Marketing
Trance - općenito
Trans kao predvorje seljenja duše mnogo je stariji fenomen od naših današnjih oblika cjelonoćnih rituala, stariji od samog pojma transa koji se javlja u 14. stoljeću. Naravno, stanja transa predstavljaju šire područje od glazbenih pravaca, a ne bih se začudio da postoje ljudi koji uopće ne dovode u vezu klasični pojam transa (stanje otežanih pokreta, nemogućnosti "normalnog" funkcioniranja, pospanost/ budnost kao u stanju duboke hipnoze) s glazbom koju već desetak godina zovu "trance".
Trance kao tip glazbe također može opisivati mnoge druge pravce prije pojave acid-housea, ali od kraja osamdesetih i početka devedesetih, otvara se priča koja će omogućiti raznoliko polje suvremene (plesne) glazbe, u kojem postoje bar tri konstitutivna faktora scene: techno, house i trance, s brojnim podvrstama i svojim "minimal", "progressive", ili međusobnim "crossover" varijantama. Kada se termin trance počeo više upotrebljavati, odmah je postalo jasno kako označava raznovrsnu glazbu, pa su ljudi u želji za odvajanjem barem glavnih aspekata neke glazbe počeli ubrzo govoriti o "hard-trance" glazbi kao posebnoj i ne samo imenom odvojenoj od drugih, površnijih, i puno pitkijih glazbenih oblika. Sredinom devedesetih sve aktualniji postaje termin "goa trance", i nakon eksplozije 1995. i 1996., razvija se u nekoliko pravaca, miješajući stilove i tražeći inspiraciju u raznim strukturama, od breakbeata (niti godinu dana nakon što je časopis Id u tekstu o Goa zvuku ustvrdio kako su jungle i trance nepomirljivi tabori, nastao je "break-trance"), preko heavy-metala i hard rocka (gomila samplova gitara, gitare na stageu prilikom live nastupa), darkerskog trancea (kojeg neki zovu i "tunnel trance") do housea ili klasičnog techno zvuka koji je prošle godine bio "in" na trance sceni glazbenih stvaralaca i DJ-a. Veći dio scene se kroz sve ove godine tristotrojke (Roland TB-303) nije nikad odrekao.
Međutim, usprkos promjenama u glazbenoj strukturi, od početka same acid i techno glazbe, prisutna je jedna tendencija koja sa obilježjem "goa" dobiva svoj zamah, i bez obzira na promjene zvuka širi se i ne nestaje; to je tendencija koja obilježava cjelokupnu "rave" scenu na samom početku, a poslije se veže uz brojne oblike trancea, i ta tendencija predstavlja nastavak psihodelične revolucije s kraja šezdesetih godina. Kao što je cijela scena acid-housea izvadila "smile" iz prašine tih istih šezdesetih, tako je dobar dio trance scene posegnuo za jako starim simbolima koji su šezdesetih bili aktualizirani, a tiču se drevnih mudrosti, božanstava, mitova, pristupa životu, od indijskih, afričkih, latinoameričkih, do keltskih ili australskih (aboridžinskih), a to je sve bilo praćeno suvremenim intervencijama, poput velikih batika rađenih kao piktogram čovjeka u lotos položaju, naravno s bojama koje tek pod "svjetlom budućnosti" (UV-lampe) pokazuju svoju raskoš. Uz strobo i projekcije na platnu ili krošnjama drveća, uz DJ-a i psychedelic techno glazbu, cesto se pojavljuju i Ying-Yang simboli, mandale, Shiva, Om, i tisuće individualnih kreacija koje se inspiriraju navedenim, ili likovima vilenjaka, gljiva, svemiraca. Nastaje jedna scena koja je prepoznatljiva, i koja sugerira širu alternativnu (kontrakulturnu) scenu, koja se prostire i izvan granica partyja i jednog tipa glazbe.
Ipak, glazba ostaje presudna, posebno za doživljaj rituala kojem je cilj izazivanje transa (dakle, za party) jer trance se tako zove upravo zbog stanja transa, iako to mnogi zaboravljaju. Zbog toga i neke specifičnosti scene - barem kad govorimo o ključnim akterima ili onima kojima glazba i vrijednosti nisu samo za vikend ili za opuštanje, pa prerastaju u način života. Trance scena insistira na partyjima na otvorenom, kad god to vremenske prilike dozvoljavaju. Trance festivali traju po tri dana i cesto podsjećaju na autentičnu hippyjevsku priču o Indijancima i prirodi u ovoj antiekološkoj civilizaciji.
O preferencijama droge je teško i nezahvalno suditi, no mnogobrojne grupe i razdoblja razvoja trance scene u svijetu omogućuju slijedeći zaključak: trance scena najviše voli psihodelike, i jedino će ponekad (nikako ne uvijek) ecstasy moći proći prag prihvatljivosti u porodici u kojoj glavnu riječ vode cannabis, gljive psilocibe i acid.
Termin Goa u priču je ušao zbog poznate plaže i oblasti u Indiji, koja je privlačila hipije i druge nomade prije četrdesetak godina, a neki od tih su se tamo i naselili. Obilježavanje punog mjeseca partyjem ne počinje s trance glazbom, nego je puno, puno starije, a na Goi su se od šezdesetih održavali rockerski cjelonoćni rituali koji su s vremenom prerasli u današnji "full moon celebration". S razvojem glazbe promijenio se karakter partyja na tom mjestu okupljanja međunarodne travellers-zajednice, i nekoliko godina trajala je proslava pretvaranja hippy plemena u techno pleme, čak je i zvuk bio nazvan "goa trance", ubacujući mantraste melodije etničkog nasljeđa u techno strukturu, omogućujući trans i shivin ples tisućama mladih u kulturi digitalnog samplera. Danas, na Goi, komercijalizacija i korumpiranost policije veoma otežavaju uvjete za autentičan doživljaj.
Post je objavljen 15.01.2006. u 15:19 sati.
