na koga se to misli....
Ah, neću da vas zamaram ovime jer se izgubih i sama. Znači, Znači je ušla u razred i donijela zemljovid iliti kartu, neku prahistorijsku, mislim da ju je našla ispod nekog ormara u zbornici jer nema drugog opravdanja zašto je onako prašnjava. Ili je možda Znači doletjela na njoj u školu pa je u zraku pokupila sav onaj dim što izlazi iz naših praznih glava, a za to stanje su krivi naravno naši dragi profesori (ah, tko bi drugi!). Ovo dragi je naravno ironija
E, dobro, di sam stala? Aha, Z. je donijela kartu i nakeljila je na ploču
tako da bi mi na karti Hrvatske mogli pronaći Hrvatsku ako imamo imalo mozga
I tako...ja friško ispitana (neki dan dobih dvije petice
) buljim u strop u nadi da će neki kukac brzinom svjetlosti uletjeti kroz prozor i zujati Z oko glave. No, ništa. Razočarah se u porodicu koja leti i ne preostane mi ništa drugo do li da slušam raznorazne bisere. Z me ne pušta na wc da protegnem noge lagane koje ionako moram skvrčiti da ne bih slučajno dotakla Z-ine postole i tako se zarazila nekom boleštinom što napada naše drage profesore. Drage je i dalje ironija.
I eto Z otvorila Tugu
Omg, omg mislim se u sebi, sada će ovaj svijet čuti više bisera no što je Amerika poslala vojnika u Irak. Odlučih "neprimjetno" zadrijemati ispred očiju naše drage Z. Drage je ironija, po treći put vam kažem. I tako spustih svoju pametnu glavicu na klupu. Sklopih oči i tako koju minutu držah glavu u vodoravnom položaju, kad me prene zvuk pernice što je pala na pod, odnosno srušila ju je Tuga kad je krenula pred kartu Hrvatske pokušati pronaći Hrvatsku (čisto sumnjam da će joj poći za rukom). "Ala si ga smotana, brate" začuh nečiji mutirani glas straga, no ne obazreh se jer sam morala skupljati olovke i šaliće po podu budući da je Miss Smotanosti morala izaći na pistu
No, preživjeh
A onda se usredotočih na našu misicu. Da vidimo što nam je danas spremila, kakvim će nas biserom počastiti
. Znači:"Znači, pokaži ti nama gdje je Split". Khm, ne'š ti lakšeg pitanja, pa to i onaj golub na Jelačićevu trgu zna. Ustvari ne bih se kladila, vjerojatno je i on već postao Purger pa ga ne zanima baš smještaj grada pod Marjanom. I dok sam ja tako razmišljala o zagrebačkom golubu, pogled mi zastane na Tuginu prstu. Žena je tražila Split oko Sarajeva
Dalmatino - Jematva
Jematva je došla otvorena srca
s osmijehom na licu od uha do uha
za jubav moju prosula sve boje
a u mome srcu nigdi živa duha
Nek ti moje ruke ostanu u kosi
dok prilije vino demijane i badnje
nek jubi te zima i nek ti bude žena
ka u snu mi prite njene riči zadnje
I satrat će me more i sol
i križ šta nosim na kostima
na tvoju nevolju ja osta sam gluh
i pravu ljubav nisam pripozna
Ostat će bez riči ka letva na kiši
na moru tišine gajeta i čovik
ča podiže mriže od laži ne bune
jer jubav je slipa i uvik joj se priši
I satrat će me more i sol
i križ šta nosim na kostima
na tvoju nevolju ja osta sam gluh
i pravu ljubav nisam pripozna
Ovi blog je juče proslawia prwu godinu hehe. Eto cilu owu godinu (ako ste me pratili) ja san bila zbedirana. E, pa od 2009. se stvari minjaju! Na bolje, ofkors Nea više bediranja...dosta e bilo!
Ka da se nisan dowoljno napatila, pa bogamu wrime je wec za promjene
Virujen da iza kiše dolazi sunce, virujen u svitlo na kraju tunela, virujen u bolja vrimena! Bit će svega dobroga u ovoj godin Jedva čekan
Narawno, obavještavat ću vas o svemu (hehe nikad me se rišit, a). E a ovi blog će prvi pokazat kako napredue moja promjena. Nea više lošeg, samo doro u mom žiwotu Eto sad vas pozdravljan
Ako niste primijetili iman nowi dizajn, a mislin da je uočljiv dost tako da
Eto aj pa se čujemo! mwaaaaaa
Kada nekome poklonite svu ljubav svita, pa bia bi neki red da van i vrati iston miron. Ali ne...nie uvik bas tako. Znan grom slučajeva di e u pitanju nesritna ljubav, slomljena srca, suze, plač, boli, tuga.... Moran priznat nie lako osobama koe wole, a ta im ljubaw nie uzwraćena, lai isto tako nie uwik lako (a ponekad je još i teže) osobama koe su woljene a koe ne mogu uzwratiti tu ljubaw. Ne onima koe ne žele, nego onima koi se trude, ali jednostawno ne mogu zawolit tu osobu koa woli njih. Uff nisan se waljda zaplela hehe. A eto tako petak naweče, zawršila škola, daleko ošli prijatelji, a ja ewo doma stojin pa rekoh malo da se jawin switu da se zna da san još ode hehe. A onako nie baš da me puca inspiracya u zadnje wrime, ali eto tu i tamo swratin da widin u kakwom je stanju owi blog. A ono ako se iko pita zašto nema komentara, pa...za owi blog niko nezna jer je owo triba bit ka neki tajni blog..eee. A ono dopustila san da me stawljaju na listu pa eto...otkriše me neki ljudi heeh. Ma swe je to ok
Iako sam obećala sama sebi da je sve loše iza mene i da prem tome nema više tužnih posteva.....morala san negdi izbacit sve iz sebe. Juče su konačno pukle dvi velike ljubavi... Samo tako se završilo ono što se godinama gradilo. Samo tako su u vodu pale sve one riječi, svi oni dodiri, svi poljupci, sve one želje i drhtaji...ostale su samo suze, uspomena, bol, sjeta, tuga.........i nekoliko slomljenih srdaca... Što će sada biti s našim životima? Kamo će nas odvesti sudbina? Na prvi pogled izgleda kao da smo se našli pred zidom, u slijepoj ulici, a natrag jednostavno ne možemo jer nam se na putu ispriječila slomljena grana stabla koje je godinama raslo. To stablo je izdržalo mnoga nevremena, mnoge oluje, i svakim novim danom njegovo korijenje je sve dublje uranjalo u zemlju, bivalo je sve čvršće. Ali jedna bura je skršila i posljednju nit koja je vezala stablo sa zemljom i jednostavno ga je oborila. Nitko i ništa neće više moći pomoći tom stablu da se uspravi, nema snage za to, popustilo je njegovo korijenje...nije moglo izdržat toliko breme... A mi smo ostali između zida i stabla. Stablo je iza nas, ne možemo dalje, ostaje samo uspomena i nitko ga neće maknuti, odnosno izbrisati uspomenu iz naših sjećanja. A sad....jedino ostaje nada da će netko ili nešto jednog dana uspjeti porušiti taj prividni zid što je trenutno pred nama, da će se izgraditi izlaz iz slijepe ulice. Sada nam preostaje živjeti za taj dan, pustiti se u ruke sudbini neka nas ona vodi putem koji nam je namijenila jedne noći, pod zvijezdama, kad su rođene ove duše....
