Štrumpf!
29.07.2011., petak
Di đej drma...
David G. je suvremeni prorok koji donosi novi zvuk, novo doba, gdje pomoću tehnologije svi oni koji plate „upad“ dobro zabavljaju i ne brinu ih ovozemaljske brige, nego se prepuštaju zvuku koji prodire do najudaljenijeg živca u tijelu. Možemo se sjetiti početka '90 kada smo stvarali bolji svijet i veću Hrvatsku, da se tada kod nas došli ti popularni zvukovi, sa bogatog Zapada, gdje je mladež već godinama mogla uživati u glazbi u kojoj nema greške, jer stroj odradi sve umjesto čovjeka, a na njemu je da smo dobro zaškripi pločom, na glazbenom pultu, te već hipnotizirana masa skače u deliriju na svaki takt koji život znači toj „nadrogiranoj raji“……što se dogodilo da su ljudi počeli slušati taj novi zvuk? Pa, dogodilo se to, što je rok i sve što pod njega spada, polako stao u stranu, te mladima nije više bilo dovoljno mrdanje kukovima divljaka iz Memphis, punkerski izričaj ostao je samo na neopranim marginalcima, tvrdi rok je krenuo svojim putem, te je većina mladih ostala na starom izumu zabave iz prošlog stoljeća, a to je čudnovata urbana špilja zvana diskoteka. Te sada kod nje nalazimo kristalnu svjetleću kuglu, gdje je neki srećković puštao ploče ocvalih rokera, te mu je u razdobljima između slušanja roka, drogiranja i seksualnog općenja sa svima po načelima „slobodne ljubavi“ postalo dosadno, te je isti taj DJ-puštač ploča, počeo malo se igrati sa pločama na gramofonu, te je uvidio da to škripanje daje neki novi zvuk, naime to ne bi bilo ništa čudno, jer moramo znati da su ti DJ-i bili danima nadrogirani, tako da im je to škripanje moglo se zbilja i činiti kao „neki novi zvuk“, jer da su bili čisti i zdravi vidjeli bi da je to samo perverzija ionako nemoralnih tonova. Sada, su malo pomalo, ti „puštači ploča“, počeli ustupati mjesto nekima „novim klincima“, koji su vidjeli da imaju „talenta“ za silovanje ploče po gramofonu, te su se sada oni nazvali DJ-i, miskerima ili kako se već sada sve nazivaju ti samopadni šmrkavci. Diskoteka je dočekala novo stoljeće i tisućljeće sa novim zvukovima, bržom i šarenijom kuglom, te šarolikim svjetlima i laserima koji štete vidu, te ponekad oslijepe kojeg posjetitelja takvog šarenog cirkusa. Zaključno, mislim i uviđam, da su ti „koncerti“ festival drogerizma, gdje manipulirana masa na znak čovjeka sa pozornice, diže ručice u zrak i vrišti, te tom vriskom proizvodi neartikuliran zvukove i poskakuje u zrak držeći pritom u ustima, čvrsto neke „svjetleće štapiće“ ili nosi čudne naočale koji imaju neke plastične rešetke na sebi, ili pak drži svoj statusni simbol u ruci, kao što je mobilni brzoglas, da uhvati trenutke u ovom ubrzanom životu, jer ako nešto ne uhvati, poslije kada dođe kući, neće se ničega sjećati, te će morati izmišljati kako je bilo dobro na „koncertu“, a u biti su samo skakali i lajali kao maleni preplašeni cucki na mjesec, tokom cijelog koncerta. Tako da stojim iza toga, da se ne isplati plaćati i gubiti zdravlje(fizičko, psihološko i duhovno) na takvo nešto, jer i ovako možete svake noći kada je mjesec na nebu vidjeti kako izgledate nekome normalnom sa strane kada vas promatra i analizira, a ako pritom buljeći u mjesec počnete lajati. |