Štrumpf!
26.11.2011., subota
Zapamtite Vukovar!
 Mnogi su se prije desetaka dana sjetili Vukovara, pa su tako palili tisuće lampaša, da spomen na vukovarsku tragediju ima svoj grad svjetla-Las Vegas. Što je više lampaša, to je savjest onih koji su ih postavljali po cestama, prozorima, brodicama, balkonima, više nagrižena iz razloga što nisu ništa učinili da ublaženje patnju svojih bližnjih '91, kao i danas. Svi se vole pozivati na S. Glavašević kao heroja, ali nitko ga ne želi citirati, tamo gdje bi njegove riječi ugrozile „nespokojni mir“ velikih Hrvata i junaka sa prve crte bojišnice iz Münchena. Što je to Siniša rekao o njima? Pa, rekao je u jednoj emisiji da oni koji bježe od borbe, te ne žele braniti Domovinu od agresora, te koji se skrivaju po plavom Jadranu ili nekoj drugoj inozemnom odredištu, dok njihova braća krvare u ratu, da za takve u budućoj Hrvatskoj neće biti mjesta. Oh Siniša kako si se samo prevario, danas upravo ti veliki ratnici sa zagrebačkog asfalta što su sa pištoljem čuvali Zrinjevac ili pak oni koji su tokom rata u prtljažniku od automobila nosili kalašnjikov, sjede u prvi redovima i vole da ih se vidi po trgovima. Oni su danas pravi vladari Hrvatske, te za takve poput tebe Siniša, nažalost nema mjesta u našoj Domovini. Bili ste dobri, dok ste trebali. Sada? Kud koji, mili moji!  Što se mene tiče, meni se baš nije žuriti u rat za one koji mi danas zakidaju osnovna radnička prava, te pritom hine svoje veliko hrvatstvo i kršćanstvo. Nismo bježali iz jedne nametnute loše zajednice, da bi kada ostanemo sami ovisni o svojoj sudbini, neki od nas, opet bili jednakiji od jednakih, te pritom cijedili obespravljeno pučanstvo. Što danas radnik ima od Hrvatske? Ima jako lijepe zakone, kao i ona država, koji se ne provode. Nemam obraza ići u neke krugove, gdje bi zbog svoje nacionalnosti ili vjere bio podoban, te tako bio ucijenjen da radim za interese neke skupine koja bi podržavala stav pognute glave i nadasve šutljivost o djelima koja se događaju u tami, te ne smiju nikada ugledati svjetlost, jer onda bi bila raskrinkana njihova zla djela.  Ove godine smo isto tako, kao i prošlih, mogli vidjeti veliku kolonu ljudi predvođenih vojnicima koji nose nacionalnu, regionalnu, te lokanu zastavu, a iza njih idu vojne zastave barjaka naših brigada da pokažemo mrskom agresoru, tko hoda i koje zastave se smiju vijoriti vukovarskim ulicama. Ne osim, nego umjesto tih nacionalista, domoljuba, ognjištara, samosvjesnih i samosvojnih Hrvata, ulicama grada Patnika trebali bi u prvom redu prednjačiti braća kršćani, koji žele ostvariti da mir Kristov. Znači svi oni koji žele da vlada mir, a ne rat i nekakvi vrli vitezovi koji brane bilo katoličanstvo, bilo pravoslavlje, morali bi dan prije ili poslije ove horde koja nije nimalo miroljubiva, doći i reći da je Vukovar grad patnika, kako onih koji su napadani, tako i oni koji su napadali, jer svi smo mi žrtve u ratu, jer u ratu nema heroja, osim naravno onih koji žele naplatiti svoje herojstvo. Nadalje, priča sin od S.Glavaševića, da među Hrvatima ima jedan nepotpun osjećaj zbog razloga što Vukovar nije vraćen oružjem, nešto poput nezadovoljstva polovične pobjede, jer nije neprijatelj poražen onako kako je ona nas sredio. Mogu potvrditi da je to točno, pogotovo kod onih Hrvata koji