ponedjeljak, 30.01.2006.

.::GOA I PSYCHEDELIC TRANCE::.

Sama tema Goa i Psychedelic trance otvara mnoga pitanja u umu jednoga prosječnog čovjeka. Iza nje stoje stoje mnogi čimbenici (glazba, ljudi, (kontra)kultura, životni stil) koji trebaju biti objašnjeni. Goa i Psy (skraćeno) su, kao prvo, tipovi elektronske glazbe, jedni od podstilova trancea (koji stoji uz druga dva glavna žanra: techno i house). Kao specifičan tip glazbe, okupili su oko sebe grupu slušatelja, te se formirala specifična subkulturna, čak kontrakulturna scena, sa svojim osobitim obilježjima, načinom života i vlastitom filozofijom. Izvor za ovaj rad je internet u potpunosti, jer o je tema slabo poznata i nema niti jednog pisanog dokumenta, osim eventualno flyera (letaka) za pojedini party na kojemu se ta glazba pušta. ....trance je jedan od osnovnih žanrova elektronske glazbe, koja se počela razvijati u ranim osamdesetim godinama 20. stoljeća. Od tada počinje njezin boom velikom upotrebom osobnih računala, sintisajzera i drugih do tada nekonvencionalnih pomagala za postizanje 'novog' zvuka. Trance se dijeli i na svoje podžanrove, a jedni od krucijalnih su upravo Goa i Psychedelic Trance (tu su još U.K. Progressive Trance, Euro Trance itd.). Sama riječ trance asocira na prilično komercijalne varijante Euro trancea (s kojima se upoznajemo preko tv kanala Viva, Mtv itd.), koje nemaju nikakve dodirne točke s Goa ili Psy tranceom, osim zajedničkog nazivnika trance. POVIJEST Goa je indijska pokrajina, smještena približno na polovici zapadne obalne linije južnog dijela Indije koja imala je šaroliku povijest okupacije. 1510. zauzeli su je Portugalaci čija je vlast konstantno trajala, osim nekoliko kratkih okupacija britanske vlasti (1797-98 i 1802-13), sve do 1961., a te je godine ponovno došla u vlast Indije. Prisustvo Portugalaca 450 godina imalo je snažan utjecaj na kulturni život Goe koji je jasno vidljiv zbog mnoštva katoličkih crkava i samostana, te drugih karakteristika arhitekture, ali to pristustvo se isto tako relfektiralo u umjetnosti i kulinarstvu. Krajem šezdesetih godina plaže Goe postale su utočište raznim rock-zvijezdama, putnicima, lovcima na uzbuđenja željnim provoda. Ray Castle vidi hipije koji su tada došli na Gou kao 'nove koloniste' a domorodci su bili tolerantni prema njihovoj okupaciji kao što su bili s Portugalcima. Za njega, generalna privlačnost Indije za hipije i ostale koji se nisu uklapali u dominantnu kulturu bilo je zbog osobitog razvoja duhovnosti, ali i zbog hašiša, koji je tamo bio legalan sve do sredine sedamdesetih, kada su zakoni promijenjeni zbog pritiska iz SAD-a. Iako je popularnost Goe opala tijekom osamdesetih, nekolicina Europljana i Amerikanaca ostala je živjeti tamo. Glazba toga vremena nije bila, naravno, ni po čemu slična glazbi koja je danas poznata kao Goa trance. Osamdesetih još uvijek glavnu riječ vode Greatful Dead, Yello, Talking Heads, the Doors, Neil Young, the Eagles, Pink Floyd... Veliki preokret se dogodio kada su do Goe stigli prvi oblici techno zvuka, industrial, new wave, new beat, dok je Veliku Britaniju 'tresao' acid house. Pojavili su se bendovi kao Front 242, Einstürzen Neubauten, Killing Joke itd. Oni su miješali veći broj stilova i dobili neku novu vrstu glazbe koja je u sebi sadržavala veliku pozitivnu energiju i bila vrlo psihodelična. Od tada pa do danas, ta glazba nosi naziv Goa Trance. Goa Trance proizašao je, dakle, iz fuzije new beata, gothica, new wave-a, industriala, electra, detroita i psychedelic rocka (presudna uloga hipija u šezdesetima). Goa Gill(1996.) vuče vezu između Goa trance fenomena i oživljavanja svijesti kroz drevne plemenske rituale. Tvrdi da 'koristi trance glazbu i trance plesno iskustvo da bi pokrenuo lančanu reakciju u svijesti', vjerujući da 'se od početka vremena ljudski rod putem glazbe i plesa sjedinjavao s jedinstvenim duhom prirode i univerzuma.' Njegov je osnovni cilj, kao Goa artista, redefinirati drevne plemenske rituale za 21. stoljeće. Smatra da upotreba glazbe i plesa za buđenje kozmičkog duha, kako bi liječili svoju nutrinu, nije ništa novo. To je razlog zašto su Goa i Psy trance posebni i drugačiji od ostalih žanrova elektronske glazbe; prije svega, uz tu glazbu rijetko kome treba neki narkotik ili bilo kakvo psihoaktivno sredstvo da bi uživao u njoj, to je jedan od rijetkih pravaca za koji se zaista može reći: music is the drug. GLAZBENI STIL Generalno, struktura Goa trance tracka reflektira ideju putovanja. Arhetipski heroj kreće u svoju potragu, u skladu s time track/stvar/pjesma počinje laganim uvodnim zvukovima. Polagano se pojačavaju i izmjenjuju, evoluiraju na svoj način te vode 'putnika' kroz jedinstveno trance iskustvo. Kako je heroj često izazivan na putu, tako je glazbenim mijenjanjem izazivan i sam slušač, a često je ubačen tajanstven teks, citat ili sample, sa svrhom da dovede um na višu razinu. Trackovi obično traju od osam do deset minuta. Nakon pete ili šeste minute, stvar je na klimaksu i od tada se graduirano mijenja prema kraju. Na isti način kako je izgrađen track, koji vodi slušatelja na putovanje, postoji isti, prošireni proces kroz DJ set, koji u klasičnom goa full moon partyju može trajati i do osam sati. Početkom seta oko deset sati, DJ pušta laganije stvari i gradi atmosferu, ritam. Već oko tri-četiri sata set doseže klimaks. Kako se približava zora, nivo energije ostaje visok, ali postoji suptilan pomak u ritmu glazbe. TEMPO Pitanje tempa je zanimljivo ako se uzme u obzir mogući odnos između glazbenog tempa i fiziologije ljudskoga mozga. Frekvencija alfa-valova, koja je kritično važna za postizanje stanja transa kod ljudi, leži približno u 8 do 12 ciklusa u sekundi i varira od jedne do druge osobe. Tradicionalna glazba u svijetu, koja inducira stanje transa sadrži ritmičke elemente koji se poklapaju s tim ciklusima, tj. zrcali te vrijednosti. Tipično, preformansi počinju na nižoj razini koja se povećava nakon perioda od nekoliko sati i dolazi na sve viši i viši nivo. Postepeno povećavanje frekvencija dopušta varijaciju i mogućnost podudaranja s različitim frekvencijama ljudskih alfa-valova. ZVUKOVI Najvažniji 'sastojak' Goa trancea je 'kick drum'. U Goa tranceu kick (udarac) je jako dominantan, često zna kroz proces izrade nekog tracka i umetanja efekata djelovati dosta zasebno i samostalno u odnosu na ostali dio tracka. Roland TR909 drum machine (thick, 'beefy' bass drum sounds), proizveden 1984., bila je posljednja od Rolandovih ritam mašina. Roland TB303 (the 'bassline' ili '303') se često upotrebljavala u house i komercijalnoj klubskoj glazbi tijekom mnogo godina i 'odgovorna' je za acid 'bipove', čudne ekspresivne zvukove koji se pronalaze u tradicionalnom Goa i Psy tranceu. Goa trance umjetnici traže originalnije načine da izraze 'visoko-frekventski kaos', tj. da proizvedu svoj rang 'čudnih zvukova'. Često se u Goa trance stvarima mogu čuti isječci iz primjerice starih filmova ili nekih pjesama. Za plesača u transičnom stanju, namjera im je ispuniti um prije nego se ponovno 'uzemlji' posebnim ritmom stvari koji 'vozi' cijelo vrijeme. Utjecaj drugih kultura na glazbu: australijski Aborigini (didjeridu), Japanci (koto, biwa), Indijci (tambura, sitar, tabla, voice) i Arapi (voice). GOA I / ILI PSYCHEDELIC TRANCE? Postoji li razlika između Goa trancea i Psychedelic trancea? Prije je bilo uvriježeno mišljenje da su to dva različita naziva za isti pravac glazbe, ali razlika postoji. Teško ju je definirati, jer sama definicija te glazbe ne postoji: to leži u njezinoj posebnosti. Cole i Hannan: 1996. Ray Castle u intervjuu za Colea govori kako se termin 'Goa trance' počeo upotrebljavati tek od 1994., prije toga partyji su se zvali 'trance-dance'. Steve Psyko vjeruje da su termin izmislili Englezi zato što oni 'uvijek vole staviti etiketu na sve'. Odgovor je i u kronologiji – Goa trance obilježava početak svega, i sam naziv proizlazi iz mjesta 'rođenja', indijske oblasti. Nadalje, razvojem glazbe, ona počinje dobivati i neke druge karakteristike – melodije se prorjeđuju, ritam je minimalističniji, ali još uvijek je zadržana većina elemenata (Rolandova 'tristotrojka', ponekad gitara; energična je i sa svojim posebnostima). Taj noviji stil koji je proizašao iz Goe naziva se Psychedelic trance. Neki ga nazivaju 'sinom Goa trancea'. Uglavnom je to jedan zvuk uz dvije glavne podjele – zajedničko im je ishodište. Danas je Goa trance retro zvuk i nije zastupljena kao Psychedelic trance, koji je evoluirao u mnoge podstilove (full on Psy trance, progressive, tech-trance, minimalistic Psy trance...).

- 01:13 - RECI MI NEŠTO (5) - BACI NA PAPIR - link

subota, 28.01.2006.

Techno bebe

IZVINJAVAM SE SVIMA STO JE OVAJ POST ''TECHNO BEBE'' IZBRISAN ALI IZBRISAN JE IZ ODRĐENIH RAZLOGA...IZVINJAVAM SE ALI IPAK HVALA NA KOMENTARIA...

- 16:27 - RECI MI NEŠTO (7) - BACI NA PAPIR - link

četvrtak, 26.01.2006.

Paul Van Dyk: 'Plesna glazba je političko oružje'

