Štrumpf!

08.05.2015., petak

Malo o nama

Svaki pojedinac kao i narod mora se boriti za istinu. Hrvatski narod mora se boriti za svoju istinu, uvijek i svagdje. Ne valja se uljuljkivati u nekakav lažni mir, samo da mozak ne bi radio i mislio, a duh čovjeka bio smiren. Banda ne miruje. Oni su naši neprijatelji i tako i treba tretirati. Imamo i mi kao država i narod svojih problema, al' oni trebaju ostati minorni, jer se ovdje radi o puno većim stvarima. O nacionalnoj sigurnosti. Opstanku nezavisne države Hrvatske i sudbini hrvatskog naroda kao suvremenog. Zagreb, ne slavi danas ništa. To slave jugofili, komunjare, potučene do nogu svetosavci u ratu, te ostali mrzitelji hrvatstva i katoličanstva. Izgubili su izbore za poglavara Države, pa im je sada panika. Još je te izbore dobila žena, a oni godina trube kontra tobožnjeg ognjištarstva, koji diskriminira ženu, a ona došla iz redova ognjištara. Sada znaju da se karamarkovci ne šale, te da nakon što Vasini dečki dobiju izbore, slijede torpediranje ova komunjarske bagre na smetlište povijesti, gdje ista i pripada. Počinje nova Oluja kroz institucije, kao što je svojedobno najavio biskup Pozaić. Odlaze crvnedaći tamo gdje i pripadaju. Valja stoga pojačati naše molitve u tome smjeru, kako bi nam Gospodin pokazao put. Komunjare treba jednom za svagda zaustaviti u rastakanju hrvatske državnosti i rušenju Katoličke Crkve i našeg katoličkog naroda. Svaka naša osobna sloboda, a time i narodna, državna, ne može biti izvojevana bez žrtve. Ako želimo postići naše naume i ispuniti ciljeve, to jedino možemo učiniti sa borbom. Pa, što košta, da, košta. Moramo znati da se ne borimo za jednakost, jer ona kao takva ne postoji, nego za našu slobodu i da nama bude dobro, usprkos i na uštrb onih koji nam to priječe. A takvih, na nesreću, ne nedostaje. Borimo se protiv zla i ljudi koji su najveći odvjetnici istoga. Nama treba mir Kristo, a ne nekakvi ideološke i političke ideologije kao što je taj famozni „antifašizam“. Samo nam trebaju još „fašisti“, odnosno točnije „klerofašisti“. Ne vole oni nas sve dok mi ne želimo biti njihove sluge, a onda tek kao dobre robove njihovih bedastoća. A, ne bagro! Mi smo katolički vjernici, vjerni Svetom Ocu Papi, Učiteljstvu svete, apostolske katoličke Majke Crkve i odani ideji nezavisne države Hrvatske. Čekamo vas! Gott mit uns!

- 13:52 - Komentari (3) - Isprintaj - #

24.03.2015., utorak

Promišljanje sadašnjeg trenutka

Ide vrijeme, lete dani, prolaze mjeseci, dolazi i proljeće...neke smetaju prosvjedi, nekoga šator, nekoga mićMa, nekog Crkva, nekog neprijatelji, nekog fašisti.... ...što je bitno, što se bitno može zaključiti? Drugovi, gube izbore, gube povlastice, njemačko pravosuđe čisti našu dušu, ispire naše grijehe, al’ oni se ne daju. Neokomunisti, partizani imaju svoje viđenje stvarnosti, te u svemu oko sebe vide fašizam, a to je bolest, kada cijelu svoju stvarnost promatraš tako da sebi moraš stalno izmišljati neprijatelja kojeg si već davno porazio, ali kosti jednostavno izviru iz zemlje, gdje su ubijani bez reda i suda, nedužni ljudi i to je taj dan koji dolazi, kada “streljani ustaju”. Čini se da je taj došao, te da komunjarsko-udbaška banda gubi svoje uporište, gdje su oni “dobri”, porazili “zle”. Uspjeli su tako crvendaći, jugoslaveni(to su oni protiv koji su se borili ‘91, tako i sada ‘14-’15, hrvatski ratnici iz Savske 66), komunjare, banditi i ubojice kroz svoje medije zatrovati narod da vjeruje da smo mi činili zločine u Domovinsko, obrambenom i oslobodilačkom ratu, te da su “veliki Hrvati”, kako nas pospredno zovu opljačkali svoju domovinu. U stvari, to su napravili oni i optužili nas. Činjenice govore(a, o činjenicama se ne raspravlja) da je devedeset posto privatizacije se dogodilo nakon, 2000. godine, uvođenje trećejanuarske diktature u Hrvatsku. Međutim, politički sud Nepravde u Haagu, zbog Božjeg upletanja u cijelu stvar, spasio je Hrvatsku za desetljeća i vrijeme dok US budu dominirale svijetom, da imam kakvu-takvu slobodu i našu Hrvatsku. Nije nas osudio za zločin što smo obranili svoje granice, koje su priznali skoro svi u svijetu i spasili desetke tisuća ljudi od zločina koje bi učinila bizantsko-svetosavska strana. Tu smo pobijedili djecu komunizma kada smo već njihovu planiranu pobjedu pretvorili u njihovi potpuni fijasko. Nije nam doduše uspjela tužba kontra Srbije, al’ neka ima vremena. Sve jednom dođe na svoje. Dolaskom ove KGK, konačno je i satrap Tito otišao na smetlište povijesti i sretno mu bilo. Još ostaje na brizi spomeniku zločinu u Srbu i titoland u Kumrovcu, gdje se svake godine za njegov rođendan(ne zna se doduše koji, jer on ima više ročkasta, a postoji i više tita....) igra neko čudno kolo i crvena petokraka ima svoje plese smrti. Al’ i s vremenom i to će biti rješeno. Ipak, ne trebamo kao navici biti sretni, jer su “naši” pobijedili, jer ova KGK je američki igrač, te mora slušati svoje podupiratelje, pa je tako i opravdano što je doktor Batarelo upozorio da je ona išla u pohode onoj Clitonovima kaj se zalažu za rektumaše i ubijanje nerođene djece. Stog, valja uvijek biti oprezan sa njima, amerima ili pak s bilo kojim inozemnim gazdama. Uvijek će na kraju tražiti svoj račun. Da, da se još malo vratim na utjecaj vladajućih i udbaša na medije. Naime, uložili su milijune kuna tuđih novaca u seriju koja veliča osamdesete, novi val, jugoslaviju, nekakvu nostalgiju, kada smo tobože imali manje kinte i slobode, al’ smo bili sretniji. Tko je bio sretan? Oni u zatvorima, oni što su morali šutjeli o ljepotama tog totalitarnog režima, toliki unesrećeni, toliki osakaćeni, toliki ubijeni? I to tako krenula serija sa glumačkim parazitima mamin i tatinima sinovima koji nisu mogli ništa korisno raditi u životu, niti biti učenjaci niti radnici, pa su odlučili da budu glumci, koji eto glume da nešto rade. Veseli oni, jer će dobiti honorar, a ne vide u kojem i kakvom zlu sudjeluju. Oni su zavedni, kao što i ta serija zavodi. Veliča kakti neku dobru glazbu, tzv. rok and rol, koji mlade samo zavodi na stranputice života sve do provalije iz koje se mnogi nikada ne izvuku. Još pitaju nekakvoga mudraca iz tog doba, onog sina od konfidenta tajnih ondašnjih službi, đoni Štulića, što on misli. Čovjek koji je otkucavao svoje kolege koji su na toj sceni bili domoljubi il’ kakvi-takvi nacionalisti. U najmanju ruku treba u zatvor sa njim, a ta i takva glazba samo mlade, kako sam već napisao zavodi i ne dopušta im da se razviju u željenom smjeru, nego cijeli život ostaju na razini neodgovornih balavaca koji samo hoće svirati, piti, drogirati, kopulirati, i neoprezno ulaziti u nedopuštene izvanbračne ili predbračne seksualne izlete. Kako i njihovi ideolozi ta serija veliča podjelu svijeta na crno-bijelu paradigmu gdje su oni, partizani uvijek dobri, a oni drugi uvijek, zli. Najbolje je podržavati takve uratke, na način da ih se ne gleda, niti promišlja. Puno mi ljepše vrijeme(energiju i novac) provesti na svoja zadovoljstva, profesionalno obrazovanje, ili pak na učenje teologije.(ah, kako su divna ta djela Ratzinerova...) Božjom zaslugom, mi Hrvati smo katolici, te imamo našu Majku Crkvu, sa cijelom njezinom baštinom i duhovnošću, te nam ništa više na ovome svijetu nije potrebno, dok strpljivo iščekujemo drugi Kristov dolazak. Zbog jednog Španjolca kojeg je prije Gospodin izabrao da osnuje Djelo, Njegov Djelo, danas mi u Hrvatskoj imamo šansu potpuno našu stvarnost posveti Majki Crkvi, te smo čak uspjeli prvi narodni referendum provesti, dok se elitu nisu ni shvatile što ih je snašlo, već smo promijenili ustav, te pokazali narodu, da se može kada se hoće. Samo je Bog iznad naroda. Nema ništa veće, nego kada se čovjek, vjernik posveti Bogu i sa njima gradi svoju budućnost. Sve ostalo je smrt, jer kako veli utemeljitelj OD, sveti Josemaria Escriva, napustiti Crkvu, znači umrijeti. Tako i neka bude. Gott Mit Uns!

