Marketing
TRANCE U HRVATSKOJ
Početak domaćeg partyjanja, početak upotrebe rijeci "party" na našim prostorima puno je više vezan uz pojam transa i transičnosti, euforije i ekstaze, karnevala i tuluma, nego uz određenja kao što su "cool", "profesionalno klupsko okupljanje" ili bilo što drugo što iz arsenala estetičke procjene kvalitete, po definiciji s distance. Nakon skoro deset godina, a u svijetu i koju više, možemo se zapitati koliko je uopće primjereno za redovite i uobičajene klupske večeri koristiti riječ party. Nije ni čudno što nikad nije zaživio neki hrvatski prijevod, niti je party za ljubitelje novog zvuka značio bilo što osim "techno partyje", i ona ostala opća tulumarska određenja pripala su prošlosti. Doista, na svim prvim partyjima, bez obzira jesu li su zvukovi bili usmjereni više prema houseu, technu, tranceu, hardcoreu ili zajedničkoj mješavini, atmosfera je bila ista: zviždaljke, baloni, šarenilo, otvorenost, neverbalna komunikacija, naglašeno korištenje ruku pri plesu, strobo u raskošnim ili minimal varijantama, black light (UV) koji nikad nije kod nas do kraja pokazao svoje mogućnosti, prve projekcije...
Dakle, svjetlost, zvuk i pokret tijela u cjelokupnoj kulturi na početku bio je blizak naslijeđu psihodeličkog pokreta i tradiciji transa. Ne samo glazba koju su prozvali trance, nego cjelokupna nastajuća rave scena raznolike elektronske glazbe i cjelonoćnih okupljanja, bez obzira na house, techno ili neko treće određenje, sve zajedno tvori scenu koja nastavlja tradiciju psihodeličke revolucije iz druge polovice šezdesetih godina. Obrati pažnju na svjetlost kao takvu, obrati pažnju na zvuk kao takav, obrati pažnju uopće, koristi bass-beat kao mantru za zabavljanje uma i titranje tijela da se možeš doista otvoriti i zanemariti gluposti koje ti "mind" šalje, osjeti promjenu percepcije koju strobo i druge stvari na partyju stvaraju, a ako je potrebno uopće išta verbalizirati, poslužiti se kontaminiranim jezikom, onda je to ljubav, mir, uvažavanje sebe i drugih, okoline i svih vibracija bića i prirode. Naravno, riječ je o početku i svim kasnijim autentičnim stvarateljima scene, a onaj tko stvara može biti i "samo" u ulozi čovjeka koji pleše, ali je otvoren, prima i daje, u skladu s P.L.U.R. i srodnim principima.
Na žalost, moramo biti svjesni da omasovljenje scene donosi i one ljude koji party doživljavaju kao sredstvo rasterećenja, jedan oblik rekreacije, a u svom životu dijele mnoge predrasude, pa i agresivna ponašanja. Ipak, još uvijek je veći dio scene miroljubiv i koliko toliko u skladu s početnom otvorenošću. Trance je prisutan na našoj sceni od samih početaka, u jednom razdoblju tadašnji trance zvuk je dominirao, odjekivao i u Aquariusu i Kašini i drugdje. Čak, ono što se u inozemstvu već nazivalo goa u jednom užem krugu, puštalo se i kod nas, tijekom 1994. samo što izraz goa ostaje nepoznat, bez obzira što su DJ-i, recimo na legendarnom Dvorcu Lukavec puštali X-Dream, što je DJ iz Dragonfly Records dolazio u Zagreb, puštao upravo tada sve popularniji goa trance zvuk, uključujući i party u klubu Underground (pokraj Martinovke), kasnije napuštenom od ravera i pretvorenom u "Kafe Oluja '95". Upravo kada u svijetu goa iz užih krugova (sa DAT-ova) polako ulazi u širi krug ljudi (a također i ploča i CD-a), naša se scena zatvara na te utjecaje i kao da nad pojmom goa trancea visi nevidljiva zabrana, specifična cenzura. Iako je sama nova godina 1995. počela (barem za ekipicu na tom partyju) goaškim zvukovima koji su od publike bili kršteni naprosto "dobrim tranceom", nastavak te godine i prijelaz na 1996. označit će sve manje trance glazbe na našem području. To je jedan od najčudnijih momenata domaće scene - potpuni izostanak goa trancea u doba njegove špice na Zapadu. Do tada se nije baš cesto događalo da nešto što buja u Europi kod nas bude zaobiđeno. Space Lily sreće goa scenu u Beču i dvije slijedeće godine biti će jedina zaslužna, uz Marinov povratak iz Amsterdama, za stidljivu prisutnost goa trancea (a to je tada cesto značilo i trancea uopće) na našoj sceni.
