Čini se da je polako došao kraj mome strpljenju. Izgleda da se napokon budim iz sna u kojem sam provela tri duuuge godine. Probudila sam se sama. Ne voliš me više, to je to. Zašto prije to nisam mogla prihvatiti i poštedjeti se boli koja mi je obuzela srce? Zašto je bilo tako teško prihvatiti istinu i nositi se s njom? Ali, to ne bih bila ja kada se ne bih hvatala za najtanje niti što su ostale od naše davne ljubavi. A ona se rasplinula kao pjena nošena valom u naletu vjetra. Koja je bila svrha mojih suza? Koji je bio njihov smisao kad su bile daleko od tebe, daleko da ti padnu na rame i da osjetiš kako je meni? Koji je bio cilj mojih ispruženih ruku, koje traže, traže ono što im pripada, a ne pronalaze ništa? No, nakon dugo vremena nađoše stranca.
To be continued...
Post je objavljen 08.01.2009. u 14:35 sati.