Štrumpf!
24.02.2015., utorak
Čuvari Dinama
 Ah, opet je bila skupština. Kao i povijesne utakmice na Maximiru, imamo povijesne skupštine koja na kojima se uvelike određuje sudbina kluba i dinamovaca u budućnosti. Idemo u privatizaciju. Sada više neće biti mogućnosti da nas ulična gerila optužuje da smo napravili od našeg kluba, prčiju. Maleni dinamovac, običan građanin nema pravo glasa, al' će sada kao dioničar Dinama moći razmjerno svojoj platežnoj moći kupiti određeni broj dionica GNK Dinama, te tako svojim malenim udjelom koliko god bio beznačajan, na neki način sudjelovati u kreiranju sudbine našeg Dinama. Navijači-huligani su poraženi. Nisu mogli ništa Dinamu sa svim svojim „opravdanim“ i neopravdanim zahtjevima, te su sada sa ovom privatizacijskom pričom, napokon oni, kao ulica poraženi. Ne mogu više ništa našem GNK Dinamu. Ono što oni žele je čisti put u amaterizam i nije to nikakva poštena politika sa njihove strane, gdje bi mi tobože navijači sa 60 kuna godišnje članarine glasovali za upravu koja bi upravlja sa dinamovim milijunima. Toliko sam pisao već o tome, al' dobro je ponoviti onu srž problema što ulica ne razumije i misle da su oni „bogomdani“ dinamovci, a nisu ništa drugo, nego obični huligani. Onim bi da su se kojim slučajem dočepali upravljačkih struktura Dinama, prvo sebe uhljebili, opljačkali što se opljačkati može, te bi kada završi njihov mandat jednostavno otišli u Dinamo uništili za stoljeća. Ne razumiju oni ovo naše vrijeme, te žele kao NK Varteks životariti na niželigaškim razinama, te biti tobože transparentni i tobože pošteni. Ne vjeruj, dragi čitatelju ovog bloga, ti i takvim navijačima koji osim što se toliko pozivaju na demokraciju, šakama i batinama ušutkavaju one koji ne misle kao što misle jadnici iz ZZD il' pak kao oni izdajnici iz ZND. Oni su poraženi, a Dinamo je obranjen. GNK može mirno spavati. Sadašnje vodstvo Dinama nije baš sjajno i ima puno mana, ali to ne znači da se slažemo sa onim huliganima koji bi nasiljem htjeli istjerati svoju stvar na sunce. Ak' sam član Dinama i ponosan na to, ne znači da odobravam svaki potez našeg Zdravkeca. On-Zdravko, je nužno zlo i kako god radi u GNK, još ga uvijek drži na površini, te Dinamo redovito osvaja naslove prvaka države i ponekad i kup, a i u Europi nije samo promatrač. Pogotovo ako se uspoređuje sa našim drugim klubovima koji redovito propadaju u Europi nakon prvog ili drugog pretkola europskih natjecanja. O.K., NK Rijeka je tek ove godine igrala Liga Uefu, ono što GNK igra svake godine, ako pak ne igra Ligu Prvaka, pa je ona više iznimka, nego pravilo o kojem upravo pišem. Hoćete-nećete, Mamić United radi dobar posao i nitko drugi u hrvatskom nogometu ne radi tako dobar posao kao naš Dinamo. Tko u Europi ima takvu omladinsku školu kao Dinamo? Nitko! A, u Hrvatskoj jel' potrebno to buraz, pitati? Nije, jer i izdaleka na vidiku nema tako uspješne nogometne škole. Dragi, moji, gdje su vam rezultati, gdje su vam činjenice? Znakovito, je nadalje bilo što je naš Zdravkec sa svojim ljudima rekao da ako kojim slučajem privatizacija ne bi uspjela, da onda će i dalje ostati ovo što jesu, a to je udruga građana. Pogotovo, mi je dobro ono što je rekao da smo ga znali čuvati i da ćemo tako znati i dalje, u budućnosti. Dakle, mi koji nismo huligani, koji ne navijamo za strane klubove ili neke trendovske klubove, poput hokejaškog kluba na ledu, Medvešćaka ili pak za klubove u drugim spotovima, ne želimo da naš klub, u ovom slučaju Dinamo bude neuspješan, neeuropski, marginalni, jugoslavenski, hajdukizirani ili pak huliganski. Navijam samo za Dinamo, GNK Dinamo koji baštini tradiciju Građanskog i klub koji je kao simbol hrvatski i katolički klub, kako u jugovini(-krivoj osovini), tako i sada u crvenoj Hrvatskoj. Upravo, će Dinamo opet biti u skoroj budućnosti prepoznati kao otpor komunjarsko-jugoslavenskom režimu Milanovića i Josipovića. Jedan je pao, pasti će i drugi. Oba su pala, oba će pasti, 1991, godine protiv Jugoslavije, 2014. i 2015. godine protiv Jugoslavena. Nije ni samo Dinamo kao klub jedini