Iako imam sve ono o čemu sanjam već duže vrijeme, nisam sretna. Nešto još uvijek nedostaje. Došao si u krivi trenutak. I ti, a i on. Jer nakon tebe kako da se u njega zaljubim? Ne, ne mislim na to da nije dovoljno dobar. Dapače, predobar je za mene. A on tebe je bolji milion puta. Ali nema ono nešto čime si me ti osvojio. Ja sam s njim, a sanjam da sam s tobom. Svi trenuci provedeni s njim bili bi najljepši da ja nešto osjećam za njega, da ne mislim na tebe pritom... Nije u redu od mene da to radim, a ne mogu ga odbaciti jer se i dalje nadam da će se priča uskoro promijeniti, da ću te zaboraviti. Pokušavam, ali vezala sam te za sebe i sad kako da te odvežem kad se nadam da ćeš otići od nje. A svi oni koji su bili za nas, zašto su sad za nju? Možda znaju da nisi za mene, ili da nisam ja za tebe. A samo tebe želim. Bolja je od mene, ha? Ili je jednostavno to ono čisto razumski-s njom si iz istog razloga iz kojeg sam i ja s njim-bolje je tako? Možda bi mogli biti sretni zajedno. A znamo i ti i ja da sve gubimo ostavimo li ono što je naše sada. Možda jednog dana...kad se ponovo sretnemo..u gomili lica se prepoznamo....
Post je objavljen 05.08.2010. u 14:01 sati.