- 13:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.02.2015., utorak

Čuvari Dinama

Ah, opet je bila skupština. Kao i povijesne utakmice na Maximiru, imamo povijesne skupštine koja na kojima se uvelike određuje sudbina kluba i dinamovaca u budućnosti. Idemo u privatizaciju. Sada više neće biti mogućnosti da nas ulična gerila optužuje da smo napravili od našeg kluba, prčiju. Maleni dinamovac, običan građanin nema pravo glasa, al' će sada kao dioničar Dinama moći razmjerno svojoj platežnoj moći kupiti određeni broj dionica GNK Dinama, te tako svojim malenim udjelom koliko god bio beznačajan, na neki način sudjelovati u kreiranju sudbine našeg Dinama. Navijači-huligani su poraženi. Nisu mogli ništa Dinamu sa svim svojim „opravdanim“ i neopravdanim zahtjevima, te su sada sa ovom privatizacijskom pričom, napokon oni, kao ulica poraženi. Ne mogu više ništa našem GNK Dinamu. Ono što oni žele je čisti put u amaterizam i nije to nikakva poštena politika sa njihove strane, gdje bi mi tobože navijači sa 60 kuna godišnje članarine glasovali za upravu koja bi upravlja sa dinamovim milijunima. Toliko sam pisao već o tome, al' dobro je ponoviti onu srž problema što ulica ne razumije i misle da su oni „bogomdani“ dinamovci, a nisu ništa drugo, nego obični huligani. Onim bi da su se kojim slučajem dočepali upravljačkih struktura Dinama, prvo sebe uhljebili, opljačkali što se opljačkati može, te bi kada završi njihov mandat jednostavno otišli u Dinamo uništili za stoljeća. Ne razumiju oni ovo naše vrijeme, te žele kao NK Varteks životariti na niželigaškim razinama, te biti tobože transparentni i tobože pošteni. Ne vjeruj, dragi čitatelju ovog bloga, ti i takvim navijačima koji osim što se toliko pozivaju na demokraciju, šakama i batinama ušutkavaju one koji ne misle kao što misle jadnici iz ZZD il' pak kao oni izdajnici iz ZND. Oni su poraženi, a Dinamo je obranjen. GNK može mirno spavati. Sadašnje vodstvo Dinama nije baš sjajno i ima puno mana, ali to ne znači da se slažemo sa onim huliganima koji bi nasiljem htjeli istjerati svoju stvar na sunce. Ak' sam član Dinama i ponosan na to, ne znači da odobravam svaki potez našeg Zdravkeca. On-Zdravko, je nužno zlo i kako god radi u GNK, još ga uvijek drži na površini, te Dinamo redovito osvaja naslove prvaka države i ponekad i kup, a i u Europi nije samo promatrač. Pogotovo ako se uspoređuje sa našim drugim klubovima koji redovito propadaju u Europi nakon prvog ili drugog pretkola europskih natjecanja. O.K., NK Rijeka je tek ove godine igrala Liga Uefu, ono što GNK igra svake godine, ako pak ne igra Ligu Prvaka, pa je ona više iznimka, nego pravilo o kojem upravo pišem. Hoćete-nećete, Mamić United radi dobar posao i nitko drugi u hrvatskom nogometu ne radi tako dobar posao kao naš Dinamo. Tko u Europi ima takvu omladinsku školu kao Dinamo? Nitko! A, u Hrvatskoj jel' potrebno to buraz, pitati? Nije, jer i izdaleka na vidiku nema tako uspješne nogometne škole. Dragi, moji, gdje su vam rezultati, gdje su vam činjenice? Znakovito, je nadalje bilo što je naš Zdravkec sa svojim ljudima rekao da ako kojim slučajem privatizacija ne bi uspjela, da onda će i dalje ostati ovo što jesu, a to je udruga građana. Pogotovo, mi je dobro ono što je rekao da smo ga znali čuvati i da ćemo tako znati i dalje, u budućnosti. Dakle, mi koji nismo huligani, koji ne navijamo za strane klubove ili neke trendovske klubove, poput hokejaškog kluba na ledu, Medvešćaka ili pak za klubove u drugim spotovima, ne želimo da naš klub, u ovom slučaju Dinamo bude neuspješan, neeuropski, marginalni, jugoslavenski, hajdukizirani ili pak huliganski. Navijam samo za Dinamo, GNK Dinamo koji baštini tradiciju Građanskog i klub koji je kao simbol hrvatski i katolički klub, kako u jugovini(-krivoj osovini), tako i sada u crvenoj Hrvatskoj. Upravo, će Dinamo opet biti u skoroj budućnosti prepoznati kao otpor komunjarsko-jugoslavenskom režimu Milanovića i Josipovića. Jedan je pao, pasti će i drugi. Oba su pala, oba će pasti, 1991, godine protiv Jugoslavije, 2014. i 2015. godine protiv Jugoslavena. Nije ni samo Dinamo kao klub jedini u Hrvatskoj dao podršku našem šatoru branitelja i dragovoljaca koji se bore protiv onih koji žele srušiti Hrvatsku i marginalizirati naš Domovinski i oslobodilački rat. GNK Dinamo i država Hrvatska, te Katolička Crkva, su stožerne naše vrijednosti kao Hrvata-katolika. Iako, bi neki htjeli drugačije, neće ići i neće to proći, kao što nije prošao i antišatorski front okupatora Hrvatske(Occupy Croatia). Da, su kojim slučajem, prošli tri kordona interventnog redarstva u subotu, dočekali bih ih domoljubi, spremni kao i '91. godine. Dolazi vrijeme, odabira strana, ja sam uz šator, GNK Dinamo(i, nikakav drugi), Majku Crkvu-katoličku, državu Hrvatsku, te uz Gospodina Boga. Mi smo čuvari Dinama. Mi smo Dinamo.

- 00:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.02.2015., utorak

Uoči novih dana

Dobili smo novu suverenicu koja će slijedećih pet godina vladati Hrvatskom kao izbranica ljutih nacionalista, desničara, ekstremista, revnih katolika i svi onih koji žele, vole, osjećaju i dišu zdravohrvatski. Komunjarama, crvendaćima, nacionalnim manjinama, jugoslavenima pobjeda za mjesto prvog čovjeka Hrvatske izmaknula je za dlaku, ako gledamo sa koliko su postonim bodova izgubili od „nacionalnog fronata“. Ono što rastužuje čovjeka-vjernika, je to, što ova „naša“ domoljubna fronta nije ništa bolja od one druge. Naime, na oštre i prostačke riječi sa strane novinarskih piskarala sa protivničke fronte, naši medijski „glasnogovornici“ su isto tako vulgarno se izražavali i prijetili, da će ugristi „mješance“, samo da evo još hadezovci dođu na vlast. Ti „mješanci“ jesu prostaci i negativno gledaju na sve što je Hrvatska, ali ova tzv. „naša fronta“ koja se drži kao vjernička, katolička i tim se nerijetko voli busati u prsa, ne bi smjela ovako reagirati na napade koji dolaze sa druge strane barikada. Neka, se, jednostavno pusti kada gubitnici u svojim posljednjim trzajima bacaju i dobacuju očajničke fraze tipične za utopljenike. Ova pobjeda ne donosi ništa puno drugačije, nego što smo imali do sada, samo sa tim što više nije predznak „ljevičarko-balkanski“, nego „desničarsko-ognjištarski“. Nikakve suštinske promjene neće biti ni za podaničke kmetove koji su birali svojeg suverena, feudalca ili feudalkinju. Nekada je to bilo po nasljednoj krvi, a sad pak kmetovi mogu preko biračkih listića zaokružiti koga god žele. Naša kvaliteta života ovisi o nekakvom rastu koji kao statistički podatak se izračunava svaka tri mjeseca. Pa, ako je on u plus izlazimo iz krize, a ako ne, onda smo u njoj ili tonemo. Jedan kršćanin ne bi trebao tako gledati na stvarnost oko sebe i vjerovati kao Kolinda u Hrvatsku, jer nacija, domovina i nacionalizam su stari negdje oko sto, sto pedeset godina, a kršćanstvo dvije tisuće godina, a sa pracrkvom vječnim Izraelom i cijelo pamtivijekovlje. A vrijednosti kršćanstva ne leže u nacionalizmu koji nerijetko prelazi u mržnju, jer to je sklizak teren gdje psihologija mase vodi glavnu riječ, te pojedinac iz takve mase vrlo lako krene liječiti svoje frustracije tako da drugu stranu optužuje za svoje probleme. Već bezbroj puta viđeno, al' neki nikako da nauče. Stoga valja oprezan biti sa tom „našom frontom“, jer mnogi među nama nisu ništa drugo, nego gangsteri i krvnici koji ne poznaju neprijatelja u nekoj stvarnoj situaciji, nego je njima neprijatelj svaki onaj koji ne želi služiti njihovim mračnim ciljevima. Nije odlazeći Joso-Ivo daleko od istine, kada veli, da ustaška zmija gmiže našim prostorima bez obzira što je izgubila rat i odvela pritom tisuće nevinih u smrt. Ne na bojnom polju, nego kroz osvetničke pohode i koncentracije logore ili pak kroz „humana preseljenja“ naroda. Jednostavno ne želim pristati na automatizam onih koji vele da bi se obranio od komunjara da moram biti neki ljuti nacionalist, nego ne daj Bože ustaša. U mnogim srcima velikih Hrvata još uvijek kuca osvetnički duh AP i onog Maksa koji će bez obzira na svoje izjašnjavanje sebe kao plemenitih ljudi, onako po noći i sa oružjem u ruci(bilo da je hladno ili vatreno) ići na nevine i nenaoružane ljude koji su po nekoj osnovi „neprijatelji“ Države i Nacije, naravno „naše“. Još je mnogo ljudi kada se onako sa njima priča,“ smalltalk“, kada oni vide da si „njihov“ i steknu povjerenje u tebe, otvore dušu i priznaju da su oni u biti ustaše, te radosno pokazuju sliku onog Ante kojem prezime znate. Bilo da se radi o visokoobrazovnim ili niskoobrazovanim, starim ili mladim potajnim obožavateljima ustaša i njihovih zlodjela. Istina je najbolja obrana pred lažima koje dolaze sa strane komunizma ili pak nacionalizma. Abrahamove relije svaka na svoj način sadrže i izriču smisao istine koja dolazi do Boga, od Gospodina. Njega, nažalost mnogi hule i žive više deklarativno, vjerno pohađajući obrede, ali im konkretna svakodnevna djela kaskaju za onim što izriču u svojim molitvama. Zlo caruje, cijela povijest je borba za Istinu. Mnogi će pak, opet otići u ratove kako bi našli istinu, pokoriti daleke zemlje, zavojevati mnoge narode međusobno, proliti mnogo krvi i očekivati očekivani poraz i kraj i boriti se časno i hrabro na bojnom polju, jer iako je rat užasan, mir je još puno gori. Nije prošlo puno godina, opet mnogi odlaze na Istočni front tražiti svoju Istinu. Ne znajući pritom da vojska Ruske Federacije nije klimava JNA, te da sama hrabrost neće biti dovoljna za konačnu pobjedu. Ili, pak žele tu borbu prikazati kao borbu protiv komunizma, koji je odavno već mrtav, te nije pritom pobijeđen na bojnome polju, nego se urušio sam od sebe, jer unutar sebe nije izdržao tržišnu utakmicu i duhovnu prazninu za koju si je sam kriv, jer je istjerao Boga iz srdaca ljudi. Jednostavno, jednom odigrana povijest više se ne može u drugačijim, promijenjenim okolnostima odigrati onako, možda sada sa drugačijim ishodom, uz ratnu sreću na onoj strani koja polaže u nadi da će ispraviti „krivu prošlost“. I opet se kod vojnog pohoda nekih naših nesretnika, javili oni koji bi sebe i tuđu djecu slali u ratove, al' tobože oni sami ne mogu, jer su prestari, a tuđa djeca mogu, al' ne i njihova, jer eto još studiraju, pretežito na prestižnim zapadnim sveučilištima, al' da ne studiraju svakako bi „dobro razmislili“ da tamo odu. Zašto nikada naši političari, ne dijele sudbinu svojega naroda, mislim pritom na prosjek? Svatko je bio tamo kada je naša Kolinda zasjedala na tron novoizabranog suverena Hrvatske, pa je svoje mjesto našao i naš Zdravko. Oni koji su mu prijetili, koji su htjeli isušivati močvare završili su u blatu svojih neostvarenih obećanja. I sada može naš Zdravkec ponosno hodati po Markovom trgu, jer je pobijedio „one“, i ako mu ne uspije privatizacija Dinama, može lagano ostati udruga građana naš GNK, jer ga ovi naši sigurno neće dirati. Nije dobra podjela na naše i njihove, al' kada su naši na vlasti sve je nekako lakše. Čak je tamo bila i ona neostvarena pjevačica, što je sumrak visokog dostojanstva državnosti, kada i flundre mogu imati svojih pet minuta slave na račun šefa države. Bljak za nju i njega. GNK je bio za vrijeme Franje režimski klub, a to će vjerojatno biti opet, kada dođu „naši“ na vlast, jer treba povratiti i osvetiti sve ono što je Dinamo izgubio za vrijeme vlasti crvene nemani, te ćemo, napokon dobiti stadion i još više reprezentativaca u klub, te se nadajmo da će Dinamo napokon ostvariti pomak u Europi. Onako, za sve nas dinamovce, za povijest. Sve u svemu, novo vrijeme nas očekuje i zanimljiva godina je pred nama za nas i naš klub Dinamo, gdje ćemo probati maknuti faktor mosoraša iz dinamove priče i u miru početi graditi europski Dinamo. Kako god bilo, država treba i mora riješiti problem huligana i iste maknuti što dalje moguće od nas i naših života, a ne samo od Dinama. Tako ćemo iznijeti teret povijesti kao veliko opterećenje koje pritišće naša leđa, te će nas klupska povijest prepoznati kao junake, jer smo u ovim burnim vremenima uspjeli iznijeti Dinamovu slavu(namjerno veliko slovo pridjev dinamove slave) neokrnjenu u slijedeću generaciju u tijeku naše povijesti koja traje već sada sto i četiri godine. Mi, i Građanski smo Građanski Nogometni Klub Dinamo. Mi smo Dinamo.