su ratoborni i željni osvete prema Srbima, zato što su jako propatili zbog rata. Takvi ne znaju oprostiti, a žele biti kršćani. Nekako mi to ne ide u logiku kršćanstva, a žele svima sa visoka docirati o pravovjerju. Upravo govor o praštanju našim neprijateljima bi trebao biti prvi znak kojim bi mi kao katolici bili prepoznati, ako želimo biti kršćani( namjero ne pišem pravi, jer kršćanin jesi ili nisi), a ne preko nekakvih izljeva nacionalizma i uz pjesme zla koje se promoviraju upakirane u novo ruho-kodiranim porukama za naše vrijeme koje baš ne gleda naklono prema ustaškoj kami, a koje prenosi M.P. Thompson, naravno uz određenu novčanu proviziju za svoj džep.  Možemo se pitati kako bi Isus govorio i činio da je živio u ovo naše vrijeme. Čiju bi On nosio pušku, na čijoj strani bi On bio. Da li bi On, kao i u svoje vrijeme kako nam prenose Evanđelja činio isto ili bi ipak djelovao različito. Da li bi i On prihvatio samoobranu kako nas uči veliki naučitelj Crkve prvog tisućljeća sveti Augustin, kao legitimno sredstvo kršćana u rješavanju nekih bezizglednih situacija? Ili bi po Evanđelju, kao nekad tako i danas činio dobra djela i pomagao obespravljenima i potlačenima? Mislio da bi ipak činio ovo drugo, te išao na Križ, kao nekad tako i danas. Nažalost danas mnogi nose križ oko vrata, a ne žele na njega, poput Njega. |
- 20:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
17.11.2011., četvrtak
Carigrad je pao, Zagreb obranjen!
 Velikokršćanski gurači lopti u gol, izborili su ovom našem drevnom narodu Hrvata još malo veselja i utjehe u ova velika olovna vremena krize. I još k tome, pobjeda je slađa, jer je izborena nad mrskim inovjerskim neprijateljem, kao što su Osmanlije, odnosno Turci. Dio javnosti, dio Hrvata koji vole nogomet, još su uoči bitke za Carigrad, slali društvenim mrežama neke čudne slike, gdje se jedna športska igra predstavlja kao sraz kršćanski križara i mrskog muslimanskog neprijatelja. To je najava utakmice sa strane jednog dnevnog lista za kojeg jugoslavenčići kažu da je „desničarski“(?!!!?). Pa su neki prijatelji, odnosno poklonici asocijalnih društvenih internetski mreža, našli shodno takve slike stavljati kao svoje avatare, gdje oni sebe žele pokazati u svijetlu, bore za hrvatsku, velikokršćansku stvar. Znakovito je to, što naime baš onaj dio hrvatskog naroda koji dolazi sa prostora gdje se može njegovati multikonfesionalno i multietničko društvo, odnosno multi-kulti, ovu pobjedu nad Turskom, identificira kao križarsku pohod, kao da je Isus ušao u Jeruzalem na konju da nasiljem riješi i spasi „svoga boga“, a ne na magarcu. Tako da je Hrvatima iz BiH, bilo da su iz Hercegovine, bilo iz Bosanske Posavine, ova pobjeda puno znači, jer im eto Bosnu-Ponosu, razderaše Bošnjaci i Srbi po pola(hm, nije baš pola-pola, nego 51%-49%, mada bi sada neki htjeli da se Bosna dijeli Jalta, Jalta...al' to je za neku drugu priču.... mada po meni se Bosna ne može dijeliti, jer ona ima geografski oblik srca, a srce se ne dijeli!) Slučajni prolaznik i nenamjernik, 15.studenog negdje oko stadiona Maksimir, mogao je vidjeti svekoliko narodno ludilo koje je zahvatilo nekoliko desetaka tisuća ljudi koji su došli posvjedočiti ljubav prema svojoj Domovini, kako se približavala „povijesna bitka“ za Zagreb, gdje su „oni“ došli po revanš, nakon što su do nogu potučeni na svom terenu. Moglo se na primjer vidjeti skupina mladih navijača koja iz sveg grla pjeva:“Oj, hrvaska mati...