Paul Van Dyk ovih je dana objavio nastavak svoje proslavljene miks-kompilacije 'Politics Of Dancing', odličnu zbirku dance bombi, s naglaskom na melodični trance. Nazvali smo Van Dyka telefonom i popričali o albumu, ali i mnogim drugim stvarima vezanima za klupsku scenu, politiku i hedonizam Paul Van Dyk već deset godina osvaja sve nagrade, ima rasprodane partyje, DJ-ira, remiksira, producira i objavljuje albume sa svojim materijalom. Paul Van Dyk postao je institucija, šef unosnog poduzetništva i čarobnjak za gramofonima, čovjek kojeg je magazin DJ proglasio najboljim glazbenikom na sceni, dok su mu u leđa gledali jedan Fatboy Slim i Paul Oakenfold. Paul Van Dyk nalazi se u onoj famoznoj kategoriji ‘superstar DJ-a’, pop zvijezda kojoj cijena jednog nastupa doseže nekoliko mjesečnih plaća prosječnog hrvatskog radnika u tvornici pakiranih pilića. Petnaestak godina nakon velike dance revolucije netko se istog tog Paula Van Dyka usudio pitati je li normalno da jedan DJ koji vrti tuđe ploče po večeri zaradi više nego prosječan bend od pet ljudi koji sviraju svoje pjesme. ‘Ne znam koliko tko zarađuje danas, ali znam da ja tijekom svojih DJ setova izvodim jednako svojih vlastitih stvari i produkcija koliko i tuđih’, odgovara on ne pretjerano ljuto ili uvrijeđeno. ‘Prije 15 godina situacija je sigurno bila drukčija i ljudi nisu za svoje DJ nastupe dobivali toliko novaca, ali ponavljam – ne volim zavirivati u tuđe imovinske kartice i ne zanima me koliko tko dobiva za svoje nastupe.’ Kakvo je uopće danas stanje 'na terenu'? Jedni govore o krizi plesne glazbe, a drugi kako nema nikakve promjene u odnosu na prethodnih pet ili deset godina. Nevjerojatni partyji, veliki festivali i super tulumi se odvijaju stalno, po cijelom svijetu. Elektronska glazba je danas zapravo jedina globalna glazba, a to što je cool ili nije ne određuje nitko drugi do li marketing pojedinih kompanija. Rock, pop, R&B, hip hop – svi oni uvijek imaju svoju publiku, samo je razlika u medijskoj prezentaciji iza koje stoje diskografske kuće. Primjerice, u Njemačkoj je prije dvije-tri godine hip hop bio jako cool, a nova stvar su bile gitare, rock bendovi su se najavljivali kao next big thing. Danas hip hop više uopće nije cool, biti u bendu je cool, a kao sljedeća velika stvar najavljuje se povratak elektronske glazbe. Tako da očekujem kako će dance scena opet biti glavna fora za koju godinu. Pa onda opet u krug... To sve, naravno, nema nikakve veze s time što se događa na terenu, u klubovima, na glazbenoj sceni općenito – uvijek je bilo i bit će dobrih i loših bendova i DJ-a. A što se zbiva s tranceom? Trance nije termin kojim bi opisao ono što radim. Ja radim plesnu elektronsku glazbu pa, između ostalog, sviram i trance, ali isto tako i breakbeat, techno pa čak i house! Prednost elektroničke glazbe jest upravo ta što se sve može sjediniti u jedan stil te opet iz toga napraviti nešto jedinstveno i osobno. 'Politics Of Dancing 2' je vani – zašto nastavak? Ja inače ne volim DJ mikseve, jer smatram da oni nikada ne mogu zabilježiti uzbuđenje pravog partyja. Zato sam ‘Politics Of Dancing 2’ i napravio kao nešto gdje sam spojio sebe kao DJ-a, producenta, remiksera... Nisam samo skupio pjesme na jedno mjesto i umiksao ih jednu u drugu – neke stvari su modificirane tako da bih bas liniju jedne pjesme spojio s bubnjem druge i tako dobio nešto treće. 'Politika plesanja' – što bi to zapravo bilo? Prvi dio je izišao 2001. godine, prije 11. rujna, i obilježavao je ‘politiku plesanja’ tog vremena – kao što sam već rekao, činjenicu da je plesna glazba jedina globalna glazba koja pomiruje ljude: na nju u isto vrijeme plešu i Palestinci i Izraelci, vjera i nacija na plesnom podiju ne znače ništa. Stoga je plesna glazba jako važno diplomatsko i političko oružje. Sjetimo se, u doba velikih antiglobalističkih prosvjeda partyji su bili važna stvar u iskazivanju političkog opredjeljenja, a država je zatvarala klubove. ‘Politics Of Dancing 2’ dolazi u doba politike nakon 11. rujna, kada su se stvari dosta promijenile. Svijet polako shvaća da je demokracija najbolji raspoloživi koncept, ljudi su sve više svjesni da moraju sudjelovati u događajima oko sebe i boriti se za promjene ako nešto žele promijeniti. Ljudi su politička bića – čak i kada kažu da ih politika ne zanima, oni su politički aktivni! Znači, plesna glazba nije samo hedonizam... Ne treba nužno miješati ljude i glazbu koju ti ljudi rade. Puno ljudi koji stvaraju plesnu glazbu sudjeluje u političkom životu vrlo aktivno, u različitim udrugama, aktivističkim organizacijama... Glazba ih je dovela do te pozicije da postanu javne osobe te da političke ideje šire nad daleko većim brojem ljudi nego što bi to ikada mogli da ih glazba nije proslavila. Ista je stvar i sa mnom – netko neće slušati što ja govorim i mislim, no netko možda i hoće, pa će se nakon toga zapitati i uključiti se u neke stvari za koje dotad nije mario. Prošle godine u Americi su te izabrali za 'najdražeg DJ-a'. Što se uopće događa s clubbingom u Americi? Stalno slušamo o dance sceni u Europi, Njemačkoj i Engleskoj, dok je Amerika uvijek percipirana kao Meka nekih drugih stvari... Amerika je velika, pa je takva i scena. Prošli sam petak bio i Los Angelesu i svjedočio tome da je scena i dalje živa i vrlo, vrlo aktivna. Kada sam prvi put 1992. nastupao u Americi, proveo sam se možda bolje nego igdje u to vrijeme! I danas Amerika ima više dance radio postaja nego Europa! 'Politics Of Dancing 2' je u prodaji, no sigurno uskoro možemo očekivati i album s novim pjesmama...? Imam jako puno komadića za pjesme, a u studenom konačno ulazim u studio to sve pospajati. Novi album bi trebao izići na ljeto 2006. ili na proljeće 2007. Bit će tu jako puno i glazbenih i vokalnih suradnji, ali ne bih o njima još pričao.

- 15:54 - RECI MI NEŠTO (1) - BACI NA PAPIR - link

srijeda, 25.01.2006.

PLUR

Knock, knock… Treba nam promjena stanja uma, oslobodenje koje ce nam vratiti vjeru u život. Sloboda uma jedna je od onih nagrada koju si covjek mora priuštiti da bi nastavio život u sve nehumanijim uvjetima. Trošimo se na stres umjesto na slavljenje života – i to je zastrašujuce. Treba nam nagrada, trenutak neiskvarene srece da nam da snage za nastavak. Partijanje je bila nagrada mnogima, kolacic srece za nastavak tempa. Neiskvareno zajedništvo, sreca koja na licu ispisuje blaženstvo, ruke neznanaca koje se ponekad spoje zbog ciste ljubavi, pripadnosti bez oskvrnuca. Bijasmo sretni pripadnici slobodne zajednice. Ništa drugo nas nije moglo toliko opciniti i dati nam snage za nastavak djelovanja u sivoj svakodnevnoj masi ofucanih lica, a i tim smo licima dodavali malo svoje carolije – širili smo PLUR izvan partija i šarenili smo svijet svojim osmjesima. U prvim brojevima "PLUR"-a pricali smo o slavljenju slobode, o ljubavi, poštovanju… Pisali smo manifest rave subkulture dok smo ga udisali punim plucima. Lansirali smo taj manifest u auru svijeta i nadali se da ce se svi pripadnici naše kulture prepoznati… I sada se nalazimo zgaženi vlastitim idealizmom! Jer svijet nije utopija i dobre stvari redovito padaju u ruke lošim ljudima. Ili barem onima koji ne razumiju. Svjedoci smo promjena prilikom kojih se u naš svijet otvorenih umova uvlace nepripadajuci elementi i alkoholna agresija, a nama utopistima postaje naporno baviti se time jer osjecamo kako sve ono u cemu smo bezgranicno uživali lagano curi niz prste i odlazi u nepovrat… PLUR više ne prepoznajemo jer ga i nema tamo gdje ga tražimo, ljude oko nas gledamo s prezirom jer ni oni nas ne gledaju s onim dobro poznatim osjecajem zajedništva, a novu generaciju koja nam je neprimjetno preotela prostor smatramo manje vrijednom. I pretvaramo se u stare cangrizavce, jer one promjene stanja uma koje nam trebaju – ne srecemo… Ogorceni, povlacimo se i nostalgijom obavijamo svoje partijanersko razdoblje. Krivi je to put. Dogodila nam se civilizacija koja ždere sve pred sobom, ali mi i dalje imamo snage za izdignuti se iz tog blata. Vec smo to ucinili, zašto ne bismo ponovno? Trebamo samo poceti razlikovati partijanje i ono što nam se nudi pod istim nazivom. Sjetimo li se situacije od prije nekoliko godina, sjetit cemo se i da partija nije bilo niti približno ovoliko, da smo partijanje planirali unaprijed i cesto zbog nekih evenata proputovali mnogo sati. Ovo što se sada cini kao party situacija, zapravo to nije. Jer "partijem" se zove sve što ima ikakve veze s elektronskom glazbom. Partija ima svakog petka i subote, nevjerojatan broj. Ali sve je to lista na papiru! "Partiji" u klubovima koji nam svakog tjedna nude velika imena, zapravo nisu partiji. To je najobicniji disko, mjesto gdje svi izlaze jer – nema drugih mjesta za izlazak. Htjeli smo popularizirati svoju kulturu, pa evo nam sad rezultata! Popularizirali smo je toliko da više ništa drugo ne postoji, svi ljudi željni izlaska idu na "partije", a mi smo zacudeni, razocarani, opeceni – jer naših partija više nema! Ne moramo dozvoliti utapanje u moru nezadovoljavajucih dogadanja. Postoje neiskvarena podrucja, mjesta na kojima postoji PLUR i sve ono iz cega smo crpili energiju. Moramo razaznati party od "partija", i to je u ovom trenutku teško jer ne znamo što možemo ocekivati. Ali situacija ce se razbistriti i uskoro cemo ponovno imati svoja utocišta. Ona možda nece biti u centru grada, ali kad smo to tražili – dobili smo masovnu komercijalizaciju i naš je prekrasni manifest proždrla hrpa agresivnih kretena. U ovom trenutku naša supkultura više ne živi, tek ponekad sretnemo neku njezinu blijedu verziju. No, sve se mijenja… Svi mi koji tražimo izvornu vrijednost upravo svjedocimo trenutku kad pocinje odvajanje nas i onih koji partijanje smatraju samo subotnjim izlaskom. Ponovno cemo iskoraciti iz gomile i pronaci svoj komadic srece, jer još uvijek postoje ljudi koji razumiju naš manifest, postoje oni koji ce oživjeti naše razocarane umove i vratiti nam vjeru u zajedništvo. Mi smo ti ljudi, vi koji ovo citate i mi koji vam pišemo. Zajedno se moramo izdvojiti iz vala koji je odnio našu glazbu u svijet – jer odnio je samo glazbu, ništa drugo! Prazni ljudi ne prepoznaju ljepotu našeg manifesta i ne razumiju slobodu. To nismo mi, to su neki drugi ljudi. Mi moramo ponovno oformiti svoj mali svijet iz kojeg cemo crpiti snagu. PLUR još uvijek živi u svima nama. Revival kuca na vrata i traži od nas ponovno pronalaženje - u gomili sivih lica prepoznat cemo se i zajedno vratiti trenutke u kojima sloboda pobjeduje konformizam. Knock, knock…

- 00:40 - RECI MI NEŠTO (10) - BACI NA PAPIR - link

utorak, 24.01.2006.

Hvala ti B(l)ože...

Napravio sam si blog otprilike 08.01.2006.god.koji sam posvetio iskljucivo elektronskoj glazbi. Pomalo pisuci textove, i postavlajuci galerije slika, stavio sam si brojac posjetitelja koji je (bar za mene)postigao ekordnih 950 posjetitelja u cca 2 tjedna. Poceo sam surađivati s nekim web site-ovim odnosno njihovim vlasnicima, od koji sam dobio odobrenja za koristenje nekih materijala, e pa tako je dosao na red i jedan web RADIO DEEJAY, kontaktirao sam urednika, porazgovarao s njim i tako od danas 24.01.2006. surađujem s njima. No da se pohvalim...na neki nacin pocinjem raditi za njih, obavljivati cu vijesti, recenzije, i svasta pomalo...No zasto pisem ovaj post, zato jer bi se htio zahvaliti onome koji je osmislio www.blog.hr, jer mi je ne nadajuci se pomogao u necemu sto sam stvarno zelio, neznam sto drugo da kazem osim da se zahvaljujem svima koji su mi pomogli u ostvarivanju mojih zelja, a najvise hvala mojoj curi Ivani yellypearlskoja me u svemu pa i u ovome podrzala i koja mi je pomogla u ostvarivanju svih mojih zelja. Usput nemojte misliti da cu sada zaboraviti na blog, stovise postati cu jos vise aktivniji. HVALA TI B(L)OŽE!

- 15:33 - RECI MI NEŠTO (3) - BACI NA PAPIR - link

ponedjeljak, 23.01.2006.

Umro Marc Spoon (1966-2006)

Markus Löffel...umjetnickim imenom Marc Spoon pronadjen je 9.sijecnja mrtav u svome stanu. Riječ je o srčanom udaru. Markus je jedan o pionira elektronske glazbe te poznat po dvojcu Jam & Spoon s kim je obilježio dance scenu širom svijeta. Bila mu laka zemlja...RIP Napisao:Radio dj

- 00:49 - RECI MI NEŠTO (0) - BACI NA PAPIR - link

nedjelja, 22.01.2006.