- 23:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

30.01.2015., petak

Pruska čizma zemlju ruje

Nogomet je veliki bizis. Nema tu mjesta za ljubav i neke tradicionalne vrijednosti, al' i na tom području treba se boriti za sebe i svoje. Neki to čine kao invidualci, neki kao personalizirane osobe, a neki pak kao kolektiv kakav je GNK koji je moj predmet zanimanja mnogih tekstova, a ne samog ovoga. Ako uzmemo GNK Dinamo kao predmet zanimanja, onda možemo napisati kraći osvrt na nedavni intervju glavnog i izvršnog čovjeka i najvećeg dinamovca među nama Zdravka Mamića. Najosporavaniji dinamovac u klupskoj povijesti. Više je razloga za to, a na ovom blogu oni su sa raznih strana opisivani. Umro je Kemal, onaj što pjeva da smo: „Mi smo Dinamo“. Eh, kako dani idu, a godine prolaze, sve će taj naš GNK Dinamo biti pak naš. Ako se krene s ovom privatizacijom postani realna šansa, da uslijed promjena poslovnih politika novog vlasnik, taj klub ode u gubitak i da nestane kao pravni i svaka druga činjenica. Ovaj model kao udruga građana dobro funkcionira, ali huliganski i balkanski mentalitet rulje nikako da nekome drugome prizna i „oprosti“ uspjeh. Izraz 'oprosti' stavljen je u navodnike, jer se nema što opraštatati ako je netko drugi uspješan. Puno je laži, poluistina i zavisiti rečeno kontra našeg Dinama, ali ni jedna akcija kontra strane nije bila uspješna. Čak se i cijela državna vlast urotila kontra Dinama i htjela ga maknuti političkim putem, al' on-Zdravkec se nije dao, a time i naš Dinamo. Zdravkec govori da je privatizacija nužna zbog nemilosrdnog nogometnog tržišta, te postoji opasnost da naš GNK ostane bez prihoda i time pak dovode svoje poslovanje i opstojnost u opasnost. Naime, nema svježeg kapitala. Jedna, dvije loše sezone bez LP, bez dinamovca u repki, te evo odmah slaba prodaja sa nižim cijenama transfera, te sve manje računa za tekuće poslovanje i eto, ga, razbu vraga. Nadalje, stalno nas pritišću da novac ide u privatne džepove, te da se neki bogate na račun Dinama. Svi sve znaju, imaju saznanja, ali nitko nema niti podaje pravno dokazive stvari. Čudna je ta situacija. Stvar javnog lična. Najlakše je optužiti nekoga za sve nedaće, zazivati njegovu glavu, te onda tvrdeći da će njegovim odlaskom biti sve riješeno. Mnogo već puta viđeno u povijesti sa rezultatima zločina koji su na obje strane završavale u „morima krvi“. Netko zbog svojeg sitnog interesa hoće srušiti Zdravka, da bi mogao u novoj konstelaciji snaga biti recimo skladištar u Dinama, a drugi pak da kosi travu. Naime, vrlo je zanimljivo kako ti i takvi huligani zamišljaju svoj svijet, ne samo navijački, gdje oni tobože, zato što drukaju na tribini time imaju ne znam koja prava da vode klub. To bi htjeli ti sa tim svojim narodnjačkim klubovima, gdje ne bi više mamićeva vladajuća kasta vodila glavnu riječ, nego jedna frakcija huligana, koja bi pak kada bi se kojim slučajem dočepala vlasti u klubu, uspostavila svoju huligansku vladajuću kastu. I što onda imamo? I što bi smo s dobili sa tim? Ruši jedan jaram, da bih uspostavio drugi. Eh, ne ide to baš tako drugovi. Sada će lijepo ići privatizacija u kojoj se neće ništa pitati navijači, jer kako sam već pisao i kako je mogao pažljivi, te poštovani čitatelj ovog bloga zaključiti, navijači ne vode glavnu riječ i nemaju nikakvu ulogu u biranju politike klub iz jednostavnog razloga, što oni nikako ne participiraju u financijskoj bilanci kluba, a zna se da onaj koji financira i da komandira. Što bi ti huligani i ulica htjeli? Oni da troše i podvode kurve, a netko drug da plaća. Ne ide to tako, braćo! Svatko plaća svoje kurve. Ako baš žele biti neki faktor, neki bitan kojeg se pita oko sadašnjosti i budućnosti kluba(a u dinamovom slučaju i o prošlosti....) sada će moći svi navijači na određeni način financijskim putem biti netko i nešto u skladu sa svojim mogućnostima. Jerbo, zašto ljudima davati previše vlasti kao teret koji ne mogu nositi? Sada ćemo vidjeti gdje su svi ti glasni huškači rušenja Zdravkeca koji, eto znaju bolje voditi klub od njega, a ne mogu ni futsal klub voditi kako treba. Iskreno ne vjerujem da će ta ulična bagra išta moći postići, jer oni ionako nemaju za kiflu, a rado bi prodavali igrače za velike novce. A i nisu puno knjiga pročitali. Šta će te ljudi? Život nije FER. Što ono između ostalog još reče kralj plavoga salona podno zapadnog krila stadiona? Ah, veli da je on, Zdravko Mamić jako navezan na ljude i da se teško rastaje sa njima. Eh, Zdravkec, Zdravkec, prvo navučeš ljude na sebe, a onda kada ih više ne može nositi na svojim leđima tražiš načine kako bih se mogao što lakše riješiti istih. Kako im je Zdravkec mogao to učiniti? Pa najmanje tri stotine duša ovisi o GNK na ovaj i onaj način, te uz obitelji od onih koji su na njegovoj plaći, radi se otprilike o cifri preko tisuća ljudi. Što će biti sa njima? Ah, pa ništa, mnoge duše ovdašnjih naših ljudi su propale zato što nisu mogle nigdje raditi. Zdravkove plaće u radnoj zajednici su ako ništa drugo bile dvostruko veće od prosjeka onog koji se nudi na otvorenom, realnom tržištu rada. Kako to preživjeti. Dođe privatnik, neki Nijemac te sa svojom pruskom čizmom se svakome zahvali tko ne zna raditi posao ili je jednostavno višak. Mamić ne samo da je to otvoreno rekao, nego on to čak i zaziva. Tako i stoga, ovaj njegov intervju možemo gledati kao svojevrsno obraćanje i poruku svojoj podaničkoj kmetskoj radnoj zajednici koju je ionako predugo i debelo štito od utjecaja „zlog svijeta“. Dugo je i trpio sve te moguće nametnike koje si je dobrim dijelom i sam stavio na grbaču, te sada kada više nije moguće ljudima mazati oči, a realne okolnosti sve su bliže, morati će se nekoga baciti na ulicu. Ulica ste bili, ulica se vraćate, ulica ostajete. Uz Gospodinovu pomoć izgleda da našem GNK Dinamu slijedi čišćenje radnog organizma, a ulica i huligani ostaju izolirani u svojim dijaboličnim naumima. Dolazi Nijemac koji će hladnokrvno reći na primjer jednoj čistačici, da mora više čisti za osjetno manju plaću, te nema više đabalebarenja na račun mamićeve sposobnosti. Sada će sve biti podređeno rezultatu i stvaranju istoga bez obzira na patnju i bol koju će morati podnijeti svi ljudi koji žele biti dio GNK Dinama. Više GNK neće biti Mamić United, nego samo GNK Dinamo koji će funkcionirati na pravi i moderan način. Germanski, pruski način. Kada počne pruska čizma zemlju da ruje....

