Marketing
Nekad i sad...
Ponekad kada ostanem sam
u tišini svojih misli,
sklopim oči,
zaboravim na vrijeme sadašnje,
okrenem kormilo mog broda života
u smjeru koji me lagano vodi
nekom odavnom prohujalom vremenu...
Ugledam tamo sebe
kako nesigurnim koracima
koračam godinama moje mladosti,
više podsvjesno nego svjesno
strepeći da svaki moj pogled,
svaku moju izgovorenu riječ,
posmatraju neke strane oči,
oči tako željne mojih slabosti...
Nesigurnost, ta moja vjerna pratilja
nije me napuštala nikada i nigdje...
Iako, sada vidim, bez nekog posebnog razloga
godinama sam bio njen vjerni sluga...
Spuštao sam svoj nesigurni pogled
kada je trebalo da ga dignem,
moje usne ostajale su nijeme
kada morale su reći puno toga...
A svima samo želio dati sebe...
Nikada iz razloga da bi mi se divili,
nikada da bih bio centar pažnje... ne...
Samo sam htio biti to što jesam,
da podijelim i dobro i loše...
i smijeh sreće i suze boli...
da prvo budem i ostanem prijatelj svima,
ali sada znam, toga neki nisu vrijedni...
U ovom svijetu bespoštedne jurnjave
ponekad je dobro znati
zastati i malo se izmaknuti,
napraviti barem jedan mali otklon
od svoga otvorenog srca i
možda, mnogi bi rekli,
naivne dobrote neiskvarene duše...
Ali znam da ponekad jedini je izbor
ostati dosljedno pri tome što jesmo,
jer mijenjajući sebe, mi svjesno
ubijamo dio sopstvenog bića...
Ipak, uvijek treba znati
da ono najbolje u nama
samo treba za najbolje i čuvati...
Post je objavljen 06.12.2007. u 08:52 sati.