1 GODINA FAMOUS-A

POVODOM velikog slavlja pozivamo sve zaljubljenike Famousa, i one koji će to tek postati, da dođu u subotu 11.02. u The Best i upriliče ovaj event uz nazočnost Famous DJ izvođača. - Za sve one koji nisu imali prilike biti nazočni na Famous večerima, evo par informacija o izvođačima i samom eventu... DJ Janette Slack (Hong Kong) Prije tri godine nakon što se eteblirala kao DJ u Hong Kongu, pakira svoje stvari i kreće na turneju oko svijeta da bi se na kraju skrasila u Londonu... Montreal, Sydney, Los Angeles neki su od gradova gdje su mnogobrojni poklonici house glazbe imali prilike slušno i vizualno osjetiti majstorije DJ-ice i producentice Janette Slack, koja je 2002. godine osnovala i vlastitu diskografsku kuću "Cold Fusion". Janette sudjeluje u velikom broju radio emisija, a čest je gost radija Ministry of Sound. Resident je i čuvenog londonskog kluba "Inigo". Njen glazbeni stil je progresivna mješavina housea i breakbeata. Svirala je rame uz rame s priznatim umjetnicima poput Leeroy Thornhilla (Prodigy), Freestylersa, Future Funk Squada itd. Osim što je uspješna DJ i producentica novac zarađuje i na svojoj osebujnoj ljepoti (Vauxhall Cars,Pepsi,Theme) i glazbenim spotovima (Ms Dynamite,Lisa Mafia...)kao model. Zaštitno je lice uglednog i popularnog Dr.Martensa. www.janetteslack.com www.drmartens.com DJ MCA (London,UK) - Music Creator Adict MCA - pod svojim pravim imenom Michael Malin već 12 godina uspješno gradi karijeru kao DJ, a i istodobno i manekensku kao i Janette Slack... Za sebe voli reći da je 100% model i 100% DJ te da se ne može opredijeliti koja mu je profesija draža, da jednako voli oba posla kojima se bavi... O njegovoj kvaliteti govori činjenica da je već treću godinu za redom rezident na Ibizi, gdje mnogi svjetski DJ-i sanjaju da bi jednog dana mogli doći i ostvariti svoje želje i ambicije, u klubovima kao što su Jockey Club i Amnesia "White party". Svirao je rame uz rame s priznatim umjetnicima kao što su Sven Vath, Timo Maas, kod nas jako popularan Ian Pooley, Hector Romero, Franckie Knacleso i mnogi drugi... Nosio je revije Viviene Westwood, Dolce & Gabbana, Adidas, Levi*s, Harley Davidson,Tony & Guy... U svom glazbenom izričaju preferira, Mad, Funky, Happy, Latino, Soulful, Deep, Spacy House... www.wwfm.co.uk DJ Frx (Zagreb,Croatia) O ovom DJ-u ćemo samo napomenuti i reći da se radi o ponajboljem hrvatskom DJ-u za što je čak i dobio nagradu 2004. godine (Zlatna Koogla). Svoje setove uglavnom gradi ili na bazičnom house zvuku ili hip-hopu i R & B-u no, nisu mu strani ni drugi plesni glazbeni stilovi, pa se često na njegovim gramofonima znaju naći stvari koji su obilježile glazbene stilove kroz 30-ogodišnju povijest clubbinga: Disco, alternativni i instrumentalni hip-hop, Funk, Electro, New Wawe, Break Beat, Downtempo... Osobitost ovog programa su i vokalisti, posebno stilizirani plesači i plesačice Famous Dolly Girls & Boys, kao i posebna dekoracija kluba koji daje dodatni glamurozan ugođaj. FAMOUS je klupski program koji ciljano iz večeri u večer predstavlja nove proizvode namijenjene mladoj publici koja prati house scenu (Jamnica, Badel1862). Program redovito prati veliki broj gostiju kao i VIP-uzvanici te medijski pokrovitelji (24 sata, Večernji List, Extra, HTV, Iskon, Pegla, Radiodeejay, Klubskascena..)

- 15:53 - RECI MI NEŠTO (0) - BACI NA PAPIR - link

subota, 21.01.2006.

Tuborg Green dj Academy mjenja sustav predavanja

Tečaj za DJ-a dijeli se, dakle, u dva semestra. Svaki semestar ima po 30 sati teorijske i praktične nastave. Prvi semestar održava se u proljeće, u periodu od travnja do lipnja, a drugi na jesen, u periodu od rujna do studenog. Između dva semestra polaznicima će se omogučiti ljetna Tuborg Green turneja u organizaciji generalnog sponzora. Zašto dva semestra? Uočeno je da u 30 sati polaznici dobiju sve osnove, no praktični dio odnosno vještinu nije tek tako lako svladati u tek 30 sati. Želimo li da naši polaznici s ponosom predstavljaju instituciju Tuborg Green DJ akademije, potrebno je još dosta truda, vježbe i samostalnog rada. Praksa je bitna u svakom poslu, a u onome kojemu je vještina imperativ ponajviše. Stoga sljedeća koncepcija dvosemestralnog jednog tečaja donosi puno kvalitetniji rad i rezultate, što je najbitnije. Kako je koncipirana nastava? U prvom semestru 08.04 - 28.05. polaznicima je omogučeno u nekoliko metodičkih jedinica objedinjeno teorijsko i praktično znanje. Metodom obrazovnog interaktivnog procesa polaznicima je osigurano: • Povijest disco klubova • Upoznavanje klupske scene • Razlikovanje inozemnog i tuzemnog nastupa • Pregovaranje s organizatorima nastupa unutar RH; posebnu pozornost predaje se pregovaranje s organizatorima izvan RH (zdravstveno osiguranje, smještaj, troškovi puta, isplata, te slične informacije o sigurnosti DJ-a) • Organizacija vlastitih klupskih večeri te načini promocije • Izbor glazbe ovisno o mjestu sviranja (klub, bar, radio, modna revija, otvorenje izložbe i sl.) • Komunikacija s publikom • Nastup u medijima (radio, TV, novine) • Droge i njihove štetne učinkovitosti Praktični dio nastave zauzima večinu nastavnog plana. Polaznicima omogućava da usvoje: • osnovna oprema i vrste opreme za DJ-e (spajanje i odabir opreme) • osnove mixanja na cd playerima • osnove mixanja na gramofonima To bi bio ekvivalent početničkom stupnju DJ-a, koji je nakon tih 30 sati spreman u potpunosti zadovoljiti cijelovečernji party. No, DJ-a ne čini samo puštanje glazbe u klubovima, na partyjima i sličnim eventima. U svijetu DJ-em se smatra samo onaj koji glazbu i stvara. Oni su pripadnici urbanog glazbenog izričaja, onoga izričaja koji mi potičemo u RH a koji je dosta zanemaren. U pauzi između dva semestra – ljetni mjeseci kada je završena jedna školska godina, kada maha uzimaju godišnji odmori (što je vrlo važno jer to je pripadna skupina naših polaznika) – polaznici su obvezni sudjelovati na ljetnoj Tuborg Green turneji koja pokriva veliki dio RH. Na taj način mi pratimo svakog ponaosob i bilježimo svladano znanje tijekom prvog semestra. Mogli bismo reći da je to ekvivalent ispitu. Drugi semestar 30.09. - 05.11.06. zamišljen je kao napredniji tečaj u kojemu se zahtjeva potpuno svladavanje vještine miksanja i više praktičnog rada svakog polaznika ponaosob. Konačno, imperativ ovog stadija je produkcija, stvaranje vlastitog zvuka, vježbanje kreativnosti i glazbenog izražavanja. Nakon završena dva semestra, svaki polaznik dužan je predstaviti svoj individualni rad. Nakon toga dobiva se priznanje o završenom tečaju za DJ-a. Ovakav koncept Akademije kompleksniji je i daje bolje rezultate. Ispitivanjem polaznika došli smo do ovih zaključaka što je uzrokovalo promjenu strukture. Naime, nakon druge generacije organizirani su dodatni satovi za polaznike oba prethodna tečaja što nam je dodatno pokazalo kako nova (predstavljena) struktura tečaja ima puno više smisla. Na taj način, osim kvalitetnije izobrazbe, dobilo bi se i više vremena za organiziranje partyja, promociju kao i čitav sustav marketinga. Zašto semestri prate kalendarsku godinu a ne školsku? Namjerno su semestri podijeljeni u kalendarskoj godini budući da su naši polaznici večinom studenti i mladi ljudi na početku svoje karijere – dakle grupacija stanovništva u 20-im godinama. Ovakvom organizacijom predavanja ne opterečujemo studente u njihovim fakultetskim obavezama. Početak tečaja u kojemu se od njih ne traži previše znanja je na kraju školske godine te time ne opterečujemo studente u završnim ispitima i drugim sličnim obvezama. Tijekom ljetnih praznika kada nemaju školskih obveza organizirana je turneja gdje se moraju iskazati znanjem usvojenim u prvom semestru. Nadalje, u drugom semestru traži se od njih više truda i rada vlastite kreativnosti te je taj dio stavljen na početak školske godine kada obveze na faklutetu nisu tako velike. Za one druge polaznike koji su u radnom odnosu ljeto je vrijeme godišnjih odmora te se mogu uklopiti u ljetnu turneju. Zašto je za promociju Akademije bolja ova koncepcija? Dosta truda i vremena treba kako bi se ideja, proizvod i sl. prezentiralo tržištu, te našlo svoje mjesto u njemu. Tako je i s Akademijom. Nadalje, jako puno vremena i materijalnih sredstava utroši se u organizaciju svakog novog tečaja. Na taj način i marketing zaostaje. Ovom koncepcijom za organizaciju tečaja potrebno je upola manje do sada utrošenog vremena, te bi na taj način preostalo vrijeme dobili za marketinške poteze i promociju. Također ljetna turneja je odličan medij prezentacije, i jedini uspješan u tom godišnjem razdoblju. Takodjer, zimski period dobili bi za dodatnu prezentaciju putem partyja za koje bi u tom slučaju imali više sredstava i fizičkih mogučnosti. Sve gore navedno dobilo se istraživanjem prošlogodišnjeg poslovanja u svrhu bolje suradnje sa sponzorima te bolje edukacije i zadovoljstva samih polaznika Akademije.

- 12:44 - RECI MI NEŠTO (0) - BACI NA PAPIR - link

petak, 20.01.2006.

MS Dynamite kazna za šamaranje

MS Dynamite kazna za šamaranje policajke Pjevačica Ms Dynamite kažnjena je s 500 funti i 60 sati društevno-korisnog rada nakon što je priznala da je napala policajku nakon svađe ispred londonskog noćnog kluba. Niomi McLean Daley (24) ošamarila je policajku 6. siječnja u policijskoj postaji nakon što je uhićena ispred londonskog noćnog kluba. Njen je odvjetnik tvrdio da su ona i sestra rasno vrijeđane ispred kluba ranije te večeri. "S obzirom na vaš dobar karakter ne osuđujem vas na pritvor", kazao je pjevačici sudac Timothy Workamn. Sudac je kazao da će Ms Dynamite, koja služi kao uzor mladim djevojkama, uz odgojno-popravnu mjeru od 60 sati društveno korisnog rada morati platiti i 500 funti novčane kazne za loše ponašanje.

- 12:39 - RECI MI NEŠTO (0) - BACI NA PAPIR - link

četvrtak, 19.01.2006.

