Marketing
Život je more...
Davno to biješe kada postadoh
Svjestan postojanja svoga...
I sada još pamtim svoja razmišljanja...
Tog nekog prvog životnog doba,
Djetinjstvom što se zove...
Već tada se u mislima mojim
Počelo rađati nešto što nazvah
Vizijom života mog...
Iz tog najranijeg pogleda na život
Sve je izgledalo koliko lako,
Toliko i nedohvatljivo...
Ponekad sa dojmom da mi
Vrijeme jako sporo prolazi...
Želja da odrastem preko noći
Sve češće je nalazila utočište u
Mojim nemirnim mislima...
A opet... sve radosti djetinjstva
Činile su me nevino sretnim...
Sa prvim simpatijama
I prvim pogledima koji
Stidljivo nagovještavaše
Bure osjećaja što nailaze,
Postajao sam sve više svjesniji
Da život je nemirno more,
Kojim plovimo svi onako kako
Smo rođeni i kako je možda zapisano
Negdje, da budemo to što jesmo...
Koliko je samo mogućih pravaca
Kojim zaploviti brodom života...
U glavi toliko pitanja,
Gdje okrenuti svoja jedra,
Na što se osloniti...
Kome vjerovati...
Koliko je samo životnih priča...
Da li ih čuti... Da li ih prihvatiti...
Ili se osloniti samo na ono
Što moje je samo... Što ja sam...
A uvijek sam uvjeren bio
Da poznajem sebe i svoje želje...
Vjerovah i vjerujem da osjećaj imam
Kako prepoznati sebe u nekom...
Ono što jesam i čemu težim,
To što cijenim i zašto živim,
Sada je jasna vizija moja...
Na licu mi osmjeh, u duši sreća,
A snovi moji kao da tu su...
Gdje imam tebe, tu imam sve...
Post je objavljen 12.04.2007. u 14:16 sati.