sunlight
18.04.2007., srijeda
Slobode let...
 Nekada davno kada još tražih sebe U lutanjima misli mojih vidjeh samo, Na svijet da gledah drugačije od drugih... Tada to možda nisam ni znao, Ali sada to vidim bistrije no ikad... A nisam baš sretan bio tada, Nespokoj samo u duši mi ležao... Nikada okvire, niti okove hladne Na sebi još tada trpio nisam... Uradi ovako, postupi tako... Do mene je stizalo veoma često... Ali u meni je tinjao neki prećutni bunt, Zašto da budem ukroćen čvrsto, Postupci moji i misli moje Da budu onakvi kako drugi hoće... Sve to me stezalo, gušilo, U duši mojoj otpor rađalo... Kako najljepša pera iz krila čupati Mladome jastrebu što života je željan... Visinama plavetnim tek što poletje, Slobodu leta on hrabro savlada, Ljepote njene odreći se ne može... Ipak, sloboda je ono nešto, Što svakome biću na ovome svijetu Bez uvjeta ili prohtjeva nekih Svakom od nas po rođenju slijedi... Slobodni smo rođeni nečijom željom, Sloboda je u nama kao zrak što dišemo, Sloboda je vrijednost vrjednija od svega... Taj zanosni osjećaj raširenih ruku, Što kao da grli cijeli svijet, Široki pogled horizontom što puca, Sve što vidi, a vidi sve... Da li to je uzimanje ili davanje sad, Odgovor nemam, ali drugo imam... Srce je puno, a duša sretna, Kako moja, tako i svih koje znam... |