Behind Blue Eyes - Behind Blue Eyes - Iboga

Behind Blue Eyes je relativno novi projekt Rene Nielsena (Beat Bizarre) i Michael Abel Larsena (DJ Banel) i ovo im je prvi album nakon par izdanih singlova na danskom Iboga labelu. Banela ste imali priliku čuti na našem Tribe Control partyu u tvornici i na prvi pogled bi se moglo reći da stil ovog albuma nije puno drukčiji od njegovih DJ setova. Cover nije ništa poseban, nekoliko fotografija krajolika uz vrlo malo teksta i moram priznati da se zbog ovakvih sitnica osjeti kako iboga u zadnje vrijeme jednostavno izdaje previše. No krenimo na mjuzu. 01. Excerpts From Dreams (7:56) Prva stvar odma daje do znanja da se radi o jako minimalnom zvuku pa tako nema puno toga što bi se moglo reći o ovoj stvari, vrlo je jednostavna ali svejedno slojevita i groovy. Isto tako se jako osjeti Beat Bizarre prizvuk. čak je jedna cjela dionica preuzeta iz jedne od njihovih starijih stvari. Definitivno nije favorit na albumu ali nakon više slušanja će vam se sigurno svidjeti. Savršena vožnja ali možda ipak prejednostavna za floorove. 02. Remember This (7:43) E ovo je već nešto puno bolje. Stvar je malo sporija i statičnija, više se bazira na loopovima i tribal ritmu no ono što najviše ovdje dolazi do izražaja je retro goa prizvuk u sasvim novom progressive ruhu. Svi znaju koliko ne volim Gou ali jednako tako obožavam kad je netko preradi na ovakav način. Sve se polako razvija i zadire dublje u neki mračni zvuk i onda vas taj retro prizvuk također u loopu jednostavno odvede. Između ostaloga ova stvar me vraća nazad u onaj stariji mračniji iboga zvuk koji je toliko oduševio cjelu scenu dok je taj label bio mlad. Naglasak također dajem na odlični buildup pred kraj stvari sa totalno netipičnom dizalicom koja srećom nije zoberski orijentirana. Definitivno favorit za mene! 03. Shadow Environment (7:47) Za neke bi se činilo da album tek ovdje počinje sobzirom da je ova stvar puno slojevitija od prijašnje dvije i zapravo puno više podsjeća na Beat Bizarre. Također se osjeća retro prizvuk čak i više nego na prošloj stvari no jednostavno me ne pokreće kao prošla bez obzira što zvuči punije. No za one koji vole Beat Bizarre ovo će sigurno biti favorit. Nije da ih ja ne volim ali mi se ipak više sviđa što prijašnje dvije stvari imaju malo originalniji prizvuk. I još jedan minus ide malom pretjerivanju sa efektima pred kraj stvari, čine ju preživčanom. 04. Sunshine (7:25) Ime ove stvari sve govori. Jutarnji retro prizvuk koji će iz vas jednostavno izvući onaj zadnji atom snage na partyu. Opet imamo odlično poslagane tribal ritmove i generalno veselu atmosferu. Stvar malo naginje na cheesy stranu trancea tako da se sigurno neće svidjeti onima koji ne vole malo više melodija no meni ipak ne smeta. Solidna stvar za jutarnji set iako će sigurno biti onih koji će gurat prst u usta kad je čuju negdje u zadnjim redovima na flooru. 05. Brumbasse (8:00) Također moj favorit na CDu, suptilne perkusije i ritmovi i odlična melodična dionica koja cjelo vrijeme u prvom planu vozi ovu stvar. Posebice mi se sviđaju reverbovi na jednom sampleu i fini akordovi koji ovoj stvari zauvijek daju etiketu progressivea. Atmosfera je također jutarnja no stvar je puno slojevitija od predhodne zbog hrpe sitnih i kratkih zvukova koji opravdavaju njeno ime. Naime Brumbasse na danskom znači bumbar. 06. As Sugar Dissolves (7:32) Sljedeća stvar nas malo usporava, također imamo jednostavne ritmove i melodiju u prvom planu ali ništa toliko agresivno. Tek negdje na sredini se stvari malo mjenjaju uz nekoliko mračnih zvukova no u globalu cjela stvar vas samo lagano vozi i progresivna je u doslovnom smislu te riječi. Par minuta pred kraj se javlja glavna melodija koja malo poboljšava stvar no sve u svemu ona spada među lošije na CDu. 07. The Epitome (8:33) Sad opet odlazimo na drugu suprotnost, ova stvar je najsporija na CDu ali ujedno i najmračnija i najtvrđa. U startu se sve čini vrlo jednostavno i minimalno kao i na ostatku CDa no ubrzo se razvija u nešto sasvim drugačije i eksperimentalno. Kao i treća stvar dosta podsjeća na Beat Bizarre zbog silnih mračnih zvukova ali ovo je ipak nešto sasvim drugačije. Definitivno nije nešto što će rasturiti floorove no jednostavno vas guta sa svojom dubinom. Jako jako eksperimentalno i zanimljivo, odlična stvar. 08. Rumble In The Jungle (8:43) I opet idemo sa jedne suprotnosti na drugu, ova stvar je najbrža i najagresivnija na CDu. Puno tribal ritmova i fini groove a generalni prizvuk me više podsjeća na Freqa nego na Beat Bizarre i čini ovu stvar još originalnijom. Osim već poznatih ritmova javlja se i sample majmunova koji definitivno paše uz ime ove stvari. Na sredini imamo jedan malo duži break u kojem cjela stvar usporava i tu stvari tek kreću punom paru. Opet se javlja odličan retro prizvuk koji ostaje do kraja, još jedna odlična stvar. 09. Brumbasse (Emok Remix) (7:43) Emok iz Phony Orphantsa nam za kraj daje potpuno drugaćiji remix što je naravno i poželjno. Stvar više naginje prema electru i houseu tako da ako niste fan trenutačnog trenda na trance sceni sigurno vam se neće svidjeti. Meni je odlična upravo zbog toga što je toliko drukčija od originala. Glavnu melodičnu dionicu ćete ili obožavati ili će vam biti odvratna. Jednostavno odlazi u jedan ekstrem no meni se upravo zbog jutarnje atmosfere sviđa. Iako joj fali malo više trance prizvuka one tribal dionice su samo naglašenije tako da je neka ravnoteža zadržana. Sve u svemu solidan remix, ako ne mrzite houseidni prizvuk u tranceu sigurno će vam se svidjeti. Možda najbitnija stvar koju treba odma napomenuti je loš raspored stvari. To i nije neki minus za DJe no ako album slušate doma i želite nekakvu priču to sigurno nećete dobiti. Odličan je na onim djelovima gdje se ide malo više u eksperimentiranju i ono što najviše volim kod iboge u zadnje vrijeme je to spajanje naizgled nespojivih stilova. S druge strane par stvari ovdje zvuče totalno jednostavno i tipično pa imate dojam kao da je album izdan uz neko požurivanje što naravno i pokazuje broj izdanih CDa na ibogi u zadnjih godinu dana. No sve to na stranu ovo je odlično izdanje koje vam se sigurno neće odprva svidjeti upravo zbog tog minimalističnog pristupa ali nakon nekog vremena me jednostavno osvojilo i podsjetilo na neka izdanja sa techno scene a bome i neka stara goa izdanja koja sam svojevremeno slušao. Ako ste fan iboge kao ja obavezno nabavite ovaj CD.

- 12:29 - RECI MI NEŠTO (0) - BACI NA PAPIR - link

srijeda, 18.01.2006.

Pogled na ravnotežu između trance scene i stvarnog života.

Za sve vas koji tek otkrivate čari ove glazbe i još važnije, ove supkulture, imam par riječi upozorenja. Prvo i osnovno učinite si uslugu i ne prihvaćajte supkulturu u paketu. Svaka ideologija, religija, politički režim ili što god već želite ima u sebi nešto pozitivno i nešto negativno. Neke više neke manje, rijetko koja nema ama baš ništa pozitivno, ali svaka ima nešto loše što ćete – ako je progutate u komadu – također prisvojiti. Vidio sam dosta ljudi koji su odbacili apsolutno sve na čemu su živjeli prije samo da bi se smatrali pravim pobornicima neke supkulture i kako bi upali u taj neki uži krug ljudi koji su paradoks sam po sebi jer šatro šire neku spiku tolerancije, mira i ljubavi a opet su potpuno zatvoreni i netolerantni prema svima izvana. To što imate dreadove i ne perete kosu godinu dana ne znači da ste alternativni i buntovni, niti da ćete odjednom postati divni i krasni ako ste prije tog otkrića bili bezobrazno đubre. Najveći problem u ovoj kategoriji ljudi su oni koji misle da ono što su otkrili moraju širiti na druge pa onda imamo hrpu novopečenih trensera koji propovijedaju svoje jučer otkrivene ideale nama koji ih nismo progutali nego prožvakali i pljunuli van onaj gorki dio. Gledajte to kao kupnju kompjutera u nekom dućanu. Svi malo bolji informatičari znaju da one gotove konfiguracije u sebi uvijek imaju nešto što vam pokušaju podvaliti bez vašeg znanja da bi zaradili više love na vama. Onaj kome je stvarno stalo do toga da ima dobar kompjuter sam će si slagati konfiguraciju od procesora pa do podloge za miša i potrošit će na to puno više vremena i volje nego netko tko uđe u dućan i kaže: "E daj mi ovaj plavi." Najbolji osjećaj koji možete imati na ovoj sceni je onaj da ste dio nečega posebnog i jedinstvenog što je na lokalnoj razini skoro nevidljivo, no na globalnoj ogromno. Svi, dakako, osjećamo potrebu da širimo to na druge i zato je razumljivo da ljudi vole nametati svoje ideale a i glazbu okolo, no gotovo uvijek se time postiže kontraefekt. Jer u većini slučajeva stvarno ispadate kao onaj teleevangelist na OTV-u. Zato jednostavno zadržite neke stvari sami za sebe jer na kraju krajeva, trance-ideologija je malo razvodnjena verzija hinduizma koji je sam po sebi tolerantna religija i njena tumačenja se razlikuju od sela do sela. Ako vas ono što ste otkrili i što držite u sebi tjera da to širite na druge na takav način onda možda niste ni otkrili ono pravo. Ova scena je krcata različitim ljudima, različitom glazbom i brdom različitih stavova i jednostavno je nemoguće očekivati da ćemo se svi slagati, no ipak u nekim trenutcima lijepo je pustiti sve predrasude o glazbi i jednostavno uživati u atmosferi koju si sami znamo složiti na partyju. Kada horda primitivnih seljačina napuni maksimirski stadion, a nas pedesetak u to vrijeme pleše na Ponikvama, ne možete se ne osjećati posebno. Ono što mene rastuži jest činjenica da i dalje ljudi sa same scene ne cijene dovoljno ovu mjuzu i njihov odlazak na party s nekim imenom može spriječiti bilo kakva sitnica dok opet na neke totalno blesave događaje odlaze zato jer su dali neki ispit, prošli vozački ili se jednostavno žele razbit "beyond recognition". Naravno, razumijem želju da se ljudi zabave ali opet ako se već smatrate dijelom ove scene – što vam ne bi onda ona trebala imati barem neko nezavisno postojanje u životu, a ne biti podređena svemu ostalome. Imao sam ispit na dan jednog partyja, pa sam išao na dugačko putovanje poslije jednog drugog i nije mi to predstavljalo prepreku jer si nikada nisam dozvolio da mi društvo nametne ritam kojim ću živjeti svoj život. Ok, možda malo, ali ne do tog nivoa da ću trance podrediti svemu ostalome. Zbog takvih stvari na kraju čovjek i izgubi godinu dana faksa, ali opet što mi znači ta godina ako se ja osjećam kao dio nezaustavljive kolotečine. Ovako izgleda slika vašeg vlastitog života ako si dopustite da vam ga naše društvo nametne: jaslice, osnovna škola, srednja škola, fakultet, magisterij, doktorat, smrt. Ne zvuči baš primamljivo. Fraze tipa: "Ma, joj, bit će još partyja nakon faksa" vam ne idu baš u korist – ako tako sada razmišljate onda ćete vjerojatno tako razmišljati i nakon faksa. Uvijek će biti ono nešto što će vas spriječiti da uistinu živite na ovoj sceni i uživate u svakom njenom trenutku. Ključna riječ ovdje je ravnoteža. Ravnoteža koju morate stvoriti između onoga što vas uistinu ispunjava i onoga čime si osiguravate vlastitu egzistenciju. Malo previše jednoga ili drugoga i nećete imati neku blistavu budućnost. Sljedeći put kada vam netko uleti sa velikom trance-ideologijom učinite si uslugu i recite mu da bi vi to radije sami otkrili polaganom i detaljnom analizom. Ako si zapustite onaj dio života koji vam osigurava egzistenciju onda ćete postati najgori klošar i trakavica bez ikakve perspektive, a opet ako zapustite onaj dio koji vas ispunjava ostati ćete jednostavno prazni.

- 12:17 - RECI MI NEŠTO (0) - BACI NA PAPIR - link

utorak, 17.01.2006.

Pero Fullhouse

Nešto malo više od 2mjeseca je proslo odkako je izasao novi naziv -groove is in the heart- najnovijeg live mixa velikana domaće elektronske glazbene scene – Pere Fullhousea. Kad je početkom devedesetih na hrvatskim prostorima počela ekspanzija techno-glazbe, dj Pero Fullhouse aktivno se uključio u tadašnju scenu. U tim počecima cijela je dalmatinska regija brojala svega nekoliko dj-a i nekoliko stotina stalnih posjetitelja aktualnih događanja. U tim ranim danima Pero je uočio nedostatke scene, te se uz posao dj-a, počeo baviti i promocijom i organizacijom partija. Od početnog minimalnog i detroitskog techno-zvuka, razvio je vlastiti prepoznatljivi stil puštanja glazbe. Njegov set se proteže kroz funky techno, tech house i elektro s neizbježnim mediteranskim štihom, uz vrhunsku tehniku miksanja, no u njegovim setovima i dalje se može osjetiti utjecaj detroitskog techna. "Volim svirati duge setove, u kojima mogu kombinirati široki opseg glazbe. No ona svakako mora biti hipnotična i funky, ponekad deep, a ponekad žestoka. Mora ići gore-dolje i imati različite elemente, no uvijek s groovom", rekao je Pero u razgovoru s britanskim glazbenim novinarom Richardom Brophyjem. Godine rada donijele su mu status jednog od najboljih hrvatskih dj-a, a neka od poznatijih imena s kojima je nastupao su: Jeff Mills, Carl Cox, Laurent Garnier, Stacey Pullen, Mr. C, Luke Slater, Richie Hawtin, Claude Young, Terry Francis, Bushwacka te Kevin Saunderson, kojega je Pero i prvi put doveo u Hrvatsku. Godine 1997. pokrenuo je, s dugogodišnjim prijateljem i kolegom Ivanom Podrugom, OmegaRitam, agenciju za organiziranje i promociju partyja u Hrvatskoj, na 5. godišnjicu OmegaRitma, pokrenuo je i prvu hrvatsku techno/house/electro etiketu OmegaRitam, na kojoj su svoje radove predstavili i svjetski poznati producenti poput Bryana Zentza, Tima Taylora & Thor 54, Tonyja Thomasa, Oxia, Jeffa Benneta, Southsoniksa, Marcusa Storka, Alenia and Inigo Kennedyja, kao i domaći glazbenici – Ivan Komlinović i Haris. Inigo Kennedijeva Ups & Downs izdana na labelu OmegaRitam 003, dosegla je prvo mjesto Carl Coxove ljestvice najslušanijih za travanj 2005. Kao promotor, u okviru svog Omegaritma u Hrvatsku je doveo gotovo sve dj-e i izvođače koji nešto znače na svjetskoj sceni elektronske glazbe, a od kojih su mnogi svirali u kultnom hrvatskom klubu Aurora, u kojem je Pero već godinama rezident. Pero je također veliki promotor hrvatske glazbene elektronske scene, čest gost na radiopostajama, a pokrenuo je i prvi hrvatski techno-magazin, Techno.hr. Velika dj imenima s kojima je svirao u Aurori, impresionirani njegovim osebujnim glazbenim stilom i tehnikom miksanja, uskoro ga zovu na gostovanja diljem Europe, pa je tako 1999., na berlinskoj Love Parade, Pero svojim glazbenim setom počastio posjetitelje ovog velikog događaja. Spomenimo dalje dva gostovanja na Paris Techno Paradeu – 1998. i 1999., te gostovanje na 10. godišnjici velikog njemačkog techno-partyja Mayday 2001., te na 6. godišnjici Kozzmozza 2001. Novosadski Exit 2005., Valkana Beach Festival i Evolution Funk samo su neki od velikih partyja na ovim prostorima na kojima je Pero gostovao. U Perine nevjerojatne vještine dj-iranja mogli su se uvjeriti svi koji su 2002., poslušali njegov Live At Aurora mix, prvi komercijalno izdani techno CD hrvatskog dj-a, a njegov drugi za redom mix CD naziva Teclectic izdan je 2004. (Dallas Records/Emi Records), predstavio je Perin rad slušateljima diljem svijeta. Sljedeći Perin projekt je lansiranje novih materijala hrvatskih producenata, kao i radovi Antona –X-a, da Fresha, Arrona Nesbita i Bryana Zentza. Uza sve te aktivnosti, Pero je marljivo radio u studiju, zajedno sa svojim prijateljem Ivom aka Cortex Thrill, a njihov je rad rezultirao Moondanceom, izdanom na OmegaRitam etiketi u listopadu 2004., na kojemu su se našli i remiksevi Ivana Komlinovića i deep techno eksperta Funk D’Voida. Moondance je vrlo brzo osvojio top-ljestvice mnogih svjetskih dj-a, a Carl Cox ga je uvrstio na svoj Going Global In The Studio Mix u siječnju 2005. godine. 5. studenoga ove godine Pero Fullhouse je sudjelovao i u radu Tuborgove DJ Akademije kao gost predavač, te je polaznicima, uz kratki set koji je odvrtio, dao nekoliko korisnih savjeta i odgovorao na njihova brojna pitanja, što je bio izvrstan potez organizatora Akademije, jer se s punim pravom može reći da je Pero Fullhouse umjetnik od kojega mlada generacija dj-a zaista može puno naučiti.