Dominacija housea (kojoj se mora priznati podizanje razine profesionalnosti i dovođenje ključnih DJ-a i "prve lige" te glazbe u Hrvatsku) obilježila je kod nas razdoblje u kojem je u svijetu goa zvuk bio priznat od mainstream techno zajednice, izašao iz podzemne pozicije "posvećenih" krugova međunarodnih travellera, okupljajući po petnaestak tisuća ljudi na velikim trance festivalima. U Hrvatskoj tada, osim pojedinačnih i usamljenih pokušaja, nema mjesta gdje se može čuti ta glazba, a pogotovo nema mjesta gdje se osim glazbe može vidjeti i cjelokupna estetika goaškog transa u kojoj se naravno miješaju drevni simboli sa cyber i piktogram nasljeđem devedesetih, hippy pokret sa techno glazbom, a sve u prilog ostvarenju transa. Dok su na domaćem terenu do 1995. bili zastupljeni svi pravci široke techno scene, izostanak goa trance zvuka u periodu u kojem doživljava eksploziju u Njemačkoj, Nizozemskoj, Engleskoj, Japanu itd. ostaje bizarnim mjestom našeg podneblja. Kasnije, kad nakon pojedinačnih partyja u Zaboku, Vodicama, Gjuri gdje su bili i prvi javni nastupi Utopije (mnogi danas ni ne znaju da se zagrebačka Dogma u svojim počecima upravo tako zvala), s djelovanjem Marina i Lily u prvom periodu, kada i konačno započinju redovitiji trance događaji, situacija će biti promijenjena, ali će još dugo mnogo toga oko naše domaće recepcije goa zvuka ostati čudno i dosta različito od svjetskih modela. Danyel (van Kleef) puštao je i u Zaboku, i poslije u Vodicama (1996.), stvari koje su se šest mjeseci ili godinu dana poslije pojavile na vinilu ili CD-u, ali tada je malo bilo onih koji su mogli prepoznati izvođače. Nakon šatora i jedne Kašine, Astralis započinje u Bestu i to će prilično odrediti domaću trance scenu. Na Astralis su došla mnoga važna imena onog zvuka koji je kao goa trance doživio vrhunac 1996. (a pomalo i u 1997.), kao i mnogi drugi predstavnici "post-goa" glazbenih orijentacija.
I dok se scena u Bestu razvijala svojim ritmom i pravcem, manje grupe zaljubljenika u zvuk ali i mnogo toga drugoga što uz zvuk ide, okupljali su se i organizirali manje partyje, poput Earthdance partyja u privatnoj kuci u brdima iznad Prigorja, na Ponikvama s malim agregatom i bez dozvole, pa i na mjestima kao što su Kset ili Filozofski fakultet. Nesumnjivo je Astralis odredio i omasovio publiku, stvorio veći dio scene, i mnogi od tog najvećeg broja ljudi ni ne znaju za trance događaje izvan Astralisa. Međutim, dio ekipe koja je od početka pratila goa scenu u svijetu, nikad se nije mogao pomiriti sa Bestom kao primarnim mjestom scene "kod kuće". Ljudi su se pitali: "Kako to da goa trance partyji, poznati širom svijeta kao partyji na kojima možete sresti najviše onih "iznad tridesete", kod nas ne samo da nemaju takve karakteristike, nego su čak ispod uobičajenog dobnog prosjeka ostalih techno/ house događanja?". Brojna druga pitanja, o teškoćama pretvaranja Besta u podlogu za black-light-art (što je puno češće i primjerenije na trance partyjima u većini zemalja) i transične dekoracije, o tome zašto nema kulture chill-out prostora kakav ide uz trance, ni niz drugih razmišljanja, ne želi umanjiti značaj i kljucnu ulogu Astralisa u širenju trance scene, no to samo pokazuje da postoji drukčiji pristup, i da je scena šarenija nego što na prvi, i pomalo površni pogled, izgleda. Danas trance scena postoji i na drugim mjestima, nekoliko manjih grupa koje već dugo žive u transu i za trans okupile su se u nove aktere, pa raznovrsni trance i različit spektar atmosfere i vibracija možete doživjeti i drugdje, od Tribalizera/ Spin Cycles partija u Attacku, Mars Room/ Metamedia partija u Puli itd. Neka svatko bira koji su mu uvjeti najbolji za dovesti se u stanje sugerirano imenom glazbe - trans.
Post je objavljen 16.01.2006. u 15:06 sati.