“, te drže zastavu (samoproglašene)Hrvatske Republike Herceg-Bosne, pa čovjek pomisli, ah gdje su ti „sokolovi“ kada ih Majka vječna Hrvatska treba? Nema ih, sve su to prigodničarski veliki Hrvati, koji vole vikati na ulicama, trgovima, te stadiona koliko vole Državu, sve dok ih se snima ili gleda, te dok je njima dobro. Mada čim Država, počne tražiti svoje obveze od svojih građana, onda naš čobanski narod, se počinje iskazivati svoj balkanski mentalitet, te je uvijek netko drugi kriv(ili naši susjedi ili naš izdajnički dio naroda). Nadalje, moglo se vidjeti čudnih ljudi koji su skroz-naskroz obučeni u bijelo-crvene kvadratiće poput nekog klauna... Svi imaju koristi od te nogometne igre. Neostvarene ličnosti dolaze se ostvarivati kao vatreni navijači „Vatrenih“, klub „Uvijek vjerni“ preko reklamnih logotipa iskazuje svoju ljubav našoj Domovini, svi mogući trgovci oko stadiona(hrana, navijački rekviziti, caterinzi...) toliko vole ovaj narod da su se nakon utakmice u Carigradu, polakomili samo da mi mogli doći do Maksimira, te su telefoni radili „kao ludi“, toliko o vjeri u ovu Državu, nadalje nogometni menadžeri imaju koristi ako njihovo derište igra u Reprezentaciji, jer onda se bolje proda, a hrvatski radnik tobože ima koristi od nogometa, odnosno športa, jer su „naši športaši“ „najbolji ambasadori“ Hrvatske u svijetu, jer će nam valjda doći više turista, a time i više para u proračun. Stara priča koja traži nove budale, koji žele slušati stalno psihopate poput onog maksimirskog diktatora koji je jedna veliki Hrvat-sveznadar. Kod svih tih poklonika „kockastih“(oni su imali dva iz matematike), jadna je njihova ljubav, jer nije bezuvjetna, nego uvijek iz nekog interesa, ali se oni vole kititi tuđim perjem, pa viču:“Vukovar, Vukovar!“, kad im ne ide, mada kad je trebalo ići u zadnji proboj za Vukovar, jedva se skupilo stotinjak vojnika za isti. Kršćanstvo su opet isti ti, iskoristi kao pomoćnu štaku svojem nacionalizmu i mržnji. Dok oni treći koji su shvatili biznis vole svete stvari i ljubavi dobro upakirati, te prodati ovom narodu koji je jako obrazovan, te o svemu zna sve, ali on ničemu posebno dobro.  Što se tiče transparenata, pogotovo onaj gdje hrvatski general stiže na konju(mada ne znam ni jednog hrvatskog generala na konju iz Domovinskog rata), mi je zapeo za oko. To se vjerojatno misli na „nacionalnog heroja“ Gotovinu, kojem se sudi, jer nije znao da se ne smije dozvoliti nekontrolirano ubijanje, pa tako sada on dolazi na konju, te su mu svi podređeni iz brigada spustili svoje štitove, da odaju „nedužno“poštovanje istom, jer je on njihov vođa i heroj. Slika baš za maksmirskog ljepotana, da i Turci vide naše križare koji su pobijedili u ratu, te između obrane, činili i zločine.  Na jednom drugom transparentu, može se vidjeti nekakav čudan vitez iz fantasy svijeta, koji u punom zamahu, želi nekog nabiti na mač. Isto kao i onaj general i konj, ovaj transparent pokazuje nekakav čudan križarski karakter tih navijača koji se nazivaju „Uvijek vjerni“, te je dobro da grb sa štita tog vitezičića nije počeo sa prvi bijeli poljem, jer onda komunjare ne bi mogle dobro spavati. |