Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/the-luckiest-girl-in-the-land

Marketing

We know it's over, so tell me it's over...

Nestao je u očima saj, odlaziš u njen zagrljaj...

Iako su mi porušene sve nade, moram se pokazati jačom no ikad. Pretvaram se da mi nije stalo, glumim da sam sretna, a u sebi se lomim. Boli, pogled na vas dvoje, boli jako. Bolje je da sam saznala sada, kada još nije prekasno...ili se barem nadam da nije. Nema tu više ni trena sumnje, njen si definitivno. Ostaju jedino nerazjašnjeni trenuci u kojima si mene grlio, a nju volio. Jesi li je tada volio?
Ostavio si me bez daha svakim novim susretom. Noćas sam ostala bez daha kad sam vidjela vas dvoje, kad si potvrdio ono što sam već i sama znala. Kada si potpisao moju presudu i poraz. Kad mi svega bude dosta, pokupiti ću svoje stvari i netati zauvijek iz vaših života. Ali još ne. Još imam ženski ponos i inat koji mi ne da da pređem preko vas i da njoj priznam pobjedu.
Zaustavljam se na nama. Malo prije ovoga večeras sam pričala prijateljici o tebi, prisjećala se naših trenutaka s najvećim osmijehom na licu i s tolikom toplinom oko srca. Ponovo si vratio onaj osmijeh na moje lice! Oživio si me i neću ti to zaboraviti. Jednako tako kako si me oživio možeš me i ponovo usmrtiti, zato te i ne želim pustiti. Hvatam se za vrijeme koje je ostalo pred nama, za pokoju večer s tvojim osmijehom, s tvojim usnama, s tvojim dodirima.
Želim te sada ovdje, uz sebe. Vani je kiša i želim tvoj topli zagrljaj, tvoje ruke koje kažu da će sve biti u redu i da nema straha jer si uz mene. Ali nisi tu. On je tu, uvijek kad ga poželim, a ne želim ga. Želim tebe. On je bolji prema meni nego što bi ti ikad mogao biti, svejedno želim tebe. On me smiruje, a ti me izluđuješ i zato te i želim. S tobom mogu proživjeti svaku minutu i osjetiti da sam je iskoristila na najbolji način. Znam da nisi za mene, razlog više da te želim. Kao da želim sama sebi nanijeti bol, ha? Ne želim protiv srca. Znam da mogu i da bih trebala ovaj put, ali jednostavno NE ŽELIM!
Svi spavaju, utihnuo je moj grad i pitam se gdje si ti sad. Da li si sa njom dok ja razmišljam o tebi? Da li je grliš i ljubiš onako kako bi nekada mene? Da li me želiš još ili si zaboravio sve trenutke provedene sa mnom? Što će biti kad se idući put sretnemo? Hoćeš li me ikada više onako snažno zarliti i pogledati onim pogledom punim plama? Jer ja, slaba na tebe, samo čekam da ti se ponovo bacim u naručje.
Uskoro će jutro, novi dan. Trebam nabaciti novu masku koja govori da mi nije važno što me zaboravljaš, ali ipak ću zadržati ovo srce koje je ludo za tobom.


Post je objavljen 04.08.2010. u 03:44 sati.