Noćas sam spavao snom dječaka
Malog, sretnog i bezbrižnog...
Ne pamtim kada sam tako lako
Svoje misli poslao da otplove
U daleku luku bez daška vjetra...
A onda laganim, ali odlučnim pokretima
Veslao sam i veslao dugo dugo...
Moj čamac je tiho klizio vodom,
Površine besprijekorno ravne
Bez i jednog vala zaostalog od jučer...
Voda ispod mene bistra i duboka,
Kao misli moje očišćene od boli...
Tihe, mirne... spokojne...
Pronašle su svoju oazu sreće,
U kojoj kao da od uvijek žive...
Maglovito praskozorje dana koji obećava
Samo je obasjavala stara svića,
Lijući svoje neumorno svjetlo
U plavetnilo tvojih dubina,
Tražeći tebe ribico moja zlatna...
Ali ne kao u staroj priči
Da postaneš plijen ribara starog
I da svojim čarobnim moćima
Ispunjavaš njegove tri želje...
Ne... ovo nije ta priča...
Ne... ne želim te uloviti u svoju mrežu,
Samo ti se želim pokazati da sam tu...
Želim tebi ispunjavati sve tvoje želje
I vidjeti te obasjanu svjetlošću pod kojom
Tvoja raskoš sija sjajnije od najsjajnijeg zlata...
Post je objavljen 05.04.2007. u 14:58 sati.