sunlight
24.12.2007., ponedjeljak
 SRETNA VAM NOVA 2008. GODINA...!  Dragi moji blog prijatelji, od srca vam svima želim da vam novogodišnja noć, a isto tako i cijela naredna godina protekne sa osmjehom sreće i zadovoljstva na licu, toplinom i ljubavlju u srcu, da vam svaki trenutak bude ispunjen najvećim zadovoljstvom i osjećajem sreće, da se radujete životu i svim životnim darovima... Znam da ponekad život zna biti nepravedan, ponekad nam sreća zna okrenuti leđa, ali uvijek treba vjerovati u ispravnost svojih životnih stavova i biti uvjeren da je put kojim se krećemo onaj pravi put... cilj je ponekad nevidljiv, skriven je negdje možda u budućnosti, ali dobro je uvijek ostati dosljedan sebi i sa optimizmom ići svojim putem u potrazi za srećom... A sreća uvijek prati hrabre... Budite hrabri i vjerujte u sreću, VJERUJTE U LJUBAV...!  |
22.12.2007., subota
 Evo, ima već više od godinu dana od kako svima vama poklanjam jedan dio sebe, otkrivam svoje misli, dotičem možda i najskrivenije dubine svojih osjećaja... Možda mnogi kažu da je sve ovo jedan virtualni svijet, ali ja ga još kako doživljavam stvarnim... jer jednostavno sam takav, čemu god se posvetim trudim se da to bude istinski..., posebno dok čitam riječi koje su odraz vaše stvarnosti, ili dok u moje riječi pretačem svoj doživljaj, želim da u tim trenucima moje misli budu iskreno poklonjene samo vama, osjećam da svi to zaslužujemo... to je možda tako malo, ali imam osjećaj da i male riječi u pravim trenucima mogu značiti i činiti velika djela... Kolika je snaga riječi, zapravo kolika je snaga prijateljstva i povezanosti riječima u ovome svijetu možda najbolje osjetim kada pročitam da netko odluči otići iz ovoga blog svijeta... znam da ponekad moramo učiniti neke neminovne korake, ne želim nikada stavljati sebe u prvi red, ne želim suditi o takvim odlukama, samo u sebi osjetim jednu tihu bol, to je osjećaj kao da odlazi jedan dio mene, negdje u nepovrat... Ali dobro, ovo su dani sreće i osmjeha, pa ću svoje riječi osmjehom i obojiti... Od srca vam svima želim najsretniji i najradosniji Božić... podijelite toplinu svoga srca i mekoću svoje duše sa svima vama najmilijima koji vas okružuju... a onima koji su možda sa vama samo u mislima, poklonite jedan nevidljivi osmjeh, a iz srca im uputite najljepši osjećaj ljubavi, stići će do njih nošen beskrajnom snagom dobrote i vjere u ljubav, kao najveće snage što zvijezde spaja... Neka vam svjetlost Božića osmjehom ozari lica i toplinom zagrije srca...!  |
15.12.2007., subota
U vrtlogu misli...
 Tumarajući bezvoljno ponoćnim stazama nemirima izmučenog vremena, prateći gotovo nevidljive tragove besciljno odlutalih misli, kao najvjerniji prijatelj svog jedinog gospodara, ponizno sakupljam mrvice značenja što mi ih one ne osvrćući se ostavljaju... I što mi to sada reći žele... Već dugo ne vidim sebe kao um što odgovor zna... Tek nemir i bezvoljna šutnja to sve je što sa mnom vlada... Osjećam da široki osmjeh mi treba... Topline svjetlosti sunca u oku, drhtećih titraja radosnog srca željan sam više no ikad što znam... Iskrenih riječi povjerenjem što zrače, želim da čujem više no ikad... Misli moje da ponovno krenu već poznatim stazama najljepšeg sna... A san moj jedini što vijerno me prati, ljubiti strasno poljupcima vrelim, prepuštati se mašti ludoj i opojnoj, milovati nježno prstima ustreptalim, poletjeti smjelo na postelji ljubavnoj... |
06.12.2007., četvrtak
Nekad i sad...
 Ponekad kada ostanem sam u tišini svojih misli, sklopim oči, zaboravim na vrijeme sadašnje, okrenem kormilo mog broda života u smjeru koji me lagano vodi nekom odavnom prohujalom vremenu... Ugledam tamo sebe kako nesigurnim koracima koračam godinama moje mladosti, više podsvjesno nego svjesno strepeći da svaki moj pogled, svaku moju izgovorenu riječ, posmatraju neke strane oči, oči tako željne mojih slabosti... Nesigurnost, ta moja vjerna pratilja nije me napuštala nikada i nigdje... Iako, sada vidim, bez nekog posebnog razloga godinama sam bio njen vjerni sluga... Spuštao sam svoj nesigurni pogled kada je trebalo da ga dignem, moje usne ostajale su nijeme kada morale su reći puno toga... A svima samo želio dati sebe... Nikada iz razloga da bi mi se divili, nikada da bih bio centar pažnje... ne... Samo sam htio biti to što jesam, da podijelim i dobro i loše... i smijeh sreće i suze boli... da prvo budem i ostanem prijatelj svima, ali sada znam, toga neki nisu vrijedni... U ovom svijetu bespoštedne jurnjave ponekad je dobro znati zastati i malo se izmaknuti, napraviti barem jedan mali otklon od svoga otvorenog srca i možda, mnogi bi rekli, naivne dobrote neiskvarene duše... Ali znam da ponekad jedini je izbor ostati dosljedno pri tome što jesmo, jer mijenjajući sebe, mi svjesno ubijamo dio sopstvenog bića... Ipak, uvijek treba znati da ono najbolje u nama samo treba za najbolje i čuvati... |