u Hrvatskoj dao podršku našem šatoru branitelja i dragovoljaca koji se bore protiv onih koji žele srušiti Hrvatsku i marginalizirati naš Domovinski i oslobodilački rat. GNK Dinamo i država Hrvatska, te Katolička Crkva, su stožerne naše vrijednosti kao Hrvata-katolika. Iako, bi neki htjeli drugačije, neće ići i neće to proći, kao što nije prošao i antišatorski front okupatora Hrvatske(Occupy Croatia). Da, su kojim slučajem, prošli tri kordona interventnog redarstva u subotu, dočekali bih ih domoljubi, spremni kao i '91. godine. Dolazi vrijeme, odabira strana, ja sam uz šator, GNK Dinamo(i, nikakav drugi), Majku Crkvu-katoličku, državu Hrvatsku, te uz Gospodina Boga. Mi smo čuvari Dinama. Mi smo Dinamo. |
- 00:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #
17.02.2015., utorak
Uoči novih dana
 Dobili smo novu suverenicu koja će slijedećih pet godina vladati Hrvatskom kao izbranica ljutih nacionalista, desničara, ekstremista, revnih katolika i svi onih koji žele, vole, osjećaju i dišu zdravohrvatski. Komunjarama, crvendaćima, nacionalnim manjinama, jugoslavenima pobjeda za mjesto prvog čovjeka Hrvatske izmaknula je za dlaku, ako gledamo sa koliko su postonim bodova izgubili od „nacionalnog fronata“. Ono što rastužuje čovjeka-vjernika, je to, što ova „naša“ domoljubna fronta nije ništa bolja od one druge. Naime, na oštre i prostačke riječi sa strane novinarskih piskarala sa protivničke fronte, naši medijski „glasnogovornici“ su isto tako vulgarno se izražavali i prijetili, da će ugristi „mješance“, samo da evo još hadezovci dođu na vlast. Ti „mješanci“ jesu prostaci i negativno gledaju na sve što je Hrvatska, ali ova tzv. „naša fronta“ koja se drži kao vjernička, katolička i tim se nerijetko voli busati u prsa, ne bi smjela ovako reagirati na napade koji dolaze sa druge strane barikada. Neka, se, jednostavno pusti kada gubitnici u svojim posljednjim trzajima bacaju i dobacuju očajničke fraze tipične za utopljenike. Ova pobjeda ne donosi ništa puno drugačije, nego što smo imali do sada, samo sa tim što više nije predznak „ljevičarko-balkanski“, nego „desničarsko-ognjištarski“. Nikakve suštinske promjene neće biti ni za podaničke kmetove koji su birali svojeg suverena, feudalca ili feudalkinju. Nekada je to bilo po nasljednoj krvi, a sad pak kmetovi mogu preko biračkih listića zaokružiti koga god žele. Naša kvaliteta života ovisi o nekakvom rastu koji kao statistički podatak se izračunava svaka tri mjeseca. Pa, ako je on u plus izlazimo iz krize, a ako ne, onda smo u njoj ili tonemo. Jedan kršćanin ne bi trebao tako gledati na stvarnost oko sebe i vjerovati kao Kolinda u Hrvatsku, jer nacija, domovina i nacionalizam su stari negdje oko sto, sto pedeset godina, a kršćanstvo dvije tisuće godina, a sa pracrkvom vječnim Izraelom i cijelo pamtivijekovlje. A vrijednosti kršćanstva ne leže u nacionalizmu koji nerijetko prelazi u mržnju, jer to je sklizak teren gdje psihologija mase vodi glavnu riječ, te pojedinac iz takve mase vrlo lako krene liječiti svoje frustracije tako da drugu stranu optužuje za svoje probleme. Već bezbroj puta viđeno, al' neki nikako da nauče. Stoga valja oprezan biti sa tom „našom frontom“, jer mnogi među nama nisu ništa drugo, nego gangsteri i krvnici koji ne poznaju neprijatelja u nekoj stvarnoj situaciji, nego je njima neprijatelj svaki onaj koji ne želi služiti njihovim mračnim ciljevima. Nije odlazeći Joso-Ivo daleko od istine, kada veli, da ustaška zmija gmiže našim prostorima bez obzira što je izgubila rat i odvela pritom tisuće nevinih u smrt. Ne na bojnom polju, nego kroz osvetničke pohode i koncentracije logore ili pak kroz „humana preseljenja“ naroda. Jednostavno ne želim pristati na automatizam onih koji vele da bi se obranio od komunjara da moram biti neki ljuti nacionalist, nego ne daj Bože ustaša. U mnogim srcima velikih Hrvata još uvijek kuca osvetnički duh AP i onog Maksa koji će bez obzira na svoje izjašnjavanje sebe kao plemenitih ljudi, onako po noći i sa oružjem u ruci(bilo da je hladno ili vatreno) ići na nevine i nenaoružane