- 09:46 - RECI MI NEŠTO (2) - BACI NA PAPIR - link

ponedjeljak, 16.01.2006.

TRANCE U HRVATSKOJ

Početak domaćeg partyjanja, početak upotrebe rijeci "party" na našim prostorima puno je više vezan uz pojam transa i transičnosti, euforije i ekstaze, karnevala i tuluma, nego uz određenja kao što su "cool", "profesionalno klupsko okupljanje" ili bilo što drugo što iz arsenala estetičke procjene kvalitete, po definiciji s distance. Nakon skoro deset godina, a u svijetu i koju više, možemo se zapitati koliko je uopće primjereno za redovite i uobičajene klupske večeri koristiti riječ party. Nije ni čudno što nikad nije zaživio neki hrvatski prijevod, niti je party za ljubitelje novog zvuka značio bilo što osim "techno partyje", i ona ostala opća tulumarska određenja pripala su prošlosti. Doista, na svim prvim partyjima, bez obzira jesu li su zvukovi bili usmjereni više prema houseu, technu, tranceu, hardcoreu ili zajedničkoj mješavini, atmosfera je bila ista: zviždaljke, baloni, šarenilo, otvorenost, neverbalna komunikacija, naglašeno korištenje ruku pri plesu, strobo u raskošnim ili minimal varijantama, black light (UV) koji nikad nije kod nas do kraja pokazao svoje mogućnosti, prve projekcije... Dakle, svjetlost, zvuk i pokret tijela u cjelokupnoj kulturi na početku bio je blizak naslijeđu psihodeličkog pokreta i tradiciji transa. Ne samo glazba koju su prozvali trance, nego cjelokupna nastajuća rave scena raznolike elektronske glazbe i cjelonoćnih okupljanja, bez obzira na house, techno ili neko treće određenje, sve zajedno tvori scenu koja nastavlja tradiciju psihodeličke revolucije iz druge polovice šezdesetih godina. Obrati pažnju na svjetlost kao takvu, obrati pažnju na zvuk kao takav, obrati pažnju uopće, koristi bass-beat kao mantru za zabavljanje uma i titranje tijela da se možeš doista otvoriti i zanemariti gluposti koje ti "mind" šalje, osjeti promjenu percepcije koju strobo i druge stvari na partyju stvaraju, a ako je potrebno uopće išta verbalizirati, poslužiti se kontaminiranim jezikom, onda je to ljubav, mir, uvažavanje sebe i drugih, okoline i svih vibracija bića i prirode. Naravno, riječ je o početku i svim kasnijim autentičnim stvarateljima scene, a onaj tko stvara može biti i "samo" u ulozi čovjeka koji pleše, ali je otvoren, prima i daje, u skladu s P.L.U.R. i srodnim principima. Na žalost, moramo biti svjesni da omasovljenje scene donosi i one ljude koji party doživljavaju kao sredstvo rasterećenja, jedan oblik rekreacije, a u svom životu dijele mnoge predrasude, pa i agresivna ponašanja. Ipak, još uvijek je veći dio scene miroljubiv i koliko toliko u skladu s početnom otvorenošću. Trance je prisutan na našoj sceni od samih početaka, u jednom razdoblju tadašnji trance zvuk je dominirao, odjekivao i u Aquariusu i Kašini i drugdje. Čak, ono što se u inozemstvu već nazivalo goa u jednom užem krugu, puštalo se i kod nas, tijekom 1994. samo što izraz goa ostaje nepoznat, bez obzira što su DJ-i, recimo na legendarnom Dvorcu Lukavec puštali X-Dream, što je DJ iz Dragonfly Records dolazio u Zagreb, puštao upravo tada sve popularniji goa trance zvuk, uključujući i party u klubu Underground (pokraj Martinovke), kasnije napuštenom od ravera i pretvorenom u "Kafe Oluja '95". Upravo kada u svijetu goa iz užih krugova (sa DAT-ova) polako ulazi u širi krug ljudi (a također i ploča i CD-a), naša se scena zatvara na te utjecaje i kao da nad pojmom goa trancea visi nevidljiva zabrana, specifična cenzura. Iako je sama nova godina 1995. počela (barem za ekipicu na tom partyju) goaškim zvukovima koji su od publike bili kršteni naprosto "dobrim tranceom", nastavak te godine i prijelaz na 1996. označit će sve manje trance glazbe na našem području. To je jedan od najčudnijih momenata domaće scene - potpuni izostanak goa trancea u doba njegove špice na Zapadu. Do tada se nije baš cesto događalo da nešto što buja u Europi kod nas bude zaobiđeno. Space Lily sreće goa scenu u Beču i dvije slijedeće godine biti će jedina zaslužna, uz Marinov povratak iz Amsterdama, za stidljivu prisutnost goa trancea (a to je tada cesto značilo i trancea uopće) na našoj sceni. Dominacija housea (kojoj se mora priznati podizanje razine profesionalnosti i dovođenje ključnih DJ-a i "prve lige" te glazbe u Hrvatsku) obilježila je kod nas razdoblje u kojem je u svijetu goa zvuk bio priznat od mainstream techno zajednice, izašao iz podzemne pozicije "posvećenih" krugova međunarodnih travellera, okupljajući po petnaestak tisuća ljudi na velikim trance festivalima. U Hrvatskoj tada, osim pojedinačnih i usamljenih pokušaja, nema mjesta gdje se može čuti ta glazba, a pogotovo nema mjesta gdje se osim glazbe može vidjeti i cjelokupna estetika goaškog transa u kojoj se naravno miješaju drevni simboli sa cyber i piktogram nasljeđem devedesetih, hippy pokret sa techno glazbom, a sve u prilog ostvarenju transa. Dok su na domaćem terenu do 1995. bili zastupljeni svi pravci široke techno scene, izostanak goa trance zvuka u periodu u kojem doživljava eksploziju u Njemačkoj, Nizozemskoj, Engleskoj, Japanu itd. ostaje bizarnim mjestom našeg podneblja. Kasnije, kad nakon pojedinačnih partyja u Zaboku, Vodicama, Gjuri gdje su bili i prvi javni nastupi Utopije (mnogi danas ni ne znaju da se zagrebačka Dogma u svojim počecima upravo tako zvala), s djelovanjem Marina i Lily u prvom periodu, kada i konačno započinju redovitiji trance događaji, situacija će biti promijenjena, ali će još dugo mnogo toga oko naše domaće recepcije goa zvuka ostati čudno i dosta različito od svjetskih modela. Danyel (van Kleef) puštao je i u Zaboku, i poslije u Vodicama (1996.), stvari koje su se šest mjeseci ili godinu dana poslije pojavile na vinilu ili CD-u, ali tada je malo bilo onih koji su mogli prepoznati izvođače. Nakon šatora i jedne Kašine, Astralis započinje u Bestu i to će prilično odrediti domaću trance scenu. Na Astralis su došla mnoga važna imena onog zvuka koji je kao goa trance doživio vrhunac 1996. (a pomalo i u 1997.), kao i mnogi drugi predstavnici "post-goa" glazbenih orijentacija. I dok se scena u Bestu razvijala svojim ritmom i pravcem, manje grupe zaljubljenika u zvuk ali i mnogo toga drugoga što uz zvuk ide, okupljali su se i organizirali manje partyje, poput Earthdance partyja u privatnoj kuci u brdima iznad Prigorja, na Ponikvama s malim agregatom i bez dozvole, pa i na mjestima kao što su Kset ili Filozofski fakultet. Nesumnjivo je Astralis odredio i omasovio publiku, stvorio veći dio scene, i mnogi od tog najvećeg broja ljudi ni ne znaju za trance događaje izvan Astralisa. Međutim, dio ekipe koja je od početka pratila goa scenu u svijetu, nikad se nije mogao pomiriti sa Bestom kao primarnim mjestom scene "kod kuće". Ljudi su se pitali: "Kako to da goa trance partyji, poznati širom svijeta kao partyji na kojima možete sresti najviše onih "iznad tridesete", kod nas ne samo da nemaju takve karakteristike, nego su čak ispod uobičajenog dobnog prosjeka ostalih techno/ house događanja?". Brojna druga pitanja, o teškoćama pretvaranja Besta u podlogu za black-light-art (što je puno češće i primjerenije na trance partyjima u većini zemalja) i transične dekoracije, o tome zašto nema kulture chill-out prostora kakav ide uz trance, ni niz drugih razmišljanja, ne želi umanjiti značaj i kljucnu ulogu Astralisa u širenju trance scene, no to samo pokazuje da postoji drukčiji pristup, i da je scena šarenija nego što na prvi, i pomalo površni pogled, izgleda. Danas trance scena postoji i na drugim mjestima, nekoliko manjih grupa koje već dugo žive u transu i za trans okupile su se u nove aktere, pa raznovrsni trance i različit spektar atmosfere i vibracija možete doživjeti i drugdje, od Tribalizera/ Spin Cycles partija u Attacku, Mars Room/ Metamedia partija u Puli itd. Neka svatko bira koji su mu uvjeti najbolji za dovesti se u stanje sugerirano imenom glazbe - trans.

- 15:06 - RECI MI NEŠTO (0) - BACI NA PAPIR - link

nedjelja, 15.01.2006.