- 21:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.01.2015., srijeda

Naličje pobjede

Čovjek je danas totalno izgubljen. Nema vjere u velikim razmjerima, te je pitanje dal' je ona ikada postojala kao nešto rasprostranjeno među ljudima, onako za fakat u ljudskim srcima ili je pak više bila nametana od strane Majke Crkve dok je ona još imala svjetovnu vlast nad ljudima i njihovim životima. Progone se oni koji istinski vjeruju. Rijetko se viđa ljudska dobrota i požrtvovnost koja se traži od čovjeka koji želi slijediti Krista. Svaki vjerujući čovjek na Zapadu je ugrožen sa liberalnim kapitalizmom koji želi iz čovjeka iščupati njegove svetinje iz njegove duše, te ga pretvoriti u neodgovornog konuzmenta koji ne postavlja previše pitanja o smislu takvog jednog poretka, kao što je demokracija i kapitalizam. Ta dva režima, demokracija i kapitalizam, jako lijepo međusobno egzistiraju i pretvaraju kakve-takve kršćane u najgore pogane. Mislim, ne treba puno ljudima, al' kada ih se još potiče, onda lako posrnu, padnu i postanu igračke tamnih sila. Vele sveci da treba velike borbe, te se oduprijeti u krvi kako se ne bi postalo ono što oni žele. Takvi ljudi poput svetaca su se izdignuli iznad samog prosjeka iznad klerikalne hijerarhije i postali istinski lučonoše boljeg svijeta i predokus onoga boljeg koje nas čeka nakon ove suzne doline. Prošli su izbori za predsjednika nam ove premile kolonijalne Domovine koja je prema svima sa Zapada skidala gaće samo kako bi se što bolje „udala“ na toj strani svijeta. Tako kada smo (valjda!) dobili rat za Domovinu, to nam nije bilo dosta, pa smo ušli u veliki Savez atlantskog mora koji ratuje svagdje gdje ima nafte i sirovina za velika carstva koja vode glavnu riječ u istom. Pa, tako i mala Hrvatska može imati promatračku, „mirotvornu“ ili obrazovnu ulogu kada domicilnim narodima dolazimo prodavati maglu i naučiti ih „humane“ vrijednosti kako primjerice ubiti čovjeka. Čak i naša vojna industrija može svojim proizvodima dosta dobro poslužiti u tu svrhu. Nije baš moralno, al' moraju i Hrvati od nečega živjeti, pa nek' stoga živi naša puška i naš pištolj koji prodajemo onima koji su u potrebi. Sada se i mi ponašamo kao naši veliki prijatelji, te zato što smo bili dobri i mi možemo glumiti velike, tamo nekim „malima“ kao što je Afganistan ili pak Irak. Tako i naša nova predsjednica NATO-barbika, KGK je igračica tih velikih, jer je bila u upravi vojnog Saveza, te tobože ima dobre veze koja bi Hrvatskoj mogle kakti „koristi“. Biti ćemo tampon zona Istoka i Zapada, što smo bili i prije, samo što ovaj put za razliku od satrapa Tite, ne ucjenjujemo velike da nam dadnu oružje ili pak da upumpaju milijarde neke strane valute u naše gospodatstvo(može i švicarski franaka), kao plaća za naše skidanje gaće pred njihovim zahtjevima. Naravno, ne bi bilo ni sreće sa onom Lignjom koji je radio vrlo slično, samo nije u pitanju bila Amerika, nego Rusija i Kina. Al' opet nikakve sreće za malog, obespravljenog Hrvata. Vjerniku koji razumije i prati Gospodinovu volju, bez obzira na osobnu grešnost, ne bi smjela politika niti bilo kakvi ljudski obziri biti nešto previše bitni, nego bi se on trebao što više pouzdavati u Gospodina koji se objavljuje u svetim knjigama, te kroz njih osluškivati Božji glas. Kao da nešto vrijedi ljudska riječ, mišljenje ili djelo, pred Gospodinovim pomakom prsta. Ne znaju okorjeli grešnici i nevjernici da su oni ništa pred Njim, te da Božjoj djeci oni ne mogu ništa. Premalo i nikako se ne sluša Gospodinov glas. Ne žele učiti ljudi iz povijesti židovskog patničkog naroda što On čini sa nevjernim i neposlušnim ljudima Njegovom nauku. Čini mi se da moj hrvatski narod nije baš slušao Gospodinovu volju nešto naročito posebno i marno. Ne samo sada ili jučer, nego kroz svoju povijest, ako možemo tako nešto nazvati njegovom poviješću, jer je pitanje koliko današnji Hrvati imaju veze na primjer sa kraljem tamo nekim iz davnih vremena, osim možda imena hrvatskog koje u nekom kontekstu povezuje nekog suverena i njegove kmetova sa današnjim kapitalistom na vlasti i potlačeni narodom. Zadržimo se ipak na nekom liniji od dva posljednja stoljeća. Vatikan da proširi svoju vlast i utjecaj početkom dvadesetog vijeka ili potkraj devetnaestog stoljeća uveo politiku kroz svoj kler da prikazuju Hrvate kao katolike, te se upravo tada skovala odrednica velikog Hrvata koji je Hrvat-katolik, te u stvari da su svi Hrvati katolici i obratno koji žive na ovom prostoru. Imamo zadatak kao papinska država braniti sve ono što katoličko, a time i hrvatsko. Nije čudno da su otac Domovine A.Starčević i S. Radić veliki čovjek iz naroda, bili anitklerikalci i kontravatikanaši, jer su iz svog kuta gledanja uvidjeli pogubni utjecaj Vatikana na hrvatsko nacionalno biće. Da li mi kao kršćani moramo ginuti za interese Vatikana na ovim našim prostorima? Dal' mi moraju muslimani, pravoslavci i Židovi biti neprijatelji, stoga, jer se interesi Vatikana i ljutih nacionalista kose sa ovim nabrojanima? Imalo li mi i ja slobodu volju, te savjest da odlučimo kako ćemo i kada reagirati na novonastale okolnosti u našem ovozemaljskom hodu? Moralo li svi misliti i djelovati kao jedan, kao neko stado ovaca, jer je tako odlučio naš poglavica, te nas šalje u rat kontra drugog plemena samo zato što je on rekao da su oni naši neprijatelji? Ta, za slobodu savjesti imali smo tridesetogodišnji koji je odnio dosta života ondašnjih Europljana. Za zablude rasne ideologije imali smo poraz Hitlera i njegovih saveznika, a za otkrivanje laži besklasnog društva zaslužna je dobivena tržišna utakmica kapitalističko imperijalizma potpomognuta sa slavenskim Papom. Vjernik koji misli svojim srcem i glavom, jednostavno ne želi potpasti pod utjecaj bilo koga, te se ne da natkrili ni od jednog ljudskoga obzira, nego samo vjeruje u Gospodinovu riječ objavljenu u svetim knjigama. Stoga on može biti član na bilo koji način neke narodne ili državne zajednice, al' ipak da se personalizira u toj mjeri da odluke i muke te grupe ne utječu na njega, jer on više sluša Gospodina, nego velečasnog il' hadezovca ili pak Sabor-hrvatski parlament. Hrvatski narod nije bio poslušan Gospodinov riječi. On je(-mislim na narod) otvarao koncentracijske logore za „nepoćudne i nepodobne“, nemilice ubijao, klao, silovao i varao sve što nije po volji njegovom ljutom nacionalizmu. Varao i krao je vlastiti narod sam od sebe, te laž njegovih vlastodržaca ipak nije zavela sve. Neki su se i uspjeli othrvati utjecaju, ne lažnog, nego bilo kakvog domoljublja, te nisu htjeli sudjelovati u sveopćem ludilu mržnje prema bilo kome. Narodne nesreće koje se događaju ovom našem narodu ne moraju nikoga čuditi i nisu bez vraga snašle te iste ljude koji su godinama živjeli svoje malene živote kao da Gospodina nema ili da ne postoji. Najsvježije je ovo sa švicarskim frankom gdje su ljudi se polakomili za jeftinim tečajem i niskom kamatom, te su htjeli živjeti kao oni na Zapadu, tamo gdje nekoliko puta veći standard. Međutim, vremena se mijenjaju i ono što vrijedi sada, ne znači da će biti na snazi nakon nekog vremena. Ljudi jako vole živjeti u dobrim vremenima kada im lagodno ide i olako zaboravljaju što je bilo prije. Al' povijest ubrzo postaje povijest, te sadašnje stanje demantira ili potvrđuje loše odluke ili lakovjernost onih koji su donosili odluke u nedaleko prošlosti, pouzdavajući se u bankarsko poštenje ili misleći da će ih povlaštena vladajuća kasta zaštititi. Ljudi nikako da nauče i uvijek vole prije oplesti po drugima, nego po sebi što je neusporedivo teže, ali je jedino pravo i istinito. Zato i može onaj Vilbor racionalist, koji trči ispod trake sa natpisom:“Stop policija“ i fotografirati zakonite, legalne i moralne deložacije, valjda da mu ostanu za uspomenu il' ako ništa drugo, onda barem za fejs, dobivati oko 15 posto glasova onih duša koji su izišli na izbore. Crkva je dobro preko svojih klerikalaca, hrastaša pozvala ljude da nadgledaju izbore i bez obzira na medijsku blokadu desnih stavova javilo im se oko 800-900 promatrača koji su bili protuteža gongovcima koji su na valovima rušenja Tuđmana se izborili za svoj položaj. U tijesnoj završnici ipak je NATO-barbika dobila izbore. Prva gesta koja je bila odaslana sa strane pobjednika je bilo raspirivanje nacionalne mržnje. Naime, predsjednica je rekla da su svi ovi koji žive u Hrvatskoj politički Hrvati, te da oni eto nisu Srbi, Bošnjaci, Židovi, Romi, nego oni su Hrvati, barem u političkom smislu. Ah, što su Hrvati bili u bivšoj zajednici, politički Jugoslaveni ili nacionalno svjesni Hrvati. Da, su bili Jugoslaveni, kao što su i bili mnogi, ne bi onda Hrvati se prihvatili se oružja i išli rušiti tu državu i JNA. Zašto Hrvati nisu bili politički Jugoslaveni? Zato što im je bilo dobro u toj državi ili je neki drugi razlog posrijedi? Jel' se bile dozvoljavane nacionalne slobode i nije bilo partijskog ili nacionalnog ključa kod dolaska na rukovodeće pozicije? Što danas imamo? Imamo Hrvatsku, al' stranački/partijski ključ je ostao, te osim onog nacionalnog ključa imamo nacionalistički i klerikalistički, bez kojeg nema zapošljavanja na rukovodeća mjesta kao prvi uvjet, a umjesto toga da trebaš biti ne znam Srbin, eto moraš biti zemljačkog-rodijačkog podrijatela da lakše dođeš do posla ili do neke ključne pozicije. Eh, sada dolazimo do pogubnosti onog što je ona, KGK, izjavila i rekla. Prvo smo u tzv. Domovinskom ratu se borili za to da Srbi ne budu konstitutivni narod zajedno sa Hrvatima. Borili smo se zato, da ga svedemo na nacionalnu manjinu, da ne imali srpsku povlaštenu kastu, nego našu hrvatsku, domaću, nacionalističku povlaštenu kastu. Veliki napredak je ostvaren za malog, običnog, ordinarnog čovjeka koji je izborio za to da ga ne potkrada i vara drugi, nego da to radi njegov domaći čovjek koji je kao i on nekada bio, dio malog većinskog kmetskog naroda. Veliko korak za hrvatstvo, mali za kršćanstvo. Izdaja božjeg nauma za svakog čovjeka, jer je On došao u našu povijesti i svemir da spasi svakog od nas, a ne samo nekoga, a mi kao većinski narod koji je svoj na svome ne želi to dati i drugima, svojim susjedima kraja svojega plota. Možemo se ovdje govoriti da je tako i na Zapadu, gdje je postoji samo jedan politički narod unutar neke republike, kao na primjer Francuska, al' ovdje još vladaju nacionalizmi u dušama ljudi, te neki naši „demokrati“ to ne rade zato da bi bili nositelji demokracije, nego zato što jednostavne mrze druge, a u ovom slučaju Srbe. Ne govorim sada o njihovoj, srpskoj strani, nego ovoj našoj hrvatskoj, katoličkoj koja nije nikako da iscrpi i preda se jednostavno božjoj riječi, te se potrudi ostvariti sve potencijalne da postane što više katolička, kršćanska i humana. Nasuprot, toga mi još više kao narod želimo mrziti ne samo druge, nego se i međusobno mrzimo. Nikako da ovaj narod nauči. Stoga i ne želim biti dio ovog nacionalističkog ludila i mrziti ikoga. Mada, eto bio zato i izdajnik, naravno, ne želim biti ni internacionalni anacionalist, nego samo dio Njegov riječi. Nije lako, al' možda netko shvati ovo o čemu pišem.