ljude koji su po nekoj osnovi „neprijatelji“ Države i Nacije, naravno „naše“. Još je mnogo ljudi kada se onako sa njima priča,“ smalltalk“, kada oni vide da si „njihov“ i steknu povjerenje u tebe, otvore dušu i priznaju da su oni u biti ustaše, te radosno pokazuju sliku onog Ante kojem prezime znate. Bilo da se radi o visokoobrazovnim ili niskoobrazovanim, starim ili mladim potajnim obožavateljima ustaša i njihovih zlodjela. Istina je najbolja obrana pred lažima koje dolaze sa strane komunizma ili pak nacionalizma. Abrahamove relije svaka na svoj način sadrže i izriču smisao istine koja dolazi do Boga, od Gospodina. Njega, nažalost mnogi hule i žive više deklarativno, vjerno pohađajući obrede, ali im konkretna svakodnevna djela kaskaju za onim što izriču u svojim molitvama. Zlo caruje, cijela povijest je borba za Istinu. Mnogi će pak, opet otići u ratove kako bi našli istinu, pokoriti daleke zemlje, zavojevati mnoge narode međusobno, proliti mnogo krvi i očekivati očekivani poraz i kraj i boriti se časno i hrabro na bojnom polju, jer iako je rat užasan, mir je još puno gori. Nije prošlo puno godina, opet mnogi odlaze na Istočni front tražiti svoju Istinu. Ne znajući pritom da vojska Ruske Federacije nije klimava JNA, te da sama hrabrost neće biti dovoljna za konačnu pobjedu. Ili, pak žele tu borbu prikazati kao borbu protiv komunizma, koji je odavno već mrtav, te nije pritom pobijeđen na bojnome polju, nego se urušio sam od sebe, jer unutar sebe nije izdržao tržišnu utakmicu i duhovnu prazninu za koju si je sam kriv, jer je istjerao Boga iz srdaca ljudi. Jednostavno, jednom odigrana povijest više se ne može u drugačijim, promijenjenim okolnostima odigrati onako, možda sada sa drugačijim ishodom, uz ratnu sreću na onoj strani koja polaže u nadi da će ispraviti „krivu prošlost“. I opet se kod vojnog pohoda nekih naših nesretnika, javili oni koji bi sebe i tuđu djecu slali u ratove, al' tobože oni sami ne mogu, jer su prestari, a tuđa djeca mogu, al' ne i njihova, jer eto još studiraju, pretežito na prestižnim zapadnim sveučilištima, al' da ne studiraju svakako bi „dobro razmislili“ da tamo odu. Zašto nikada naši političari, ne dijele sudbinu svojega naroda, mislim pritom na prosjek? Svatko je bio tamo kada je naša Kolinda zasjedala na tron novoizabranog suverena Hrvatske, pa je svoje mjesto našao i naš Zdravko. Oni koji su mu prijetili, koji su htjeli isušivati močvare završili su u blatu svojih neostvarenih obećanja. I sada može naš Zdravkec ponosno hodati po Markovom trgu, jer je pobijedio „one“, i ako mu ne uspije privatizacija Dinama, može lagano ostati udruga građana naš GNK, jer ga ovi naši sigurno neće dirati. Nije dobra podjela na naše i njihove, al' kada su naši na vlasti sve je nekako lakše. Čak je tamo bila i ona neostvarena pjevačica, što je sumrak visokog dostojanstva državnosti, kada i flundre mogu imati svojih pet minuta slave na račun šefa države. Bljak za nju i njega. GNK je bio za vrijeme Franje režimski klub, a to će vjerojatno biti opet, kada dođu „naši“ na vlast, jer treba povratiti i osvetiti sve ono što je Dinamo izgubio za vrijeme vlasti crvene nemani, te ćemo, napokon dobiti stadion i još više reprezentativaca u klub, te se nadajmo da će Dinamo napokon ostvariti pomak u Europi. Onako, za sve nas dinamovce, za povijest. Sve u svemu, novo vrijeme nas očekuje i zanimljiva godina je pred nama za nas i naš klub Dinamo, gdje ćemo probati maknuti faktor mosoraša iz dinamove priče i u miru početi graditi europski Dinamo. Kako god bilo, država treba i mora riješiti problem huligana i iste maknuti što dalje moguće od nas i naših života, a ne samo od Dinama. Tako ćemo iznijeti teret povijesti kao veliko opterećenje koje pritišće naša leđa, te će nas klupska povijest prepoznati kao junake, jer smo u ovim burnim vremenima uspjeli iznijeti Dinamovu slavu(namjerno veliko slovo pridjev dinamove slave) neokrnjenu u slijedeću generaciju u tijeku naše povijesti koja traje već sada sto i četiri godine. Mi, i Građanski smo Građanski Nogometni Klub Dinamo. Mi smo Dinamo. |