Trance - općenito

Trans kao predvorje seljenja duše mnogo je stariji fenomen od naših današnjih oblika cjelonoćnih rituala, stariji od samog pojma transa koji se javlja u 14. stoljeću. Naravno, stanja transa predstavljaju šire područje od glazbenih pravaca, a ne bih se začudio da postoje ljudi koji uopće ne dovode u vezu klasični pojam transa (stanje otežanih pokreta, nemogućnosti "normalnog" funkcioniranja, pospanost/ budnost kao u stanju duboke hipnoze) s glazbom koju već desetak godina zovu "trance". Trance kao tip glazbe također može opisivati mnoge druge pravce prije pojave acid-housea, ali od kraja osamdesetih i početka devedesetih, otvara se priča koja će omogućiti raznoliko polje suvremene (plesne) glazbe, u kojem postoje bar tri konstitutivna faktora scene: techno, house i trance, s brojnim podvrstama i svojim "minimal", "progressive", ili međusobnim "crossover" varijantama. Kada se termin trance počeo više upotrebljavati, odmah je postalo jasno kako označava raznovrsnu glazbu, pa su ljudi u želji za odvajanjem barem glavnih aspekata neke glazbe počeli ubrzo govoriti o "hard-trance" glazbi kao posebnoj i ne samo imenom odvojenoj od drugih, površnijih, i puno pitkijih glazbenih oblika. Sredinom devedesetih sve aktualniji postaje termin "goa trance", i nakon eksplozije 1995. i 1996., razvija se u nekoliko pravaca, miješajući stilove i tražeći inspiraciju u raznim strukturama, od breakbeata (niti godinu dana nakon što je časopis Id u tekstu o Goa zvuku ustvrdio kako su jungle i trance nepomirljivi tabori, nastao je "break-trance"), preko heavy-metala i hard rocka (gomila samplova gitara, gitare na stageu prilikom live nastupa), darkerskog trancea (kojeg neki zovu i "tunnel trance") do housea ili klasičnog techno zvuka koji je prošle godine bio "in" na trance sceni glazbenih stvaralaca i DJ-a. Veći dio scene se kroz sve ove godine tristotrojke (Roland TB-303) nije nikad odrekao. Međutim, usprkos promjenama u glazbenoj strukturi, od početka same acid i techno glazbe, prisutna je jedna tendencija koja sa obilježjem "goa" dobiva svoj zamah, i bez obzira na promjene zvuka širi se i ne nestaje; to je tendencija koja obilježava cjelokupnu "rave" scenu na samom početku, a poslije se veže uz brojne oblike trancea, i ta tendencija predstavlja nastavak psihodelične revolucije s kraja šezdesetih godina. Kao što je cijela scena acid-housea izvadila "smile" iz prašine tih istih šezdesetih, tako je dobar dio trance scene posegnuo za jako starim simbolima koji su šezdesetih bili aktualizirani, a tiču se drevnih mudrosti, božanstava, mitova, pristupa životu, od indijskih, afričkih, latinoameričkih, do keltskih ili australskih (aboridžinskih), a to je sve bilo praćeno suvremenim intervencijama, poput velikih batika rađenih kao piktogram čovjeka u lotos položaju, naravno s bojama koje tek pod "svjetlom budućnosti" (UV-lampe) pokazuju svoju raskoš. Uz strobo i projekcije na platnu ili krošnjama drveća, uz DJ-a i psychedelic techno glazbu, cesto se pojavljuju i Ying-Yang simboli, mandale, Shiva, Om, i tisuće individualnih kreacija koje se inspiriraju navedenim, ili likovima vilenjaka, gljiva, svemiraca. Nastaje jedna scena koja je prepoznatljiva, i koja sugerira širu alternativnu (kontrakulturnu) scenu, koja se prostire i izvan granica partyja i jednog tipa glazbe. Ipak, glazba ostaje presudna, posebno za doživljaj rituala kojem je cilj izazivanje transa (dakle, za party) jer trance se tako zove upravo zbog stanja transa, iako to mnogi zaboravljaju. Zbog toga i neke specifičnosti scene - barem kad govorimo o ključnim akterima ili onima kojima glazba i vrijednosti nisu samo za vikend ili za opuštanje, pa prerastaju u način života. Trance scena insistira na partyjima na otvorenom, kad god to vremenske prilike dozvoljavaju. Trance festivali traju po tri dana i cesto podsjećaju na autentičnu hippyjevsku priču o Indijancima i prirodi u ovoj antiekološkoj civilizaciji. O preferencijama droge je teško i nezahvalno suditi, no mnogobrojne grupe i razdoblja razvoja trance scene u svijetu omogućuju slijedeći zaključak: trance scena najviše voli psihodelike, i jedino će ponekad (nikako ne uvijek) ecstasy moći proći prag prihvatljivosti u porodici u kojoj glavnu riječ vode cannabis, gljive psilocibe i acid. Termin Goa u priču je ušao zbog poznate plaže i oblasti u Indiji, koja je privlačila hipije i druge nomade prije četrdesetak godina, a neki od tih su se tamo i naselili. Obilježavanje punog mjeseca partyjem ne počinje s trance glazbom, nego je puno, puno starije, a na Goi su se od šezdesetih održavali rockerski cjelonoćni rituali koji su s vremenom prerasli u današnji "full moon celebration". S razvojem glazbe promijenio se karakter partyja na tom mjestu okupljanja međunarodne travellers-zajednice, i nekoliko godina trajala je proslava pretvaranja hippy plemena u techno pleme, čak je i zvuk bio nazvan "goa trance", ubacujući mantraste melodije etničkog nasljeđa u techno strukturu, omogućujući trans i shivin ples tisućama mladih u kulturi digitalnog samplera. Danas, na Goi, komercijalizacija i korumpiranost policije veoma otežavaju uvjete za autentičan doživljaj.

- 15:19 - RECI MI NEŠTO (0) - BACI NA PAPIR - link

subota, 14.01.2006.

Techno - Rave

Prvi DJ koji je 1985. producirao techno - Juan Atkins Techno: Ako se mene pita - techno je čista fizika! Pa ne slušaju HRVATI uzalud techno i metalce, budući da ih bass pogađa ravno u živac. Valja napomenuti da je riječ 'techno' kratica od riječi 'tehnologija' i da se prvi put koristi 1985. i to kao naziv za granu house glazbe. Ova vrsta glazbe jako dobro uspijeva u sirovim krajevima. DJ Jeff Mills kaže: "Techno u Detroitu ima istu funkciju kao hard hip-hop u L.A-u ili Ney Yorku. On je vrsta bijega. Pa u Detroitu se ubija iz zabave!" U Europi prvi put fraktalni tonovi (oni između nota) i buka kao glazba odjeknuli 1987. Rave: Noćna mora svih onih koji su do 1990. po klubovima, koncertima i disco klubovima eventualno drmali glavom i/ili koljenom. Prvi put pojam je skovan na Jamajci, gdje se koristi kao naziv za veći dancehall, poznatiji i kao raving. U Engleskoj pojam 'raver' označava pretežno one koji slušaju soul, rap, house i koj idu na undergrond partyje ili warehouse. Još prostije rečeno: nastavak acid housea. Koja je razlika između disca i ravea? U disco se ide samo zbog komada, na rave i zbog plesa, lasera, droge, glazbe - što bi se reklo, socijalnog iskustva!

- 14:35 - RECI MI NEŠTO (0) - BACI NA PAPIR - link

petak, 13.01.2006.

Peglaci mozgova...

- 01:54 - RECI MI NEŠTO (0) - BACI NA PAPIR - link

četvrtak, 12.01.2006.