- 13:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.01.2015., četvrtak

Štrumpfovi ne idu na izbore

Zašto nikada Štrumpfovi ne glasaju? To njima, odnosno nama nije potrebno. Glavni je Papa Štrumpf, al' nije to vladanje kao kod ljudi, nego je to više onako služenje svim Štrumpfovima, dok svi zajedno sjede za jednim stolom. Svaki Štrumpf ima svoje mjesto u zajednici, te se nitko ne uzdiže nad drugim, a i svi smo dobri. Netko je kod nas mrgud, netko Vicko, netko Lumen kao ja, ali nitko nikome ne priječi slobodnu volju. Sve radimo za zajednicu, a zajednica sve radi za nas. Jedan za sve, svi za jednoga. Mi smo idealna zajednica, imamo problema, al' sve ih rješavamo dijalogom, a za sve ostale neke tobože „veće“ prijepore tu je Papa Štrumpf. Koji je pravedan, te je njegova zadnja. Na ovim izborima u prvom krugu igrokaza nisam glasao, jer sam morao kao proleter i katolik raditi na nedjelju, što je protivno mojoj vjeri, a i komunjare kad su imale svoj zločinački režim nisu dal' da radnici delaju nedjeljom. Al' ovaj truli kapitalizam to dopusti. Ni jedan izborni kandidat za predsjednika Republike, ne bi mi u tome pomogao da ne moram delati, osim možda ono IV Sinčića, al' to je više lik iz crtića, nego ozbiljan čovjek. Krenući u štrumpfoanalizu od ovoga posljednjega mogu reći da mi taj tip i njegova „politika“ nije nimalo simpatična, čak dapače, odurna mi je i šugava. Kao prvo, taj čovjek se „proslavio“ tako što se bacao pred redarstvene snage što su po zakonu trebale deložirati ekipu koja nije plaća ono na što se obavezala. O deložacijama se stvara fama, te se predstavljaju kao neka nevinašca koja se tobože nepravedno i nepošteno izbacuju iz objekata koja više ne mogu plaćati, što su se kreditnim zaduženjem obavezali. Krenu odmah priče o „nepoštenim banaka“, kao da bi one trebale biti ustanove poput Caritasa ili kakve druge dobrotvorne organizacije. Al' one nisu takve institucije. Kod njih idemo kada nama treba veliki novac u kratkom vremenu ili kada ulažemo u jednu veliku investiciju, kao što je stan i kuća. Logika Sinčića i njegovih „sinova“ je da ljudi dignu kredit, te da otplaćuju dok mogu i hoće, te onda jer su „dugovi neotplativi“, eh, onda zovu Živi Zid koji brani pravo svakoga na dom, protiveći se onoj Gospodinovoj da je On-Bog svima dao hranu, al' ne i gnijezdo. Oni su anitkapitalisti, te zazivaju ona vremena iza '45 godine, kada su ljudima uzurpirana privatna vlasništva u korist, bagre koja nema ništa i ne želi „delati“. Izvolite raditi, pa će te nešto, čak i u Hrvatskoj, steći. Inače, ide pendrek preko leđa, zatvor, robija. Doktor Kujundžić, išao je na nacionalizam i katolicizam dobiti izbore, onako kao nešto domoljubno, ognjištarski iz ranih devedesetih godina, al' ovo je 21.stoljeće i ne pali više takve metode i načine kako dobiti izbore, nego ipak treba ljudima dati nešto da uhljebe, a ne samo domoljubni zanos. Ovo je Crkvi bliži kandidat, nego KGK, al' Crkva je ziheraška i igra na sigurno, te nisu se previše trudili da skrenu svoje „vjerno stado“, da glas za ovog čobana. Došao drugi krug cirkusa, te nisam(to je jako važno za reći i napisati) namjerno izišao na njih, jer želim ostati slobodan od ganstersko-krvničke bagre. Barem na način da ne sudjelujem i njihovim „izborima za predsjednika“ propalog razreda propale škole. I to bez mogućnosti popravljanja, jer ovo što vidimo da se događa sa hrvatskom državom je čista dekadencija i pad svih opće ljudskih vrijednosti koje je Gospodin Bog utkao u nas ljude. Zašto krvnici? Pa, tko je ubijao ljude diljem svijeta koji su željeli slobodu i demokraciju? Tko je ubijao ljude koji su se vratili iz emigracije? Tko je ubijao ljude koji se nisu željeli biti političari izašli iz komunističkih grešnih struktura? Tko je otjerao jedan narod koji je ovdje živio stoljećima? Tko je vodio Domovinski rat kao svoj neki privatni rat, te slao ljude kao ovce na klanje?(mislim ono krene akcije, generali obustave, ljudi izginu, nitko kriv, nema odgovornih...) Tko je bio ratni huškač? Zašto gangsteri? Pa, ono, zato što imaju takve metode. Kao samo jedni krali, a onda se ispostavilo da i drugi nisu puno bolji. Tko čeka da samo njegovi pobjede na bilo kakvim izborima, te onda da se uhljebe „naši“, iliti podobni? Oni HDZ i SDP sa svim svojim mogućim šugavima elitama. Dva kandidata NATO-barbika i Lignja-svileni su bili junaci HDZ i SDP, te je ipak u mrtvoj utrci izbore dobila barbika KGK. Kako je brojanje glasova pokazalo nije dijaspora odredila ove izbore. Naime, komunjare i jugoslaveni, bilo da su mentalni ili stvarni, ne vole dijasporu, jer se u njoj nalaze potomci onih koje su potjerali ili ubijali nemilosrdno dok je ovdje vladao „demokratski socijalizam“. Tako da je žrtveno janje naših gubitničkih socijaldemokrata kokošje koalicije bila emigracija, koja samo glasuje po onim zakonima koji su sada aktualni. Ne znam što su drugovi radili prošlih godina, al' mogli su da su htjeli osigurati naše izborno tijelo da ne glasuje onaj tko ne živi u Hrvatskoj. Nisu to učinili, te neka sada slobodno kmeče. Još sa strane drugova dolaze kmečanja i očajničkih potezi da već izgubljene izbore, ipak nekako pretvore u svoju pobjedu. Mislim, pritom naravno na one koji su izgubili posao, jer neće više biti savjetnici predsjednika Lignje, te će sada morati(oni, siroti...) živjeti od svojega rada. Paraziti i uvlačiguzice, ajmo delati. Drugovi ne znaju ništa i totalno su nesposobni, te se samo znaju zaduživati, ali nije to nije više lako, pa nikako da pokrenu Hrvatsku. Dosta o crvendaćima, ajmo sada malo o velikim Hrvatima. Eh, kada sam vidio gubitnike na jospipovićevoj strani barikade, te slavlje hadezeovaca, umalo mi je bilo žao ovih drugova. Međutim, svoj glas nisam dao nikome niti neću, pa tako da mi se živo šljivi za propast plana 24, al' moram terverzno razmišljati i reći da ni meni osobne sreće, ali ni narode nema sa ovom postavom domoljuba i nacionalista. Krenimo redom, onako kako sam pratio prijenos uživo, dok su se čekali rezultati i njihova konačna objava sa strane onih koji su brojali listiće. Prvi krupni kadar, prvi pogled, prvi fleš koji mi se sada vraća u misli je bila ona dvorana u plavoj nijansi, te veliko mnoštvo koje veselo i razdragano maše hrvatskim trobojnicama koje imaju grb sa prvi crvenim poljem, te krunu s životinjski carstvom na sebi. To je bilo kao nekada davno tamo u posljednjem desetljeću dvadesetog stoljeća kada je Franjo držao govor na trgu Republike, kasnije trgu bana J. Jelečića koji jaše konja sa velikim mudima. Između ostalog tako je Francek rekao da je napokon imamo svoju državu, te da nikome sa strane nećemo dopuštati kako bi ona trebala izgledati. Međutim, nema državu, al' imamo koloniju, te svakome sa strane dopuštamo da ona izgleda kao drugi hoće. To, buraz, imamo Hrvatsku. Kako je krenulo nastajanje naše nam premile, jedine, i vječne, hrvatske Domovine, sve se više otkrivala istina da oni koji su narod poveli u takvu jednu nacionalističku revoluciju i avanturu, nisu bili ništa drugo, nego dobro prikrivena kriminalna banda razbojnika od očiju prosječnih i običnih, priprostih ljudi. Oni, osim što su bagra i banda su i veliki krvnici. Tjerali su i dizali hrvatski narod protiv svojih susjeda, koje istinaBog nije puno trebalo buniti, al' Srbi su se dizali samo tamo gdje je to odgovaralo hrvatskoj kriminalnoj politici. Pobješnjelo ustaštvo koje ne bi moglo bez katoličkog domobranstva, jer trijezni ustaša radi ono što pijani domobran misli. Emigracija je slala lovu, te su hadezovci krali istu, te još od naroda tvornice i ispumpavali milijarde njemačkih maraka iz našeg gospodarstva. Nije im bilo ni najmanji problemi ubijati političke neistomišljenika sa naše strane koji su željeli drugačiju Hrvatsku, a ne ovakvu nastalu kao kriminalni projekt. Sada se sa ove vremenske protekle distance mora priznati da su Hrvati išli politički micati srpski faktor iz javnog života i djelovanja. Kada to nije išlo baš glatko i kada su se ovi počeli buniti, onda su došle barikade, te su naše ljude poslali kao ljude na klanje(primjerice pogibanje nekoliko hrvatskih redarstvenika u Borovom selu...), samo kako bi ih prikazali kao žrtve jedne druge zločinačke politike, te da Hrvati kao obični ljudi idu ginuti za njihove glumine banke, propale stambeno-štedne zadruge i sve druge kriminalne projekte. Maknuli su Srbe kao povlaštenu kastu, te smo dobili sada novu hrvatsku povlaštenu kastu. Ak' nas varaju i kradu, da barem to rade naši. To je takav mentalitet. Kako se rat nastavljao, trebalo je osigurati našem ustaškom mentalitetu, krvnu osvetu, pa je dopušteno da se poslije Bljeska i Oluje, a i poslije onog napada na Dvora na Uni, naprave određene zle stvari. Međutim, to je neutralizirano haškog odlukom, američko Židova. Starozavjetni zakon na snazi. Ah, jednom kršćanskom narodu pomaže jedan Židov, koje su isti ti kršćani prikazivali kroz stoljeća, bogoubojicom. Stvarno je povijest prijateljstva i neprijateljstva u najmanju ruku čudna. Stoga, znači, protjerali su se Srbi kako bi se zadovoljili krvožedni ustaški Hrvati koji to ne bi mogli ostvariti bez domobranskih Hrvata, vjernih nauku i obredu rimskog katoličanstva. I to su se otjerali tako da naša područja ostanu čista od „stranog“ elementa. Ah, ali poslije Srba, došli su na red Hrvati kao stoka na klanje, te koja je preživjela rat i postala poligon trulog kapitalizma na naše području i tržište za strane proizvode. Eto, to su ti i takvi, hadezovci. Sve su uništili, gospodarstvo, poduzetnika, seljaka, studenta, radnika, sindikalistu, prosvjetara, intelektualca, dinamovca...Pa, dobro, barem što onda nisu uništili. Nisu uništili Štrumpfove. Ta mala divna plava bića...Ljude koji se ne daju slomiti, ljude neslomljive vjere, one koje vodi Gospodin Bog...nikakva politika ili ideologija. Puno je grijeha na hrvatskog narodnom biću, još tamo od koncentracijskih logora iz NDH kada se ubijalo nemilice kršćansku braću Srbe, božji narod-vječni Izrael, Židove i Rome, te sve nepodobne elemente pavelićevog režima. Grijeh se nastavlja preko ovdašnjeg rata u Hrvatskoj, te rata u Bosni i Hercegovini u kojima su nacionalisti uz pomoć stranih sila izvojevali u krvi državne granice, te pritom učinili genocid nad srpskim narodom. Starozavjetni Bog objavljen u Tori(al' možemo reći i u evanđeljima, te surama...) pamti, strpljiv je sa grešnikom, želi mu sa svojim neobjašnjivim načinom izreći gdje griješe i izvesti ga na pravi put. To ovom narodu nije jasno. Premalo čita, te se Božja volja nema preko koga prenijeti do svakoga čovjeka. Nema proroka. Ovo je vrijeme nepogodno i opasno za proroke, te čovjek koji ne želi biti zaveden ljudskim dosezima mora se boriti da čuje i osluškuje glas Božji, Gospodinov. Čovjek može ubiti proroka, a Gospodin ipak im posljednju i zadnju riječ u ovom našem svemiru i povijesti. Utjecaj Katoličke, Majke Crkve je na ove izbore očiti. Znam da se u jednoj crkvi čak molilo za prošle izbore kada je Josipović dobio prvi krug da u drugome krugu ne bude izabrana ateist-agnostik. Tada molitve vjernika nisu bili uslišane, ali za ove izbore definitivno jesu, kao što i pokazuje rezultat brojanja glasova. Zašto, nisam glasao za barbiku, osim gore navedenih ima još jedan razlog. To, naime leži u činjenici da je uz barbiku bio i Hrast, stranka katoličkih klerikalaca, praktičkih vjernika koji su se odlučili baviti politikom. Čak je i od gđa. Markić UIO išao sa osamsto svojih pristaša nadgledati izbore kao promatrači, tako da su partizanski gongovci dobili konkurenciju samo drugačijeg predznaka. Ona je čovjek Crkve, kao i Miletić, te Iličić i stoga možemo gledati to kao utjecaj Crkve na izbore. Možda, je baš zbog tih promatrača dobiveni izbori u korist KBK. Ti hrastaši su bez HDZ marginalan stranka, a ovako će dobiti priliku da budu dio vlasti, te da neposredno izvršavaju volju Crkve i Escrivnog Djela Božjeg. Glavni je problem što oni ne shvaćaju da je kršćanstvo svjetonazor, te da u demokraciji nema mjesta za svjetonazore, jer oni po svojoj definiciji ne prihvaćaju kompromise i prilagode, a oni silom(-mislim na hrastaše) spajati nespojivo, te miješati kruške i jabuke. Izdali u kršćanstvo, te su se prodali HDZ, te stoga ne želim sa tim i takvim vjernicima, ljudima imati posla. Crkva ništa nije naučila. Zaključno, dobro svatko mora preispitati sebe i na osnovu toga, shvatiti svoju krivicu povijesnog usuda na ovoj mliječnoj stazi i iznijeti svoj dio tereta. Ne smijemo Toru prilagođavati vremenu, nego vrijeme Tori. Čuj, Izraele... A za sve ostale nesreće ovog naroda. Ah, ništa, neka, neka, neka.....Neka vam tako bude, kada niste htjeli slušati Gospodina. Neka, velim i ja i neka vam tako i bude. NEKA.

