srijeda, 18.01.2006.

Pogled na ravnotežu između trance scene i stvarnog života.

Za sve vas koji tek otkrivate čari ove glazbe i još važnije, ove supkulture, imam par riječi upozorenja. Prvo i osnovno učinite si uslugu i ne prihvaćajte supkulturu u paketu. Svaka ideologija, religija, politički režim ili što god već želite ima u sebi nešto pozitivno i nešto negativno. Neke više neke manje, rijetko koja nema ama baš ništa pozitivno, ali svaka ima nešto loše što ćete – ako je progutate u komadu – također prisvojiti. Vidio sam dosta ljudi koji su odbacili apsolutno sve na čemu su živjeli prije samo da bi se smatrali pravim pobornicima neke supkulture i kako bi upali u taj neki uži krug ljudi koji su paradoks sam po sebi jer šatro šire neku spiku tolerancije, mira i ljubavi a opet su potpuno zatvoreni i netolerantni prema svima izvana. To što imate dreadove i ne perete kosu godinu dana ne znači da ste alternativni i buntovni, niti da ćete odjednom postati divni i krasni ako ste prije tog otkrića bili bezobrazno đubre. Najveći problem u ovoj kategoriji ljudi su oni koji misle da ono što su otkrili moraju širiti na druge pa onda imamo hrpu novopečenih trensera koji propovijedaju svoje jučer otkrivene ideale nama koji ih nismo progutali nego prožvakali i pljunuli van onaj gorki dio. Gledajte to kao kupnju kompjutera u nekom dućanu. Svi malo bolji informatičari znaju da one gotove konfiguracije u sebi uvijek imaju nešto što vam pokušaju podvaliti bez vašeg znanja da bi zaradili više love na vama. Onaj kome je stvarno stalo do toga da ima dobar kompjuter sam će si slagati konfiguraciju od procesora pa do podloge za miša i potrošit će na to puno više vremena i volje nego netko tko uđe u dućan i kaže: "E daj mi ovaj plavi." Najbolji osjećaj koji možete imati na ovoj sceni je onaj da ste dio nečega posebnog i jedinstvenog što je na lokalnoj razini skoro nevidljivo, no na globalnoj ogromno. Svi, dakako, osjećamo potrebu da širimo to na druge i zato je razumljivo da ljudi vole nametati svoje ideale a i glazbu okolo, no gotovo uvijek se time postiže kontraefekt. Jer u većini slučajeva stvarno ispadate kao onaj teleevangelist na OTV-u. Zato jednostavno zadržite neke stvari sami za sebe jer na kraju krajeva, trance-ideologija je malo razvodnjena verzija hinduizma koji je sam po sebi tolerantna religija i njena tumačenja se razlikuju od sela do sela. Ako vas ono što ste otkrili i što držite u sebi tjera da to širite na druge na takav način onda možda niste ni otkrili ono pravo. Ova scena je krcata različitim ljudima, različitom glazbom i brdom različitih stavova i jednostavno je nemoguće očekivati da ćemo se svi slagati, no ipak u nekim trenutcima lijepo je pustiti sve predrasude o glazbi i jednostavno uživati u atmosferi koju si sami znamo složiti na partyju. Kada horda primitivnih seljačina napuni maksimirski stadion, a nas pedesetak u to vrijeme pleše na Ponikvama, ne možete se ne osjećati posebno. Ono što mene rastuži jest činjenica da i dalje ljudi sa same scene ne cijene dovoljno ovu mjuzu i njihov odlazak na party s nekim imenom može spriječiti bilo kakva sitnica dok opet na neke totalno blesave događaje odlaze zato jer su dali neki ispit, prošli vozački ili se jednostavno žele razbit "beyond recognition". Naravno, razumijem želju da se ljudi zabave ali opet ako se već smatrate dijelom ove scene – što vam ne bi onda ona trebala imati barem neko nezavisno postojanje u životu, a ne biti podređena svemu ostalome. Imao sam ispit na dan jednog partyja, pa sam išao na dugačko putovanje poslije jednog drugog i nije mi to predstavljalo prepreku jer si nikada nisam dozvolio da mi društvo nametne ritam kojim ću živjeti svoj život. Ok, možda malo, ali ne do tog nivoa da ću trance podrediti svemu ostalome. Zbog takvih stvari na kraju čovjek i izgubi godinu dana faksa, ali opet što mi znači ta godina ako se ja osjećam kao dio nezaustavljive kolotečine. Ovako izgleda slika vašeg vlastitog života ako si dopustite da vam ga naše društvo nametne: jaslice, osnovna škola, srednja škola, fakultet, magisterij, doktorat, smrt. Ne zvuči baš primamljivo. Fraze tipa: "Ma, joj, bit će još partyja nakon faksa" vam ne idu baš u korist – ako tako sada razmišljate onda ćete vjerojatno tako razmišljati i nakon faksa. Uvijek će biti ono nešto što će vas spriječiti da uistinu živite na ovoj sceni i uživate u svakom njenom trenutku. Ključna riječ ovdje je ravnoteža. Ravnoteža koju morate stvoriti između onoga što vas uistinu ispunjava i onoga čime si osiguravate vlastitu egzistenciju. Malo previše jednoga ili drugoga i nećete imati neku blistavu budućnost. Sljedeći put kada vam netko uleti sa velikom trance-ideologijom učinite si uslugu i recite mu da bi vi to radije sami otkrili polaganom i detaljnom analizom. Ako si zapustite onaj dio života koji vam osigurava egzistenciju onda ćete postati najgori klošar i trakavica bez ikakve perspektive, a opet ako zapustite onaj dio koji vas ispunjava ostati ćete jednostavno prazni.

- 12:17 - RECI MI NEŠTO (0) - BACI NA PAPIR - link