Rave - primjer globalne subkulture za 21. stoljeće

Sažetak Subkulture su grupe ljudi kojima je zajedničko ono što ih na značajan način razlikuje od članova drugih socijalnih grupa. Premda ograničene po svojem dosegu, sadržaju i trajanju, subkulture mladih reflektiraju društvene strukture današnjice, ali i anticipiraju, te istovremeno grade, društvo budućnosti. Rave subkultura, oko "elektronske" glazbe nastala subkultura mladih, ulazi u drugo desetljeće svojega postojanja. Vrijeme i prostor u kojemu se ona odvija, kao i karakteristični oblici iskustva, ekspresije i identifikacije, čine ovu subkulturu prilično neovisnom o konkretnim kulturnim obrascima lokalnih kultura. Kao takva ona je primjer globalne, tranzitorne subkulture mladih. 1. Uvod U proljeće 1988. u Londonu nastaje nova, na glazbi zasnovana subkulturna formacija - rave subkultura(1). U deset godina rave u Velikoj Britaniji prolazi put od fenomena koji se isprva događao u malenom broju klubova - žarišta s nekoliko stotina ljudi - do industrije zabave fragmentirane desetinama podstilova(2), s više od milijun konzumenata i godišnjim utrškom od dvije milijarde funti (Thorntnon 1995:15, Malbon 1998:266). Već se početkom devedesetih rave kultura širi na zapadnu i istočnu obalu SAD-a, cijelu Europu - od zapada prema istoku, sjeveru i jugu, na Australiju, Japan, Južnu Afriku... krajem devedesetih rave subkultura postoji gotovo u svakom kraju svijeta. Netom nakon stišavanja najžešćih ratnih sukoba stigao je ovaj subkulturni stil i u Hrvatsku. Nekoliko desetina aktera iz 1992. godine postalo je nekoliko stotina 1993. te više tisuća 1994. i kasnije(3). Nakon moralne panike(4) iz 1994. i 1995. godine rave scena je manje eksponirana (low profile), te sve više raslojena, ali je i dalje svakoga tjedna na području Zagreba okupljala barem tisuću sudionika - ravera (u "boljim" periodima te ljeti i po 5000). Od kraja 1998. godine nadalje scena bilježi rast broja sudionika te sve češće hepeninge tj. partye. 2. Određenje subkulture Pojam subkultura mnogi su autori koristili u različitim značenjima. 'Subkulture su grupe ljudi koji imaju nešto zajedničko (problem, interes, djelatnost) što ih na značajan način razlikuje od članova drugih socijalnih grupa' (Thornton, 1997:1) minimalistička je definicija s kojom bi se većina autora složila, premda u svojoj općenitosti ne razlikuje strogo subkulturu od pojmova "zajednica", "društvo", pa i "kultura". S obzirom na to da subkulture kao zasebni entiteti postoje samo u onom obliku u kojem su ih istraživači definirali, ukratko ću izložiti pretpostavke na kojima temeljim svoje razumijevanje subkultura. Prefiks sub u sub-kultura (ili pod-kultura) odnosi se na nekoliko aspekata: • Doseg: Sub-kultura obuhvaća samo jedan segment populacije. • Sadržaj: Sub-kultura se odnosi samo na neke oblike ekspresije i iskustva. • Trajanje: Sub-kultura se intenzivno očituje tek dio vremena. Samo dio mladih pripada rave (punk, navijačkoj ili biciklističkoj) subkulturi. Raspon subkulturi svojstvenih oblika ekspresije i iskustva ograničen je i manifestira se intenzivno jedino na partyu (disko klubu, parku, koncertu, stadionu ili ulici). Osim u slučaju kada posjeduju izuzetno proturječne obrasce ekspresije ili iskustva, subkulture nisu isključive; niti međusobno niti s takozvanom dominantnom kulturom(5). Pojedinac se može u većoj ili manjoj mjeri identificirati u onoliko subkultura koliki je njegov "subkulturni kapacitet". Subkulturama svojstveni sadržaji ne izvode se u kulturnom vakuumu. Oni su "uronjeni" u kulturni kod dominantne kulture, čiji je dio "prebrisan" i dopunjen sadržajem karakterističnim za subkulturu(6). Tako adaptirani kulturni kod omogućuje nastajanje potpuno novih oblika ekspresije i iskustva, ali i kritiku dominantne kulture. Subkultura nije nužno nositelj nekog eksplicitno definiranog političkog programa(7); on je puno češće prikriven ili jednostavno ne postoji. 3. Deskripcija Subkulture mladih reflektiraju društvene strukture današnjice, ali i anticipiraju, te istovremeno grade, društvo budućnosti. Razmatranja na ovom području postaju nužna za razumijevanje društva danas, ali i društava sutrašnjice. Rave subkulturu, kao i svaku drugu subkulturu, karakterizira prisvajanje specifičnih prostora, vremena, obrazaca ekspresije, iskustava te identiteta(8). Koncepti i zapažanja vezana uz svaku od tih kategorija pomoći će pri oslikavanju socijalnog prostora koji rave subkultura zauzima i poruka koje se u njoj nalaze. 3.1 Vrijeme Rave subkultura manifestira se diskontinuirano - vremenski je punktualna. Karakteristična iskustva i ekspresije događaju se gotovo isključivo za trajanja partya(9). Partyi su najčešće cjelonoćna zbivanja što se ponekad nastavljaju sljedećeg jutra na after hours partyu (takozvanom afteru) na drugoj lokaciji, koji nerijetko potraje do sljedeće večeri čineći kariku u neprekinutom vikend-nizu partya. Partyi su, kao način konzumacije slobodnog vremena, najfrekventniji u danima kad ga najviše ima - petkom i subotom; rjeđe nedjeljom i četvrtkom(10). Za ljetnih praznika i godišnjih odmora učestali su i višednevni partyi na nesvakidašnjim lokacijama. Za rave subkulturu centralno je vrijeme sadašnjost. Prošlost se uglavnom spominje anegdotski i čini tek individualne povijesti ravera, dok se dimenzija budućnosti svodi na datum sljedećeg partya. Prema poimanju aktera rave kultura nije zasnovana na povijesnim datostima niti je projekt koji se postupno razvija u vremenu. Rave subkultura ostvaruje se ovdje i sada - na partyu. 3.2 Prostor Kako je iskustvo i ekspresija rave kulture na prostoru zasnovana praksa, ona zahtijeva svoje područje 'unutar kojega se sve događa' (McRobbie, 1994:168). Taj prostor može biti klupski prostor (noćni klub ili disko), ali i kakav nekonvencionalan prostor "prisvojen" za party: od parkirališta, preko atomskih skloništa, napuštenih skladišta, šuma, plaža, sportskih i koncertnih dvorana, sve do gradskih ulica i trgova (primjerice godišnji milijunski party Love Parade u Berlinu). U stvari, scena se diverzificira prema tipu prostora koji zauzimaju partyi; od "šminkerskih" noćnih klubova, preko "underground" partya na "tajnim" lokacijama do "masovnih" rave partya u koncertnim dvoranama. Nominalno dostupan svima, prostor za neke ipak ostaje nedostupan; bilo zbog ograničene cirkulacije informacije o partyu, bilo zbog dobne granice ulaza, bilo zbog takozvane "door policy". Minimalan zahtjev u vezi s prostornom opremljenošću jest postojanje zvučnog sistema (ili mogućnost njegova instaliranja), dok sva ostala oprema (svjetlosni efekti, dim, instalacije, fotelje, šank,...) u složenoj interakciji s "prirodnim" karakteristikama prostora pridonosi intenzitetu iskustva. Prostor za ples - glavni oblik subkulturnog izražaja - centralni je element topografije partya. Taj prostor obično nije ograničen na plesni podij, već se proteže i na ostale iole prikladne površine kao što su prolazi, stepenice, stolovi, prometni semafori(!) i drugo... Ostale važne točke jesu DJ-kabina kao fokus aktivnosti (ali ne i fokus pažnje), chill out prostor za opuštanje te, ponekad, VIP (Very Important Persons) prostorija koja označava već visok stupanj segregacije i elitizma unutar scene. Sve distinktivne karakteristike rave subkulture očituju se u ovim vremensko-prostornim okvirima, tako da su sintagme Gjuro (mjesto) srijedom (vrijeme), Aquarius četvrtkom i Kašina svaka u određenom periodu bile sinonim za zagrebačku scenu. 3.3 Ekspresija Primarna je forma izražavanja unutar rave subkulture ekstatički ritual plesa u kojemu tijela u pokretu, utopljena u zvuk i svjetla/mrak transformiranog okoliša, istovremeno konzumiraju i proizvode atmosferu partya (Richard - Kruger, 1998:163). Poznavanje i prakticiranje uvriježenih normi odijevanja, karakterističnih položaja tijela, plesa, komunikacije i eventualnog konzumiranja droga nije strogo kontrolirano, tako da party postaje 'jedna šarena karnevalska povorka' (Perasović, 1999b). Unutar ove subkulture ples nije prvenstveno ženska sfera, već je plesanje (individualno i ne-natjecateljsko) postalo primarni sadržaj i među dečkima, koji sad plesu daju prednost pred "lovom na komade" (McRobbie, 1994). Premda nerijetko hiperseksi u stilu odijevanja, rave kultura je kultura izbjegavanja seksualnog, te se kod odjeće neutralizira kroz plesni ritual i djetinjaste detalje (poput balon, duda varalica, igračaka ili plišanih torbica). Perifernost seksualnog u Velikoj Britaniji tumači se kao povlačenje u predpubertet zbog straha od AIDS-a (McRobbie, 1994:169), ali još češće kao rezultat empatogenog djelovanja droge MDMA, poznatije kao ecstasy (McRobbie, 1994, Reynolds, 1998). Učestalo je i opažanje da je razina nasilja (stvarnoga i simboličnoga) i agresivnosti na partyu izuzetno niska, očito niža nego na bilo kakvim sličnim događanjima (koncertima, disko klubovima). Prema jednom tumačenju takvo je ponašanje također rezultat djelovanja ecstasya, ali značajna se uloga pripisuje i glazbi (potiče ples umjesto agresije) te postojanju "kritične mase" nenasilnih i prijateljski nastrojenih raveera koji formiraju miroljubiv ugođaj. 3.4 Iskustvo Iskustvo partya unutar određenog vremena i prostora predstavlja totalno iskustvo. 'Kao osjetilno iskustvo, clubbing(11) možemo konstruirati kao izvedbu (performance), gdje svjetlo i tama, zvukovi, eventualna upotreba droge, ples i blizina "auditorija" zajedno doprinose njegovom intenzitetu' (Malbon, 1998:271). Poglavito zahvaljujući glazbi, čijim tijekom kormilari DJ, raveri kroz zajednički ples napuštaju područje "mučnog" svakodnevnog i "gube se" u novokreiranim socijalnim situacijama (Malbon, 1998:274). Idealni tip ravea određuju i odnosi prijateljstva, zajedništva, topline, slobode i tolerancije izražene kroz slogan internetske rave zajednice - PLUR(12). Ta, rijetko proklamirana, ali često prisutna "deklaracija neovisnosti od društva", koja se tek ponekad iskazuje kao artikulirani (novi) društveni pokret, predstavlja fokus mnogih istraživača i teoretičara. Primjerice, Reynolds i McRobbie fenomen rave subkulture karakteriziraju uglavnom kao eskapizam i sigurnosni ventil kasnog kapitalizma (Reynolds, 1998:239, McRobbie 1995:170), dok se Malbon koncentrira na mikro razinu i otpor dominantnoj kulturi kroz neizgovoreno (Malbon, 1998). Melechi uvodi koncept otpora dominantnom kroz privremeno nestajanje iz društva (Melechi, 1993 prema Reynolds, 1998). Na sličnoj je liniji, premda optimističniji Beyov koncept Privremeno autonomnih zona (Temporary Autonomous Zones), takozvanih PAZ-ova (Bey, 1996). Richard i Kruger naglašavaju dvodimenzionalnost techno kulture kao istovremeno potrošačko-hedonističke i političke (Richard - Kruger, 1998). 3.5 Identifikacija Za razliku od većine "starijih" subkultura, nije čest slučaj da se pripadnici rave subkulture deklariraju kao raveri. Primjerice, 20% ispitanika iz uzorka studenata Zagrebačkog sveučilišta sluša techno/house glazbu; ukupno joj 9% daje prednost pred svakom drugom glazbom, ali se niti jedan ispitanik ne identificira kao raver. Pojam crowd (gomila), najčešće korišten u Velikoj Britaniji, prilično dobro oslikava slučajnu agregaciju raveera. Samoidentificiranje najčešće polazi od pojma underground kao opozicije mainstreamu (Thornton, 1995). Akteri se prepoznaju kroz prakticiranje određenih sadržaja koji su prihvatljivi - cool, te izbjegavanja onih koji to nisu, već su mainstream. Međutim, ovakav pristup nije u stanju objasniti atmosferu zajedništva (unity) karakterističnu za partye. Plodniji pristup za razumijevanje ovakvih subkulturnih identiteta razvio je Ben Malbon. Temeljeći se na konceptu identifikacije Michela Maffesolia i doradivši ga, Malbon zamjenjuje pojam identitet pojmom identifikacija. U grupnoj situaciji postajemo dio kolektivnog subjekta, potiskujući vlastiti identitet u drugi plan. Na taj se način stvara prostorno konstituirana emotivna zajednica kojoj je svojstvena 'prolazna kvaliteta, fluidni sastav, manjak organiziranosti i prilično fiksna rutina', koju naziva i neo-pleme (Maffesoli 1988, prema Malbon, 1998:277). Tako zbiljski prostori identifikacije (na primjer Kašina), ali i virtualni prostori identifikacije(13) (Maffesoli, 1995:129-139) u kojima se neo-pleme opetovano manifestira često postaju ključni subkulturni pojmovi - pojmovi identifikacije plemena. 4. Ka globalnoj subkulturi? Već stoljećima subkulture se ustrajno šire preko nacionalnih i kulturnih granica. Toj činjenici pridonosi nastanak velikog broja analognih, više ili manje srodnih lokalnih subkultura što ih se već stoljećima može identificirati u većini društava. Širom svijeta možemo identificirati subkulture na primjer liječnika, sociologa, vojnika, kriminalaca, sportaša ili pomoraca(14). U proteklih pola stoljeća komunikacija subkultura potpomognuta je jakim i diverzificiranim globalnim komunikacijskim mrežama koje značajno ubrzavaju (sub)kulturnu dinamiku. U tom su smislu subkulture mladih od pedesetih godina nadalje, usprkos svim naporima obuzdavanja, intenzivnom difuzijom subkulturnog koda unutar vrlo kratkog perioda zadirale u svaki dio planete. Međutim, subkulture su u većini slučajeva snažno lokalno obilježene. Svaka subkultura uronjena je više ili manje u lokalni kontekst; u "juhu" lokalne (dominantne) kulture, što utječe na subkulturne obrasce. U svojim raznim izdanjima subkulture se vežu za različite prostore (specifične objekte, ulice, kvartove, regije ili države - pri čemu se ti prostori različito interpretiraju), različite društvene grupe (na primjer klasne, dobne ili etničke skupine), ili različita značenja i iskustva (na primjer pank u Hrvatskoj i Velikoj Britaniji). Ekspresija, najlakše prenosiv, "najstabilniji" dio subkulture, također često dobiva lokalni kolorit (od upotrebe slenga ili lokalnog jezika nadalje). Kriterij globalne subkulture nije njezina planetarna raširenost (koja je nužan, ali ne i dovoljan uvjet), nego njezina univerzalna razumljivost - mogućnost sudjelovanja subkulturnih aktera iz bilo kojeg dijela svijeta. Tako dobivamo kontinuum subkultura na čijem su jednom kraju lokalno zasnovane i lokalno razumljive subkulture(15), dok su na drugom kraju univerzalno razumljive subkulture koje ne ovise o lokalnim kulturnim specifičnostima - globalne subkulture. Inovativnost rave subkulture nalazi se u njezinoj tranzitornosti - na kretanju između grupa i prostora, prije nego na pripadnosti nekoj specifičnoj grupi ili zajednici (Malbon, 1998:280). Privremenim vezivanjem za rekonstruirane i ahistorijske prostore, ignoriranjem verbalnog, zauzimanjem vremena i prihvaćanjem relativno akontekstualnih oblika ekspresije i iskustva (vidi 3.1 - 3.5), ostali identiteti bivaju potisnuti u drugi plan. Konzekventno, identifikacija ravera tek se marginalno zasniva na lokalnoj kulturi - lokalna kultura je za party irelevantna. Jedan te isti akter rave subkulture u stanju je bez adaptacije prelaziti između partya u Zagrebu, Splitu, Londonu, Münchenu ili kalifornijskim planinama. Tako se susrećemo s doslovno globalnom subkulturom, karakteriziranom ne samo sličnom glazbom, načinom odijevanja ili izražavanja, nego prvenstveno činjenicom da je svaka pripadnica rave subkulture sposobna u potpunosti sudjelovati i razumjeti bilo koji party u bilo kojem dijelu svijeta. Rave je subkultura mladih(16) koja je u devedesetima postala globalna. Uzimajući u obzir dinamiku subkultura ne može se predvidjeti hoće li ona takvom i ostati ili će se fragmentirati ne samo na stilski različite, već i na lokalno zasnovane sub-subkulture. Prelaskom jezične barijere (odnosno hegemonijom engleskog jezika), intenziviranjem globalne komunikacije (Internet), te prodorom univerzalnih tema i kontradikcija koje donosi Globalizacija (okoliš, rad i proizvodnost, marginalizacija "isključenih", kompresija vremena i prostora,…), sve veći broj subkultura ima potencijal da postanu globalne. Pitanje je koliko će njih doista postati takvima jer su lokalno ukorijenjene subkulture također snažan izvor značenja za svoje pripadnike, te su vitalne za svako društvo kao izvor promjene, kritike i konstrukcije značenja. _______________________________________ 1. Rave subkulturi razni autori nadijevaju i druga imena: Club culture (npr. Thornton), Ecstasy Culture (npr. Collin), Dance culture (npr. Saunders), Rave culture (npr. Reynolds), Electronica... 2. Popularniji glazbeni podstilovi, otprilike redoslijedom njihovog nastajanja: acid house, house, garage, techno, hardcore, happyhardcore, gabba, trance, psychodelic trance, jungle, drum and bass, trip hop, speed garage, big beat, two step, tech-house ... Većina stilova razvija svoje progressive ili minimal inačice te se ukršta s drugim stilovima. 3. Za prikaz ranog razvoja scene vidi poglavlje doktorske disertacije Benjamina Perasovića. 4. Moralna panika je koncept koji se može krajnje pojednostavljeno predstaviti kao stvaranje histerije u društvu putem medija i "moralnih križara", usmjerene na neku subkulturnu skupinu i neki problematičan fenomen, gdje se fenomen preuveličava i pojednostavljuje, a grupa sotonitzira. Vidi S. Cohen (1972,1980), McRobbie (1994). U slučaju rave subkulture u Hrvatskoj, moralna panika je bila pokrenuta zbog upotrebe ilegalnih droga. 5. Dominantnom kulturom razumijevam agregaciju (sub)kultura koje posjeduju dovoljnu moć da nametnu svoje kodove institucijama i svakodnevnom životu većine građana. Dominantnu kulturu valja razumijevati kao dinamičnu; sve se subkulture u svojem izražavanju susreću na području dominantne kulture - da bi nešto ponudile, uzele ili jednostavno bile pokradene. 6. Za razumijevanje modela korisna je analogija iz genetike. "Izvorni" kulturni kod je DNK. Subkultura je virus koji ulazi u DNK i kalemi se na njega. Rezultat je modificirani DNK, čija funkcija i struktura mogu biti manje ili više izmijenjene. Takvu DNK mogu "dopuniti" još neki virusi, krojeći je sebi po mjeri. Model se može proširiti ukoliko enzime koji rade na popravku strukture DNK poistovjetimo sa mehanizmima društvene kontrole. 7. U slučaju rave subkulture, neki njezini segmenti povezani su sa new-age pokretom u SAD-u, te anarhističkim pokretom u Europi. Međutim, ti su segmenti marginalni po svojem obimu i utjecaju. 8. Pet navedenih kategorija nisu elementi definicije ili osnovne sastavnice subkulture, već samo služe deskripciji specifičnih subkulturnih karakteristika. Korištenje tih kategorija kao analitičkog aparata za razmatranje drugih subkultura ne mora biti jednako plodonosno. 9. Pojam party se na hrvatski jezik može prevesti kao zabava, tulum. Međutim, zaživio je vlastitim životom i u devedesetima označava gotovo isključivo rave party tj. vrijeme-prostor unutar kojega se rave kultura očituje. 10. U početcima zagrebačke scene party-i su se održavali radnim danima; srijedom u klubu "Gjuro 2" , zatim četvrtkom u "Aquariusu". Popularizacijom subkulture ti termini postaju marginalni za scenu i nestaju, a zamjenjuju ih prestižniji i slobodnim vremenom bogatiji vikend-termini. 11. Clubbing je još jedan pojam kojem je rave kultura podarila novi život. Izvorno clubbing označava praksu izlazaka u noćne klubove, ali je svojom upotrebom vezan gotovo isključivo za rave kulturu (ili "klupsku kulturu", po Thornton). Iako je praksa clubbinga raširena i u nas, ovaj se pojam nije preselio u hrvatsku rave scenu, niti je prevodiv nekim "domaćim" subkulturnim pojmom. 12. PLUR je skraćenica za Peace Love Unity Respect (Mir, Ljubav, Zajedništvo, Poštovanje) 13. Virtualni prostori identifikacije mogu se formirati oko imena "škvadri" koje organiziraju party-e, npr: "Astralis", "Kraljevstvo" i "Stereo studio" u Hrvatskoj; "Energy" i "Sunrise" u Velikoj Britaniji 1989. Međutim, identifikacijski prostori formiraju se i u radio-emisijama ili Internet news-grupama, npr. hr.rec.music.rave - h.r.m.r. 14. Subkulture mladih ne mogu se naći u povijesti, zato jer je "mladost" - period između djetinjstva i zrelosti - konstrukcija 19. stoljeća. Prvom subkulturom mladih možemo nazvati Lumpenproletarijat, dok su se kao pojam afirmirale tek polovinom ovoga stoljeća. (Frith, 1978) 15. Naravno, slične lokalne subkulture mogu se multiplicirati, pa tako npr. dobivamo navijače raznih klubova, svu silu kvartovskih gangova, nacionalne pop-subkulture - relativno slične ali međusobno nerazumljive. 16. Globalne subkulture kao takve nisu novost. Međutim one su uglavnom bile strogo normirane i ograničene na uski sloj elita (poslovnih, političkih - npr. diplomacija, profesionalnih - npr. liječnici, piloti).