- 15:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

30.12.2014., utorak

Povodom rođenja židovskog Kralja

Ide kraju kalendarske godine, stiže još jedan žićBo, GNK jesenski prvak, valja podvući crtu, na proteklo razdoblje... Mogao bih krenuti od kraja i male analize nemilih događaja koji se događaju u i oko našeg najboljeg nogometnog kluba koji je jaki, te snažan hrvatski nacionalni i religijski simbol. Za GNK Dinamo navijaju Hrvati-katolici u jako velikom broju, što opet ne znači da bilo tko drugi ne može navijati za isti, pod uvjetom da nije huligan. Naime, u nemiloj tamnici naroda SFR Jugoslaviji, znalo se da od velike četvorke jedino za Dinamo navijaju Hrvati-katolici, Hajduk je imao partizanski štih, Partizan vojni, Crvena Zvezda državni klub broj jedan. Čim je pojedinac rekao za koga navija, znalo se da je Hrvat-katolik ako se radilo o GNK Dinamu. Opet, ne želim kao neki naši hrvatski nacionalisti gurati nasilu GNK pod skute pojma pripadnosti klubu da jednoznačno znači da je čovjek Hrvat, ako navija za Dinamo. Zbog čega? Eh, pa zato što Dinamo igra u svojoj hrvatskoj nogometnoj ligi, te jedino može napredovati u Europi, te nema potreba unutar prostora Starog kontinenta naglašavati da je to nacionalni klub, jer ionako se vidi da dolazi iz Hrvatske kada naš GNK igra svoja europska gostovanja na svim mogućim športskim borilištima diljem Europe. Druga stvar, zašto ne bi trebalo toliko naglašavati i insistirati na nacionalnom identitetu kod GNK Dinamu je taj što bi naš klub trebao postati suvremeni nogometni klub visoke klase za kojeg mogu navijati svi prosječni ljubitelji nogometa diljem Europe i svijeta, te u okrutnom svijetu tržišta nema baš mjesta za vrijednosti poput nacije, religije ili vjere. Mislim pritom kada o tome pišem da bi se naš GNK trebalo prodavati kao proizvod, te zašto naš klub ne bi postao prepoznatljiv diljem nogometnog svijeta. Celtic je, Francov Real je, separistička Barca je....eh, zakaj, onda ne i mi. U proteklom razdoblju, od mojeg posljednjeg posta u vezi GNK Mamić Uniteda, neprijatelji nisu mirovali, nego su u svojoj zločestoći još više počeli izmišljati klevete i laži, samo kako bi kod ovoga jadnoga naroda što više ubili u pojam uzvišenosti rada našeg izvršnog predsjednika gospodina Zdravka Mamića. Nije on možda savršen, al' je kako sam u svojem jednom postu napisao 'junak našeg doba', te u ovoj jalnoj srednjoj-europskoj državi kakva je Hrvatska, on izlazi kao pobjednik koji se izdigao iznad prosječnosti i stavio GNK Dinamo na svjetsku nogometnu mapu. Mnogi bi samo uzimali i krali od ovoga naroda, a ZM je jedini koji ne uzima od naroda, nego od Europe i više vraća u proračun, nego što dobiva. Međutim, antimamićevski talibani u svojem bunilu ne žele ništa drugo čuti, nego žele samo njegovu glavu, kako bi mogli zadovoljiti svoj niske strasti i ubiti u sebi osjećaj kompleksa i jada što im ZM nabija svojom pojavom, likom i djelom. Hm, može Zdravkec biti ovakav i onakav, al' mora mu se to dokazati. Pod dokazom ne mislim na laprdanja ulice, svakojakih neškolovanih novinarčića, jalnih tovara ili skrivenih neprijatelja poput tajnih središnjica moći, orjune il' soroševih plaćenika, nego na ono što se može dokazati na sudu. Ništa Zdravkecu nije dokazano, tako da je nevin dok se ne utvrdi suprotno, a sve objede na njegov račun su lažne i obmanjujuće, te ih ne treba uzeti pod ozbiljno. Osim ako niste krvni neprijatelj Zdravkecu, GNK Dinamu, hrvatstvu, rimskom katoličanstvu il' neki jalni propali proleter titove Jugoslavije ili pak samoupravljač neostvarenog jugoslavenskog sna kojeg su uništili „hrvartski ekstremisti“ koji jako vole prvo bijelo polje unutar hrvatskog grba, te jednog slovo abecede koji svetosavci iz dna duše mrze iz samo sebi poznatih razloga. Ah, još malo o tim smrdljivim neprijateljima GNK Dinama. Naime, sektaški BBB koji su se odvojili od dinamovog pravovjerja imali su gangsterske napade na pravovjerne BBB, te je to trajalo neko vrijeme i mnogi su GNK-dinamovci stradali samo zato što se nisu slagali sa farizejima iz bande poznate kao „Zajedno za Dinamo“.Eh, onda je jednom napadnutom više dopizdilo da trpi teror „demokratskih dinamovaca“, te je išao sačekušu riješiti vrućim olovom. Tako da se ta sačekuša doslovno usrala kao partizani na Drvaru kad su im došli elitni njemački odredi Fallschirmjägeri, samo što u našem slučaju ta bagra nije uspjela pobjeći kao ona '44, nego su dvojica od njihovih počeli kenjati drkec pomiješan sa vrućim olovom. Naravno, režimski mediji su počeli u svojem protuprirodnom bludu pisati kao da je to bio pokušaj likvidacije propalog đaka srednje medicinske, koji je navodno vođa pobunjenika kontra čelništva GNK Dinama. Odmah se skupila banda te je pod budnim okom medija i redarstvenih snaga išla u svojem „hodočašću“ optužiti našeg Zdravkeca da je on kriv zato što je jedan čovjek obranio sebe i svoju obitelj od demona koji su ga htjeli satrti. Neprijateljski mediji nisu puno išli istraživati razloge pucnjave na gangsterske demokrate, jer je njima bilo samo bitno da se Zdravkec pokaže kao vođa, organizator, te kao krivac za te nemile događaje pod napadače. Prava je istina da je čovjeku jednostavno pukao film, te je bio doveden u bezizlaznu situaciju, te je morao obraniti sebe od dobro organizirane huliganske bande koja sa blagoslovom vladajuće politike čini zločine na drugačije mislećima, a tobože se zalažu za demokraciju. Kakva je to demokracija, kada me huliganska banda hoće „preodgojiti“ kao onu četverorednu kolonu koja je prolazila kroz srpska sela, tamo negdje u kasno proljeće '45. godine? Ah, ipak izgleda da nitko nije jači od metka ili čelične oštrice noža. Dođite nam opet, ako želite tvrdu olovnu kakicu ili pak učiti o anatomiji vlastitih crijeva koja neposredno držite u rukama. Mi smo spremni. Za Dinamo spremni. Gott Mit Uns. Da, još su se zbivali događaji naroda koje je potaklo neistrčavanje tovara na jedini pravi derbiji hrvatskog nogometa. Sada je poznato da je Hajduk klub pod kontrolom Torce-force, huliganske bande koja je slična ovim našim ZZDašima koji žele nasilnu demokraciju provesti u GNK Dinamu. Torca nije dopustila svojim igračima da igraju derbiji, jer pojedini huligani nisu mogli na stadion radi svojih huliganskih grijeha od prije poznatih našim hrvatskim redarstvenim snagama. Ako je GNK zatočenik ZM, onda je Hajduk taoc Torce, huliganske bande, koja vješto uz pomoć komunjarske politike manipulirana našom javnosti, te prikazuje Hajduk, SDP, jugoviće, Tita i ostale likove iz tamnice naroda kao nešto simpatično, a sve ostalo što je zdravo hrvatsko i katoličko, kao nešto loše i zlo. Dosta mi je takve manipulacije sa politikom i ljudima. Naš velečasni Miklenić to naziva megamanipulacijom i to sa punim pravom. Netko to pokuša probiti medijsku blokadu oko istine o GNK onda to jednostavno ne može, jer ni pojedinac ni udruga ne mogu reći svoju stranu istine, jer komunjare drže sve bitnije medije, te samo je dopušteno prikazivati GNK i njegov čelnog čovjeka u lošem svijetlu. Ovaj blog zato i postoji da dobronamjerni ljudi saznaju pravu istinu, te ne budu osuđeni na životarenje i lakrdiju stvarnosti što nam prikazuju mediji. Taj igrokaz od hajdučke orjune bio je dio predizbornog programa našeg svilenog druga profesora koji obnaša dužnost predsjednika Republike. Odmah poslije milanske kristalne noći, došao Ivek kao neki gandi držati stranu huliganima, te ne da optuži njih, nego eto dadne opravdanje huliganskoj bagri kako bi još bolje rušila HNS, GNK Dinamo i hrvatsku Državu. Tako je i ovaj psina od „majstora iza Marjana“ bila čin da Joso dobije još koji glas. Međutim, volja Gospodina je zadnja, te nebesa nisu htjela da Joso ako ne ostvari pobjedu u prvom izbornom krugu, onda barem da dobije što više postotnih bodova ispred hadezeove kandidatkinje KGK. Srećom, to se nije dogodilo i komunjare strepe za odlazak na smetlište povijesti. Tamo im je i mjesto, at to i želim da se ostvari. Kao i svi moji štrumpfovi. Nije baš nešto zanimljivo pisati o neprijateljima GNK Dinama, jer su vrlo prozirni i nemaju argumenata za ono što rade, nego stalno izmišljaju nekakve gluposti samo kako bi dobili vjetar u svoj nejaka leđa. Mislim pritom da ne treba opisivati cijeli njegov zločinački mozaik, nego se mogu poslužiti jednim neutralnim nogometnim djelatnikom koji baš i nema razloga da bi branio Zdravkeca i njegov GNK Mamić Uniteda, kao netko tko, eto možda je pod stalnom sumnjom da je njegov plaćenik. A to i radim da ne idem u širinu, jer ne da mi se fakat toliko pisati o bagri i bandi. Radi se o Robertu Prosinečkom kojeg su barem dvaput tjerali iz GNK, prvo je to radio Ćiro, tzv. „trener svih trenera“, pa potom, opet netko kojem je smetala njegova nedovoljna domoljubnost. Što veli naš Veliki Žuti, miljenik Delija? Pa, veli klub ima rezultate, ono što bagra huliganska i ulica ne želi priznati, te da stvara igrače, što opet neprijatelji GNK istom zamjeraju. Isto tako za Zdravkeca veli da ima rezultate. Što opet, nikako ne žele priznati huligani koji jedu malu djecu(kanibali!). A što veli za tovare? Pa, veli da trebaju prvo počisti pred svojim dvorištem, te da trebaju početi raditi i divaniti argumentirano. I na kraju još dodaje da Mamić nije tako loš, nego čak da je i nešto dobro napravio. I kaj sad? Jel' taj Robi sada mamićev plaćenik? Dal' je to vraćanje za mamićeve izljeve ljubavi prema Srbima? Zar, je moguće da druga strana barikade griješi? Itekako! Poslušajte, barem svojeg jugoslavena kada neće brata Hrvata. Što donosi budućnost? To nitko ne zna. Samo, možda nebesa. Krećemo u privatizaciju, samo kako ne bi GNK pao ruke ulici i huliganskoj bagri. GNK-ovog najvećeg saveznika Mikija Zagrebačkog je Partija zatvorila, te sada traži dokaze kontra njega i dok to traje Dinamo ne dobiva novac od grada, jer su se Bandićevi politički kamaradi usrali, te ne žele biti veliki političari, niti gradski oci. Još jedna titula prvak biti će naša, te će se mamićevo proročanstvo o deset godina naslova prvaka, zbilja i ostvariti. Možda i Kup. Očekuje nas isto tako još jedan pohod na Europu, te ako nas ne preduhitri novo ledeno doba, da i mi napokon prezimimo u Eruopi. U tom raspoloženju, svima nama sretna Nova 2015. godina, te blagoslovljeno rođenje nesuđenog židovskog kralja. Mi smo Dinamo. Gott Mit Uns.

