Pitan se kako neki ljudi mogu bit snažni u svakom trenutku. Odakle pronalaze tu snagu, taj optimizam koji im ne da da posrnu? Kako na neku nevolju mogu bezbrižno odmahnuti rukom i ne ispustit ni jednu suzu. Pitam se je li bolje tako se nositi s problemima? Ne znam, ali meni osobno je uvijek lakše nekako ako pustim koju suzu. Pa i ponekad more suza. Kao da čistim dušu tako. Uvik san bila preosjećajna i možda to i nije bas dobro...ali opet...ja barem ne skrivam svoje osjećaje, ne potiskujem ih... I da, draže mi je bit poput diteta koje gleda svit suznim očima, jer tada su oči najbistrije nego bit ladna kučka koju boli briga za cili svit, ona kojoj je srce ledeno....
Post je objavljen 20.04.2009. u 21:03 sati.