Mala, slabašna stvorenja o kojim se nitko nema brinuti... Kako je to kad dođeš na svijet i od prvog dana si sam, ne dobivaš potribnu ljubav, prepušten si sam sebi, da se koprcaš u ovom nemilom svijetu. Kako je to kad ljudi uza te prolaze i gledaju na tebe kao na nekoga tko nije ni zaslužio da se rodi, a tebi kao da nije dovoljno to šta si sam, već si i osuđen od društva. Nevolja ide na nevolju, za nevoljom... a sretnicima se nudi sreća na dlanu. Život nije pošten! Tko nije naučio biti sretan, neće ni uugledati sreću. A tko je od rođenja osuđen, nosi brime osude cili život.
Post je objavljen 24.04.2009. u 21:30 sati.