- 17:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.11.2014., petak

Crvena Italiana

Nažalost, zbog jednog čovjeka se događaju nemile scene čak i u Europi, kada hrvatska nogać reprezentacija igra sa strane, te pojedine skupine koji tvore „čeličnu pesnicu“ određene političke grupacije „proizvode nerede“, te na taj način se tobože bore kontra mafije u hrvatskom nogometu. Ili, pak samo kontra jednog čovjeka. Kao da je svo zlo ušlo u hrvatski nogomet i šport, općenito sa jednim čovjekom, te da će izaći ako se tog čovjeka na bilo koji način makne. Jako me smeta kada raznorazni niškoristi, novinari, sociolozi, hajdukovci, trofazni i ostali neprijatelji GNK Dinama, bez pokrića i dokaza krenu pljuvati našeg izvršnog predsjednika, te ne dopuštaju ni jedan drugi izbor nekog da on mora otići i provesti izbore u Dinamu. Ta njihova antifašistička, partizanska „svetost“, dosta boli iskrenog Hrvata i vjernika koji zna da nije sve crno-bijelo, te da samo rušenje jednog čovjeka, sami Dinamo kao klub spušta na razinu Hajduka, te GNK tone u prosječnost. Slabljenje Dinama znači slabljenje hrvatstva i katoličanstva kod nas. Baš na „Televiziji Zagreb“ je bila neka emisija sa bivšim voditeljem Briljanteena(mladenačka emisija koja truje našu mladež na način da govore da moraju biti kao „svjetske poznate“ vucibatine koje samo šmrću heroin i odaju se svim mogućim porocima...) gdje se našao rasta dokotro znanosti koji je ostrašćeni hajdukovac, indexova partizanka, orjunaš sa Visa, te koji neki čovo koji je pročitao više knjiga, nego je Davor Šuker u životu vidio istih. Vesela anitmamićevska družina je tobože sveznajuća, te se čude kao pura dreku, zašto državne institucije ništa ne poduzimaju kada je „sve poznato“, te napokon uhvate Zdravka Mamića i nasilno provedu demokraciju u Dinamu, upravo na onaj način kako je to započeo svojedobno novi Rein dečko, koji se u međuvremenu pokajao, te je Mamiću došao ljubite noge. Sada je on na njegov strani. Po običaju komunjara, partizana i jugoslavena njima ne trebaju dokazi, nego je samo bitna revolucija gdje oni žele zavladati hrvatskim nogometom, te da stadion diljem Lijepe nezavisne naše i svugdje gdje odlaze naši navijači, ne uzvikuju više:“Za Dom spremni!“, nego bi po njima valjda trebali:“Smrt fašzimu, sloboda narodu“, te umjesto slova 'U' i hrvatskih grbova, te trobojnica, vješati po tribinama crvenu zvijezdu. Eh, valjda bi drugovi tada bili zadovoljni. Borba za pravedniji i pošteniji Dinamo ne može ići na način da se ruši Dinamo kao svenacionalni državni klub i na način da se ruši sve što ima veze sa pozitivnim i zdravim hrvatstvom. Zbog toga nisam na strani anitmamićevaca, nego radije ostajem sa Mamićem kakav god on „bio“ ili ne bio. To je milijun puta bolje, nego izdati Gospodina i hrvatsku Državu, jer ova druga strana barikade nije ništa drugo, nego jugoslavenska najblaže rečeno. Ta njihova strana je puno petokolonaša i denucijatora kojima smeta Hrvatska i Katolička Crkva kao nepobitne činjenice. Oni nas mrze, al' mi se ne damo, nego stojimo na svojim pozicijama Stepinca i Tuđmana, neprikosnoveno kao svoji na svome, gdje smo svoj status izborili u borbi i krvi. To su načela i pozicije od kojih osobno ne odustaje, nego ostajem sa GNK Dinamom i našom pravom istinskom borbenom, ratničkom Hrvatskom. BBB jesu nacionalisti, ali su izabrali krivu stranu i služe neprijateljima Dinama i općenito anithrvatima, te boreći se kontra jednog čovjeka ruše cijelu konstrukciju našeg hrvatskog i nacionalnog identiteta. Općenito, nikada nisam odobravao nasilje, pa tako ni sada, misleći pritom na nered u Milanu, gdje su upravo to radili, jer je HNS tobože mafija, a Zdravko Mamić im je glavni kapo. Ti mladi zavedeni ljudi koji nisu agenti stranih neprijateljskih sila, ne shvaćaju da nema potreba za nasiljem, te da svojom revolucijom neće ništa postići, nego će samo biti dio „revolucije“ onih koji nas žele vratiti na Balkana, iz kojeg smo uz tolike žrtve ipak izišli. Zanimljivo je bilo vidjeti dinamovu neprijateljsku štampu koja nije odobravala nerede, ali ne zato što je to zlo i loše, nego stoga jer to „samo ide voda na mlin“ onima upravo protiv koga se bore dinamovi huligani. Njima je baklja „simbol otpora“ u partizanskom stilu, ali ne vide nešto efikasno u tome, jer eto ona ne može naškoditi Dinamu i Mamiću. Koja je to samo količina žući, mržnje i oholosti kod naših neprijatelja jugovića i komunjarskih derišta kada vide da uspravno držimo glave i ne damo se zaplašiti njihovim dijaboličnim konstrukcijama kontra nas i naših vrijednosti. Nije ništa čudno i da se Svileni oglasio, te je tobože rekao da je milanskim huliganima i HNS nešto skrivo, jer eto nisu počistili pred svojim dvorištem. Upravo se to i moglo čuti i onaj emisiji gore spomenutoj u mojem ovom tekstu, jer eto da nema „mafije“ u Savezu i Mamića, ne bi tobože bilo i nereda. Vrlo vjerojatno ti su neredi bili dobro organizirani gdje su agenti neprijatelja tajnih središnjica moći učinili sve kako bi naštetili našem najboljem izvoznom proizovodu, te su u tu svrhu režimski medij zdušno navijali da se to dogodi, te onda sve kasnije popratili se ogromnim pljeskom u stilu da je eto to tzv. nekakav „pokret otpora“. To nije nikakav pokret otpora, nego je to jedna obična partizanska borba kontra većinskog hrvatskog naroda i svakog našeg čovjeka ponaosob kao Hrvata-katolika. To je mala skupina ljudi koja nikada nije prežalila što smo ima srušili Jugoslaviju, rasturili kod Vukovar tzv. JNA, te Katoličku Crkvu vratili na mjesto koje joj je nasilno oduzeto tamo nakon svibnja 1945 godine. Ne dajmo se braćo, ma kolike bile borbe i žrtve koje moramo pridonijeti na oltar naših vrijednosti. Konačna pobjeda biti će samo naša i naša će sudbina od napokon biti u našim rukama. U tom kontekstu i valja gledati posjet dinamovaca na čelu sa izvršnim predsjednikom gospodinom Zdravkom Mamićem našim ratnicima iz Domovinskog rata koji se bore za naše dostojanstvo, te ne daju da četnik, partizan i hrvatski ratnik budu izjednačeni kao da smo se igrali rata, a ne da smo pobijedili i rasturili barbare i stoku sa istoka(...samo smo u Vukovaru izbacili iz stroja petnaestak tisuća neprijateljske bagre...). Stoga, možemo napisati da je taj posjeta Mamića i dinamovaca k njima bio povijesni susret, gdje gospodin Zdravko Mamić preuzeo ulogu vođe i branitelja naših vrijednosti, kada je uzdigao visoko šakuu zrak i uzviknuo:“ Živjela hrvatska Država! Živjeli hrvatski branitelji!“. Mogao bih još puno pisati o našem Dinamu i svemu što se događa oko njega, ali ipak moram nešto ostaviti i „istraživačkom novinarstvu“ da uradi, ne da smo kopipejesta od mene ono što ne mogu saznati iz svojih ureda ili pak sa svojim index-uličnim novinarstvom koje samo obmanjuje i laže. Zanimljiva je stvar da i Crkva odobrava Zdravka Mamića na čelu Dinama, jer je svojedobno bio biskup Košić u Dinamu, te ništa nije rekao kontra Zdravka i njegovog vladanja u Dinamu, pa stoga mi pravovjerni Hrvati-katolici, vjernici, možemo zaključiti i da naša Crkva podržava nas vjernika u navijanju za GNK Dinamo, te stoga ne moramo imati grižnju savjest, nego čak dapače, Majka Crkva nas potiče da budemo dobri dinamovci, te da se borimo za istinu, jer tako ćemo ispuniti našu misiju postojanja na ovoj Zemlji, odnosno 'suznoj dolini'. Hvala Gospodinu, na takvim divnim pastirima kojima nam daju tako dobar primjer služenja dobru. Vrijednosti Hrvata-katolika: GNK Dinamo, hrvatska Država, Majka Božja-kraljica Hrvata, rimski prvosvećenik, Majka Crkva-sveta, apostolska i katolička. Dobar dinamovac je dobar kršćanin.

