sunlight
24.04.2007., utorak
Moji snovi...
 Ti moj si san Što noćima lagano Prikradaš se kao Srna stidljiva, Plašljivog pogleda... Dolaziš tiho bez glasa Jer riječi su suvišne... Ja te slutim i osjećam, Kao da te vidim tu, Osjećam tvoje uzdrhtalo tijelo... Želje trepere u tebi... Čežnja nakupljana u vremenu Prelijeva čašu izazova... A nemirom uzburkana mašta Gori u plamenu strasti... Tvoja koža preplanula Od vreline sunčevih zraka Odiše mirisom ljubavi... U svakoj njenoj pori Skrivena po jedna želja... Želja za poljupcima nježnim, Želja za prepuštanjem Strastima divljim... Želja za letom u beskraj visina Samo bojama ljubavi oslikanim... I ljubim te snovima svojim Nikada dosanjanim... Ljubim te ludom maštom svojom U kojoj duh dječaka živi, Ljubim te sretnim srcem svojim... |
18.04.2007., srijeda
Slobode let...
 Nekada davno kada još tražih sebe U lutanjima misli mojih vidjeh samo, Na svijet da gledah drugačije od drugih... Tada to možda nisam ni znao, Ali sada to vidim bistrije no ikad... A nisam baš sretan bio tada, Nespokoj samo u duši mi ležao... Nikada okvire, niti okove hladne Na sebi još tada trpio nisam... Uradi ovako, postupi tako... Do mene je stizalo veoma često... Ali u meni je tinjao neki prećutni bunt, Zašto da budem ukroćen čvrsto, Postupci moji i misli moje Da budu onakvi kako drugi hoće... Sve to me stezalo, gušilo, U duši mojoj otpor rađalo... Kako najljepša pera iz krila čupati Mladome jastrebu što života je željan... Visinama plavetnim tek što poletje, Slobodu leta on hrabro savlada, Ljepote njene odreći se ne može... Ipak, sloboda je ono nešto, Što svakome biću na ovome svijetu Bez uvjeta ili prohtjeva nekih Svakom od nas po rođenju slijedi... Slobodni smo rođeni nečijom željom, Sloboda je u nama kao zrak što dišemo, Sloboda je vrijednost vrjednija od svega... Taj zanosni osjećaj raširenih ruku, Što kao da grli cijeli svijet, Široki pogled horizontom što puca, Sve što vidi, a vidi sve... Da li to je uzimanje ili davanje sad, Odgovor nemam, ali drugo imam... Srce je puno, a duša sretna, Kako moja, tako i svih koje znam... |
12.04.2007., četvrtak
Život je more...
 Davno to biješe kada postadoh Svjestan postojanja svoga... I sada još pamtim svoja razmišljanja... Tog nekog prvog životnog doba, Djetinjstvom što se zove... Već tada se u mislima mojim Počelo rađati nešto što nazvah Vizijom života mog... Iz tog najranijeg pogleda na život Sve je izgledalo koliko lako, Toliko i nedohvatljivo... Ponekad sa dojmom da mi Vrijeme jako sporo prolazi... Želja da odrastem preko noći Sve češće je nalazila utočište u Mojim nemirnim mislima... A opet... sve radosti djetinjstva Činile su me nevino sretnim... Sa prvim simpatijama I prvim pogledima koji Stidljivo nagovještavaše Bure osjećaja što nailaze, Postajao sam sve više svjesniji Da život je nemirno more, Kojim plovimo svi onako kako Smo rođeni i kako je možda zapisano Negdje, da budemo to što jesmo... Koliko je samo mogućih pravaca Kojim zaploviti brodom života... U glavi toliko pitanja, Gdje okrenuti svoja jedra, Na što se osloniti... Kome vjerovati... Koliko je samo životnih priča... Da li ih čuti... Da li ih prihvatiti... Ili se osloniti samo na ono Što moje je samo... Što ja sam... A uvijek sam uvjeren bio Da poznajem sebe i svoje želje... Vjerovah i vjerujem da osjećaj imam Kako prepoznati sebe u nekom... Ono što jesam i čemu težim, To što cijenim i zašto živim, Sada je jasna vizija moja... Na licu mi osmjeh, u duši sreća, A snovi moji kao da tu su... Gdje imam tebe, tu imam sve... |
05.04.2007., četvrtak
Zlatna ribica...
 Noćas sam spavao snom dječaka Malog, sretnog i bezbrižnog... Ne pamtim kada sam tako lako Svoje misli poslao da otplove U daleku luku bez daška vjetra... A onda laganim, ali odlučnim pokretima Veslao sam i veslao dugo dugo... Moj čamac je tiho klizio vodom, Površine besprijekorno ravne Bez i jednog vala zaostalog od jučer... Voda ispod mene bistra i duboka, Kao misli moje očišćene od boli... Tihe, mirne... spokojne... Pronašle su svoju oazu sreće, U kojoj kao da od uvijek žive... Maglovito praskozorje dana koji obećava Samo je obasjavala stara svića, Lijući svoje neumorno svjetlo U plavetnilo tvojih dubina, Tražeći tebe ribico moja zlatna... Ali ne kao u staroj priči Da postaneš plijen ribara starog I da svojim čarobnim moćima Ispunjavaš njegove tri želje... Ne... ovo nije ta priča... Ne... ne želim te uloviti u svoju mrežu, Samo ti se želim pokazati da sam tu... Želim tebi ispunjavati sve tvoje želje I vidjeti te obasjanu svjetlošću pod kojom Tvoja raskoš sija sjajnije od najsjajnijeg zlata... |