- 15:12 - RECI MI NEŠTO (0) - BACI NA PAPIR - link

srijeda, 11.01.2006.

Tijs Verwest - TIESTO

Ostalo / Biografija : Pravim imenom Tijs Verwest dj je od '85 godine kada su Raspberry Beret i Psycho Candy rasturali na bubblegum ritmovima. U njegovim setovima cuje se najvise progressive trance zvuk miksan sa up - beat house-om. Miksanjem, ovaj muzicki genij poznat je po svojim 6 satnim setovima. Kaze za sebe da dio uzbudenja i povezanost s publikom je najvise u muzici! U privatnom zivotu je vrlo drustven covjek pa tako nakon svojih setova se rukuje sa svojim fanovima i dijeli autograme, pa tako kaze dok mu ponestane papira potpisuje se na ploce i djeli ih svojim obozaveteljima. Dok je za gramofonima on je perfekcionist koji nikada ne promasi beat Jedan njegov fan je rekao da to vise slici 3 satnoj pjesmi nego 3 satnom setu ploca! Voli dok ga ljudi slusaju dok on pokusava dati sve od sebe. Nakon 16 godina dj-anja osnovao je svoju labelu pod nazivom "Magik Muzik", uz prvi singl "Flight 643". Nakon tog singla izasao je novi album u 9 mj. 2001 godine, pod nazivom "In My Memory". Ovaj album i krenuo duboko u kolekciju Progressive, Spiritual Trance/House muzike. On tvrdi da ima puno dj-a koji mogu odsvirati 3 - satni set bez ikakvih greska i da se svi beat-ovi savresno poklope, ali da je malo dj-a koji se znaju povezati s publikom, a da ih je jos manje da rade ono sto vole. Zato se za njega i kaze da je jedan od najboljih dj-a na svijetu.

- 13:51 - RECI MI NEŠTO (3) - BACI NA PAPIR - link

utorak, 10.01.2006.

TECH ON LINE with VIPER XXL

Vrsta muzike: Hard Techno Nastupi / Klubovi: U60311 Frankfurt, Papierfabrik Rodersdorf, Salzwerk Wilhelmshall, Tor 3 D?sseldorf, Kasino Riethberg, Paradise Ober Roden, Zoom Club N?rnberg, VEB Siegen, Tanzhaus West FFM, Karusell Leer, Fusion Club M?nster, Love Possee Club Hamburg, Triebwerk Dresden, VIP Lounge K?ln, Sinus Club Kandel, Mingles G?tersloh, Visited Clubs foreign, Holland (Amsterdam) Teqnology Heineken Music Hall, Holland (Amsterdam) Like this Roadclub, Slowenien (Ljubljana) Klub K4, Slowenien (Maribor) Martin Krpan, Slowenien (Celje) Casablanca, Slowenien (Tolmin) Bugatti Club, Croatien (Rijeka) Club Jupiter, ?sterrech (Linz) Cazin, ?sterreich (Linz) Tunnel, Italien (Udine) I love Techno, Belgien (Antwerpen) Antwerp is Burning, Belgien (Arlon) Reality Festival, Sardinien (Cagliari) Club Bordline, Russia (St. Petersburg) Stadion... ProdukcijaREMIX: Bastian Ahrenz - Bass Bones (ViperXXL RMX) [TG003] Tausengroove Rec Tomash Gee - Ogrish Scream (ViperXXL RMX) [Methadon2] Methadon Rec S. Wittekind - TBA inkl. ViperXXL RMX [Beast02] Beast Records Ostalo / Biografija: Viper XXL je rođen 1981. godine u Mainz-u (Njemacka) blizu Frankfurta. Njegov prvi kontakt s elektronskom glazbom bio je već u 14. godini kada je njegov brat slušao hardcore glazbu. Sa 15 godina počinje raditi sam svoju glazbu i to trance, a kasnije progressive trance. Nakon 2 godine posjećuje popularni njemački klub U60311 gdje su puštali Sven Vath i Chris Liebing. Nakon toga počinje producirati techno glazbu na svoj način i širi je putem interneta po cijelom svijetu. Kada je navršio 18 godina kupuje prvu opremu i odlučuje ući u DJ vode kao predstavnik techno scene. Do danas je izdao na labelima: Kne Deep, Tausendgroove, Tekktribe i na svom labelu Insane records. 28.01.2006. VIPER XXL - tech on line Fun Academy, Rijeka TECHNO AREA: VIPER XXL, Chiko (SLO), Krekman (CRO), D-Fuse (CRO), Painkiller (CRO) HOUSE AREA: Manuel and Swift (CRO), Tomi Rollo (CRO), David upad: 60kn

- 14:00 - RECI MI NEŠTO (4) - BACI NA PAPIR - link

ponedjeljak, 09.01.2006.

Da li se u Hrvatskoj techno scena polako stišava?

Sami mozemo vidjeti da se već od cca 2001/2002 god. techno scena u Harvatskoj polako stišava...mozda ne toliko u RH koliko u gradovima diljem nase lijepe REPUBLIKE HRAVATSKE kao npr. u Puli, mome ''slavnome'' gradu. Pula je po meni kao i po drugima zasigurno bila jedna od glavnih destinacija i regija techno scene. Hm...party svaki vikend praty, docekivao sam ga s uzbudjenjem jer sto je i istina obozavam tu ziku, volim zalaziti u mijesta tj. kafice di je ta muzika, krecem se u drustvu di se slusa takva zika itd. A danas, kao sto sam rekao pula je bila jedna od glavnih destinacija, sveke subite party u slavnoj tvrdjavi jos iz austro-garske FORT BOURGUIGNON, sveke subote u Oasis, i nekada slavna Piramida koja je bila glavno okupljališet raver-a onda bi se nakon koje cuge i dobre glazbe prjemjestili u FORT BOURGUIGNON, a zatim after opet u Piramidu. Subotom su znali biti po 3 party-a i svaki bi imao ono nesto sto drugi nema i nikako se odluciti na koji otici, pa bi bio malo tu - malo tam, tu je i svima poznata MARLERA plaza na kojoj se odrzavaju vecim dijelom after party, pa AK Stupice u premanturi di se party odrzavao na dan (svima pozna) noc vjestica uz cijelokupan program razno-raznih aktivnosti prije i pslije party, pa je preseljen u IMPERIJAL u Medulinu (a i on je propao jer sam uspio jedno vece prbrojati ljude 14-ero ih). Ima mjesta za izaci ali sve je propalo ili propada. Techno scena u Puli se svela na minimum-minimuma, tu i tam neki party vecinom 1-mjesecno. Eto sada u subotu 14.01.2006. nastupa svima poznati Remus, ali da nija Krkman imao rodjenadan nebi bilo toga party-a. Ipak mogu pohvaliti organizatora koji nam je doveo DJ RUSH-a koji je stvarno bio dobar, ali imam osjecaj da i on pomalo nije vise sto je nekad bio, pa tako i ekipa govori. No da skatim malo ovu pricisu koju bi mogao razvuci do besvesti... Pula gubi sve FORT BOURGUIGNON-u su zabranili rad; Party na otvorenom Grad Pula ne dozvoljava; Piramida je u rusevnom stanju; Oasis proradi ponekad za privatnjake; nekad glavne dicotque propadaju; Kafici smiju raditi do 00.00 ili 01.00 nisam siguran; Vecina njih je zatvorila inspekcija zbog prekoracenja radnog vremena a jedino sto nam je ostalo je stari poznati dico ULJANIK; ''hvala Bogu'' tamo ja toliko guzva da 1m2 prolazite cca 5min, ako ne i vise, svaki cetvrtak barem se 5 puta potuku izmasariraju, nekog izbodu nozem, neko donese pistolj itd. Uza sve to ostalo je jednion svima nama i Vama pozato setaliseta Lungo Mare, koje je glavno okupljaliste svih mladih u meni ''jako dragom'' gradu Puli. Tu cete naletiti na svakoga, svih uzrasta, pijanih ne pijanih, nabrijanih, ludih. Ako nekoga nemozete dobiti ili naci u gradu ona je na Lungo Mare-u. Zakljucak: U Puli techno scena polako nestaje...

- 14:14 - RECI MI NEŠTO (0) - BACI NA PAPIR - link

nedjelja, 08.01.2006.

Electrochoc - Laurent Garnier

Electrochoc je mnogo više od autobiografije jednog osebujnog čovjeka, to je kronika čitave jedne kulture i uvid u vrijeme koje smo upravo ostavili iza nas. Electrochoc je priča o čovjeku gonjenom paklenom strašću, onom žeđi koja čini život punim i bez koje bi Laurent Garnier ostao tek poslužitelj u nekom francuskom restoranu, bez koje bi svijet ostao bez virtuoznog glazbenika koji daje sve što ima svima koji ga žele slijediti. On nije čarobnjak, on nije čudo od djeteta koje se čitav život školovalo da bi sviralo pred otmjenom publikom što mu se divi, on je rođen sa strašću, on je progonjen pulsiranjem glazbe i on je jedan od onih koji su odlučili slijediti svoje srce, do kraja, ma kakav on bio. Jer svi su ljudi sačinjeni od glazbe, samo to moraju otkriti… U Electrochocu je sadržana povijest elektronske glazbe, kronika je to koja prati rađanje, uspon, vrhunac i pad rave kulture, koja promatra house i techno kroz prizmu prirodnih ciklusa. Kronika je to koja spaja u cjelinu strast koju osjećamo kad nam kroz tijelo struji zvuk koji nas pogađa, realne činjenice i viziju čovjeka koji se nalazi s obje strane ogledala. Garnier DJ, Garnier glazbenik, Garnier kroničar i Garnier pripadnik kulturnog pokreta, sve je to ista osoba, koja promatra događanja važna za razvoj kulture povezane uz house i techno glazbu. On je "kotačić" koji promatra, sudjeluje i utječe na zbivanja, ali i osjeća i zna kako je biti na drugoj strani, u gomili. Garnier kroz svoju glazbu, a tako i ovu knjigu, svojim osebujnim stilom educira slušače, plesače, glazbenike, DJ-e. On je punokrvni pripadnik jedne kulture, on je živi do kraja i ispija do dna, istovremeno bivajući svjestan svih vrlina i nedostataka te kulture koju jasno obožava. Ovo je knjiga koja će rasplakati svakog ravera, koja će svakom DJ-u donijeti lamentaciju o svim aspektima njegova zanata, natjerati ga da se zamisli i još ga koječemu naučiti, koja će obrazovati mladu publiku tek zašlu u elektronsku glazbu, koja će zadovoljiti svakog znatiželjnika koji želi saznati što je to tako magično što nas veže uz elektroniku tako jako, da se više nikada ne možemo iz tog zagrljaja istrgnuti. Electrochoc je Biblija ravea, techna, housea i elektronike uopće. Hvala Laurentu Garnieru što se potrudio uobličiti u riječi sve ono što osjećamo, ali i približiti nam stvarnost i pobijediti iluzije. Mnogo se toga može iz Electrochoca naučiti, mnogo toga shvatiti, prihvatiti, objasniti. Ova će vam knjiga rasparati srce, ako ste (bili) dijelom rave kulture.

- 15:11 - RECI MI NEŠTO (3) - BACI NA PAPIR - link