- 02:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.10.2014., petak

Pad Mikija Zagrebačkog II.dio

Oko uhićenja hulje Mikija Zagrebačkog nevjerojatno je koliko se nepotrebno diže prašine. Brani ga se sa svih strana, od konvertita na katoličanstvo bivšeg komuniste, preko dvije krmača što su bacale ili bacaju „kamena sa ramena“, do propalih dens pevaljki...Svi su stali u njegovu obranu, kao da on siroče nije za ništa kriv, te kao da će grijesi drugih političkih gnjusova opravdati „našeg“ zagrebačkog Kockastog glavog Mikija koji je sastavljen od gena kamenih. Neka govore da je to politički progon, ovih sadašnjih komunjara na vlasti protiv svojeg odbjeglog sina koji je izdao Tita i Partiju, koja mu je uopće i omogućila da postane ono što je. Hohštapler. Naime, ovaj sin hercegovačkog krša nije imao ništa protiv toga, niti mu je njegova savjest priječila da bude praktični vjernik katolik, te član komunjarske partije, sotonske tvorevine na Zemlji. Od tuda treba tražiti i njegov prvi dualizam u duši taj još mladog i neperspektivnog skojevca. Tako da on(-mislim naravno na glavnog junaka našeg teksta Mikija Zagrebačkog) danas može lako živjeti u stanu sa mramornim zahodom, te sutradan ići posjetiti svoje sakupljače sekundarnih sirovina u Kozari bok, te se tobože suobličiti sa ljudskom patnjom. Vrhunac farizejštine. Na tom tragu treba i gledati da je on uspio pomiriti više različitih suprotnosti u sebi, te da on unutar svojega bića ne vidi preveliku razliku između Dobra i Zla, nego koristi sva dopuštena i nedopuštena sredstva samo kako bi ostao na vlasti, te se bogatio na račun poreznih obveznika. Taj čovjek nikada ništa nije radio u životu, nego je on profesionalni političar, koji samo zna vladati i ništa konkretno raditi. Vele da je pomogao. Istina, je samo ne svojim novcem, nego novcem poreznih obveznika, kao što je radio i „čokoladnima“ autocestu do njihove vukojebine i kanalizaciju im uveo sa što više šahtova, jer da siroti imaju za crne dana kada zagusti, nešto u „čarapi“, pa lako mogu skidati te nepotrebne šahtove kanalizacije, jer smrad koji dolazi iz nje, oni i ne osjete, jer su to njihovi prirodni mirisi. Evo, da se vratim na svoju glavnu misao vodilju koja me ponukala da napregnem svoje prstiće koji su čistiji od suhoga zlata, te da napišem i lansiram živu istinu o tom kriminalcu Mikiju Zagrebačkom...Well, kako bi rekli moderni mladi teenageri, dakle, krenimo redom....Naime, Miki ZG-ački, može samo kod zavedenih i lažova imati svoju prođu, al' kod ljudi od zanata, sitnih kriminalaca, kokošara, pa preko kvartovskih dilera pa do krupnih riba, svi oni poznaju pravo stanje stvari, te znaju da je Miki sve samo ne čist. Kako se samo vara i krade kada se nešto radi. Po par puta se mijenja plan gradnje, rade novi troškovnici, pa lova samo pliva u mutno i slijeva se u privatne džepove. Naravno, samo penezi oni potlaćenih, obespravljenih i vrijednih radnika. Sigurno ne lova, mutikaša i kriminalaca. Doduše, zna nekada i krimos dati lovu, kako naš drugi „junak“ Manjios Maksimirski, al' je to jalova lova da se umiri nemirna savjest, koja se ne može kupiti novcem. Što on i njegov mu kum i počasni predsjednik Miki Zagrebački uporno čine, al' im ne ide baš. Dok, plaćenici, uhljebi i ostali paraziti brane neobranjivu „čast“ Mikija Zagrebačkog ja nastavljam dalje, svoje već četvrto poglavlje teksta o drugom dijelu pada Mikija Zagrebačkog, i rasturam razbu. Rasturam razbu! Eh, ovako napokon samo došoa do onog dijela kojim mi je trebao biti glavna misao vodilja uz još jednu, a to je da napišem po koju riječ o Mikiju Zagrebačkom kao „velikom dinamovcu“ koji brani i čuva leđa Manjisou, velikom vođi Dinama, kao što si muškoložnički lobiji međusobno brane svoje čmarove i anuse. Naime, čak je to i stari Ćiro skužio da nitko i ništa ne mogu Mmaiću, dok mu Bandić čuva guzu. On drži ključeve sudbine GNK Mamić Uniteda, jer grad daje velike pare kako bi funkcionirao neprofesionalni pogon, omladinske škole, odnosno dinamova nogometna mladež, koja opet dolazi kako vrijedi nešto više od pišljivog boba, pod mamićeve skute, te se preprodaje kao arapski konji na okrutnom i nemilosrdnom nogometnom tržištu, najčešće u plesu milijuna neke vrijedne strane valute. Dok Maminjos bude imao u gradskoj politici podršku nema te sile koja će ga izbaciti iz sedla, osim sile Gospodinove. Znači, pada Mikija Zagrebačkog možemo gledati i kao početak kraja našeg velikog vođe, te se samo nadati da će taj dan doći što prije. Eh, mali intermeco...vele još apologeti Bandića da je ovo politički obračun komunjara i udbaša sa svojim odbjeglim sinom. Ah, pa to je nešto najpoželjnije što može poželjeti netko tko nije u nikakvim sukobima interesa, nego sluša samo Njegov glas i vrši Njegovu volju. Naime, dobro je da se oni međusobno istrijebe, pa da onda mi dođemo na zgarište njihovih trupala, te počnemo iznova graditi nam, vječnu i jedinu Domovinu Hrvatsku.... Druga glavna vodilja ovog teksta kao projekta je bila ta da, napišem koju riječ o Bandiću-Mikiju Zagrebačkom praktičnom katoličkom vjerniku. Vrijeđa me na osobnoj razini kada on i takvi ljudi slični njemu koriste katoličku vjeru za sakrivanje i uljepšavanje svojeg kriminalnog dosja. Nešto slično, kako što radi veliki vođa(nekim drag) Zdravko Mamić u otetom GNK Mamiću Unitedu od navijača. Mamić se voli prikazivati kao katolik, veliki vjernik koji tobože svaki dana razgovara sa Bogom, te tu ništa ne bi bilo sporno kada bi to bilo samo u njegovoj glavi i unutar četiri zida, a ne da to svoje „vjerovanje“ koristi za prikivanje svojih niskih strasti i kao opravdanje za svoj kriminalno i zlo djelovanje. Tako i „naš Miki Zagrebački hoće biti u prvim redovima kada Majki Božjoj treba zapaliti svijeću, gura se na prva mjesta svugdje gdje je svijetlo kamera, ne znajući valjda kao loš učenik vjeronauka da onaj tko želi biti prvi mora biti zadnji, odnosno onaj koji hoće se i gura se da bude prvi biti će posljednji, ako i ne zadnji, kada Gospodin dođe po svoje. Tako i ovaj pad Mikija Zagrebačkog gleda u svjetlu one narodne poslovice, koja veli da Bog ne plaća svake subote, odnosno nedjelje u slučaju Milana Bandića. Nije li Gospodinu više dosadilo da sluša takvog jednog lošeg vjernika koji čini sve suprotno vjeri, pa je odlučio se poslužiti udbaškim komunjarama i jugoslavenima da bi takvoj jednog Mikija Zagrbačkog malo stresao i dao mu upozorenje, da nitko, ne može biti veći od Gospoda Boga. Ako baš želite, imam iz svoje okoline dokaz kada je Miki Zagrebački prijetio jednom djelatniku osiguranja nekog događaja, kada ga je ovaj upozorio da krši protokol, otkazom, te da će zvati njegovog šefa ako ga ne pusti, tamo gdje ne smije. Sve to se odvijalo onako sa visoka kada je uzeo Miki mobač u ruku, te govorio čovjeku koji je radio svoj posao da će jednim pozivom mu dati otkaz. Naravno, tamo nije bilo kamera ni novinara, a to samo dokazuje koliko je naš bandit „veliki vjernik“ i „čovjek“ prije svega. Ipak, neki crkvenjaci ga vole, kao službeni vrh Majke Crkve katoličke, te svoj utjecajem žele da on još dugo bude u sedlu, bilo da jaše našim glavnim gradom koji je u biti selendra ili pak kada treba on-Miki Zagrebački postati „gradonačelnik Hrvatske“. Ne daj, Bože! Sve bi to bila jedna velika mafijaška obitelj povezana preko domoljublja, Crkve, kulture...svih područja u jedno veliko Zlo i zločinačku organizaciju. Uf, bojim se i pomisliti na te bandite, sastavljene od parazite, glupih, uhljeba, zemljaka, rođaka i ostale ljudske bagre. To bi kraj Hrvatske koju smo izborili u oslobodilačkom i obrambenom Domovinskom ratu. Voli ga gđa. Markić koja očito i samo na krilima referenduma želi ući u visoku politiku, te osjetiti slast vladanja i povlastica koje se pruža svima onima koji se učlane u ekskluzivni klub povlaštenih kriminalnih političara. Za svaki slučaj, ako ne uspije profurati svoj referendum, sklopili su njezini hrastaši pakt sa Karamarkom, te se stigne i ona ugurati u onaj vlak koji nudi samom Hrastu, dva do tri mjesta u Hrvatskom saboru(nekada, barem po nazivu državnom). Samo zbog razloga što je Hrast sa HDZ-om, ne bum glasal za to opciju, ma koliko dugo jugoslaveni i druga komunjarska bagra ostali na vlasti. Klerikalizam je ono zadnje što Hrvatskoj treba, jer iza vjere mnogi kriju svoje paklene planove, kao što se može vidjeti i na primjeru vašeg Miki Zagrebačkog. Eto ga, to je to! Malo samo obradio Mikija Zagrebačkog i sa velikim gađenjem mogu ustvrditi da je stavio Zagreb na kriminalnu kartu svijeta, jer ako Amsterdam ima pored svojih gejeva, kurvi koje ispostavljaju račun i legalne marihuane imaju još i Jocu, zakaj mi ne bi imali Mikija Zagrebačkog? Nadalje, možemo zahvaliti Gospodinu Bogu što svoja djela očituje među nama mali ljudima i Njemu vjernim sinovima. Još jednom, hvala Ti Bože. Na ovom svijetu ništa novo, samo okot i nakot, talog ljudski od pamtivijeka i biti će tako dovijeka, osim što ponekad malo Gospodin prodrma čovjeka. Slijedeći je na redu Zdravko Mamić. Dođi nam Gospodine, što prije! Idemo...delati. Amen!

- 17:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #