Štrumpf!
26.11.2011., subota
Zapamtite Vukovar!
 Mnogi su se prije desetaka dana sjetili Vukovara, pa su tako palili tisuće lampaša, da spomen na vukovarsku tragediju ima svoj grad svjetla-Las Vegas. Što je više lampaša, to je savjest onih koji su ih postavljali po cestama, prozorima, brodicama, balkonima, više nagrižena iz razloga što nisu ništa učinili da ublaženje patnju svojih bližnjih '91, kao i danas. Svi se vole pozivati na S. Glavašević kao heroja, ali nitko ga ne želi citirati, tamo gdje bi njegove riječi ugrozile „nespokojni mir“ velikih Hrvata i junaka sa prve crte bojišnice iz Münchena. Što je to Siniša rekao o njima? Pa, rekao je u jednoj emisiji da oni koji bježe od borbe, te ne žele braniti Domovinu od agresora, te koji se skrivaju po plavom Jadranu ili nekoj drugoj inozemnom odredištu, dok njihova braća krvare u ratu, da za takve u budućoj Hrvatskoj neće biti mjesta. Oh Siniša kako si se samo prevario, danas upravo ti veliki ratnici sa zagrebačkog asfalta što su sa pištoljem čuvali Zrinjevac ili pak oni koji su tokom rata u prtljažniku od automobila nosili kalašnjikov, sjede u prvi redovima i vole da ih se vidi po trgovima. Oni su danas pravi vladari Hrvatske, te za takve poput tebe Siniša, nažalost nema mjesta u našoj Domovini. Bili ste dobri, dok ste trebali. Sada? Kud koji, mili moji!  Što se mene tiče, meni se baš nije žuriti u rat za one koji mi danas zakidaju osnovna radnička prava, te pritom hine svoje veliko hrvatstvo i kršćanstvo. Nismo bježali iz jedne nametnute loše zajednice, da bi kada ostanemo sami ovisni o svojoj sudbini, neki od nas, opet bili jednakiji od jednakih, te pritom cijedili obespravljeno pučanstvo. Što danas radnik ima od Hrvatske? Ima jako lijepe zakone, kao i ona država, koji se ne provode. Nemam obraza ići u neke krugove, gdje bi zbog svoje nacionalnosti ili vjere bio podoban, te tako bio ucijenjen da radim za interese neke skupine koja bi podržavala stav pognute glave i nadasve šutljivost o djelima koja se događaju u tami, te ne smiju nikada ugledati svjetlost, jer onda bi bila raskrinkana njihova zla djela.  Ove godine smo isto tako, kao i prošlih, mogli vidjeti veliku kolonu ljudi predvođenih vojnicima koji nose nacionalnu, regionalnu, te lokanu zastavu, a iza njih idu vojne zastave barjaka naših brigada da pokažemo mrskom agresoru, tko hoda i koje zastave se smiju vijoriti vukovarskim ulicama. Ne osim, nego umjesto tih nacionalista, domoljuba, ognjištara, samosvjesnih i samosvojnih Hrvata, ulicama grada Patnika trebali bi u prvom redu prednjačiti braća kršćani, koji žele ostvariti da mir Kristov. Znači svi oni koji žele da vlada mir, a ne rat i nekakvi vrli vitezovi koji brane bilo katoličanstvo, bilo pravoslavlje, morali bi dan prije ili poslije ove horde koja nije nimalo miroljubiva, doći i reći da je Vukovar grad patnika, kako onih koji su napadani, tako i oni koji su napadali, jer svi smo mi žrtve u ratu, jer u ratu nema heroja, osim naravno onih koji žele naplatiti svoje herojstvo. Nadalje, priča sin od S.Glavaševića, da među Hrvatima ima jedan nepotpun osjećaj zbog razloga što Vukovar nije vraćen oružjem, nešto poput nezadovoljstva polovične pobjede, jer nije neprijatelj poražen onako kako je ona nas sredio. Mogu potvrditi da je to točno, pogotovo kod onih Hrvata koji su ratoborni i željni osvete prema Srbima, zato što su jako propatili zbog rata. Takvi ne znaju oprostiti, a žele biti kršćani. Nekako mi to ne ide u logiku kršćanstva, a žele svima sa visoka docirati o pravovjerju. Upravo govor o praštanju našim neprijateljima bi trebao biti prvi znak kojim bi mi kao katolici bili prepoznati, ako želimo biti kršćani( namjero ne pišem pravi, jer kršćanin jesi ili nisi), a ne preko nekakvih izljeva nacionalizma i uz pjesme zla koje se promoviraju upakirane u novo ruho-kodiranim porukama za naše vrijeme koje baš ne gleda naklono prema ustaškoj kami, a koje prenosi M.P. Thompson, naravno uz određenu novčanu proviziju za svoj džep.  Možemo se pitati kako bi Isus govorio i činio da je živio u ovo naše vrijeme. Čiju bi On nosio pušku, na čijoj strani bi On bio. Da li bi On, kao i u svoje vrijeme kako nam prenose Evanđelja činio isto ili bi ipak djelovao različito. Da li bi i On prihvatio samoobranu kako nas uči veliki naučitelj Crkve prvog tisućljeća sveti Augustin, kao legitimno sredstvo kršćana u rješavanju nekih bezizglednih situacija? Ili bi po Evanđelju, kao nekad tako i danas činio dobra djela i pomagao obespravljenima i potlačenima? Mislio da bi ipak činio ovo drugo, te išao na Križ, kao nekad tako i danas. Nažalost danas mnogi nose križ oko vrata, a ne žele na njega, poput Njega. |